Nije slučajna činjenica da kolega Sead Kadić u svakoj prilici (na sjednicama organa SDA), u kuloarima, u direktnim kontaktima sa autorom, uvijek iznova aktualizira posljednji Kongres SDA. Osim njega to najčešće čini Senad Šepić, Šemsudin Mehmedović (Tešanj), Salko Sokolović (Mostar).
Uvod u predkongresnu unutarstranačku (SDA) kampanju bila je Konvencija SDA stranke održana u februaru 2013. Rahmetli Sulejman Tihić je već tada, na Konvenciji izborom Bakira Izetbegovića za svoga zamjenika poslao jasnu poruku članstvu i svojim vjernim sljedbenicima šta misli o kadrovskom struktuiranju njegovim „odlaskom“. Makar i narušenog zdravlja, do zadnjeg dana prije „preseljenja“, on je vodio računa da se sačuva jedinstvo i stabilnost u SDA. Onako kako je rahm. Alija poslao poruku o svome poželjnom nasljedniku Tihiću, slično je uradio i „odlazeći“ Tihić. Neka im je obojici rahmet i dužno poštovanje… El – fatiha…
Bakir je već i samom Konvencijom uspio okupiti snažnu većinu u organima stranke, ali je i dalje egzistirala jaka posttihićevska struja u kojoj je dominantnu ulogu imao Adil Osmanović. Radilo se zapravo o kadrovskoj strukturi „Tihićevaca“, kojoj sam i sam neskriveno pripadao do Sulejmanovog „preseljenja“…
Nisam se nikome u takvim okolnostima htio približavati i sa jedne blage distance sam pratio unutarstranačka „prestrojavanja“. Bakir mi je u rijetkim kontaktima znao „duhovito“ sugerirati pozicioniranje u njegovom SDA – bloku, međutim ja sam se branio upornim izgovorom da sam nesalomljivi „Tihićevac“…
Paralelno sa Bakirovim i Adilovim frakcijama, u stranci se „diskretno“ budi i treća struja na čije čelo se pozicioniraju Šepić (Krajina), Sokolović (Mostar) i Mehmedović (Tešanj)…
Previranja unutar SDA počinju završetkom Konvencije na kojoj je Bakir zapravo potvrđen indirektno za v.d. Predsjednika. Svima je u glavi (6) Kongres koji treba dati odgovor u kom će pravcu nakon Tihića krenuti SDA, tko će se u njoj pitati nakon privremenih (konvencijskih) zatišja.
U medijima, pomalo i u stranačkoj bazi se stvara atmosfera kako Bakir stranku iz pozicije centra vodi u desno, ka nekakvom izmišljenom „radikalizmu“. Iskusni Adil kao ministar izbjeglih i raseljenih lica u Vladi Federacije aktivitetom na terenu širom BiH zadržava snažan utjecaj. Treća (Tešanjsko – Cazin – Mostarska) struja ubire na terenu nezadovoljnike i oponente kojih je i u najboljim vremenima desetak i do petnaest posto u svakoj stranci… Kreće utrka… Približavamo se izborima 2014…
Prvi test „snage jedinstva“ su izborne liste. Kad se očekivalo da će već na ovom prvom koraku doći do (za neke) željene „frakcijske“ konfrontacije, desilo se suprotno. Bakir prihvata sve prijedloge lista koje su utvrdile stranačke baze (kantonalni i regionalni odbori). Očekivanja nekih kako će Bakir biti „korektiv“ i kako će pozicijom Predsjednika do Kongresa „čistiti“ i „jačati“ svoju struju nisu se ostvarila… Bakirovo demokratsko lidersko lice do izražaja dolazi i u postizbornoj kadrovskoj križaljci kad se vrši popuna Izvršne vlasti (Vlada). Nema odbačenih, snažan izborni kapacitet (osvojeni glasovi), omogućava da se nakon pozicioniranja u Zakonodavnoj, veliki broj uglednih kadrova SDA se pozicionira i u izvršnoj vlasti. Ponovo prijedlozi Vlada iz Kantona, premijera, čelnika Skupština dobivaju podršku bez korekcije iz vrha. Uglavnom, sva kadrovska rješenja iz baza dobivaju jednoglasnu podršku organa SDA.
Prvi ozbiljan problem počinje u trenutku kada Bakir Izetbegović i vrh stranke odlučuju u Ministarstvu civilnih poslova BiH (Vijeće ministara) imenovati Adila Osmanovića. Adilov protukandidat za ovu poziciju (što je sebi umislio) Senad Šepić nikako se nije pomiriti mogao sa ovom činjenicom. Jednostavno, i iz navike da se sve njegove želje pozicioniranja ispunjavaju, Senad se doslovno do danas nije sa ovom činjenicom pomirio… On je sebi jednostavno umislio da je on takav kadrovski potencijal – nivoa prava prvog odabira.
Rijetko ćete čuti bilo kojeg uglednog čelnika SDA, da misli kako je Šepić u odnosu na Adila bolji izbor za ovu funkciju. Nesumnjivi doprinos u stabilnom funkcioniranju i rezultatima koje postiže Vijeće ministara BiH na čelu za Zvizdićem svakako pripada i iskusnom Osmanoviću. Od tada zapravo počinju Šepićevi kritički javni ispadi na temu „pogrešne kadrovske politike“ i tobožnje dirigirane „centralizacije“ na čelu sa Bakirom. A do tada sve potaman…
Važno je ovdje ipak istaknuti i dobro pozicioniranje Krajine u Sarajevu. Nakon osvojena tri mandata u Predstavničkom domu, te jednoga u Domu naroda F BiH, SDA USK-a dobiva i poziciju Ministra poljoprivrede u Vladi F BiH (Šemsudin Dedić). Hrvatski blok stranaka nikada u Vladi Federacije nije dozvoljavao da ovaj važan resor dobiju stranke sa bošnjačkom većinom. Osim ove pozicije koja je od ogromne važnosti za razvoj poljoprivrede i uzgoja na našem kantonu, SDA USK-a po prvi put od višestranačkih izbora delegira kandidata u gornji dom (Dom naroda) Državnog parlamenta BiH (Sead Kadić)… Sam Bakir je predložio Kadića…
Sva ova, objektivno kazano, u odnosu na prije – bolja pozicioniranja kadrova SDA USK-a nisu dovoljan razlog da se zaustavi postkongresna haranga od strane Senada Šepića i Seada Kadića. Iz samo jednog razloga, što njih dvojica nisu na Kongresu pozicionirani u skladu sa vlastitim očekivanjima.
Šepić ni ne krije da je sve „kulminiralo“ na Kongresu. On cijeni da je „korektno“ da igra sa Šemsom Mehmedovićem i da dio glasova iz Krajine usmjeri Šemsi, a s druge strane da očekuje od Bakira i Adila da ga „proguraju“ u stranački vrh (Potpredsjednik)… Ispada da se on baš svugdje podrazumijeva…
A očekivanja Senadova su bila da ako ne uspije sa strujom koju je za Kongres formirao skupa sa Šemsom Mehmedovićem, zauzme svoju staru poziciju Potpredsjednika SDA. Njegovoj projekciji kadrovskog preslagivanja nije išla u prilog činjenica da su Bakir i Adil postigli potpuni konsenzus o svim pitanjima budućeg djelovanja stranke (kadrovskim i programskim). Ovo ujedinjenje dva snažna bloka u SDA je omogućilo relaksiran izbor Bakira za Predsjednika SDA.
Približno isti broj glasova dobiva i Osmanović u utakmici kandidata za zamjenika Predsjednika SDA, što jasno svjedoči o iskrenoj realizaciji dogovora sa Bakirom.
