10.06.2014. (utorak), u ranim jutarnjim satima organizirana je grupa istražitelja u predmetu protiv „zločinačke organizacije“ u šumama koja je došla pred privatnu kuću porodice Muslimović u Ključu… Bili su u nešto manjem broju i prethodni dan…
Prije nego što su istražitelji došli pred kuću Muslimovića, imali su informaciju da je riječ o trospratnom objektu sa visokim potkrovljem, koji je „opasan trometarskim zidom“. Da posjeduje „unutarnji i vanjski moderan videonadzor“. Da je u dvorištu izgrađen „moderni bazen gabarita 15 x 10“ (nešto manji od Olimpijskog). Pa posebna „suvremena led – rasvjeta“, pa „čuvari oko kuće“… Itd., itd…
Pa su se svjedoci protiv Muslimovića toliko izlagali da je istražni tim pred kućom provjeravao da nisu došli na pogrešno mjesto. Riječ je zapravo bilo o kući koja je najmanja u sokaku u kome su sve druge komšijske kuće veće i bogatijim dvorišnim ambijentom.
Nije bilo nikakve ograde a nekamoli zida. Moglo se kući sa svih strana prići. Garaža na otvorenom ispred strehe na četiri direka. Nije bilo nikakvih fontana, bazena, vještačkih vodotokova. Ništa u dvorištu osim jednog istrošenog dječjeg tobogana za najmlađu kćer.
Gospođa Muslimović mi je ovaj tobogan obećala za moje unuke ali sam procijenio da mi je jeftinije kupiti novi nego prevoz platiti od Ključa…
Dugo su istražitelji hodali okolo, razgledavali, provjeravali čekajući i dva neovisna svjedoka. Sve im neka nelagoda, pa još i da ne „upadnu“ u tuđu kuću, pa i taj belaj, uz svu sramotu oko ovog montiranog istražnog predmeta… Komšije Hajrudin i Esmir Koljić su se dobrovoljno uključili kao nezavisni svjedoci staljinističkog istražnog pretresa u Fadilinoj režiji…
Pretres je trajao oko 2 sata. Sve je pregledano, sve prostorije, podovi, dječje sobe, šupe, auta, ćumezi… Prebrojani golubovi… Napravljen korektno zapisnik… Sa nelagodom i osjećajem obzira prema prestrašenoj malodobnoj djeci istražitelji su oko pola 11 napustili kuću Muslimovića. Otkriveno je i nešto novca – siće(oko 30 KM) iz razbijene dječje kasice… Nisu u zapisnik ovaj novčani detalj unosili…
Policijski i tužilački vrh je nakon pretresa istrajno šutio o činjenici da u pretresu, doslovno ništa što je sumnjivo nije pronađeno, ali je istovremeno širio neistine o „otkrivenih i oduzetih 1 200 000 KM u kutijama od cipela“, o „uzidanih 700 000 KM“, uglavnom o „novcu koji se ni prebrojati mogao nije“ (koliko ga je)… Pa od banke „posuđivali aparat za brojanje“…
Ponudio je Muslimović istražiteljima i ključ od kuće da navrate kad god ih Amidžićka uputi na pretres, a upućivala ih je i kasnije… Sa samo jednim ciljem, da maltretira porodicu, djecu, ženu, bolesnu majku, da što više nemira i straha izazove među njima…
Bitno je ovdje ispod zapisnika o pretresu istaknuti da su u Muslimovićevoj kući istražitelji pronašli tri istražno sumnjiva artefakta:
- Pismo – predstavka Atifu Hodžiću (bivšem premijeru),
- Mobilni telefon marke Samsung,
- Rokovnik plave boje (sa logom US – šuma).
Nakon čina pretresa Muslimović se skupa sa suprugom Almom uputio za Banjaluku (ured SIPA-e), gdje mu je oko u 14 sati bio zakazan termin za davanje prve zvanične izjave…
Dan prije njega u istoj prostoriji izjavu je dao i njegov službeni šofer Hajro Pehlivanović. Interesantno da ove Hajrine izjave nema nigdje u istražno – tužilačkim aktima. Ono što autor sigurno zna je činjenica da je Hajro veoma pozitivno i iskreno govorio o svom (šefu) i pretpostavljenom Đevadu Muslimoviću. Hajro je u povratku iz Banjaluke nazvao direktora da mu kaže da je sve uredu i da ga upita „treba li sutra po njega doći u Ključ da ga vozi na posao“…? Za Hajru je zapravo sve bilo normalno… Dok i njemu nisu napakovali…
Nevjerovatna se promjena desila već dva dana kasnije (12.06.) kad je Hajro Pehlivanović dao potpuno suprotan iskaz od ovog prvog iz Banjaluke koji je u međuvremenu nestao iz istražnog spisa…
Interesantno je ovdje istaknuti da je Muslimović sa suprugom u Banjaluku putovao iz pravca Ključa preko Manjače, a istražitelji SIPA-e preko Jajca.
