Poštovani čitaoci,
Više sam reakcija i poruka dobio na posljednje obraćanje, što otvorenih što diskretnih. Drago mi je da vodimo dijalog. Ponavljam još jednom, možete mi pisati što god hoćete, protiv mene što god želite objaviti na mom blogu neće biti problem. Vaši komentari i sugestije mogu biti i diskretni. Ja ih neću objavljivati ako tako naglasite, ali molim da budu potpisani. Ponavljam, nikakvi lažni nikovi, jer i ja sve potpisujem. Molim vas isto tako da ne vrijeđate moje oponente u vašim komentarima. Model ponašanja po kome je najarogantnijima sve dopušteno i koji su arogancijom postali društveni uzor polako blijedi… Krivnja drugog se ne dokazuje uvredama nego argumentima. Eniza – Žvalje obraćanje, s verbalnom rafiniranošću nilskog konja nije naišlo na podršku šire javnosti…
Kršenje elementarnih normi kulture dijaloga u javnoj komunikaciji dobar je znak panike i straha. Zbog toga se ja uporno i istrajno zalažem za kulturu dijaloga čuvajući integritet protivnika koji je i nepristojan. Posebno se ovdje želim zahvaliti uglednom doktoru (D.D.) iz Srbije, po političkoj vokaciji očito iz Vučićeve obavještajne radionice koji mi je dostavio podatke i dokumenta o našim mafijašima, organizatorima i financijerima protesta, a vezano za njihovo poslovanje u Srbiji. Vama će dragi čitaoci ovo i sve od 1996 do danas biti stavljeno na raspolaganje, na uvid… Tačno u cent koliko je ko i kako stekao, a na štetu naše općine i države u cjelini…
Upozoravam vas, dragi čitaoci da je i ovaj moj tekst popraćen anketom koja je ozbiljna i daje odgovor na neka pitanja i dileme vezano za organizatore „zločinačkog pothvata“ u Sanskom Mostu. Prva dva tačna odgovora će biti nagrađena po 50 KM… Priliku koristim da se zahvalim i duhovitom čitaocu koji mi je dostavio originalan vic na aktualnu temu demonstracija u našem gradu:
„Ko je kriv za stanje u Sani zadnji 100 godina?
– Marx i Kamber“…
NEDJELJA 09.02.2014.
Očistili smo prostor oko stranke, staklo, sklonili sa zemlje „poniženi“ polumjesec. Sjednica IO SDA započela je s radom oko 17 h. Svi članovi prisutni. Uvodničari, načelnik i ja… Veoma ozbiljne diskusije. Svi se slažu o političkoj pozadini organizacije demonstracija. Svi se slažu i razumiju da su domaći politički „kriminalci“ u pozadini, da su djeca izmanipulirana. Svi se slažemo da je teška socijalna slika u cjelokupnom društvu, da naši građani teško žive, ali nema ni jedan socijalni zahtjev da bi o njemu raspravljali… Svi zahtjevi politički, a kad su takvi onda je jasna politička pozadina. Donosimo odluku o formiranju odbora SDA koji ima zadatak animirati članstvo i učiniti sve da pomognemo da se ne ponovi destrukcija iz prethodnih dana… Svi se slažemo da je najbitnije pomoći djeci da se izvuku iz kandži organizatora protesta koji ih zloupotrebljavaju…
Sutra u 17 h zakazujemo i najviši politički organ SDA – Općinsko odbor u proširenom sastavu. Donosimo odluku da animacija ljudi na terenu krene odmah i da moramo već sutra do podneva imati 300 ljudi spremnih da odgovore izazovima destrukcije i huliganstva u režiji SBB-a, poslije rata nikad viđenog u našem gradu…