Šemso Mehmedović je dobio iznenađujuće veliki broj glasova u odnosu na broj kandidatura Općinskih organizacija (Tešanj, Doboj jug). Po kandidaturama statutarno nije mogao biti kandidat ali je Bakir pokazao širinu i stavom Glavnog odbora, a na zahtjev samog Mehmedovića omogućio da i on bude verificirani kandidat za Predsjednika SDA BiH. Kada se uzme ovaj broj njegovih kandidatura iz Općinskih organizacija, on je trebao imati dvadesetak glasova, što najbolje govori da u takvim velikim političkim kongresnim utakmicama i nisu svi baš iskreni i dosljedni…
Šepić je dobio nešto veći broj glasova od snage frakcije kojoj je pripadao ali nedovoljan da bude izabran za Potpredsjednika. „Dosljedni“ Sead Kadić nije uspio proći nigdje ni na kakvoj listi ali je u Glavni odbor SDA ušao automatizmom Predsjednika KO SDA. Ostavkom na ovoj poziciji više nije ni član Glavnog odbora.
Nikada nakon Kongresa nije počela sjednica kantonalnih organa SDA da nas kolega Kadić nije vratio u kongresno ozračje, prozivajući redom (slično Šepiću) Bakira, Sarajlića, Amira Zukića pa i mene koji nisam bio delegat na Kongresu i nisam pripadao doslovno ni jednoj predkongresnoj frakciji. Za razliku od moga kolege Kadića koji je kao rijetko koji kantonalni lider zaigrao sa sve tri…
Možda bi mu i uspjelo da noć prije Kongresa nije podijelio pet – šest različitih (setova) preferencijalnih listića na kojim su uvijek uz njega bili i oni s kojima je tog trenutka razgovarao i kojima je nudio lobističku podršku, očekujući da mu bude uzvraćena.
Istu tu noć je i mene zvao, vrijeđajući mi političko iskustvo i uopće „intelekt“, sa skrušenim obećanjem kako on od svih drugih u našoj kantonalnoj organizaciji, jedino čvrsto stoji uz mene. A upravo mi je vlasnik hotela Ilidža (Alija Budnjo), istu tu noć donio njegove (Sejine) distribuirane listiće na kojima me ni na „mapi“ bilo nije, kao ni kandidata iz četiri organizacije sa našeg kantona… Naš je vrli „malomalolažljivi“ Sejo igrao sa namjerom da pobijedi sve i na kraju porazio sebe. Slično Šepiću, s kojim o Kongresu i o ukupnoj politici SDA ima identično mišljenje…
Rahmetli Sulejman Tihić, čiji sam vjerni sljedbenik bio, u više navrata mi je izricao mjere (kazne), pomjerao i skidao s lista, i moram priznati da mi to nije bilo ugodno, jer jednostavno volim i vjerujem u SDA stranku. Moj brat rahmetli Hasib je za nju život dao skupa sa uglednim članovima i funkcionerima SDA Sanskog Mosta i teško mi pada svako njeno slabljenje. Ono što rade Šepić i Kadić nije ništa drugo do nespretni pokušaj njenog slabljenja, a možda i svjesni…
Kadiću i Šepiću ne smeta što partnerska A SDA doslovno „razvaljuje“ SDA, jer oni na kraju rade njihov posao i provode za njih poželjni scenarij. A Sejo se usput bogati iz zajedničkih šumskih i zdravstvenih fondova. Zbog toga ih danas grozničavo čuva… Ali ja kao „okorjeli“ Tihićevac vjerujem Bakiru kad je na zadnjoj sjednici Glavnog odbora SDA najavio sankcioniranje onih koji ne poštuju „Statut i stranačku hijerarhiju“…
Još me više veseli da je bihaćka SDA – organizacija prva na redu. A argumenata više nego igdje drugdje… Moraju se iz stranke čistiti korupcionaši i reketaši zbog kojih stranka trpi nesagledivu štetu i koji čuvaju političke saveze zbog „saveza“ sa svojim saldokonističkim računima. Zbog takvih je (Lipovača) SDP doživio debakl na kantonu, samo je pitanje hoće li to svi u SDA USK-a dovoljno i na vrijeme shvatiti… A sve veći ih je broj… Bogu dragom hvala, koji shvataju…
ŠEPIĆ – Predsjednik
Uvijek sam se „pribojavao“ ljudi na javnoj sceni koji prerano donose ocjene (bilo da su pozitivne ili negativne). Posebno kada je o drugima riječ… Kritičke objekcije takvih druge uvijek za nešto proglašavaju krivim… Imponira im lakoća suda o drugima a da nikada ne sude o posljedicama i uopće učincima vlastitog djelovanja. Po tome je naš Senad Šepić danas najsličniji negdašnjem parlamentarnom i medijskom zabavljaču i ceremonijal – majstoru Mirnesu Ajanoviću… Radi se o retorici samopropagande koja je sama sebi svrhom. Takvima tema za scensku interpretaciju nikada ne nedostaje…
Zloupotreba slobode javnog govora i u Senadovom slučaju, osim zabavljačkih, ne proizvodi nikakve druge manifestacije… Nerealizirana političko – liderska sila i ambicija naglo se pretvara u parlamentarno – scensku (medijsku) karikaturu. On nudi kreativnu i odlučnu reformu stranke, države, programa, kadrovske politike, svega i svačega jer uistinu odgovornosti ni formalne više ni prema kome nema.
Šepićev javni medijski angažman nema karakter popravljanja društva nego je to sintaksičko – verbalni rekvizitarij zadovoljenja njegovih kompleksa…
Upornim ponavljanjem unaprijed iskreirane javne hiperidejnosti, on zapravo sve više gubi na sigurnosti… On straha od političke detronizacije više nema, potpuno je svjestan da je politički izgubio. Ne zbog činjenice da je on „slab“ kao političar, nego zbog pogrešne procjene. I tu onda počinje strah od neprimjećenosti, od činjenice da ga neće gledati, da neće bit zapažen…
Prije ili kasnije takvi napuste političku scenu i to ne zbog toga što se oni umore od beskrajnih medijskih „ispada“ i brige za građane, zapravo se umore ovi drugi (građani)…
A što se god više kraju bude približavao kraj njegovog mandata u Parlamentu BiH, njegovi će medijski nastupi biti agresivniji i brutalniji… Zato on u Fejsu izaziva sagovornike (Bakir), proziva kolege strankaše (Amira, Asima, Šemsu). Njemu trebaju sugovornici, javni oponenti i po mogućnosti progonitelji koji bi mu sudili, vodili postupke utvrđivanja odgovornosti… Njemu najteže pada ignorancija. Zbog toga u njegovoj projeciranoj percepciji željeni (očekivani) „progonitelji“ postaju proganjani… Metodom napadačke autopropagande i ležerne kompromitacije Senad je sebi definitivno umislio kako će lidersku poziciju osvojiti kompromitacijom drugih.
Želja da se bude vrhovni arbitar javne političke scene sa naglaskom da sudi o svemu, svačemu i svakome zapravo je definitivan znak nestrpljenja i sumnje u ono što radi…
Svojoj iskonstruiranoj veličini Šepić uporno kontrapostira sintagmu „u ime građana“, ili u „ime naroda“. On u javni diskurs uvodi sebe kao aktera popravljanja svega i svačega jer on je uglavnom sve: „prvi uočio“, „prvi upozorio“, „prvi skrenuo pažnju“…
Bez njega „prvog“, jednostavno je društvena stvarnost nezamisliva…
Ono što je bitno istaknuti jeste činjenica da njegovi stereotipni nastupi ništa za konzekvencu nemaju. Osim što suštinski ne predstavljaju nikakav ozbiljan retorički pomak, njegovi su nastupi primjer istrajne (tvrdoglave) populističke trivijalnosti. Oni sami sebi služe…
Često se zapitam šta je on to uopće naučio na „Političkoj akademiji“ za nove SDA – političke naraštaje i čemu uopće poučiti može druge??
