Kamber – „GOVNO“
Mrzi bližnjeg svoga kao samoga sebe deviza je Sanjinovih i babe Sulejmana džematlija iz Čaplja… Razumijem i njihovu zabrinutost sa sinošnjeg sijela kod Paje na pumpi… Kad god je ostrašćena verbalna prepirka mojih konkurenata išla u pravcu alkoholičarskih oaza i seansi, ja sam znao da se gube, da su u strahu… Pa vape za društvom jer su tek u grupi „hrabri i odlučni“… Kasnije ću im priuštiti i tonski zapis sa sastanka ove „terorističke“ sekcije, jer u cilju istrage neke činjenice dragi čitaoci ipak moram prećutati. Odlučio sam vam objaviti šta mi ovi zabrinuti „biznismeni“ pišu. Prema stupnju nekulture i beskurpuloznosti tona u njihovom obraćanju meni, očito da sve više postaju svjesni moga angažmana u smislu osiguranja (neminovno) njihovog besplatnog smještaja i ishrane u našoj „Zenici“…
Neki od njih misle kako će uvredama i omalovažavanjem postati hit na društvenim mrežama… Molim moje Sanjane da im oproste. Njihove građanske (a Sanjani su to uvijek bili) suptilne kulturoidne uši i oči sigurno ne uživaju u bilo čijoj vulgarnosti i obijesti. Oni pokušavaju razumne argumente i istinu potisnuti golom iracionalnošću, a istinu niko potisnuti ne može ona je neuništiva… Haj razumijem Pajinog Harisa jer se od takve građe ništa bolje ni moglo nije „skrojiti“, ali me Eniz – Žvaljo zaista brine. On kao da je htio impresionirati čitaoce snagom svoje nekulture i lošeg kućnog odgoja… Barem je rahm. babo Ramo bio solidna japija… On mu je i dao nadimak “Žvaljo”… Navodno je stalno žvaljio gumu za opanke, pa mu se i usta malo razžvaljila, kad priča pršće…
Ovaj naftalinski kadrovsko – intelektualni TUPKO sve čini da na hrpi održi posustalu i oronulu SBB – kljusad. Al ne ide. Stado se razilazi, pastiri u bijegu…
Karikaturalni hit na ovim mrežama svakako je i naš Bretfeld. Kad god ja nešto napišem zove načelnika, jer on eto samo što nije „krenuo“ da me traži… Samo neka mi javi gdje je, ja ću doći… Uvijek sam spreman za otvoren i „nježan“ dijalog… Vjerujem i on…
Moram vam otvoreno priznati da se UGSM-u nakon Bore Tešića priključio i ugledni „intelektualac“ sa Dabra poznatiji u gradu po nadimku Laki – Petrović. Znali smo ga u Zenici obići i pomoć poslati. Njegova je izjava u vijeću snažno odjeknula gradom „Ovdje niko nije normalan“, zatvoren citat… Ova udruga je izrasla u jednu respektabilnu građansku organizaciju. Možda je jedini hendikep ove UGSM – sekcije (propalih političara) što imaju samo jednog psihologa, meni dragog i cijenjenog dr. Rifeta Bahtića…
Vjerujem da je on najbolje svjestan da mržnja zasljepljuje i destruira pristojnu kritičnost, a oni koji su mržnjom obuzeti samo čuju i projeciraju ono što hrani njihovu mržnju. Takvi se nisu kadri uzdignuti iznad vlastite uvredljive površnosti. Takvi su kakvi, ja ih ipak volim – ljubav prosvjećuje, a dok je njih moja i pozicija SDA na garantiranom tronu, ljubav pobjeđuje. „Zna to i maratonac“ Laki sa našeg Dabra, uz Fita nova snaga UGSM-a…
„Medijski strvožder“
Pokušavajući istrajavati na izgonu BOGA iz Sanskog Mosta preko poniženog polumjeseca javio se i naš zet Midho Dedić. I on je jako povrijeđen što ga se dovodi u vezi sa „CEPIĆKAMA“. Njegova je stvar i odluka s kime će „emocije“ i „cepanja“ razmjenjivati, ali je naše da rodicu upozorimo i hvala novinaru M.S. na objektivnom tekstu… Javnost sve više dolazi do istine. Piše Dedić o mojim i poslaničkim primanjima (oko 2 500 KM mjesečno) a ne piše o koleginicinim“ oko 7 000. Al dobro „emocije su emocije“, razumijem njegovu subjektivnost.
Oglasio se on i novim tekstom kako je „Generala ubila politika“. Napredovao sam, barem nisam na naslovnici, prije je bilo da sam ja… A Šemso Habibović misli da ja imam tabu tema… Sudska je preventiva najbolja… Zaključio i Midho… A možda je i Radončić saznao ko dolazi na njegovo mjesto Ministra sigurnosti… Zamolio bih ga da u Avazu pogura moje reagiranje na tekst od 16.02.2014., kako opet ne bih posezao za tužbom, a poznato je da sam na sudu ko kod kuće. U svome tekstu Midho jedino nije napisao da se General još za života očitavao izjavom u policijskoj stanici S. Most od 29.07.1999.
Midho Dedić je nažalost jedini novinar koji je protiv našeg Generala i krivičnu prijavu podigao 24.07.1999. pa je General na ove okolnosti morao davati izjavu kod nadležnih istražnih organa. Tad je General upravo Midhu Dedića nazvao “medijskim strvožderom“. Ono što na današnji dan svakako ponovo moram reći, a naglasio sam to i na TV face-u to je činjenica da je General Mehmed Alagić najveća vojnička istorijska ličnost Sanskog Mosta. Sviđalo se to nekome ili ne sviđalo!
Dedić je svoju krivičnu prijavu protiv Generala Alagića
dostavio na više adresa
Poštovani čitaoci, dana 12.03.2014. (srijeda), čitajte nastavak o „zločinačkom pothvatu“ u Sanskom Mostu i „ljudoljubnim“ akterima iz SBB-a, što ljubav kamenicama dokazuju… Ispravno sam shvatio i Enizovu poruku o „uklanjanju govana“, i bijes tim povodom. Nisu „posao“ završili, kad to kažem neki misle da pretjerujem… Pa kako je njemu sad čekati da ja objasnim javnosti kako je on od „nule“ dospio do desetina miliona, a sve čisto ko u Keljmendija… A nikad lagao nisam…
NAPOMENA:
Sve vaše potpisane komentare, ma koliko za mene bili uvredljivi ja ću objaviti poput ovih gore, a neću objavljivati pod lažnim nikovima… Ne volim kukavice, a najveća je kukavica dama (ako to uopće jeste) Sanela Hodžić koja je obmanula UGSM i cijenjene čitaoce ovog mog i Majorovog kružoka tvrdeći kako sam njoj “po saznanjima” poslao akt AID-a o rušenju kuća u centru grada… Ja sam tada bio jedan od najviših općinskih funkcionera i to bi bilo da radim protiv sebe. Žao mi je što se to uopće desilo, ali vas želim obavijestiti da ja isključivo do oktobra svoje stavove i bilo šta drugo objavljujem na ovom mome hit – blogu, bez ikakvog straha i diskrecije…
Kao što sam vam već najavio na svome blogu objavljujem i svoju knjigu DRŽAVA NEBODER koja je svojevrsni stručni ogled o semantici novinarstva i koja je po nekim uglednim stručnjacima semantostilistike pionirski pokušaj rasvjetljavanja uloge žute štampe u javnoj komunikaciji BiH.