Nakon sjednice odlazim rodnoj kući. Zahvaljujem se bratu na suzdržanosti, iskazanom strpljenu i hrabrosti… Opremamo do ponoći „kote“ oko kuće. Sad vi dragi Sanjani možete mirno spavati… Teško da bilo kakve, pa i oklopne postrojbe mogu jednostavno proći most ili raskrsnicu ako mi to ne dopuštamo… Komunistička deviza da se spremaš „kao da će sutra biti rat“, kod nas je zaživjela u punom kapacitetu… Jednostavno nas prisilili…
Već sam pisao kako nas je obišao Dijanin suprug Igor da kaže kako oni sa svim ovim ništa nemaju. A policija, prisutni i naši ljudi među njima, čuli i vidjeli kad je Dijana vrištala: Prvo „na Sanjinovu“ pa onda i „na Kamberovu kuću“… I Suzanin je mali (Albino – mješanac) isto vrištao na mojoj kući, i dečko Brane (Đ.). Vrište ovi mješanci, al čudno samo protiv Bošnjaka i njihove imovine, što znači da nisu mješanci… Nisu se izvinuli nego u laži istrajavali… Izvinjenje više ni potrebno nije… Tata Milanko, pokoj mu duši, bio bi ponosan na sve njih…
Vraćam se kasno… Do tri ujutro zapisujem detalje iz prethodna dva dana, čitam, analiziram mailove i telefonske poruke. Čekam jutro da mi prijatelj iz Karlovca pošalje mail sa slikama koje je dobio ZENGA sa Korduna na pumpi Cat, a radi se o licima za „uklanjanje“… Ne sumnjam da sam jedan od izabranika, zanima me drugo dvoje… Poslije tri sata, s tom mišlju i zaspivam. Prvi put nakon rata, porodica i ja, a „oprema“ na konaku sa nama… Raskoš je živjeti u demokratskom ambijentu i poretku koji nam u „BOLJOJ BUDUĆNOSTI“ projeciraju paljenjem, ubijanjem, devastacijom i „TERORIZMOM“ – što Lukač otvoreno reče na Parlamentu Federacije…
Nedjeljno jutro, prije 9 krećem za Cazin na vanrednu sjednicu KO SDA USK… Idemo preko Prijedora i Novog za Cazin, sigurnije… U Oštroj Luci uz cestu veća grupa uniformiranih policajaca i vojnika sa dugim cijevima… Kasnije saznajemo i iznad Ključa, i prema Kozici… „Pojačana kontrola“ iz Federacije… Situacija napeta u svim gradovima Kantona, haos i u Bihaću… Predsjedavajući Skupštine Farko Hodžić – Hodža pod pritiskom „Proljeća“ zakazao Kolegij Skupštine u 14 h.
Na sjednici najvišeg kantonalnog organa SDA u Cazinu, visoki dužnosnik iz Predsjedništva SDA nas upoznaje sa propalim pregovorima oko USTAVNIH promjena (16.02.2014.).
Predstavnik EU Sorensen odustaje od daljnjeg posredovanja i monitoringa Evropske komisije, ali zagovara ustavne promjene. Čović (HDZ) odbija prijedlog koji mu garantira izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda koji dobije najveći broj glasova. Već sutra javno ističe zahtjev za trećim entitetom. Na bošnjačke političke lidere nakon propalih pregovora počinje pritisak. Novi prijedlog na stolu. Sličan Čovićevom, Federacija uz dvije izborne jedinice sa Sarajevskim distriktom (u kome Bošnjaci sa Hrvatima i Srbima dijele utjecaj).
