Ponedjeljak 30.11.2015.
U ranim jutarnjim satima sam finalizirao rukopis prve kolumne od deset namijenjenih Midhi Dediću. Čovjeku koji je u novinarsko – informativnom smislu napravio najveću propagandnu štetu Sanskom Mostu i našim građanima od rata do danas. Oko devet sati sam imao kratki konsultativni sastanak u kabinetu načelnika vezano za aplicirane projekte na višim nivoima. U kancelariji SDA sam već imao četiri stranke koje su me od samog jutra čekale. Nikada nemamo običaj vraćati one koji nam se obraćaju…
Nakon obavljenih kontakt – razgovora, spakovao sam stvari i krenuo oko 11 h za Sarajevo. U poslijepodnevnim satima (tačnije u 17 h) sam već imao zakazan Klub poslanika SDA u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH.
Vlasnik mljekare Milksan g. Muhamed Kamerić me je zamolio da mu u Ministarstvu poljoprivrede F BiH, kod ministra Šemsudina Dedića dogovorim prijem. Što sam i učinio, a ministar je zatražio da i ja prisustvujem ovom sastanku. Oko 16 h sam se pred zgradom Ministarstva našao sa Muhamedom odakle smo se skupa uputili do kabineta našeg krajiškog predstavnika u Vladi Federacije – ministra Dedića…
Muhamed je ministru Dediću u cijelosti izložio plan proširenja proizvodnih kapaciteta njegove mljekare i sve ono što mu je neophodno da njegov investicioni program u idućoj godini bude realizovan. Prednost proširenja palete mliječnih proizvoda je u činjenici da će naša lokalna mljekara („Milksan“) biti u mogućnosti da prihvati veći dio proizvođača mlijeka iz naše Općine, ali i da proširi na dobavljače iz Ključa i Prijedora…
Posebno je ova činjenica vezana za naše sugrađane jer Muhamed veoma korektno, redovno i po najvišim cijenama plaća obaveze malim proizvođačima (mljekarima). Njegov je program itekako interesantan za našu Općinu a zadovoljan sam činjenicom da je Ministar Dedić dao veoma jasne odgovore i upute kako doći do konačnog cilja…
Nakon uspješnog razgovora u Ministarstvu poljoprivrede, pozdravio sam se sa Muhamedom i sa ministrom Dedićem se uputio na Klub zastupnika SDA u Centrali naše SDA – stranke. Sjednica Kluba je već bila u toku a činjenica da je na dnevnom redu Nacrt budžeta za 2016., izazvala je i očekivanu dugotrajnu raspravu… Izuzev projekta sportskog aerodroma u Bihaću (2 miliona KM), u Krajini ništa drugo iz entitetsko – federalnog budžeta nije projecirano… Sarajlije, Tuzlaci, Zeničani uglavnom ćute, ovi iz manjih i daljih kantona oštro napadaju prilično neravnomjernu raspodjelu. I ja ćutim, vidim da neće doći do promjena, a odgovor predlagača je da je riječ o Nacrtu, te da će u proceduri do Prijedloga doći do korekcija u korist nezadovoljnih. Glasamo, iako nezadovoljni – jednoglasno…
Po završetku Kluba u kafiću Brazil na čaju se nalazim sa predstavnikom državne agencije, koji će krajem sedmice posjetiti naš kanton pa moli da mu uspostavim kontakte sa licima u Krajini koja su mu bitna… Oko ponoći dolazim u iznajmljeni stan na Malti, umoran a odlučan da na sutrašnjoj sjednici Parlamenta zastupam interese Krajine.
Utorak 01.12.2015.
Početak nastavka pete redovne sjednice je danas zakazan u 10 h. Uvijek su prvi sat delegatska pitanja. To sam vrijeme iskoristio da skupa na Načelnikom (Mustafom) posjetimo federalnog ministra za izbjegla i raseljena lica Edina Ramića. U zgradu Vlade federacije sam malo kasnio jer sam išao prijaviti prisustvo na sjednici Parlamenta. Sa g. Ramićem smo iz nadležnosti njegovog resora dogovorili ukupno tri projekta u narednoj godini. Dogovaramo i njegovu posjetu Sanskom Mostu koja se u međuvremenu i desila…
Na sastanku sa ministrom Ramićem iz Sanskog Mosta su došli i predstavnici firme Fresch Trade iz Trnove. Ova je firma zainteresovana za program zapošljavanja koje ovaj resor sufinancira. Radi se o proizvodnoj djelatnosti, a ministar je sa svojim suradnicima odlučio posjetiti Sanski Most kako bi se na licu mjesta uvjerio u aktivnosti koje naši poduzetnici provode na terenu a mogli bi i iz njegovog resora dobiti podršku… Za načelnika je bilo važno što je od ministra Ramića dobio podršku za financiranje vodovoda u Kamengradu i infrastrukture u povratničkoj MZ Lušci Palanci. U idućoj 2016. godini ovo ministarstvo će pružiti podršku i našim poljoprivrednicima u nabavci neophodnih mašina u segmentu poljoprivrede i uzgoja…
Odmah po završetku razgovora kod ministra Ramića, skupa sa načelnikom sam se uputio u Direkciju cesta Federacije gdje nas je primio jedan od izvršnih direktora g. Dedo Pjanić rodom iz Cazina…
Sa g. Pjanićem, još dok je bio na funkciji direktora Kantonalne direkcije cesta, naša lokalna vlast ima dobru suradnju. Osim dva kružna toka koja su već u fazi revizije projekta i pripreme za javni tender, načelnik je kandidirao sanaciju dijela puta prema Ključu i popravke mosta u Čaplju. Posebno želim istaknuti dogovor sa g. Pjanićem da regionalni put Sanski Most – B. Krupa preko L. Palanke promijeni nadležnost, odnosno dobije status magistralnog. Jednostavno, Kantonalna direkcija nema kapaciteta da ga u cijelosti rekonstruira. Dogovorili smo da naša i općina B. Krupa zajednički ovaj projekat kandidira Vladi federacije. U svakom slučaju ovaj put je prioritet za lokalni a uskoro i federalni nivo vlasti…
U Parlament sam stigao oko podneva, taman na tačku dnevnog reda o poduzetim mjerama Vlade federacije u prošlogodišnjim poplavama. Iako nije pobudila veliki interes ja sam se javio za riječ, posebno zbog činjenice da je i naša općina pretrpjela značajne štete u poplavama prošle godine.
