Političke izjave i medijsko – promotivni talent neće biti tema mojih kolumni o Senadu (Šepiću) i Šemsi (Mehmedoviću). Jednostavno su ove njihove izjave za jednokratnu upotrebu i ne proizvode nikakve šire društvene implikacije…
Ono što je sigurno, u cijeloj BiH će se desiti psihokulturni prevrat kad naši – Senad i Šemso u svojim medijskim igrokazima i pričama prestanu koristiti tzv. Ich – formu, formu (ja pa ja) i kad počnu govoriti u množini, i o drugima iz SDA, ako ih uopće „pozitivnih“ osim njih dvojice ima? Već sam im pisao o njihovim umišljenim inkostuiranim veličinama. O njihovoj misiji popravljanja svega i svačega kroz kontrapostirane sintagme: „u ime članstva“, „u ime građana“, „u ime naroda“, a da ti njihovi stereotipni medijski nastupi ništa za konzekvencu nemaju osim populističke trivijalnosti…
Neću se njima (takvom analizom) baviti, ali me zaista u njihovim tekstovima brine pismenost, da ne upotrijebim grublju konstataciju – nepismenost. Na ovaj način ih pozivam da mi pošalju svoje postove na redakciju (lekturu i korekturu), da im pomognem da barem nas iz SDA u javnosti „kulturom“ pisane riječi ne promoviraju nekulturno.
Sejo naš (Kadić), ako ništa, barem više ništa ne piše nakon mojih javnih pravopisnih predavanja i kratkih seminara koje sam mu držao u pisanoj formi. Zadnje što je napisao je „neopoziva ostavka“, donekle pravopisno korektna a suštinski i sadržajno najnekorektniji akt koji sam čitao u zadnjih deset godina.
Spreman sam i njima dvojici pa možda i sve trojici zajedno održati jedan kratki (večernji – „Večernja škola“) tečaj u smislu edukacije na temu jezične kulture. Pravopisno – gramatički i logičko – semantički aspekt im je još uvijek na razini najniže osnovne. A državna su (zakonodavna) najviša razina vlasti…
Skromna su naša individualna znanja, zbog čega i jesam uporan u tvrdnji da je zapravo sam život (cijeli) obrazovanje i učenje. Znanje je ono što nosite sa sobom, što vam ne mogu oduzeti i što vas istinski čuva… Zato im ovom kolumnom i preporučujem da se kao „polu pismeni“ državni poslanici „fate knjige“…
Tako i želim da shvate ovo moje kratko dobronamjerno edukativno štivo, a dobrica sam po svojoj „pedagoškoj“ i emotivno – ljudskoj prirodi… Poučavati znači stvarati bolje i pametnije ljude, u konačnici i bolji svijet… Pa makar i satirom…
Košmar mi u glavi izaziva činjenica sjećanja na moj prvi ulazak u učionicu (profesorski) Realne gimnazije na Ruzveltovom trgu u Zagrebu… Prije trideset godina (1986). Još uvijek na plavoj kecelji (profesorskoj) osjećam pogled tridesetak mladih ljudi koji sa mladalačkim podsmjehom čekaju na vaše prve riječi… Šta reći nakon mog nastupnog pozdrava – „ZDRAVO“! Ispod Titove slike… Tih nekoliko sekundi prvobitne zbunjenosti drže me do danas, cijelu vječnost…
I sad o Šepiću, Šemsi (Mehmedoviću) i Seji (Kadiću) razmišljam. Ulazim u učionicu, oni ni da se dignu – kad profesor ulazi… Na selam mi ne odgovaraju – još od Kongresa (na kome su tobože „pokradeni“). A nije me ni na mapi bilo na njihovim preferencijalnim listićima (ni mene ni po njima „odvratnog“ Dedića – Šemse)… Da sam znao da će toliko kongresno – postizborno „patiti“ na zadnji Kongres SDA ni išao ne bi… Ali ću za njih na slijedećem javno glasati. „Ljubavi“ prema političkim pozicijama još zapazio nisam ni na širem prostoru jugoistočne Evrope, kao kod ove trojice mojih „akšamšulaša“.
Dok u dnevnik upisujem sat, među njima žamor… Dugačkim rukama od savijanja ogranaka komšijskih šljiva po Cazinu, Šepić po glavi udara Kadića. Kadić je u međuvremenu podnio ostavku (po stočetrdesetosmi put) na poziciju Predsjednika razredne zajednice… Šepić ga nagovara da od ostavke ne odustaje – jer bi on na taj način konačno čemu bio Predsjednik…
Šemso u zadnjoj klupi („magarećoj“) drži mobilni (iPhone), ozbiljno analizira dnevnu dozu „postova“ protiv Bakira, svoje SDA i treba li je pojačati… Užareno je na mrežama… Iz vrha SDA dežurni negativci… Šepić i dalje zlostavlja „nesretnog“ Kadića u „ostavci“. Sejo Hamletovski u glavi (pozamašnoj) razmišlja – „Biti ili nebiti“ (ostavka ili ne) „pitanje je sad“… Šepić ga bodri… Na ostavku…
Krećem sa prvim satom… Sintaksa im je najslabija strana…
Nastavlja se…