Branko Tuđen, novinar je sa najdužim stažom u hrvatskom Večernjem listu i dugogodišnji glavni urednik ovog uglednog dnevnog lista. Tokom rata veoma blizak državnom vrhu Hrvatske na čelu sa Tuđmanom. U svojoj knjizi memoara „S političarima u četiri oka“ jasno je zapisao:
Tuđman je tada mogao i imao odobrenje da uđe u „S. Most“, „Prijedor“ i „Novi“, ali je to odbio jer se nije slagao sa planom podjele BiH njega i djelitelja sa istoka pokojnog Miloševića… Nažalost, danas se taj plan aktualizirao i Krajina se po svemu sudeći želi podijeliti na dolinu Une koja se preko Bihaća i Drvara pripaja Hercegovini. A dolina Sane RS-u… Bog dao da u pravu nisam…
Bošnjaci bi ovim novim prijedlogom teritorijalnih raspodjela definitivno postali manjina a većinski su narod u BiH. Zbog činjenice da Hrvati i Mostar drže „stolnim“ (glavnim) gradom Hrvata, Bošnjaci bi imali stvarni suverenitet na oko 20 % teritorije. I Palestincima je ostavljeno više teritorije oko pojasa Gaze i na istoku ove muslimanima otete zemlje. Ovdje je definitivno i plan iz Karađorđeva doživio svoju potpunu realizaciju. Bolju nego što su Tuđman i Milošević zamislili. Priče oko Ustavnih promjena tek se nastavljaju a sve do sada bile na štetu Bošnjaka i države BiH…
Sjednicu u Cazinu završavamo zaključkom da sve općinske organizacije moraju sutra (ponedjeljak) do 14 h dostaviti spisak aktivista stranke koji bi bili na raspolaganju u gradovima gdje bi eventualno došlo do većih sukoba demonstranata i policije i gdje bi bilo neophodno štititi državnu i imovinu naših građana. Svi su ovu obavezu shvatili ozbiljno jer je sutradan na spisku bilo preko 6 000 aktivista SDA iz svih naših općina koji su se stavili na raspolaganje. Uvijek smo se kao stranka bili kadri brzo organizirati i jedni druge podupirati…
Ohrabren ovim zaključcima idem u autu sa Kasimom Mulalićem (Bužim) prema Bihaću na Kolegij Skupštine. Ne ulazimo u Bihać iz pravca Krupe i Petrovca, saobraćaj blokiran, policija i demonstranti u okršajima na više mjesta. Ulazimo u Bihać iz pravca Luka i bolnice…
Nikad gori Kolegij u životu… Izlazi žena i naređuje šta danas trebamo uraditi! Usmena naredba… Smijeniti Vladu i donijeti 13 zaključaka. Nikad više uvreda u životu nisam istrpio i prećutio u pola sata njenog govora. Približno ko zadnja dva dana u Sanskom Mostu…
„Vanredna“ sjednica Skupštine isti taj dan u 20 h… Niko protiv, nema ni suzdržanih, niko hrabar da se ovoj ženi suprotstavi… Osjećam se ko osmomartovski striper u Camelu, samo još na uzici nismo… A poslušni smo, na koljenima pužemo pred ovom bišćanskom Orleankom… Pomalo uživam, dere po SDP-u i Hamdiji… Kad pređe na nas iz SDA stade užitak…
Ja jedva čekam da dignem ruku, vani njih nepoznat broj na različitim lokacijama u blizini Skupštine, čekaju rezultat… I u njih kamenice u rusacima, razlika samo što su iz Une. Kažu dobro je imati rijeke… Jes klinac… Opet nazad u Sanu na sjednicu Općinskog odbora SDA… Neko kaže lako je vama političarima. Šta sam samo preživio u zadnja dva dana za primanja od oko 1 300 eura… Haj, barem preživio…
Kondiciono i ambijentalno već dobro obvikao… Tuširam se, sjednica SDA već počela u novoj vijećnici. Svi aktivisti iz ogranaka se odazvali. I u Malom parku sjednica – Cuco i vandali iz UGSM-a. Sanel mi javlja da nije potrebno da prisustvujem odboru SDA, da su svi naši ljudi sa terena tu, a jedna grupa u parku naših aktivista se priključila okupljenoj šakačkameničarskoj sekciji…
Bakir me ponovo zove, upozorava da se „čuvam, da na Sanski Most pritisak još nije prestao“… Znam Bakire, naša je „nesreća“ da općina nije „gorila“. Ni tvrdoglavi Mustafa neće da izvrši primopredaju sa pričuvnim načelnikom na lageru KOLEGANOM po struci (hećimom za besparicu) Redžom koji još nije skinuo kravatu od prekjučer (petak)…
