Robinja Isaura na Zdeni…
„Bolje je konzumirati sapunicu nego suzavac“, izjava je meksičkog medijskog magnata Emilia Azcarraga.
Nakon brazilske sapunice o Robinji Isauri koja je putem malih TV – ekrana ujedinila propadajući komunistički lager, u malom gradiću na devet rijeka uz pitomu Zdenu, pojavila se skandinavsko – bosanska verzija Isaure.
I književnički Nobelovac Andrić, da je danas među nama živima, bio bi ponosan na pojavu jedne sasvim originalne književne „umetnice“ u Bosni. I to još iz Nobelove – Norveške…
Naravno, upravo se ovdje postavlja pitanje – otkud inspirativno izvorište naše fejzbuk – spisateljice, redateljice i glavne glumice (Sande) prema literarno – udaljenima Brazilu i Meksiku… Možda upravo to posezanje za dnevnim sedativom sapunica malom, a u virtualnom svijetu izgubljenom čovjeku nije slučajno.
U zemljama u tranziciji, osim malih ekrana, fejzbuk je jeftin i svima dostupan narkotik. Dnevna doza priča, tračeva, skandala i obrata svih vrsta, drži trač – fejzbukače budnim i daje im novu snagu.
Iskreno govoreći, osnažen sam i ja. Pomogla mi je, svjesno ili nesvjesno, naša Sanda, i hvala joj. Kasnije ću joj objasniti kako…
Kad se ovdje sjetim svojih prvih osnovno – školskih dana u tek izgrađenoj OŠ „Narodni front“: bez fejzbuka, interneta, bez mobitela, bez azila, bez mržnje, sa četvrtom kruha Destanove pekare iz kuće dobrih Hasića… Sa prijateljima na sportskom igralištu. Nismo svi tenisice imali, pa smo ih po završetku utakmice skidali i jedni drugima posuđivali. Lombina ekipa iz Muhića i još nekoliko na čekanju. Niko nikoga mrko gledao nije. I talentirani Dragan Lazić – Kega, na čelu ekipe „Fronta“. Srbi, Hrvati, Bošnjaci – svi zajedno. Kerovi nam bili stvarni prijatelji bez ikakvog biznisa u pozadini… A gdje smo to danas, svi mi zajedno???
Ne može se ovdje ne priznati kako Sandin fejzbuk – tematski trač – kolaž karakterističnog sapunica – pristupa nije zapažen iskorak u sterilnoj i nadasve dosadnoj dnevnoj trač – šemi naših grupa i portala. Ona je svoje serijale koncepcijski i sadržajno otvorila i prema nizu originalnih a vazda aktualnih tema. Pa i onima koje su bile tabu – teme u našim malim konzervativnim sredinama kakav je predivni gradić „Pejton“ na 9 rijeka…
Osim teme prevara, izdaja, aluzivne seksualnosti, ona sasvim otvoreno piše o drogi, alkoholu, travi i „pušenju“ (svih vrsta). A bome i o nekim temama iz filozofije religije (islama i kršćanstva). Ona nesumnjivo „samozadovoljne“ trač – fejzbukače istrajno drži napetim i budnim jer još uvijek nije sve rekla…
Prave senzacije, Sanda poručuje da nas tek očekuju. Da joj dragi Allah podari autorskog zdravlja i snage da nas što duže „zabavlja“ u ovim dugim i dosadnim zimskim noćima…
Ima nesumnjivo podršku i dežmekastih novinarskih „naučnika“ okupljenih oko UGSM-a i lažne Pro – kontre, koji zadovoljno trljaju ruke. Konačno je stigao medijsko – satirični Hogar iz Skandinavije da podrži i njihovu dugogodišnju misiju izgradnje demokracije, u kako Sanda napisa „seljačkoj kasabi“ na čijem su čelu dva ober seljaka Kamber i Avdagić.
Njena je temeljna poruka kako ona skrušeno pati za sve nas u osami religijskih načela kojima je nošena u odlučnoj borbi protiv SDA – ateista (nevjernika), „alkoholičara“ i „drogeraša“ (travara). I Mirza joj je Refkin ovdje kliknuo… Simptomatično… A klikova je uglavnom sve manje… Svaki novi post – manje…
M. Perković – Thompson, S. Hagen – Heckler
Razmišljajući, a pokušavajući joj naći pandan na javnoj sceni, moram priznati da me prilično podsjeća na pjevača u susjedstvu koji umjetničko ime nosi po automatskoj pušci (Tompson). I on slično našoj Sandi prenosi moral i vjeru (i dinarsku politiku) na mlada „napušena“ Croato – pokolenja. Živeći od ljubavi prema bogu i dinarskom – čavoglave malom čovjeku ovaj je retardirani umjetnik zaradio milionske apanaže. A zbog neprijavljenih poreza na predizbornim skupovima HDZ-a bio je i svjedokom u Sanaderovom predmetu.
