Medijski mediokriteti

Najstrašnija stvar koja se nekome desi je kad nešto radiš a drugi to ne cijene. Užas profesije novinarstva upravo se najviše ogleda kroz nezainteresiranost konzumenata. Kad drugi ne cijene ono što radiš, kad vas ignoriraju tada počinje sumnja u samog sebe i konačno ti postane sve manje važno to što radiš. I to je ta spirala užasa novinarske profesije…

Za korektno i održivo informiranje ne treba biti stručnjak za tržišno komuniciranje. Dovoljno je biti građanski pristojan i objavljivati istinu ma kako, protiv koga i koliko teška bila… Istina je najbolji garant trajanja u javnom medijskom prostoru…

Najbrže se novinarski debakl postiže laganjem konzumenata… Tako je Nijaz Kadirić doslovno uništio svoj kućni sana – info (info – propuh) portal. Vrhunac novinarskog debakla na ovom lažiportalu desio se objavom teksta o susretu mene i Radončića…

Cijenio sam kako je neuk, na kraju puno je takvih dokaza u njegovom djelovanju, ali da je neciviliziran, neuviđavan, da i dostojanstveni ispraćaj bivšeg stranačkog kolege (rahm. Nermina Bećirbegovića) zloupotrebi u dnevnopolitičke svrhe, van je svih civilizacijskih uzusa i ljudskih normi… Uopće mi je nepojmljiva takva lakoća laži i banalizacije čina ispraćaja stranačkog prijatelja, kolege, saborca, komšije, ratnog invalida…

Ignorirati i sabotirati ispraćaj (komemoraciju) rahm. Nere, ne prisustvovati, ali ga patološki zloupotrebljavati i lažno javnosti predstavljati činjenice dokaz je jedinstvene i beskrajne zlobe i mržnje… Morbidno, primitivno i glupo je bilo da uopće piše o tom događaju koji se odvijao dok je on sjedio u ašćinici nekoliko stotina metara dalje… Kakva je to uopće duhovna i ljudska konstitucija čovjeka, osobe, intelekta koja sebi to dozvoli da opušteno ruča begovu čorbu i šniclu (bečku), a donedavnog stranačkog kolegu ti ispraćaju… I onda one koji su došli na ispraćaj iz Kantona, Federacije, RS-a i cijele BiH panjkaš i karikiraš…

Nije on bio ni na nedavnoj dženazi i ispraćaju heroja Vrhpolja i Armije BiH (5. Korpusa) rahm. Emsuda Kvrgića. Ni junaka 5. Korpusa i komšije rahm. Fehreta Kerića. Došli su iz svih gradova Kantona, Federacije, ali nije njihov komšija Nijaz Kadirić.

Psihofizički i intelektualno zahtjevna funkcija narodnog kantonalnog poslanika ipak je na svim ovim primjerima kulminirala Nijazovim potpunom moralnim i svakim drugim padom… Ali da smrt, preseljenje i ispraćaj (komemoraciju) političkog kolege kantonalnog ranga iskoristi u dnevnopolitičke svrhe, van je svake pameti… Čak je po meni gore i do one priče u Avazu Nihada Ključanina (bivšeg vijećnika SBB-a) kako sam ja u ratu djelovao u tri legalne vojske + i Babine paravojne postrojbe…

ABC portal grada Bihaća se ovih dana pohvalio čitanošću i fanovima. Čak ga je 13. ovog mjeseca kantonalni TV – servis (TV USK) u centralnom dnevniku dirigiranim prilogom dodatno afirmirao kao „najposjećeniji portal“. Zamislite, TV USK prvake portalske „mržnje“ uzimaju za pozitivan primjer i stručni komentar. A to je onaj portal koji je prvi objavio vijest o mome virtualnom hapšenju. Znali su autori da to nije istina ali su i nakratko htjeli uživati u šteti koja je meni i mojoj porodici nanešena… Svoju mržnju oni i dalje prema meni povremeno produciraju… Oni i ja znamo zašto, a saznat ćete i vi…

Na samom vrhu svoje vijesti o nedavnoj (SDA) konferenciji u Bihaću, oni u naslovu istaknu: „Asim Kamber opet vodi glavnu riječ“… Moderator ove konferencije je bio g. Edin Bašagić, uvodničar g. Amir Avdić, a ne ja. I sama činjenica da sam imao komentar na pitanje novinara mene mrzitelji sa abc-a imenuju glavnim. A na prethodnih devet konferencija SDA uopće nisam bio prisutan, pojavim se na desetoj i to im zasmeta…

Njihova mržnja već pomalo poprima patološke razmjere i zaista me brine ako odgajamo tako fobične mlade mizantrope… Nešto u našem odgoju i obrazovanju jednostavno nije kako treba… Čak takve čovjekomrzce sažalijevam…

Ovaj je portal vijest  o početku suđenja Muslimoviću i „zločinačkoj grupi“ u šumama na naslovnici držao 11 dana… Vidjet ćemo hoće li isti kriterij imati kad (urednica) mama (Amidžićka) bude smjenjivana, možda i privođena?