Prvi put i naši iz SDA na protestima. Javljaju mi se iz parka. Pitaju djecu da nije ko od njih bio na kamenovanju općine. Ma ni slučajno, djeca „iskreno“ lažu. „A na Kamberovoj kući“? „Bože sačuvaj“, niko ni čuo za mene, a ja umislio da sam poznat… Čelnici UGSM-a, kad su vidjeli naše terenske dvometraše prvi trtice izmakeli… Djeca se zgledaju među naših pedesetak „hrmpalija“… Traže od mene da djecu bacaju u Zdenu. Dopuštam im da sa djecom vode dijalog i ništa drugo. Mladi kamengađači samo gledaju da se iz parka nekako neopazice izvuku… Strah im u očima. Nema im vođe, oni na janjetini na nelegalnoj vikendici u Čaplju… Ramo Nalić izlaže plan i strategiju sutrašnje diverzije u općinskom vijeću… Njegov pretpostavljeni pukovnik Basara, na njega bi bio ponosan…
Djeca se razišla, niko glasno ni progovorio nije od njih… Ja sa kolegicom Minom na putu za Bihać… Kasnimo, zovem komesara da mi preporuči s koje strane da u Bihać uđemo. Više skupina ljubitelja unskog bihacita (kamena) na okupu u blizini Skupštine. Uglavnom šalju poruke „roditeljima“ zastupnika… Ja Allahu hvala obvikao na ovu „demokratsku komunikaciju“…
Ni ušao nisam u Skupštinu, za govornicom već prozvat kako sam se prepao doći. Uvijek ističem, prvo pamet u glavu, pa onda hrabrost. Žena me proziva, a ja danas po drugi put u Bihaću… Odavno agresivniju ženu vidio nisam, kao da je cijeli život čekala svojih „pet“ (50) minuta. Frizura joj je skuplja od naše skupštinske dnevnice… Ova pedagogica naše djece kaže da im stalno na nastavi priča protiv nas. Kompleks kad napadaš ono što priželjkuješ ili što bi želio biti opisao je i Frojd. Kad je ova žena na Federalnoj ustvrdila da je „Čehov pisac moderne“ shvatio sam kakva su njena nastavno – književnička znanja. Kad ona ne zna da je ovaj ruski novelist i liječnik utemeljitelj impresionističke drame, a moderna sinonim (društveni) za modu u Francuskoj, onda šta zna? Majstoricu govorne kamuflaže i zamućenih formulacija bilo mi je jednostavno i jezički dekodirati jer su njene rečenice na FTV lišene subjekta i predikata što znači da je takav diskurs dramaturški. I jedino je to aspekt vrijedan njenih „zabavljačkih“ komunikacijskih kvaliteta…
Atmosfera stabilna – PREDRATNA… Izredaše se i iskehaše po nama… Vrhunac u „nastupnom“ objed – tretmanu bio je agresivni Bišćanin Bašanović Almir koji nam je nakon kamere uvreda „poselamio“ i „mater“… Malo jesam bio iznenađen da nam je ta suptilno – kočijaška poruka interpretirana i u hramu demokracije – Parlamentu…
Muk, Hodža daje pauzu… Prvi reagira Šeki (mati mu nedavno umrla). Prepirka, svađa nesnošljiva. I kolegica Mine napušta sjednicu, ne znam je li materi (Šuhri) bila četeresnica… Tješim, zovem, vraćam kolegicu, smirujem druge. Taman smo blizu prihvatanja ostavke Lipovačine Vlade. Prvo što mi napamet pada, da nam ovog proljećnog „psovača“ nije instruirao sam Lipovača. Javljam se za riječ. Smirujem situaciju.
Nastavljamo, Hamdija odbija podnijeti ostavku, pred Skupštinom gužva. Svi govore da Hamdija neće doći dok ga ja ne pozovem. U Skupštinu došli borci, komandanti, predstavnici boračkih udruženja. Nikome se ne javlja iz MUPOVSKOG kabineta. I Prša (Ivo) mi potvrđuje da će se možda meni javiti. Tako i bi… Dok je čuo da ga ja zovem (ja okom – on skokom). Da me je na vrijeme počeo slušati možda ove situacije ni bilo ne bi… Dok je u salu Skupštine ušao, nesnošljiva svađa. Deru „proljećari“ ali im ni on (Lipovača) ne ostaje dužan. Opet pokušavam situaciju smiriti… Vidim njegovu spremnost (Lipovačinu) na ostavku.