Pohvalio sam resor za izbjegla i raseljena lica (Osmanović) i Federalni fond za pomoć stradalim općinama. Istakao sam i zamjerku Ministarstvu poljoprivrede (Lijanović) koje je izdvojilo za štete poljoprivrednicima 3 225 250 KM, a do dana današnjeg ova sredstva nisu podijeljena. Posebno sam zamjerku iznio i zbog činjenice da je Vlada federacije transferirala sredstva Vladi kantona, a naša općina nije dobila iznos koji joj je bio namijenjen. Kasnije sam saznao da su ta sredstva prebačena bolnici u Bihaću koja je u brdu i do koje voda uopće došla nije…
Nažalost Hamdija Lipovača, a bome i naša Azemina Helić kao ministrica financija su poznati po nezakonitom utrošku sredstava sa računa za namjensku potrošnju… Na kraju svog izlaganja na ovu temu sam istakao i veoma težak operativni problem u procjenama šteta. Naime, obrazac za popunjavanje podataka o štetama je iz 1978. godine. (bivše države) i nije usklađen sa Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za procjenu šteta, posebno zbog činjenice da je šteta izražavana u dinarima bivše države. Svakako je pohvalna iz dostavljene informacije i činjenica da je naša općina Sanski Most otišla najdalje u sanaciji šteta od poplava u cijeloj BiH. Sve pohvale na ovom mjestu upućujem načelniku, civilnoj zaštiti, nadležnoj komisiji za procjene šteta i našim građanima u cjelini.
Na samom kraju današnjeg zasjedanja sam uspio dobiti studiju o procjeni rizika od vremenskih nepogoda do 2040. godine. Iako umoran, tu sam ga noć prije spavanja iščitao do kraja…
Radi se o podacima koji iz opravdanih razloga nisu još uvijek dostupni javnosti ali ću za naše građane ipak neke izdvojiti…
Na str. 62 ove studije precizno je navedeno da naša općina spada u kategoriju poplavnog i klizišnog poligona 4 kategorije, odnosno u red onih općina kod kojih je najveći broj ugroženih stanovnika i njihovih stambenih kuća…
Autor neće objavljivati rezultate istraživanja koje donosi ova studija, a koji se tiču procjene rizika od poplava i klizišta na našoj općini i šire do 2040. godine. Ali ću svakako upozoriti da hidrometeorološka istraživanja ukazuju da se vremenske nepogode po pravilu dešavaju u godinama i periodima kojima prethode sušne zime i jeseni. Pa vi sami zaključite kakvu zimu upravo živimo i „kakvo“ nam proljeće dolazi… Uglavnom, do 2040. bi mogli doživjeti i težih godina od katastrofalne 2014… Nažalost, nemali broj…
Lokalna vlast ovom problemu mora u koordinaciji sa višim nivoima i puno ozbiljnije pristupiti… Nisam baš miran zaspao nakon u dašku iščitane studije. Našim sugrađanima, posebno onima sa iskustvom plavljenja, preporučujem da ne ulažu previše u kuće, njihova prizemlja i namještaj…. Pošteno je da im to kažem…
Naredna tačka dnevnog reda je izazvala veoma oštru i cjelodnevnu raspravu, a radilo se o Informaciji o stanju sigurnosti u F BiH od 01.01. do 01.07.2015. (za prvo polugodište ove godine). SBB, kao naš federalni partner je veoma oštro intoniranim raspravama pokušavao odgovornost za atentat u Rajlovcu prebaciti na federalnog ministra Unutrašnji poslova Aljošu Čamparu (SDA). Avaz je već jutarnjom naslovnicom sarajevskog izdanja prozvao Aljošinog brata – federalnog tužioca (Dubravka)… Isti sam taj dan i u krajiškom avazovom izdanju prozvan i ja sa članovima naše SDA – organizacije.
Kolega do mene, Amir Zukić mi je u nekoliko navrata zabranio da pritisnem taster za javljanje. Valjda svjestan da bi mogao izazvati verbalnu gužvu… Jednostavno sam neprimjerenim smatrao tražiti odgovornost za teroristički čin od jednog čovjeka, posebno što je i formalno rasprava o prvih šest mjeseci… Preko 5 sati je samo o ovoj temi trajala rasprava. Oko devet smo sjednicu prekinuli uz sutrašnji zakazani nastavak.
Pauzu za ručak tokom današnjeg zasjedanja sam iskoristio da sa kolegom iz SDA (D.P.), službenikom u Državnom ministarstvu prometa i komunikacije provjerim problem prevozničke firme BH – bus registrirane u Sanskom Mostu. Radi se o partnerskoj firmi Optima – turs (firme iz Minhena). Dodjela rješenja (dozvole) za autobusku liniju od Sane preko Minhena do Hamma, ovoj našoj firmi omogućava povećanje broja zaposlenih a i našim građanima u dijaspori bolju vezu sa Krajinom… Sa vlasnikom Ismetom Alagićem rodom iz Čaplja sam vodio o tome razgovore i on me zamolio za pomoć što sam korektno i napravio…
Srijeda 02.12.2015.
Rasprava o Nacrtu budžeta za 2016. godinu, izazvala je veliki interes. Rekordan (preko 40) broj prijavljenih zastupnika ukazivao je zapravo da je novac i njegova raspodjela uvijek najvažnija tema svih parlamenata…
Svako je ponešto htio reći u ime svoje općine, svog kantona, svojih očitih interesnih lobija. Osim 2 miliona za sportski aerodrom u Bihaću, Krajina veoma skromno zastupljena…
Svi su govornici (zastupnici) pokazali interes za budžetski kolač. Veoma mali broj je iznio prijedloge kako ga zamijesiti. O tome je jedini ozbiljno govorio premijer Novalić. Mislim da veoma dobro kormilari brodom koji se zove Vlada Federacije. To mu je u svome istupu priznao i bivši SDP premijer Nikšić…
Ne puni se ni jedna budžetska blagajna blagodatima svemira nego rada i samo rada svih nivoa vlasti… A kad je riječ o utjecaju na rashode i potencijalne mogućnosti da se iz budžeta ponešto izvuče za lokalne zajednice, iskustvo me uči da je to bolje direktnim kontaktima u nadležnim resorima. Sve drugo je čisto promidžbeni pokušaj da osvajamo političke poene kroz javni utjecaj i sugestije putem medija u stavci rashoda…
Ponovo smo sjednicu završili u kasnim satima… Sutra (četvrtak), me još više obaveza i zakazanih sastanaka čeka.
Nakon sjednice sam se kratko u kafe – baru parlamenta sastao sa (I.A.) Sanjankom koja očekuje da joj pomognem oko radnog pripravničkog angažmana… Nisam joj ništa obećati mogao osim preuzimanja obaveze da joj u zakonskim okvirima pomognem. To me obavezuje i korektna suradnja sa njenim rahm. ocem koji je dosta učinio za naš grad…
Četvrtak 03.12.2015.
Na jutra u Sarajevu se veoma teško navikavam. Pomalo sam lijen kuhati kahvu, a ne izlazi mi se u obližnje kafiće tako rano. Iako danas parlament ne zasjeda veoma (terminološki) gust raspored sastanaka imam. Oko deset sam na dogovorenom razgovoru sa direktorom Odraza Samirom Ćatovićem (Bihać)…
Prije odlaska na ambasadorsku poziciju u Beč, Sanjin je kao član upravnog odbora ove federalne agencije (Odraz) uspio kandidirati dio sredstava za vodovod u Kamengradu. Direktor Ćatović mi je potvrdio da su ova sredstva i dalje u programskoj koncepciji. Po pravilu mi svaki projekat od važnosti za naše građane kandidiramo na više adresa u nadi da će negdje upaliti. Radi se o projektu čija ukupna vrijednost prelazi milion KM, i nije baš jednostavno osigurati tolika sredstva iz jednog financijskog izvora. Osim ovog nisam insistirao na bilo kojem drugom projektu u Odrazu.
Oko jedanaest sati sam već u upravi Elektroprivrede BiH na dogovorenom prijemu kod direktora Bajazita Jašarevića. Čekao sam pola sata na prijem i nisam uspio doći do direktora jer je u toku bila sjednica Uprave i niko mi nije mogao garantirati brzi završetak ovog sastanka. Obećali su da će me zvati (mobilno) po završetku sastanka.
Odlazim u sjedište parlamenta po materijale za sastanak komisije za informiranje koja će uskoro posjetiti Televiziju F BiH, pa se u tom smislu trebamo pripremiti kao članovi ovog parlamentarnog odbora.
Iz Parlamenta odlazim u BBI – centar na sastanak sa uglednim farmerima iz Cazina i Bihaća koji od mene očekuju podršku za realizaciju njihovih programa uzgoja u Krajini. Raduje me činjenica da sve veći broj naših Krajišnika organizira svoj privatni biznis i svi šansu vide u novom ulaganju. Naravno, podrška im je potrebna… Nismo dugo razgovarali, zovu me iz Elektroprivrede da me obavijeste kako će mi biti osiguran prijem kod Admira Andelije (izvršnog direktora za distribuciju). Imam cijeli sat na raspolaganju…
Sjedam u auto, gužva na sarajevskim prometnicama me uvijek živcira… Oko dva sam već u zgradi Elektrodistribucije… Fascinira me interijer ovog objekta a prijem i više. Cijeđeni sok od „domaće“ narandže vam prvo donose, nude kahvu, slatko, svega u izobilju… Ja se kao važnim pravim – zastupnik u „visokom“ federalnom domu.
Mustafa mi ukupno 5 lokalnih projekata dao da provjerim. Uglavnom je riječ o niskonaponskoj mreži. Zove me samo što sam sjeo (načelnik) i traži da posebno forsiram izgradnju nove trafo – stanice na trasi Kamengrad – L. Palanka koja bi pokrivala nove industrijske i privredne projekte (Rudnik, HIFA, Peletara), i druge koje su u pripremi za pokretanje…
Radosna je vijest i za mene i načelnika bila da državna firma ELEKTRO – PRIJENOS BiH već priprema realizaciju projekta trafo – postrojenja (110 kw) na Zdeni. Ujedno se na trasi Zdena – L. Palanaka povlači dvadesetak – kilovatni dalekovod koji osigurava napajanje desetak puta veće od postojećeg. Potpisan je već i ugovor, do proljeća se očekuje realizacija. Radi se o najvećoj investiciji ovog državnog preduzeća u Krajini… Od preostala 4 projekta dva su već u pripremi za realizaciju, za preostala dva nam preostaje lobiranje…
Tek sam na ovom razgovoru sa g. Andelijom shvatio kolika je važnost kad imate svoje predstavnike na višim nivoima vlasti. Ne bi sebi htio davati na važnosti, ali gdje god se veoma korektno obraćam, osjećam čudan respekt i uvažavanje. Većina visokopozicioniranih kadrova u federalnim i državnim preduzećima su uglavnom iz SDA i veoma cijene činjenicu da je SDA u Sanskom Mostu u kontinuitetu na vlasti… A mene uglavnom znaju…
Uvaženi Andelija mi daje sve kontakte telefona i stavlja na raspolaganje svoj autoritet i utjecaj da nam pomogne. Uglavnom koristan razgovor…
Kod Predsjednika SDA g. Bakira Izetbegovića sam u 16 sati na zakazanom sastanku sa Sejadom Kadićem Predsjednikom KO SDA USK-a i Potpredsjednikom SDA Šemsudinom Dedićem. Sastanku je na Bakirov prijedlog učešće uzeo i Šefik Džaferović (Potpredsjednik SDA)…
Tema ovog razgovora je pozicija Krajine i kako osigurati da preostale tri godine mandata osiguramo veći broj investicija i uopće snažniju financijsku podršku. Potpuno svjesni da i definitivno strateške trase autoputova zaobilaze naš Kanton i da je ulaganje u energetski sektor (Termoelektrana – Kamengrad) na dugom štapu, iniciramo razgovor o značajnim projektima za svaku općinu ponaosob sa naglaskom na povećanje podrške privredi i poljoprivredi… Pred prisutnima izlažem dokument o strateškom investiranju na području federacije od 2010. – 2014. godine.
U periodu vlasti Nikšićeve (SDP i SDA) Vlade, investiranje sa nivoa Federacije je veoma skromna. Prisutne je iznenadio matematički nesrazmjer našeg u odnosu na druge kantone. U godinama SDP – vladavine više su godišnje sredstava znale povući neke mjesne zajednice u Hercegovini od našeg kantona… Lipovača nije bio ni zainteresiran za projekte u lokalnim zajednicama jer SDP, izuzev Ključa nije nigdje obnašao vlast u općinama. A za projekte morate hodati i raditi da bi došli do finiša i same realizacije. A Premijer Vlade USK-a (Lipovača) nije imao vremena prisustvovati sjednicama Skupštine i Vlade, a kamoli da zagovara po federalnim resorima, preduzećima i fondovima projekte u općinama gdje su na vlasti načelnici iz SDA ili neke druge stranke.
Štete vlasti SDP-a u mandatu 2010. – 2014. su nesagledive za Krajišnike. SDP je sa grabežljivim Lipovačom i nesposobnom Helićkom (ministrica financija) izazvao sveopću kataklizmu USK-a od koje ćemo se teško oporaviti. Birači su ih na izborima kaznili međutim njihov rad i bezobrazna rastrošnost je donijela teško vrijeme budžetskim korisnicima i svim našim građanima u cjelini…
Argumente koje su kolege Dedić i Kadić skupa sa mnom iznijeli pred čelnike SDA su osigurali i njihovu podršku konkretnim prijedlozima koje smo ispred naših općina predložili…
U drugom dijelu sastanka smo otvorili i političke teme a tiču se funkcionalnosti i jedinstva organa SDA. Oko problema koje imamo u Bužimskoj SDA postigli smo potpuni konsenzus i dogovorili konkretne mjere.
Trosatni sastanak kod Bakira koji nas je i na večeru pozvao, naveo me je na razmišljanje da li tu noć krenuti nazad ili i četvrtu noć prespavati u Sarajevu… Ipak odlučujem krenuti, na brzinu se pakujem i unatoč maglovitim noćima Krajini se vraćam. Ostati na konaku, znači i sutrašnji dan izgubiti…
Poslije deset navečer se sa Sanjinom redovito čujem ili poruke viber razmjenjujemo… U Beogradu je, priprema se za sutrašnju konferenciju Ministarskog savjeta OSCE-a na najvišoj ministarskoj svjetskoj razini… Upravo je Sanjin taj dan, skupa sa kolegom ruskim ambasadorom Aleksandrom Lukašenovićem bio domaćin bilateralnog susreta našeg Ministra vanjskih poslova Crnadka i ruskog Lavrova… Veseli me činjenica da se interes Rusije za Balkan pojačava… Samo je to način da ostanemo i u jačem fokusu zapada i Amerike… Brine činjenica da se neke države na Balkanu sve više naoružavaju a svi o miru govore… Nabavka sofisticiranog oružja (pametne bombe, horneti, inteligentne granate, dubokomisleće dalekometne rakete), govori da svijet ne izvlači pouke iz ratova i stradanja… Mrtvima se povijest ne ponavlja, zbog toga pamet u glavu… Ne sjedimo ni mi skrštenih ruku…
O svemu razmišljam u vožnji, a i inače sporo vozim, pogotovo noću, u kasnim satima (oko 2 h) stižem… Raduje me spust niz čapljansku stranu do naše prekrasne doline…
PETAK 04.12.2015.
Načelnik me po pravilu rano svako jutro zove (oko 7h), mobilni sam preventivno ugasio (ton), međutim, lucidni liječnik ne popušta, prije 6 h me zove na kućni… Ko da i ja s njim u hitnoj i na hirurgiji ordiniram. Zvoni, zvoni, ne popušta…
Prvo što mi na pamet pada, hoće li konačno biti izbori? Allaha dragog zazivam da mi pomogne… „Šefe, može li kahva, kad ćemo se vidjeti“. Načelniče, ni šest sati još nije, ni zgrada općine još nije otvorena… „Nema veze – šefe, imam dobre informacije, hajmo se provozati…“
Navika jutarnjeg ili večernjeg vozanja mu je ostala od rođaka Nize, oni se sad ne vozaju zajedno, osim što obojica vozaju mene…
Na brzinu se oblačim pa na CAT – benzinsku gdje kafić rano otvaraju. Veliki broj naših sugrađana u radnim kombinezonima svrate prije posla na kafe – okrjepljenje. Slažemo se i ja i načelnik da ih je više nego inače, lijepo jesenje vrijeme omogućilo je i građevinarima produžetak radne sezone. Veliki broj ih kombijima odlazi i u susjedni Prijedor, Banjaluku. Kad bi još svi bili prijavljeni u firmama gdje rade??
Načelnik me ukratko informira sa aktivnostima iz prethodnih dana najavljujući mi i vikend radne aktivnosti vezano za kontakte sa potencijalnim investitorima. Govori mi i o činjenici neusvojenog izvještaja Vlade kantona o sanaciji šteta od poplava. Ta činjenica nas onemogućuje da povlačimo i dalje neophodna sredstva sa viših nivoa…
Oko deset sam u prostorijama stranke gdje sa Mensurom dogovaram plan aktivnosti u narednoj sedmici. Sve najavljene stranke kojih je povećan broj otkazujem za sutra (subota) ujutro u 8 h… Odlazim se na brzinu presvući, obrijati i pripremiti za sastanke dogovorene u Bihaću…
Tri kraća sastanka (jedan za drugim) u Bihaću dogovaram u novootvorenom restoranu velikog Binga… Sa profesorom ekonomskog fakulteta i uglednim poduzetnikom iz Bihaća završavam brzo. Puno mi više vremena oduzima razgovor s dopisnikom uglednog elektronskog medija. Priča mi o pritisku iz matične redakcije da pravi prilog o US šumama na način da pomalo „frizira“ činjenice…. Uglavnom je usmjeren protiv kadrova A SDA i SDA…
Poslije Bingo – kontakata odlazim u Kostelski buk gdje me čeka veći broj aktivista SDA. Razgovaram s njima o stranačkim aktivnostima i pripremi za narednu sjednicu Skupštine USK-a. Tražim od njih da glasaju za Rebalans i Nacrt budžeta za narednu godinu. Svakako naglašavam važnost provođenja odluka i zaključaka organa Stranke…
U popodnevnim satima (oko 17 h) krećem za Sanu. Preko Krupe i L. Palanke… Umoran, neispavan, noć, magla. Pokušavam zadrijemati, Amir me malo – malo trgne „šefe – lisica, šefe zec“… Sutradan je lov, on je već u podsvijesti na čeki, u šumi… Stalno ga opominjem da polako vozi…
Zvoni mi mobilni – ribolovni kolega Džafer. Od augusta u ribi bili nismo… Dogovaramo sutra (subota) da se čujemo kad se iz Bihaća vratim… Poslije osam u Sanu stižemo… Uvijek navečer pišem i zapisujem događaje i susrete proteklog dana. Večeras nisam kadar, čaj pa u krpe… Samo što sam se spustio – zvoni mobilni. Znam da Sanjin kasno zove, javljam se…
Sve govori činjenica da visoki diplomatski predstavnik BiH (njegova ekselencija iz Čaplja i Pobriježja rodom) – Sanjin Halimović sjedi u prvom redu do Ministra vanjskih poslova Njemačke dr. Frank Walter Steinmeiera, austrijskog ministara vanjskih poslova Sebastiana Kurtza, ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, Federic Mogerini – visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku politiku, američki državni sekretar John Kerry, Vladimir Makei – šef bjeloruske diplomatije, i mnogi drugi iz svjetskog diplomatskog vrha… Tu jednostavno ništa dodavati ne treba osim činjenice da danas pomalo razumijem komšu Edu – akademika, njegovu povrijeđenu, sujetu, zavist i bolesnu komšijsku ljubomoru…
Sanjin me obavještava da sredinom januara u Sanski Most skupa s njim dolazi grupa uglednih privrednika iz Gornje Austrije. Zainteresirani su za ulaganje u našem gradu…
Raduje me činjenica stvaranja veoma dobrih odnosa BiH i Srbije koja je potvrđena međusobnim večernjim druženjem Halimovića i Dačića. Visoki srbijanski dužnosnik nije stajao sa sevdalinkom do ranih jutarnjih sati. A hit „Bosno moja divna mila“ nekoliko je puta ponavljao… Ko zna, možda i dvosmisleno, sa komšijama Srbima nikad načisto nisi… U svakom slučaju je bolje da se družimo nego da ratujemo…
SUBOTA 05.12.2015.
Oko 8 sam već u stranci… Obavljam nekoliko razgovora sa više naših sugrađana. Jedni imaju probleme sa liječenjem (bez zdravstvenog osiguranja), drugi sa bankom i hipotekom, većina oko zapošljavanja, treći sa komšijom i međama, itd., itd… Problemi uglavnom isti samo se lica mijenjaju…
Eto ti i moj dragi načelnik bahnu. Hajmo na kahvu „prezident“ (tako me od „milja“ zove)… „Haj da se oko planova za vikend dogovorimo“, energičan je kao i uvijek… Načelniče, samo mi danas ili sutra ostavi dva sata da kraj Sane izađem (lovio ne lovio ribu, Sanu gledati volim), ko i svi Sanjani…
U Skveru na brzinu piće, okuplja se veliki broj naših aktivista, dugo se vidjeli nismo… Na brzinu razmjenjujemo informacije pa na put sa ministrom Kljajićem – za Bihać…
Sjednica kantonalnih organa stranke držimo vikendom zbog zauzetosti članova. Na okupu ministri, na čelu sa Premijerom Vlade USK-a, skupštinski zastupnici…
Dnevni red aktualan, važan – opet lova i Nacrt budžeta. Teška rasprava, ja po pravilu imam suprotstavljene stavove od većine mojih kolega. Glasanje, ostajem u manjini… Tako vam je u politici, nije uvijek ispravnost stavova i individualna procjena dovoljna, za sve vam je potrebna većina. One su u svakom slučaju relativne a stavovi organa Stranke obavezujući. Moja je odgovornost kao člana najvišeg organa Stranke (Predsjedništva SDA) sad i najveća… Na samom kraju sjednice, Predsjednik KO SDA USK-a Sejad Kadić nas upoznaje sa činjenicom da je donio odluku da napusti funkciju Predsjednika kantonalne organizacije SDA i da zadrži poziciju Predsjednika općinske organizacije Bihać.
Različite su špekulacije oko ove ostavke, međutim jedina istina je u činjenici da je prošli Kongres ograničio mogućnost da istovremeno obnašate dvije (ili više) čelnih pozicija u organima stranke. I to je jedina istina… Na isti način ostavku je podnio i Mirsad Kukić u Banovićima, imenjak Sarajlić u Sarajevskom kantonu na poziciju Predsjednika kluba u državnom parlamentu i još neki drugi… Niko nije komentirao stav kolege Kadića…
Moram ovdje napomenuti da kolegi Kadiću pripada zasluga da je Sanski Most ipak solidno pozicioniran (kadrovski) nakon prošlih izbora. On je dao nesumnjivi doprinos da sve općine (osim Petrovca) dobiju predstavnike u Skupštini USK-a…
Oko dva sata po podne krećemo nazad u Sanski Most, sporo putujemo, svejedno od ribe i šetnje kraj Sane svakako ništa danas… Ko velim barem ću se poslije podne odmoriti… Poslije 16 h stižemo, za danas smo valjda završili… Oko pola šest mi zvoni telefon, kolega me iz Sarajevskog kantona (Dž.H.) zove sa molbom da primim predstavnike dviju sarajevskih firmi koji su na proputovanju kroz Sanski Most, ja ili načelnik. Zovem načelnika, ne javlja se, a kad mi se ne javlja znam da je u kirurškoj Sali… Šta ću, što naš narod veli „nema odmora dok traje obnova“…
Nalazim se sa našim gostima, vlasnicima jakih firmi iz Sarajevskog kantona, a svoje proizvodne linije žele situirati na područje naše općine. Govore mi o dogovorenim ugovornim aranžmanima sa „Saponijom“ u Osijeku i sa firmama u Banjaluci i Prijedoru. Osim blizine granice sa Hrvatskom prebacivanjem proizvodnje u našu općinu dovode se u poziciju da lakše snabdijevaju komplet BH – tržište, a u boljoj su komunikacijskoj poziciji sa centrima u RS-u i susjednoj Hrvatskoj.
Slično su obrazloženje imale već neke jake firme koje su svoja sjedišta prebacila u Sanski Most. Jednu od njih (Hercegovinalijek) ćemo otvoriti oko nove godine kad će predstavništvo (hala) ove firme bit puštena na korištenje. Bio sam veoma pozitivno iznenađen idejama i poslovnošću ovih mladih poduzetnika. Kako god bilo, podršku sam im obećao, a njihov plan je da u prvoj fazi iznajme halu zbog bržeg prebacivanja proizvodnje u Sanski Most. U slijedećoj fazi su odlučni ulagati i u vlastiti poslovni prostor cirka 3 000 m². Iako i sam umoran zovem ih na večeru… Odbijaju jer ih čeka dosta puta do Sarajeva… Otprilike ovakvih kontakata sa slično zainteresiranim investitorima imamo u prosjeku desetak sedmično. U konačnici se veoma mali broj opredijeli za ulaganje, ali se sa svima mora razgovarati i pokazati dobru volju podrške. Činjenica je da ih je u zadnje vrijeme sve više i to me ohrabruje… Poslije 22 h dolazim kući, ponovo zove načelnik, a ja ponovo na izbore pomislim…
Dogovaramo sutra obilazak nekoliko lokalnih gradilišta i kratki prijem čelnika jednog lokalnog sportskog udruženja. Molim ga da do 12 h završimo da se barem ljepotici Sani poslijepodne posvetim… „OK, prezident“, kirurški će načelnik… Iako umoran, sjedam i zapisujem susrete i događaje iz prethodnih dana. Već dugo (oko 25 g.) bilježim, možda će to nekada nekoga interesirati, meni u svakom slučaju dosadno nije, baš nikad… Poslije ponoći mi stiže SMS – poruka negdašnjeg UGSM – prvaka. Redovito me informira o aktivnostima svojih bivših kolega. Sutra će mi uglavnom predati dokaze ko sve sa Cucom trenutno radi na lokalnoj „nadrealnoj“ – facebook destrukciji. Još je interesantnije tko to sve plaća… Uzvraćam mu zahvalnošću, i do sada me je korektno i istinito informirao…
NEDJELJA 06.12.2015.
Zvoni kućni, „iznenađenje“ – dragi moj načelnik… Neću da mu se javim, isključujem i kućni, i mobilni i struju na satu… Ni sedam sati još nije… Kad mi god ovako ujutro zazvoni ja na izbore pomislim. Hoću li se ikada riješiti statusa njegove kirurške podrške (medicinske sestre)… Ne vrijedi, eto njega oko, zgrade u dvorište… Zove, obraniti se ne možeš, nego na „junačke noge“. Otvorim prozor… Jedva ga uz trafo od magle vidim… Muća ne galami – nije ovo Mahala… Mahaluša pored mene viče da smo svi poludjeli (obojica)… Ne oponiram ni njemu ni ženi… Njemu možeš oponirati koliko hoćeš ali on svoje gura… Nikad nisam poznavao čovjeka, pojedinca, političara sa toliko volje i energije za rad. To mu se priznati mora…
Kahva u „Korzu“, prohladno jutro, magla… Razgovaramo o problemu sredstava koje smo trebali dobiti u korist naših sugrađana (vezano za poplave). Dijelim mišljenje sa načelnikom da ta sredstva treba linearno podijeliti onima kojima nije dodijeljena nikakva pomoć… Slažemo se i oko Budžeta čija procedura usvajanja i rasprave u Vijeću kreće i koji bi trebao biti usvojen do kraja godine. I u narednoj kao i tekućoj (pri kraju) godini naš će Budžet biti realan. Ono što je dobro, naša je općina jedna od najmanje zaduženih u Federaciji BiH. Činjenica da prenosimo i u iduću (2016.) godinu svega 200 000 KM obaveza iz 2015. najbolje govori o korektnom gospodarenju sredstvima naših građana.
I činjenica da smo veoma skroman iznos predvidjeli za troškove putovanja (10 000), ili da smo u tekućoj potrošili nekoliko puta manje za reprezentaciju ili isplatu iz budžetske rezerve od puno manjih općina (Ključ, Petrovac), najbolje svjedoči koliko naša administracija na čelu sa načelnikom korektno i racionalno raspolaže financijama. Čak ovolika štednja ima i dozu pretjeranosti. Jer, objektivno da bi u naš grad donijeli projekte, doveli investitore, osigurali stvarni pomak, morate uporno hodati, putovati, tražiti podršku sa viših nivoa, međunarodnih organizacija (fondova), ambasada… Napomenut ću ovdje, primjera radi da smo za osiguranje sredstava za sanaciju biblioteke osim upriličenih nekoliko susreta u Sanskom Mostu sa predstavnicima Italijanske ambasade, i više puta morali otputovati u Sarajevo, doslovno moliti (prositi) pomoć za biblioteku koju je zadnja poplava dovela u katastrofalno stanje.
Tek kad sredstva osigurate, trebate imati projekat koji po zakonu mora imati provedenu reviziju, pa objaviti javni tender, pa izabrati izvođača, pa izabrati nadzor, pa i sami stalno nadzirati jer se veoma često dešavaju „kompromisi“ izvođača i nadzora na štetu investitora… Uglavnom je riječ o jednom ogromnom poslu. Moram ovdje istaknuti veoma značajnu organiziranost i agilnost naših nadležnih općinskih službi i načelnikovog kabineta u osiguranju sredstava za našu općinu. Činjenica da smo od poplava do danas realizirali oko 5 miliona KM u sanaciju infrastrukture i rekonstrukcije oštećenih objekata, a da od Lipovačine vlade ništa dobili nismo osim konvoja sijena, najbolje svjedoči istinski uspjeh naše lokalne vlasti… Moram ovdje naglasiti da nam je Bakir Izetbegović i njegov kabinet bio od velike pomoći u posredovanju i osiguranju sredstava… Svakako ovdje treba istaknuti i ogroman doprinos našeg tadašnjeg ministra u Vladi Federacije (Halimovića).
Današnji naš radni dan (nedjelja) sa našim glavnim hirurgom i načelnikom počinjemo na Banji Ilidži. Obećali smo obilazak ovog trenutno i najvećeg gradilišta na našoj općini.
Veseli nas činjenica da je vlasnik i koncesionar našeg ljekovitog izvorišta (Ilidža), koje se pominje i u putopisnim spisima rimskih imperatora, donio konačnu odluku o modernizaciji i rekonstrukciji ovog budućeg turističko – zdravstvenog i rekreacionog centra… Cijelo ljeto smo koristili za razgovore, ponudili mu i direktnu podršku preko Zirat – banke. Nakon što ova banja produži svoje usluge u svim godišnjim dobima u zatvorenim bazenima i Wellnes – prostorima, naš grad i definitivno produžava ljetnu turističku sezonu.
U povratku sa načelnikom razgovaram o animaciji budućih investitora u zimski kompleks – Korčanice. Prilika je to da uz zimske sportove, lov i planinski rehabilitacioni program postanemo regionalni turističko – ugostiteljski centar.
Skupa sa načelnikom usput posjećujemo gradilište poslovnog kompleksa u Tomini. Nedjelja je a ipak se radi. Lijepo je vidjeti kako naš čovjek, domaći investitor (Jasmin Hodžić – Jasi) ulaže značajna sredstva u svome rodnom gradu. Ovom prilikom čestitam i njemu i svim drugima koji se na takav korak odluče. Na sreću svih nas takvih je svakim danom više.
Na ulazu u Šejkovaču nailazimo na još jedan poslovni objekt oko kojeg se čisti, uređuje i priprema za puštanje u rad. Ponovo naš čovjek (Alagić Almir), po evropskim standardima izgrađen poslovni prostor od 600 m²…
![alagić almir [1302]](http://asimkamber.net/wp-content/uploads/2015/12/alagić-almir-1302.jpg)
Kad nam je Armija BiH predala Sanski Most, Šejkovača je bila najveće odlagalište građevinskog (šute) i svakog drugog otpada. Tu je bilo i najveće odlagalište starih vozila (autobusa), uglavnom zapušten prostor u samom predgrađu.
Danas je to jedan urbani, privredno – industrijski centar koji doslovno svaki mjesec mijenja svoj izgled. Ili naši poduzetnici ulažu u svoje objekte ili mi (lokalna vlast) ulažemo u uređenje komunalne infrastrukture. U ovoj smo godini komplet završili dvije poprečne prometnice, tri planiramo u idućoj godini. Uglavnom poslovnih placeva u ovoj našoj mini – industrijskoj zoni više ni nema… Pokušavamo privrednu zonu proširiti u dijelu pravca prema Mahali, a i o drugoj strani magistralne ceste razmišljamo. Načelnik obilazi pripremljenu poprječnu prometnicu u ovoj zoni koja bi u narednoj sedmici trebala biti asfaltirana. Tek kad se svi komunalni vodovi završe pristupa se konačnom uređenju. Radi se o velikim investicijama, a lokalna vlast u svima učestvuje i vlastitim budžetskim sredstvima.
Oko podneva obilazimo gradilište policijske stanice. Od izvođača je naš ministar Kljajić tražio da se rokovi ispoštuju jer je puštanje u rad ovog našeg objekta previđeno 16.12.. Iz Švicarske ambasade su se gosti već najavili. Naime, naša policijska uprava je dobar primjer kako se udruženim snagama sve može uraditi. UNDP je uz direktno posredovanje Sanjina Halimovića osigurao najveći dio financijskih sredstava. Kljajić se izborio za učešće kantonalnog, a načelnik općinskog budžeta (50 000). Osnovni problem do samog otvora predstavlja činjenica ruiniranog i poplavom narušenog dvorišnog ambijenta između prometnice i zgrade policije. Po predračunu se radi o iznosu oko 15 000 KM. Mala sredstva a veliki problem, jer je zapravo nemoguće provesti postupak javnog tendera za izvođača do ovog roka sve i kad bi sredstva imali.
Kljajić i načelnik donose ispravnu odluku – zatražiti podršku od naših poduzetnika i osiguravajućih kuća. Sa svima se razgovara, niko pomoć i sudjelovanje ne odbija… U svim aktivnostima proteklih godina nije bio problem osigurati podršku nekih naših poduzetnika. Osim zahvalnosti za uređenje parkinga ispred zgrade policije ovom im se prilikom posebno želim zahvaliti i za financijski doprinos i programu obilježavanja dvadesetogodišnjice slobodnog Sanskog Mosta…
Za pohvaliti je i činjenica da je naš ministar Kljajić uspio u ovoj godini osigurati financijska sredstva za našu i policijsku upravu u Bihaću. Da je u idućoj godini na isti način planirao sanirati uprave u V. Kladuši i Bužimu. Da je obnovio vozni park i čini sve na poboljšanju materijalno – tehničke opremljenosti policije.
Dobio je veoma visoke ocjene nadležnih viših nivoa vlast i međunarodnih organizacija za rukovođenje ovim resorom. OHR i ambasada Amerike su upravo njegov Zakon o unutrašnjim poslovima proglasili od svih do sada ponuđenih najboljim. Iz ljudske i svake druge skromnosti on se ovim i drugim veoma afirmativnim činjenicama nikad ne hvali. Ali je moja obaveza kao Predsjednika naše općinske (SDA) organizacije da upravo realne činjenice ovim svojim tekstom predstavim. Svakako je ovdje bitno istaknuti i doprinos našeg kantonalnog zastupnika Sanel Mahića čiji su rad i aktivitet u Skupštini USK-a nevladina udruženja ocijenila među najboljima.
Moram ovdje istaknuti činjenicu da lokalna vlast nema zakonsku obavezu financirati objekte koji su u nadležnosti višeg nivoa. Međutim, naša je ljudska i moralna obaveza stvarati bolji ambijent naše djece i prosvjetnih radnika u školama i vrtićima. Naši će sugrađani u uređenim prostorijama CIPS-a dobiti i bolju, ambijentalno – ugodniju i bržu uslugu. Nadam se da će ih manje biti u „ugodnim“ prostorijama pritvorskih ćelija…
Naša je slijedeća „stanica“ zgrada biblioteke. Sve se „nadam“ kakvom hitnom slučaju (Bože ne daj), da se oslobodim načelnika. Gladan, žedan, umoran, a on na krovu biblioteke raspravlja o rupi koja bi na krovnom limu trebala biti iskružena da bi se iz prizemlja proveo dimnjak. Slučajno me jedan tesar iz Otoke upita – „Kamber, ima li šta od izbora“? Šutim, ne komentiram a nadam se… Dvije firme na objektu biblioteke zajedno… Jedna iz manjeg entiteta, druga iz Otoke. Zajedno (Srbi i Bošnjaci), u ovo nedjeljno popodne, rade, šale se dobacuju, a moj „neradni“ vikend izmiče… Razmišljam o činjenici da mi (lokalna vlast) veoma uspješno uz velike napore osiguravamo sredstva za lokalne projekte a istovremeno lokalne firme nisu konkurentne na tenderima, nekad se uopće ni ne javljaju…
Zvoni mi mobilni, javljaju od kuće da je pita gotova… Naručio krompirušu sa suhim drobom… Krompiruša mi i inače poslastica… Sa načelnikom se rastajem uz prijetnju ako me zovne do sutrašnjeg jutra da ću ga zbog mobinga prijaviti u novouređenoj upravi policije (šalim se, a možda i ne)… OK, „prezident“, čujemo se po podne… On mene izgleda ni ne čuje ili ne sluša kad mu govorim…
Samo što sam na stepenište zakoračio opet zvoni u džepu mobilni. Bi li ili ne bi pogledao, bi li se javio. Opet Muća… Mustafa je baš „sretno“ ime, do suza… Mustafa Zulić – komšija (Ramizov), oko puta kroz Zulića – sokak zove da razgovaramo. Hoće da dođem na most da mi objasni kako je prošlogodišnja poplava podlokala most na Blihi. Zovni Japija – Muća, kakve ja veze osim djetinjstva na Blihi sa mostom imam. Eto ti Frejzera i Japija pa se s njima dogovori… „Haj ti dođi komšo“, uporan je Muća. „Toj dvojici (Japiju i Frejzeru) je lakše zub nego marku izbiti a za ovo su potrebne pare“, decidan je Muća… Svjestan da od ribe i Sane ništa nema, molim ga samo da me pusti da na miru ručam…
Dogovaram sve sa komšom iz Zulića, kad me iz dvorišta unuke zapaziše. Trče, a mene strah da se ne spotaknu… „Dido, haj nas u igraonicu vodi“ – i one „mahaluše“ decidne… Prvo što mi na pamet pade je Sokolovo, Dabar, Krečana, Slap, pogled na ljepoticu Sanu. „Sana mi se u oku razliva“, što pjesnik Enes K. napisa…
Ipak, svakom od nas je njegovo potomstvo i njihova sreća na prvom mjestu… Nemam ih snage odbiti, i proljetno – zimsko osunčano predvečerje odlučujem posvetiti mojim dvjema ljepoticama… Tako je sretno završio i moj „neradni“ vikend i uobičajena sedmica…
P.S. Namjera ove prednovogodišnje petobroj – kolumne nije da bilo koga provocira, proziva nego da ukazuje i svjedoči stvarnost sveukupnog društvenog angažmana lokalne vlasti pa i mene osobno… Interesantno bi bilo da i lideri drugih stranaka opišu svoj društveno – politički angažman… Dnevni, sedmični, mjesečni, bilo kakav, ako ga uopće ima??? I oni su bili na izborima, i oni su obećali realizaciju programa, i neki od njih su bili na vlasti ili su i danas, i oni su dobili podršku dijela biračkog tijela. Da jednostavno dokažu brigu o svome gradu i svojim građanima i nakon izbora a ne samo u mjesecu kampanje, kad naglašeno brinu o biračima, pa za četiri godine ponovo – brinu…
Ne postoji idealno civilno društvo, ali je jedna velika istina prisutna među nama Bošnjacima… Vlastiti jezik bi lakše pregrizli nego čiji uspjeh pohvalili… Kao da smo se na koncept mržnje, laži i prevare navikli. A oko nas je veliki broj sposobnih mladih i uspješnih ljudi, poduzetnika, sportaša, liječnika, profesora, majstora, vjerskih i državnih službenika… Ne, mi se uporno bavimo produkcijom javne diskvalifikacije, laži i samopotcijenjivanja. Ključni je pojam naše svakodnevnice MANIPULACIJA…
Manipulacija sadržajem, podacima i činjenicama, manipulacija tuđim rezultatima i stvarnim pomacima, manipulacija lažnim prijavama, manipulacija vrijeđanjem i omalovažavanjem. Manipulacija jedne besposlene, besciljne, apatične i blijede grupacije propalih ličnosti na društvenoj i internet sceni koja po svojim chatovima i forumima svjedoči inertnost i potpunu izgubljenost. Takvi vam zbog vlastite oholosti sve oprostiti mogu osim uspjeha… Teološka logika svih religija je da se širi ljubav i bratstvo među ljudima. A nikako oholost i mržnja. Oholost je smrtni grijeh – kažu sve svete knjige…
A danas niko osporiti ne može uspjeh da je SDA Sanskog Mosta od prvih višestranačkih izbora ostala uz svoj narod dijeleći zajedničku sudbinu…. Uspjeh je činjenica da je Mirzet Karabeg kao čelnik SDA ostao uz svoj narod u ratnoj srednjoj Bosni. A mogao je i on kao logoraš otići u bilo koju evropsku državu, što su neki drugi uradili. Uspješan je bio i postratni mandat rahm. Mehmeda Alagića. Doprinos stabilnosti i napretku Sanskog Mosta svakako su dali Muhamed Lemeš i Mesud Šabić. Uspjeh su i mandati Sanjina Halimovića koji je iz fajtovačke isturene veterinarske stanice dospio do najveće međunarodne diplomatske organizacije u Beču (OEBS). Uspjeh je u jednom teškom vremenu i tekući mandat Mustafe Avdagića. Uspjeh je svakako i podatak da smo kao organizacija zauzimali ukupno 9 kantonalnih i federalnih ministarskih pozicija… Uspjeh je i činjenica da smo u stranačkoj hijerarhiji zauzimali i dalje držimo visoke pozicije i utjecaj… Uspjeh je i to da danas, bez ikakvih problema možemo ponuditi jedan veliki broj iskusnih ali i mladih sposobnih kadrova, što je svakako naš najveći potencijal…
Naš je grad prepun gubitnika koji mizernu utjehu za vlastite neuspjehe nalaze u pljuvanju tuđih uspjeha. Zavist iz crnih zatrovanih duša dolazi u trenucima kad naš grad krupnim koracima pravi pomake u svim segmentima društvenog života. Kad doslovno svake sedmice otvaramo radove na novim projektima a završene puštamo u upotrebu. Kad egzaktno samo u zadnjem tromjeseču ove godine očekujemo oko 200 novozaposlenih naših sugrađana. Kad znamo da su nam trojica investitora iz sva tri naroda (najjača) odlučila uložiti još u ovoj godini preko deset miliona. Kad znamo da ćemo u idućoj zabilježiti najveći gospodarski iskorak. Kad ćemo završiti uređenje svih gradskih ulica i raskrsnica u predgrađu. Kad se svakodnevno na višim nivoima borimo za istinsku podršku programima naših građana…
Zar je zaista loše što smo nakon izbora zauzeli značajne pozicije u najjačoj stranci u BiH (SDA). Zar je loše i to što imamo kantonalnog i federalnog zastupnika, što imamo ministra u Vladi USK-a.. Pa zar je zaista loše što smo imali jednog, pa danas i drugog ambasadora u najznačajnijem diplomatskom predstavništvu svjetske organizacije UN-a… Pa zar mi zaista išta više ikome dokazivati trebamo?
I sam kao politički visokopozicionirani Sanjanin u vrhu SDA, nisam niti ću biti isključivi „vojnik“ stranke nego aktivista i lokalni lider koji stranku gleda kao demokratski, državotvorni i građanski instrument… Dakle, sav svoj intelektualni i ljudski kapacitet angažiram u službi općeg dobra, dobra naših sugrađana… Tako sam uvijek i tako ću vječno raditi…
Cijenim da državu i uopće vlast trebaju obnašati oni koji vide dalje, vizionari. A vide dalje jer budućnost konstantno promišljaju i poštuju pravila timskog rada. Praksa je dokazala da su dvije uloge imperativ da bi uopće tim egzistirao, a to su finišer i specijalist. Obe ove uloge u ozbiljnom timu perfekcionistički stvari dovode do kraja. U politici je samo jedno bitno – ko može i zna stvari dovesti do kraja? Takve, nažalost izvan SDA ne prepoznajem.
Odluka da vam konačno predstavim svoj sedmični radni angažman nije potaknuta samo javnom prozivkom svemu i svakome opozicionog lidera Bukva – političkog profila…
Možda smo i mi sami premalo držali do činjenice da svoje društveno – političko djelovanje trebamo približiti našim građanima, na kraju i biračima koji su nam ukazali povjerenje i prema kojima imamo stvarnu obavezu da transparentno prate naš rad i njegove rezultate…
Poštovani sugrađani, drag čitaoci, svi ćemo zajedno po Julijanskom kalendaru ući u Novu – 2016 godinu… Ispraćaj stare i doček Nove u „ludoj“ posljednjoj noći stare godine želim da dočekate pametni i svakako trijezni…
Ima onih kojima ni druge noći „pametne“ nisu ali ih molim da u svojim zdravicama budu umjereni i obazrivi… Čuvajte se vožnje i to one „lude“ u „ludim“ noćima kad su upravo životi i sigurnost mladih naših sugrađana ugrožavani… To vas naprosto molim…
Svima vam zdravlje i sreću, ako Bog da – u boljoj 2016. godini želim!
Narednu svoju kolumnu autor će objaviti krajem januara na temu osporavanja bosanskog jezika koji je prethodio i bio osnov jezicima svih drugih komšijskih naroda i jezika…
ASIM KAMBER