I naša Sanda pod punom ratnom spremom (ko bomba), a nekad i „skromnije“ opremljena, spašava lokalnu mladež (katolike, pravoslavne i muslimane). Sve redom, bez ikakve zadrške i predrasuda, od nemilosti kukolja lokalne (SDA) vlasti… Ona misli kako i ovo što ona piše ima karakter medijske – bombe… Poučit ću je medijskim vatrometima…
Poruke spasa od nas, prožete općeljudskim optimizmom, prirasle su srcu malih lokalnih klerika koji razdragano cupkaju uz displej čekajući njene moralno – religijske fejzbuk – tirade… Neki i njene slike iščekuju… Upravo zahvaljujući njenim vjerskim i univerzalnim poukama, sanski će tinejdžeri postati neminovni darkeri sa tespihom ili krunicom na vratu…
Ona u suštini, a iskreno govoreći (mnogi se ozbiljni analitičari sa mnom slažu) kako zapravo javno figurira kao fejzbuška trač – humureska tipa zabavnih prijašnjih kućnih sijela. Prije je to trajalo od kuće do kuće… Po dva mjeseca traje dok trač i vic – vijest stigne do zadnje kuće. Sad stigne za dvije sekunde – do dvije minute najviše, sa njenog profila… Do trač – mogula Cuce i Midhe, pa dilaj i surfaj dalje…
Ona me, iskreno govoreći, najviše podsjeća na umirovljenu komičarku Nelu Eržišnik u socijalističkim medijima poznatiju kao Maricu – Hrdalo… Zbog svega toga ja Sandinu medijsku – fejzbuk pojavu ni ne mogu drukčije tretirati do satirično i s „ljubavlju“…
Bravo Sanda! Weiter so…
P.S. RODITELJSKA PAŽNJA
Poštovani i vjerni čitaoci,
Nakon bloga o Zlatnom Ljiljanu Senadu Kljajiću i antiterorističkim prijavljivačima (Ramo N., Midho D., Senudin S. i Cuco K.) za lažni „minerski“ postratni aktivizam, posljednja kolumna je imala najviše posjeta (klikova). Bahta, Mirza, Tolja i ekipa oko inmedia.ba sretno trlja ruke. Javna google – kasa im je samo po osnovu moga bloga u dva dana iščitala 97 KM. Valjda ću i ja nešto osjetiti od milozvučnih google – euroapanaža. Ako ništa zbog facebook – „Farme“ koja će vas pratiti od danas i češće na mome blogu… Možda i do nove godine…
Naime, moji će mini blogovski serijali izlaziti svaki drugi dan osim državnih, vjerskih praznika i vikend dana. Hoće li ih u nizu biti pet ili pedeset, neće ovisiti o meni… Povremeno ćete biti obaviješteni o promjeni termina objave.
Naime, sadržaji, slike, audio i video zapisi imaju dijelove neprimjerene za mlađe uzraste. Odnosno, neke ću objavljivati u 22:00 a neke i u 24:00 h. Možda ću biti prisiljen neke objaviti kratko (deset minuta) pa ih naglo povući… Rano, prije sabaha…
Dugujem preventivno izvinjenje svima onima koji se pominju u tonskim zapisima i komunikacijskim profil – postovima jer zapravo ništa nisam htio rezati („cenzurirati“)… Možda i najinteresantniji dio ovih mojih „farmerskih“ kolumni nije samo erotika, seks i droga nego činjenica da će javnost konačno saznati ko piše tekstove Cuci, ko Majoru, Sandi i mnoge druge „autorske“ falsifikate. Safiću niko ne piše jer originalne gluposti koje ovaj humoristički „kurbanski“ MOZAK objavljuje, malo ko može producirati…
Posebnu zahvalnost dugujem savjesnim UGSM-ovcima koji su mi omogućili uvid u arhivu ove zabavljačke udruge. Njihova je deviza – „ko će koga ako neće svoj svoga“…
Ja se revnosan – samo uklapam…
Nastavlja se…
