Amira Kličića (Cazin), bivšeg direktora Kantonalne uprave za šumarstvo, za pripremu i slanje anonimnih prijava najdirektnije su angažirali Rifet Hoznaović i Safet Veladžić. Veladžić je u prošlom mandatu bio zastupnik u Skupštini USK-a ispred SBB-a, a u ovom aktualnom ispred A SDA. Safet, naš od milja zvani Sajo ne vjeruje ni u kakvu ideologiju i „novac“ mu je osnovni princip i načelo svih životnih i političkih ambicija. U čemu se sa Hozanom brzo složio i sklopio trajni interesni savez…
Kličić je bio i ostao lojalan Hozanu u svim okolnostima, pa i onim najtežim kad je bio prisiljen priznati krivična djela u Kantonalnoj upravi za šumarstvo na čijem je čelu bio, a za koja su najdirektnije odgovorni ideološki mu šefovi (A SDA) Ogrešević i Hozanović.
Kličić je bio Hozanov pratioc na njegovim putovanjima u Tursku gdje su se okupljali njihovi današnji politički sponzori i financijeri. Pratio je Kličić Hozana i u Iran, u Saudijsku Arabiju na Hadž (mala umra). Interesantno da su financijeri ovih njihovih hajr – putovanja i obavljanja svete dužnosti (Hadža) bili vlasnici pilana srpske nacionalnosti… Naravno, ovo može biti i afirmativno u smislu međunacionalne suradnje, pa makar i u kriminalu… Ako je u ime vjere??
Divan je to osjećaj međureligijskog zajedništva u pokori Svevišnjem… Pravoslavni vjernici pilanari, sponzori su PRAVO – slavnih hadžija iz grada svjetlosti… Zahvaljujem se ovdje google – pretraživaču koji mu je stavio na raspolaganje fotogaleriju hadži – Matanovih internacionalnih izleta.
Kličić je u ime Hozanovića u nekoliko navrata od Muslimovića tražio novac (cirka 5 000 – 10 000 KM), posebno u periodu Hamdinog mandata kad je SDA izbačena iz vlasti. Hozan i Sajo Veladžić su doslovno „vrištali“ zbog činjenice da je Muslimović odbio da im ispunjava financijske želje.
Zadnji put se to desilo u hotelu Sedra, u proljeće 2014… Hozan i Sajo su čekali na terasi i trljali ruke iščekujući „tal“, u vezi kojeg je s Muslimovićem razgovarao Kličić. Muslimović ih je odbio i poručio, da ako se to još jednom desi (da ga reketiraju), da će protiv istih podnijeti krivičnu prijavu… To je izazvalo strašan bijes ovih cazinskih A SDA – hadžija…
Hadži – Matan se Allahom zakleo da će mu (Muslimoviću) tu „škrtost“ vratiti… „A Hamdi stalno gura“, bio je Hozanov afektivni komentar… Naime, mediji su u javnosti širili laž kako je Muslimović Lipovaču „iskeširao“ da bi na funkciji ostao. A jasno je bilo i Hozanu da ga smijeniti ne mogu jer u tome neće da sudjeluje niti jedan nadležni organ menadžmenta preduzeća ŠPD-a.
Kličića sam zadnji put sreo nakon posljednjeg Kongresa SDA. Naime, Hozanović je cijeli Kongres pratio iz prikrajka skupa sa Amirom i još jednim pratiocem… U putu nazad za Krajinu mi je ponudio da popijemo kahvu u Donjem Vakufu. Naš je razgovor trajao oko pola sata, a tačno je počeo oko 21:30 h. Kličić je pažljivo slušao stalno motreći u svoga šefa i vođu Matana, koga je uspio spasiti u predmetu zbog kojeg (možda i nevin) „leži“, na Rifetovom mjestu… Više ga uglavnom niko spasiti ne može – Matana…
Protiv Boška Tubića se trenutno vodi sudski predmet u kome ga tužilaštvo USK-a tereti za ukupno 10 krivičnih djela. Zadnja održana parnica mu je bila u petak 10.02.2017. godine… Kako stoje materijalni dokazi, sumnjam da i on neće slično Kličiću proći sa osuđujućom presudom, samo sa puno većom kaznom. Njega je za pripremu anonimne prijave dodatno animirao načelnik općine B. Petrovac Zlatko Hujić.
Boško nije mogao odbiti Hujića i zbog činjenice da mu je ovaj u „Centru za kulturu“ zaposlio prisnu „kolegicu“ Jelenu Dotlić koja je bez riječi napustila i ovaj posao i Petrovac, a navodno i našeg Boška… Umalo je i Hujić fasovao krivičnu prijavu zbog ovog nezakonitog zapošljavanja osobe koja je usput imala falsificiranu dokumentaciju… Navodno, tužilaštvo i ovaj predmet odgađa štiteći Hujićevu ulogu u predmetu protiv Muslimovićeve „zločinačke grupe“…
Kako radi Boško Tubić saznao sam iz zapisnika koji su sačinili radnici ŠPD-a „Unsko – sanke šume“ 22.12.2008. godine, kad su Tubića i njegovu „organiziranu grupu“ zatekli na djelu nezakonite sječe i kad je pričinjena šteta od ukupno 115 855,58 KM.
Sedam dana kasnije direktor „US – šuma“ Đevad Muslimović je protiv grupe službenih lica Kantonalne uprave za šumarstvo na čelu sa Boškom Tubićem podnio krivičnu prijavu. U prilog ove prijave Muslimović je tužilaštvu predočio: nalaz i prijavu za štetu, nalaz i mišljenje geometara, proveo proces saslušanja svjedoka (radnika ŠPD-a) i dodatno priložio izjavu Mudrinić Uroša (mještanina), koji je bio prijeratni čuvar šuma na ovom području Grmeča.
Ovako je naš vrli Boško pomjerajući (kamenje) obilježja granice privatnih i državnih šuma stekao lijep imetak u Zvorniku. Kao raseljeno lice iz Petrovca izgradio jednu od najvećih kuća, najveću vikendicu (ranč), solidnu benzinsku pumpu, stotine dunuma zemljišta plus gotovina, i vratio se nama po još… Ono što je svakako čudno jeste činjenica da se on na sudu brani od „svega“ desetak krivičnih prijava… Da ih i više nema?
Nije čudno da se ova, sasvim javna i zvanična Muslimovićeva krivična prijava godinama „kiselila“ u tužilačkim ladicama kao što nikako čudno nije da je Tubić prihvatio da skupa sa Kličićem radi na pripremanju anonimnih prijava protiv Muslimovića, jer je upravo Muslimović skupa sa radnicima ŠPD-a prvi razobličio ovu sumnjivu grupu u Upravi šumarstva…
Ono što je sigurno, iz današnje perspektive Tubić i njegova grupa su zajedno u jednoj godini nekoliko puta više napravili šteta u šumama od cijelog inkriminiranog iznosa za koji se optužuje Đelina „zločinačka grupa“ u deset godina…
Tubić je sa svojom organiziranom grupom djelovao u trokutu Ključ – Petrovac – Sanski Most. Na drugoj strani kantona u trokutu Cazin – Bužim – Krupa, djelovala je druga grupa za organizaciju nelegalne sječe na čijem je čelu bio Hozanov sluga i puki izvršioc čije ću ime i prezime objaviti kasnije. O bespravnoj sječi u Hozanovom samouslužnom šumskom „bicirku“ autor je dobio zvaničnu prijavu koju je potpisao upravo Cazinjanin Redžić Nazif, dugogodišnji radnik ŠPD-a, po zanimanju šumski tehničar. Kasnije sam takvih i sličnih zvaničnih zabilješki dobio na desetine…
S obzirom da se radilo o bespravnoj sječi do stanja „gola sječa“ i da su napravljene ogromne štete, u cijeli ovaj slučaj se uključila i Državna agencija za istrage. O detaljima istrage, sa svim dokazima o počiniocima zvanično je upoznato i Kantonalno tužilaštvo…
I ovaj se predmet još uvijek brižno čuva u tužilačkim ladicama. Interesantna je i činjenica da je provedena istraga već dokazala da je veliki broj političara Cazina, Bihaća pa i mog Sanskog Mosta osigurala sebi ogromne količine građe za svoje privatne kuće, za svoje vikendice, za ograde, za šadrvane i nadstrešnice, za svoju rodbinu, uz redovite količine ogrjevnog drveta koji su svake godine dobivali besplatno iz kontingenta namijenjenog penzionerima.