Naravno, ovdje je pitanje tko to na TV USK-a afirmira portal čija je približna sedmična posjećenost manja od moje jednodnevne kolumnističke objave? Ili još gore, čija je čitanost u prosjeku dnevno oko 100 puta manja od najposjećenijeg  portala u Krajini cazin.net-a…

Bezgraničan je prag moje tolerancije takvih udara na moju ličnost i ljudski autoritet… Doslovno, ni jedan politički konkurent, ni jedan novinar koji je o meni na lažima stvarao negativnu predodžbu nije dobro završio… Posljednji u nizu je bivši dopisnik Avaza Midho Dedić. Zbog toga se na te i takve brutalne (Brutovske) udare najčešće ni ne osvrćem…

Za „oko“ mi je ipak „zapeo“ Kadirićev (čitaj Dedićev) tekst o nedavnoj posjeti Fahrudina Radončića Sanskom Mostu. Ljudi oko Avaza i SBB-a su mi zapravo potvrdili da je autor Midho Dedić i da je zbog njega i otkaz dobio… Midho je i na UGSM-u, mojusk, sanskoj realnosti…

Ali zamislite apsurd, Midho je po prvi put objavio nešto protiv vlasnika Avaza, nešto što je uistinu lažno i morbidno. I naravno energična reakcija, prijeki sud – otkaz… Radončić je svoga dugogodišnjeg suradnika, dugogodišnjeg dopisnika Avaza, kandidata na listi SBB-a za državni parlament otpustio a da trepnuo nije.

E sad baš ovdje, zamislite moju poziciju lica koje je u posljednjih dvadesetak godina „pretrpio“, „izdurao“ i medijski a i društvenopolitički nadživio na stotine (možda i hiljade) lažnih tekstova i objava… Ponajviše Midhinih… A to možete samo na jedan način, ako ste predani istini. Izrečena laž na tuđi račun u javnoj komunikaciji vraća se autoru poput bumeranga. Takvi ispale laž, pa uživaju, a onda ih po glavi „pukne“ kad se najmanje nadaju… Najveća je sigurnost u istini. Ona je i moj najsnažniji adut…

A istina je nažalost, da živimo u vaktu neznalica i bezveznjaka koji svojom dnevnom medijsko – internetskom sveprisutnošću žele dokazati kako su u svemu upravu, kako su oni ti kojima građani trebaju dati podršku, kako oni trebaju zauzeti društveno važne položaje. Valjda, jer su u konačnici non – stop društveno angažirani na društvenim mrežama.

Nisam s njima razočaran, jer na kraju neko i na dnevnoj razini mora zabavljati narod… Ali jesam njihovim neznanjem i nepoznavanjem onoga čime se svakodnevno bave. Razumijem i ne očekujem da recimo prosječan veterinar poznaje Ustav, varioc filozofiju, poslastičar astronomiju, ali me doslovno brine da diplomirani žurnalist skupa sa deklariranim vjernicima političkog pedigrea na društvenim mrežama lažu i zbunjuju narod i do vlastite iznemoglosti.

Takvi su uvijek protiv, uvijek kritiziraju, protiv vlasti, protiv rada, pozitivnih planova, protiv svega postojećeg. Oni ni o čemu i ni u kome ne vide ništa dobro… Osim njih samih sve drugo je minorno i nevažno…

Struka kaže da su oni takvi po svojoj prirodi, da su bili zapušteni kao djeca u odgoju, da nemaju nikakvog (moralnog, stručnog) ljudskog identiteta. A jedino čemu se raduju je kad je nama svima gore… Takvi se jednostavno hrane zlobnim zamjerkama i problemima drugih…

Takvi nigdje ne putuju, ne druže se drugima i drugačijima, ne pohode lov i lovce, ne znaju zadovoljstvo ribolova i ljepote naših rijeka, ne idu na teferič sa svojim narodom, nema ih na obilježavanjima memorijalnih datuma, ne znaju pjevati sa svojim prijateljima i komšijama. Oni se jednostavno srame vlastitog naroda… Takvih nema u registru dobrovoljaca za akcije rada, čišćenja, nema ih u registru dobrovoljnih davaoca krvi, a tuđu bi krv da pije (na slamku)… Najčešće moju… Midho je najuporniji a Nijaz „najograničeniji“ (da težu riječ ne napišem)…

On smatra kako nas treba zatrti, poniziti, povrijediti… Sva je njegova politička taktika osobna diskvalifikacija… Svim sredstvima… Nedavno sam mu smislio zgodan naslovno kodni nadimak lignja… Bio u dilemi između štakora i lignje, pa izabrao blaži… I pogriješio…

Nijaz gotovo sadistički uživa u blaćenju lažima i manipulaciji, nesvjestan da kod većine mislećih ljudi izaziva odbojnost i prezir. Mislim da je on i definitivno cementirao svoju poziciju u vrhu liderske nepopularnosti objavom komentara o mom i Radončićevom susretu, kojeg sam tobože ja „izmolio“…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *