Tragikomična politička individua na našoj društvenoj sceni ponovo se u ulozi medijskog zabavljača i „lešinara“ obrušio na moju neznatnost i SDA… Ponovo tražeći u drugima razloge nikad brže političke detronizacije za koju u svima drugima (osim sebi) izgovor traži.
Prvo je sebe sa društvenih mreža proglasio načelničkim izbornim pobjednikom, izabirao i obećavao mjesta šefova općinskih službi, direktora, mene uglavnom u političku penziju poslao…
Zabavljao nas je iz virtualnog „načelničkog“ kabineta otprilike pola godine i baš smo se navikli bili na njega kao već „izabranog načelnika“, da bi nas u konačnici i on sam obavijestio da nas je samo obmanjivao, ili se šalio zabavljajući nas…
Pa nas je onda osvetnički nastavio zabavljati novom blic – skupštinskom većinom čiji je koncept dogovoren na pumpi – Adna Comerc i kome su kumovali vođe selefijskog neformalnog kluba u Skupštini i grupa osuđenih a kasnije i uhapšenih kriminalaca. Pa je i taj njegov koncept propao…
Pa su ga onda njegovi u klubu SBB-a „nabili“ u tur sa pozicije Predsjednika Kluba SBB-a u Skupštini kantona. Zamijenjen…
Pa su ga onda (ponovo) njegovi iz kantonalne organizacije SBB-a „šutnuli“ i snažnije od ovih prethodnih najurili sa mjesta čelnika kantonalnog SBB-a uz jednoglasni izgovor da većeg „lažova i manipulatora“ nikada upoznali nisu (Azra H.)…
Pa mu onda sa liste za lokalne izbore na listi SBB-a „pomjere“ njegove kadrovske favorite sa liste Općinskog vijeća.
I kao šlag na torti i njega samog mladi jurišni SBB-ovci izbace sa pozicije čelnika lokalne Općinske organizacije SBB-a.
I sad, kad god neko politički na lokalnoj sceni potone, oni udri po meni hudom, ljudske i moralne dobrote – personifikaciji.
Pa onda šali i lažima naš skloni Nijaz objavi kako smo mi iz SDA, pa i ja lično sa Fikretom Abdićem – Babom „vareni i pečeni“ pravili političke dogovore.
Javnost se već obvikla na činjenicu da me za potrebe dnevne politike, u nemogućnosti bilo kakvog ozbiljnog argumenta, najčešće „ustašom“ etiketiraju… Na stranicama jednog dnevnog lista znali su me suradnikom srpske vojske, a Bogami i atribucijom „četnika“ etiketirati. A kad god koga u Krajini superiorno – politički porazim, smjestim na mjesto koje mu pripada, tog me trenutka i u okorjelog „autonomaša“ pretvaraju…
U sumornoj viziji propale većine formirane sa pumpe Adna – Comerc projecirana je međusobna raspodjela 2,5 miliona koje su cazinski mešetari sklonili u „stranu“, po kodovima da novi ministar financija (Dedić) još uvijek ne može raspetljati ovu budžetsko – financijsku enigmu. E upravo, u tom je kodu skupa sa smijenjenim Predsjednikom Kluba SDA (Samirom Veladžićem) i njegovim lobijem, bio ugrađen i naš Nijaz Kadirić. Za njega je kobno bilo kada su ove njegove materijalno – financijske ambicije razotkrili i njegovi iz SBB-a… Tad je zapravo krenuo njegov politički strmoglav…
Možda i najbolja tačka u njegovom autorskom opusu dnevnih provala i laži nisu ove insinuacije sa „Babom“, nego njegov posljednji napis o mome „neugodnom osjećaju – nervozi“ zbog onoga o čemu je ef. Kovačević govorio u Sasini. Ovaj kratkopantalonski, ispod koljena golišavi – bradom i glavom propali politički lider SBB-a (Nijaz), postao je javni analitičar i mojih osjećaja koje poput vidovite Đemile interpretira i prenosi javnosti…
Činjenica da je od sebe napravio javnu karikaturu političkog gubitnika rekordne silazne putanje mu ne daje za pravo da se i mojim osjećajima bavi…
A ponajviše nelagode mi je neki dan izazvao jedan pčelar koji se na sastanku poljoprivrednika i Ministara ovog resora obratio auditoriju. A istakao je činjenicu da ih (pčelare) upravo Nijaz ucjenjuje sa otkupnom cijenom meda (7 KM). Na kojoj je njegova (Nijazova) lična zarada i nekoliko puta veća… Saznanje ove činjenice mi je uistinu nelagodu izazvalo…
Istina je da je ef. Kovačević u Sasini održao govor koji je bio aktualno – politički intoniran, ali zaista mi nije jasno zbog čega bih se ja ili bilo ko iz SDA zbog toga osjećao prozvanim. Čak što više veći dio obraćanja ef. Kovačevića bih i potpisao. Ono što je uistinu malo izazvalo nelagodu meni i većini prisutnih jeste činjenica da smo svi očekivali da će on iz pozicije Imama i prvog govornika proučiti ašere, pozvati da proučimo Fatihu… To je do sada uvijek bio običaj. Al’ dobro taj dio je poslije njega kompenzirao načelnik Avdagić čiji je govor više nosio vjerske a manje političke poruke.
Jedini stvarni osjećaj nelagode bi mi izazvala činjenica da nisam bio prisutan u Sasini na mjestu (grobnici) najvećeg stradanja Bošnjaka i Hrvata Sanskog Mosta. Ne samo zbog bližih mi rođaka (Kambera), nego i većine drugih mojih sugrađana koje su krvožedni četnici u najtežim mukama likvidirali… To su uradili četnici iz Srbije zbog čega je i Sasina je istinski dokaz agresije i genocida koji je u Srbiji kreiran i najdirektnije ga Srbi iz Srbije (Arkanovci) izvršili.
Nikada nisam, niti ću Sasinu zaobilaziti kao što sam svake godine posjećivao moje Pobriježje. Naravno, i neki sam dan sa majkama, sestrama i rodbinom ubijenih Pobrižana odao dužnu počast mojim dragim komšijama i rođacima, ako Bog da šehidima Pobriježja.
To Nijaze, što ja i ti nismo ove izbore na izbornim listama ne daje nam za pravo da ne budemo uz svoj narod koji kolektivno obilježava godišnjicu „kolektivnog“ zločina – genocida… Ma kako to Haški sud i Dodik nazivali… Ti se imaš vremena Nijaze baviti mojim osjećajima a sat – dva vremena ti je teško izdvojiti da kao izabrani zvaničnik Sanskog Mosta, ispred građana Sanskog Mosta, budeš uz njih kad se prisjećaju svojih najbližih.
Nije, dragi moj Nijaze problem to što ti nisi u Sasinu došao, ili moje Pobriježje (što nikad nisi), tebe ja ove godine ni u Hrustovu (sanskoj „Srebrenici“) vidio nisam, na godišnjici obilježavanja nevino ubijenih Hrustovljana. A ja sam (kakvim me god ti etiketirao) bio u Hrustovu… Bio sam i u Vrhpolju, i na šehidskom mezarju, i na Vrhpoljskom mostu… Tebe Nijaze nisam ni u tvom rodnom Vrhpolju zapazio… Ni u Galaji te ove godine nije bilo. A ja tako „grozan“ – opet bio, i prošle, i pretprošle… I iduće godine ću ako nam Bog zdravlja podari…
I ma kako se ti Nijaze osjećao, bilo ti ili ne bilo neugodno, mene je istinski stid i obuzima me stvarni osjećaj nelagode zbog tebe i tvoje ignorancije žrtve naših nevino ubijenih.
Na kraju taj naš narod je, i meni a bome i tebi Nijaze omogućio da imaš najveća mjesečna primanja od svih izabranih zvaničnika iz Sanskog Mosta (preko 4 000 KM).
Ali zato barem, odvoji Nijaze sat – dva godišnje, ako ništa za svoje Vrhpolje… To ti je moj iskreni savjet…
Razumijem da u Hrustovo ne smiješ, da nikad nećeš. Razumiju i Hrustovljani da si dogovarao i realizirao smjenu našeg i njihovog Heroja, Zlatnog ljiljana – Senada Kljajića. I da apsurd bude veći sa Fikretovim nekadašnjim najboljim suradnikom i potpredsjednikom u DNZ-u Rifetom Dolićem…
A što se tiče prozivki i aluzija da se neko iz SDA sastajao, pravio političke dogovore sa Fikretom Abdićem, želim izjaviti slijedeće:
– Nikada, niko iz SDA, ni ja sam, nije se sastajao sa Fikretom Abdićem i potpuno sam uvjeren da se nikada to ni desiti neće… Nikada… Onaj tko bi to uradio a da je član SDA – trenutno bi bio brisan iz članstva… Jedini sporazum koji je SDA potpisala na Unsko – sanskom kantonu to je onaj sa SBB-om 07. jula o.g.. Sve su ostalo neozbiljne i tendenciozne špekulacije lažljivaca i manipulatora (poput našeg Nijaza) – Matanu sličnog…
P.S. Na isti način kako je stvarao lažnu atmosferu svog već „nedosanjanog“ kandidatskog statusa načelnika, on danas ponovo obmanama stvara atmosferu kako je SDA pa i ja sam u sukobu sa Islamskom zajednicom i ef. Kovačevićem. Izuzev prepirke sa jednim Imamom – ribarom oko ulovljene plotice (čija je veća), nikad se nisam upuštao u bilo kakve konfrontacije sa bilo kojim Imamom našeg medžlisa…Veoma sam dobro sa svima surađivao i na puno zajedničkih projekata radio za dobrobit Bošnjaka, i uvjeren sam da će tako i ostati…
Čovjeka (Nijaza) čija je vizija društvene stvarnosti zasnovana na sebičnosti i obmanama (a njapogubnije je lagati sebe), možda je ponajbolje opisao njegov komšija – pametni Omer Kerić…