To je nažalost naša stvarnost i to je možda razlog da ove spise u tužilaštvu pokriva prašina… I to je zasigurno, između ostalih jedan od razloga zbog kojeg je pokrenut predmet protiv „zločinačke grupe“ u šumama koja to u stvarnosti nije… Morao se stvarati javni dojam kako se nešto radi, istražuje… Na sudu je zadnja – pa ćemo i to vidjeti??
Treća osoba, kao najdirektniji saučesnik skupa sa Hujićevim kabinetom u pripremi anonimnih prijava protiv Muslimovića, je Sanela Dračić iz Bosanskog Petrovca… I protiv Sanele je direktor Muslimović podnio krivičnu prijavu zbog manjka u blagajni od preko dvjesto hiljada KM. Interesantno je da je i ova prijava tek neki dan pokrenuta, pa sebi umišljam da ove moje zabilješke ipak djeluju pozitivno na rad tužilaštva…
Nije ovdje bilo teško zaključiti i to da je najveći broj prijava protiv Muslimovića upravo nastao u B. Petrovcu, konkretnije u kabinetu općinskog načelnika. Doslovno su ove prijave bile scenaristička podloga za prilog u Mreži od 14.02.2014… Sanelin muž (Muhamed Dračić) u tom je periodu bio vijećnik (S za BiH) u Općinskom vijeću i jedan od najprisnijih Hujićevih suradnika…
Datum emisije na Mreži se poklapa sa danima kad se dešava „socijalni“ bunt u cijeloj BiH, poznatiji po nazivu „Bosansko proljeće“… Muslimovića i „šume“ koriste stvarni politički mafijaši (Hamdo i Hozan), da skrenu pažnju sa svoga istinskog kriminala…
Jezik kojim su anonimne prijave protiv Muslimovića i „zločinačke grupe“ pisane prilično je stilizovan, shemantizovan, faktografski koncipiran, „službenički“ sa prividom prirodnosti i usputne jezične nepreciznosti (pravopisne i sintaksičke). Smio bih se kladiti da je značajnu ulogu u nastajanju svih ovih „anonimnih“ prijava, (posebno prijave 3 iz prethodnog bloga), imao bivši sekretar Vlade USK-a (Esmir Brković), današnji savjetnik načelnika Zlatka Hujića. Hujić je bio samo mehanička poluga Hamde i Hozana u Petrovcu u smislu ukupne ujdurme i nastajanja anonimnih akata i prijava protiv Muslimovića. On (Hujić), kadar ne bi bio ni ozbiljan diktat solidnog pučkoškolca sastaviti… Riječ je o profesionalnom i solidnom šoferu koji je školu „zavjera“ doktorirao u Italiji, (da li na Siciliji – nisam siguran)??
Kao što sam siguran da su on i Hamdo bili izvori i naručioci prvog priloga na Mreži od 14.02.2014. u kome je Hujić ujedno i glavni komentator. Hujić je sasvim direktno optužio Muslimovića i Upravu „US – šuma“ za nesretnu smrt radnika ŠPD-a (S.L.). Sasvim je otvoreno Hujić aludirao da je njegova smrt vezana za „probleme na poslu“. To je zaista nešto najmorbidnije što sam do sad uopće mogao čuti i pročitati o Muslimoviću. Tada sam znao da će udar na njega biti nemilosrdan… Sad se Mreža i Hujićem bavi, a i ja pomalo…
Naredni nastavak, u naredni četvrtak (23.02.2017. g.).
Asim Kamber
