Početak je 2014. godine. Kao što sam objavio u prethodnom blogu, intenzivno traje istraga svim mogućim sredstvima i ljudstvom Državne agencije za istrage i MUP-om USK-a. Reda se jedna za drugom Naredba o istrazi. Non stop se nadziru i prisluškuju osumnjičeni. Za nepunih šest mjeseci istrage, nikako da se dođe do bilo kakvog materijalnog dokaza, ili okolnosti u kojoj bi direktor Muslimović bio najdirektnije zatečen u nekoj nezakonitoj radnji… Nervoza unutar istražnih organa se do te mjere povećava da jedan dio istražitelja i sam sumnja u uspjeh operacije… Nikad više tužilačkih naredbi u istoriji BH – pravosuđa i nikada manje rezultata… Zapravo nikakvih…
Prvi put o strategiji slabljenja SDA kroz pripremanu „aferu“ u šumama slušam direktno od dugogodišnjeg prijatelja (tužioca u Kantonalnom tužilaštvu). Drugi put od majstora i higijeničara osnovne škole u Vrhpolju (Dursum Hukanović – Učo). On mi se u više navrata obraćao i telefonom da mi saopšti kako bi bilo dobro „da se vidimo“ i „da mi ima nešto važno reći“… U početku sam ove njegove pozive ignorirao, ali sam se ipak s njim odlučio vidjeti…
Početkom maja 2014., o ovoj činjenici sam razgovarao i sa samim Muslimovićem. On mi je ispričao da je i on čuo iz krugova kadrova SDP-a u Menadžmentu ŠPD-a da se vodi nekakva tajna istraga. Rekao mi je i to kako mu je ugledni SDP-ovac ispričao da je vrh Kantonalnog tužilaštva za pokretanje ovog predmeta direktno „od posrednika Hamdije Lipovače dobilo značajna akontativna sredstva“… Kasnije sam i sam dobio direktnu potvrdu ovih navoda…
Naravno, sve su mi te priče bile pomalo nevjerovatne i na granici nerealnog. Ono što sam oduvijek znao je činjenica da je ona (Amidžićka) zahvaljujući političkom utjecaju SDP-a i SNSD-a imenovana na poziciju Glavnog kantonalnog tužitelja. A danas definitivno znam da je svemu sklona…
Najveće plodove korupcije zapravo uživaju političari, a oni se niti hoće niti mogu boriti protiv „vlastitih“ plodova. Jedini koji to mogu i imaju ustavno pravo i zakonsku obavezu su predstavnici pravosuđa. Činjenica da smo mi država sa visokim stupnjem korupcije, najbolje svjedoči da naše pravosuđe ne radi svoj posao sa sviješću odgovornosti za trenutak u kome se država BiH nalazi… Dakle, nema korumpirane države niti korumpiranih političara bez korumpiranog pravosuđa…
U većini zemalja u tranziciji korupcija se podupire kroz tri bitna segmenta:
- Dodjela poslova i javnih nabavki ignorirajući i manipulirajući zakonom i propisanim procedurama.
- Dodjela položaja i radnih mjesta uz prijateljske, stranačke i rodbinske veze.
- Selektivna primjena zakona, posebno u sferi djelovanja organa gonjenja (favoriziranje ili zataškavanje istražnih predmeta)…
Ovaj prvi segment u financijskom smislu je štetan za državu i društvo u cjelini… Međutim, ovaj treći otvara prostor klasičnoj državnoj mafiokraciji i ima najštetniji učinak za ekonomske tokove i uopće za demokraciju… Protiv njega se već dugo i sam borim… Nikada nisam propustio da na sjednicama Skupštine USK-a ili Parlamenta Federacije sasvim otvoreno i kritički javno tretiram izvještaje o radu pravosuđa (sud i tužilaštvo)…
Upravo je ovaj treći vid vladavine lopova u diskretnoj interesnoj i političkoj korelaciji sa pravosuđem sada na djelu na našem kantonu… Kada se Hamdo prije nekih mjesec dana sastao sa Emdžom u Emporijumu i kada su „malo“ popili, Hamdo je veoma razložno i dobronamjerno savjetovao Emdžu… A savjetovao ga je da „bježi iz BiH“, jer da se on (Emdžo) „sigurno izvući neće“…
Emdžo mu je veoma lucidno odgovorio da je nelogično i nekorektno da napušta BiH zbog 10 000 KM, a on (Lipovača) ni sa 10 dokazanih miliona ne razmišlja o bijegu…
„Ja sam dogovor postigao sa tužilaštvom, a ti to Emdžo nećeš moći nikada jer si SDA“, iskren je bio Hamdo, kakav je i inače u alkoholiziranom stanju…
O tome šta se dalje dešavalo u ovoj noći „osvješćenja“ i lumperaja neću pisati, osim činjenice da su obojica u kasnim satima privedeni u policijsku stanicu Bihać…
Da će Đevad Muslimović biti uhapšen prvi put sam čuo od gore pomenutog Dursuma – Uče iz O.Š. u Vrhpolju. Naime, 06.06.2014. (petak), skupa sam sa Sanelom Mahićem putovao u Bihać. Taj sam dan u Bihaću imao Zakonodavno – pravnu komisiju Skupštine. S nama su u autu bili S.M. i A.Z..
