Poštovani g. Karić (Cuco),
U vašem prošlosedmičnom patetičnom obraćanju građanima Sanskog Mosta iz Banjaluke 19.10. (ponedjeljak u 15:00 h), i moje ime ste pomenuli na nekoliko mjesta. U kontekstu navodne prodaje vaše kuće napisali ste kako ja „sanski manipulator Asim Kamber“ skupa sa Mustafom (načelnikom) „prodajem“ vašu kuću… Nikada nisam poduzeo bilo kakav korak u smislu prodaje kuće rahm. Teofika Musića.
Moram reći da mi je iskreno žao što ste se prestali baviti tradicionalnim zanatom kojim se veoma uspješno bavio naš komšija a vaš punac rahm. Teofik. Njegova je majstorska radionica bila nesumnjivi brend naše općine a i šire, a to što ste je stavili pod hipoteku najmanje je moja i Mustafina odgovornost.
Isto tako vam želim reći da me uopće ne brine vaša tobožnja namjera da pišete o nekakvom „lopovluku hobotnice SDA i njihovih kriminalaca“. Mislim da ste i sami svjesni da su to laži u koje vas ja naravno neću ubjeđivati…
Mislim da upravo vi okupljate i radite za one koji su se nezakonito i bezobrazno obogatili, ali i one koji su doživjeli politički debakl stalnim porazima od SDA… Zbog toga vi g. Karić u njihove ime potičete podjele, mržnju i razdor. Takve principe mi iz SDA nikada nećemo prihvatiti, nećemo odgovarati revanšizmom i silom jer bi to izazvalo stalne razmirice i sukobe generacijama iza nas.
Vi g. Karić svoje obraćanje pišete sa ciljem tobožnje „zaštite“ vaše porodice. I ja to cijenim. Ali vas pitam da li ste preispitali vašu odgovornost za organizaciju napada na moju porodičnu kuću i članove moje porodice.
Jeste li se ikada zapitali da li je bilo primjereno da vi i Rezak (od po dva metra) napadate moga sina? I kako to da nikada niste pred mene stali na takav isti način?
Vama g. Karić tobože smeta ako neko protiv vas priča po „kafićima“ zbog čega prozivate načelnika. A vi ste g. Karić upravo protiv mene objavljivali gadosti i neistine od kojih se ozbiljnim čitaocima „mučilo“ u stomaku. Zbog toga je vaša, Rame Nalića i Senudina Safića stranica spala na stotinjak stvarnih prijatelja…
Vi ste g. Karić pisali i protiv članova moje porodice koji više ni živi nisu a ja sam vašim živim roditeljima otišao pomoći, i pomogao im… I sutra bih bez ikakve zadrške.
G. Karić, nikada neću prihvatiti niti sam zagovarao bilo kakve administrativne zabrane slobode izražavanja. Nikada nisam bio protiv toga da se piše o političkim dužnosnicima.
Jedan sam od rijetkih političkih zvaničnika u BiH protiv koga su objavljivali laži i klevete iz najnižeg ranga javne komunikacije. Izvrgavan sam uvredama i „ruglu“ bez ikakva osnova i argumenata.
Ipak sam dokazao da nisam nikakav apsolutista niti sam se trudio stvarati kult nedodirljivosti. Naravno da sve to skupa nije bilo ugodno ali sam jednostavno cijenio da je i to jedan od parametara demokracije.
Na kraju g. Karić, vi ste za mene do tolike mjere jedan benigni verbalista determinirane anticivilizacijske „slobodoumnosti“ da ne zavrjeđujete ni ovaj arak papira koji vam pišem. Ali to radim zbog naših sugrađana…
Mene u svakom slučaju vrijeđajte i prozivajte do mile volje… Ja jednostavno ne želim da se pretvarate žrtvom lažne „represije zabrana“ ili bilo kakvih cenzura u našem gradu, ali ostavite moje rahmetlije, jer oni se braniti ne mogu… Zadnji put vas upozoravam…