Ne može se politički publicitet i ugled očekivati uzurpacijom medijskog prostora do razine „ozbiljnog“ mlaćenja prazne slame… U ljepoti svojih ispraznih fraza on definitivno „sagorijeva“ i sagorijevat će dok do kraja ne „sagori“, a dugo se čekati neće…
Držim iskreno da je naš Senad Šepić jedan nadasve mlad (a sa iskustvom), talentiran i obrazovan političar. Isto tako cijenim da će se u Krajini teško poput njega izdići lider sa svim bitnim referencama djelovanja na državnom nivou. A da je istovremeno potpuna suprotnost od onog što bi na javnoj sceni trebao biti… I nije problem što štetu pravi sam sebi nego je čini i svim Krajišnicima.
Ako kaže da je „Krajina zapostavljena“, što uporno ponavlja, kako da sebi kao političaru sa najdužim stažom u političkoj (SDA) hijerarhiji, najdužim stažom u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti (federalni i državni nivo), ne postavi to pitanje?? A ne Šemsi Dediću koji je tek ušao u drugu godinu mandata na poziciji ministra u Vladi Federacije…
Pa nije Šemso kriv što je na Kongresu izabran za Potpredsjednika. Ali ovdje iskreno govoreći jeste Šepić zaslužan, pa i za moj izbor u Predsjedništvo SDA… Razumjet će on to, prije ili kasnije…
„BRAKOPARNICA“
Politički brak naše koalicije, koalicije SDA i A SDA i definitivno je pred razvodom. Partneri imaju istog oca (osnivača), sličan logo osim A (autonomaška) im pridodano, međutim problem je majke. Otprilike se ponašaju kao da odvojeno konzumiraju brak – svako kod svoje (mame)… Jednostavno je to bila nemoguća politička misija…
Da bi se brak održao (spasio) slabiji je često prinuđen da se malo za dobrobit partnerstva pretrpi. U našem slučaju je suprotno, partneri su suštinski ravnopravni osim što „slabiji“ – nježniji, nešto češće prisiljava jačeg na „konzumaciju“, (da ovdje ne kažem baš direktno kakvu)?
A ja cijeno kako su oni moralni, kako su bogobojazni, kako im je brak (savez) svetinja. Ne, oni se nama zapravo svete. Ohrabreni uspjehom „konzumacije“ Hamdije i SDP-a u cjelini, sad bi da i nas slično „ohandre“… Njihov (A SDA) politički odabranik iz prvog braka (SDP) prema ostavkama i rasulu u nekad najjačoj bihaćkoj SDP organizaciji, u lošoj je situaciji…
Ono što je važno istaknuti, i građani su zadovoljni, uživaju, kruha ne traže, igara na pretek. Na mrežama se „hrane“ aferama i koškanjem političara… Gledajući serijale (filmove za odrasle) na portalima, jednostavno uživaju…
„Nezavisni“ Zikrija
Ipak nešto i pozitivno moram ovdje priznati. Da me pozitivno iznenadio kandidat za načelnika u Bužimu (Zikrija Duraković) pripremom i ponudom programa za uzgoj činčila u Bužimu. Financijski stručnjak na razini srednjoškolske ekonomije (Zikrija) nije dao odgovor hoće li se program naslanjati na uvozni ili domaći uzgoj.
On izgleda Bužimljane i definitivno drži biračkim „činčilama“, kad se „NEZAVISNIM“ prijavio. Sad bi mu Bužimljani trebali povjerovati kako je on „nezavisni“ od Hozana i grupe krim – osuđenika iz Cazina koji i inače majmunima drže birače iz drugih općina… Sad će im „nezavisni“ Zikrija u perspektivi derati kožu i dati u izvoz preko eksport – import „nezavisne“ (A SDA) firme u Cazinu… Nezavisni Zikrija…
P.S. Poštovani čitaoci, braćo muslimani, u goste nam dolazi najdraži mjesec, naš dragi gost Ramazan u kome autor neće objavljivati svoje kolumnističke tekstove. Odmah nakon Bajrama autor će pojedinačno i dokumentirano razobličiti sve aktere na političkoj sceni, pogotovo one koji su nosioci najveće pošasti i zapreka napretku BiH, a to su korupcionaši…
I naše, i one druge…
U nadolazećem mjesecu posta, svima vam želim da u dobrom zdravlju provedete mubarek dane Ramazana…
Ramazan šerif mubarek olsun!