Razgovor Muslimovića sa istražiteljima SIPA-e je tekao normalno i nije izgledalo da će biti završen hapšenjem. Nisu ga imali ni šta pitati jer nije bilo nikakvog djela koje bi prethodilo i bilo razlog hapšenja… Naknadno ih je Kantonalno tužilaštvo telefonski obavijestilo da on (Muslimović) mora biti zadržan (pritvoren) u SIPA-inom prinudnom prenoćištu… Niti razloga, niti naloga, niti prava na advokata, uglavnom nezakonito…
Naravno da je to bilo iznenađenje i šok za suprugu Almu koja se neočekivano i prinudno opraštala s mužem, a kod kuće je čeka troje malodobne potpuno ispamećene djece…
Nakon što je SIPA zadržala Muslimovića, doslovno na riječ, ništa se nakon toga ne dešava. On je cijelu noć presjedio u nekoliko kancelarija SIPA-inih istražitelja. Dali mu iz dosade da čita njihove i Amidžićkine prepiske…
Amidžićka je zapravo htjela postići isti efekat kao što je i sa mojim eventualnim hapšenjem. Hapsi te „državna“ – najviša agencija za istrage (SIPA) jer je i „zločin“, po njoj „najveći zločinački – antidržavni“… Lijepo i efektno zvuči u javnosti, a fol sa njom nema veze…
Osim ove istražne – pritvorske, sutradan je protiv Muslimovića otpočelo javno – medijska likvidacija. Načinom kako je sistematski i dirigirano provođena iz dana u dan jasno je bilo, barem meni (profesionalnom komunikologu), da je riječ o krajnjoj namjeri dirigirane likvidacije… Fizičke – stvarne do smrti (pa i one prinudne)…
U režiji Glavne tužiteljice Fadile Amidžić – „Ranković“… Koja je zapravo kroz moć pravosuđa htjela demonstrirati svoj pravno – tužilački genij. A u konačnici je demonstrirala totalitarno – istražnu satrapiju – razmjera i oblika koje se ni Aleksandar Ranković postidio ne bi…
Precijenila se gospođa Amidžič a druge htjela poniziti… Precjenjivanje je oholost, a samo ponizan čovjek može biti do kraja realan i ima moć uvažavanja drugih…
Kada je donijela odluku i procijenila da će ograničavanjem slobode Muslimoviću lakše riješiti dilemu kako mu doslovno „napakovati“ predmet, ona je poništila prvi pravosudni postulat kako je „svaki čovjek nevin dok mu se suprotno ne dokaže“… Ona je krenula obratno sa tezom da je „Muslimović kriv“, samo se još dokazati treba… Fala Bogu da nije do danas ništa – doslovno ništa dokazala, ni meni ni Muslimoviću…
Nije ona razmišljala o porodici, djeci, majci, supruzi, šteti koju čini nevinom čovjeku, jedino što joj je bilo u glavi je tranša – druga nakon akontativne… A Hamdo je imao odakle…
Osnovni je postulat demokracije biti odgovoran za slobodu i prava drugih. Ništa gore nema od potpuno bezrazložnog ograničavanja slobode. Tada se povećava akumulacija straha. Grozim se „demokracije“ u kojoj se pojedinci straše, ucjenjuju, kojima se montira…
Kad je donijela odluku da i meni u paketu sa Muslimovićem „spakuje“ zapravo je i sama pokazala i dokazala da je riječ o politički dirigiranom istražnom predmetu. Jer protiv mene, niti je imala niti će ikada imati ikakvog razloga niti argumenta… I što je najvažnije ne bojim se…
A nedemokrate i totalitarci se jedino boje onih koji se ne boje. Čovjek je od Boga stvoren kao slobodno i biće bez straha. Samo mu susret sa drugim „nedemokratskim“ čovjekom može izazvati strah… Zbog toga se ona danas boji, strah ju je… Istine…
„NE BOJTE SE“, svevremenska je, najumnija i praktično najprimjenjenija poruka humaniste i svjetski dokazanog čovjekoljupca Pape Ivana Pavla II… Kada se ljudi ne boje, oni su tada najjači… „Ne bojte se“ braćo satrapa u liku žene Rankovićevskog ideološkog i mentalnog profila… Ne bojte se Fadile i njene sistemske pravosudne mafiokracije…
Od Beograda, Bukurešta, preko Moskve do Vladivostoka, od Havane do Pekinga, poražen je sistem koji je u ime moći i ideologije rušio dostojanstvo ljudi. Past će takav sistem i u glavama nekih oholih političko – pravosudnih pojedinaca u Bihaću… Prije ili kasnije, će pasti…
P.S. Nisam pravnik ali se bavim pravom – zato što moram. Jednostavno me život i okolnosti na to tjeraju… Drago mi je što su upravo u smislu prava i pravičnosti cijenjeni čitaoci definitivno shvatili suštinu montiranog procesa protiv Muslimovića, mene i SDA… I što nikome više neće biti potrebno bilo što objašnjavati nakon ove današnje i posljednje kolumne o nesretnom Almiru Ćiriću, koji je za vlasnika četiri sumnjive firme „DIZ“, „ADRA“, „TOČEV“ i „AB PANEL“ (Adila Hrnjicu – Bradu) tražio 100 KM za gorivo da ide svjedočiti protiv Đele…
„Nek’ mu je Bog u pomoći“… I Čedi – Abdijanoviću…
Autor će privremeno zaustaviti kolumnistički ciklus o „zločinačkoj grupi“ u šumama (koja to u stvarnosti nije)… Drugi dio ovog ciklusa će započeti nakon što autor podnese privatnu tužbu i krivične prijave protiv odgovornih lica koji su učestvovali u ovom montiranom procesu. O svemu ću vas pravovremeno upoznati.
Svi moji dosadašnji ciklusi i kolumne nisu izazvali vašu pažnju kao što je to ovaj o šumama… Ovo je prilika da vam se zahvalim i istaknem načelo „da je istina potrebna svima“…
Na kraju vas želim zamoliti da odgovorite na kratko i jednostavno anketno pitanje…
Asim Kamber
Podržavate li način kako Glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić vodi Tužilaštvo USK-a?
DA NE