Uz prethodni dogovor sa Dursumom – Učom, stao sam u Vrhpolju kod mosta kako bi mi on direktno prenio informacije koje mi je izbjegavao govoriti putem telefona… Prvo što mi je rekao je činjenica da se ja uopće „ne trebam sekirati“, jer kao „protiv mene nemaju ništa“…
Sve skupa mi je izgledao smiješan, pomalo konfuzan, ali činjenica da mi se kleo kako će Muslimović, Enes Karić i grupa funkcionera šuma „uskoro biti uhapšena“, me je ipak zainteresirala. S obzirom da sam mu u životu značajno pomogao oko privatnih problema koje je imao, cijenio sam njegovu otvorenost dobronamjernom. Pitao sam ga na kraju, otkuda on to sve zna?
Rekao mi je da je on kao pripadnik 5. Korpusa „u ratu spavao u kući jedne tužiteljice“ i da je to njegov izvor. Zapravo on, (i to sam znao) već dugo vremena radi za strukture policije i redovito u Bihać nosi interesantne informacije iz Sanskog Mosta i Ključa… često sam ga u Bihaću i sretao u društvu policijskih službenika MUP-a USK-a… A možda je i njegova veza sa vrhom A SDA u Cazinu (za čije je glasove lobirao u Sani), bila mogući izvor ovih njegovih informacija.
O istragama i „sumnjama“ koje su bile u toku nisam smatrao da trebam razgovarati sa Muslimovićem. Iako smo se i taj dan na povratku iz Bihaća susreli u Petrovcu, uopće se te teme nismo doticali. Naime, on mi je i puno prije maja govorio o tome kako su ga ugledni SDP-ovci upozoravali kako se Premijer Lipovača često (posebno kad popije, a i to je često) hvalio kako će dohakati „kralju šuma“ (Đeli)… Lipovača ga je ovom atribucijom prvi etiketirao, a kasnije ju je dopisnik Avaza Dedić često koristio… Lipovača se neskriveno u svojim samohvalećim izjavama javno hvalio kako će se na ovaj način i SDA „dohakati“ i osvetiti…
Sutradan (07.06.2014. – subota) u Sanskom Mostu je obilježavana godišnjica „Galaje“, dan kad su se heroji Sanskog Mosta i Ključa ujedinili te pružili otpor agresoru… Muslimović je često bio prisutan na godišnjicama Galaje, ali se to nije desilo na ovoj. Bilo mi je čudno prisustvo dvojice istražitelja iz Banjaluke na Galaji…
U nedjelju 08.06.2014. u popodnevnim satima, na putu Sanski Most – Bosanska Krupa, uhapšen je Enes Karić zamjenik Upravnika šumarije u Sanskom Mostu… U njegovom privatnom vozilu marke golf (5), otkriven je iznos obilježenih novčanica u iznosu od 20 000 KM. Enesu je ovaj novac u kaslić auta ubacio Almir Ćirić iz Bihaća (vlasnik firme „Točev“ doo). O ovom hapšenju i svemu što se dešavalo oko ovih „podmetnutih“ 20 000 KM autor će se vratiti kasnije u dijelu kad budem obrađivao svjedoka Ćirića i kad vam pustim prisluškivane razgovore (Čirića – Karića i istražitelja)… Ovaj će zapravo dio biti i ključan za pozitivan sudski rasplet, a vrijeme će pokazati ko je u pravu…
Isti taj dan, vremenski nešto prije, Muslimović je skupa sa svojim sinom u Sanici doživio saobraćajnu nezgodu u kojoj je pretrpio teže tjelesne povrede… Završio je u bolnici u Bihaću…
Sutra (09.02.2014.) je u Bihaću redovna sjednica Skupštine USK-a. Tada se desio zadnji susret mene i Muslimovića, prije njegovog lišavanja slobode…
Planom istražitelja i ja sam taj dan trebao biti zatečen u tobožnje projeciranoj istražno – inkriminiranoj radnji koja je trebala biti završena mojim hapšenjem… I to, zamislite – sa Muslimovićem. To je bio pokušaj moga drugog hapšenja u ovoj aferi… Kasnije ću se vratiti opisu pokušaja moga prvog izrežiranog podmićivanja i hapšenja…
Sve je to naša drugarica Fadila – „Ranković“ lijepo izrežirala, samo je jednu grešku u procjeni napravila…
Koju – čitajte u narednom nastavku u četvrtak (09.03.2017.)…
Asim Kamber