Uspostavljam komunikaciju sa damom iz „Proljeća“, ja i kolega Tatlić (pred. Kluba SDP-a). Pitam Aidu o izlasku iz ove situacije, o budućoj Vladi o mandataru… „Vi iz SDA i SDP-a ne možete u Vladu niti imenovati mandatara“, decidna je Aida… Pa ko može, odgovara li „SBB“, „Fronta“, pitam otvoreno. Odgovara: „naravno oni nisu potrošeni“… Zagledali smo se ja i kolega Tatlić. Jasno je meni tog trenutka bilo ko i definitivno stoji iza „Proljeća“, iza demonstracija i demonstranata, iza TERORIZMA… Pogotovo je to danas jasno kad su za mandatara predložili osnivača SBB-a u Krupi g. Hasića koji je dobar dio rata i srpske agresije proveo u Srbiji, a danas ko zamrznuo članstvo…
Hvale se ove dame revolucionarke i čorluče Lipovači kako su ga one „uništile“. On im odlučno odgovara ko ga je „politički uništio“… Pruža ruku prema meni… A ja šutim, pravim se odsutan, a odsustvovati ne možeš. Ne daju demonstranti izaći dok se sve ne završi… Tako i bi… Glasanje, svi za prihvatanje ostavke Hamdije Lipovače i njegove truhle Vlade. Svi glasali ZA, odmah sam znao da je glasanje neiskreno, sad su opet u većini za njega…
Ambijentu glasanja i realizacije ove sjednice najviše su osim „Proljeća“ doprinijeli komandanti i predstavnici boračkih udruženja.
Sjednica je završena oko 1 h, krećemo nazad za Sanu. Haj barem jedan krupan problem smo riješili… Magla, sporo putujemo… U mislima mi kompjutor, očekivani mail iz Karlovca… Slike Sanjana (na čelu) sa mnom (ne sumnjam), koji su slučajno ostali živi jučer… Ne mogu ni zaspati u vožnji, što inače mogu bez problema. Provjeravam da me ko u ove sitne sate ne čeka, a baš sam raspoložen za susret sa „proljetnim“ jutarnjim diverzantima…
Ulazim, naravno, prvo u virtualni svijet. Ponovo šok veći od svih zajedno iz proteklih dana. Uz mene, druga slika uglednog oficira A BiH i vijećnika, a na trećoj slici – DIJETE. Malodobna kći visokog funkcionera SDA… Prvi put kroz mene struji neka nemoć, umor, malaksalost. Otvaram prozor da udahnem svježi jutarnji zrak… Da li da joj oca zovem ili sve prećutati… Kolegica (D.J.) sa Federalne TV, kad mi je sugerirala da otvorim BLOG, naglasila da ništa prikrivati ne smijem. Od ovoga što pišem niko ništa ne demantira… Ćute… Zbog politike i vlasti se ubijaju, svakodnevno, ništa novo. Naših iz SDA ‘92 ubilo preko 200, haman kompletno rukovodstvo SDA (osim Redže)… Znaju oni najbolje što su ga ostavili… Ali da bi i dijete bili kadri likvidirati, to ne razumijem…
Smirim se pa na drugi mail neko mi ostavio sinošnju poruku UGSM-A. „Demokratsku“ poruku vijećnicima i vlasti u S. Mostu, (parafraziram) „OSTAVKE ILI GLAVE“… Jasna ubitačno – „demokratska“ pred današnju vanrednu sjednicu općinskog vijeća…
Odlučujem izaći van prošetati. Zora puca… Kod nas još uvijek mirno, ne puca se još… Odem do malog parka. Tu su nam se neki UGSM-ovci smijali, a neki i mater psovali što smo ovaj park uređivali. Da oni danas imaju odakle kretati u svoje vandalske pohode. Uz medijsku potporu TV 101…
Patološko – lažljivi Nihad K. me danas (ponedjeljak) na vijeću prozvao da sam kod Čapljanca Gorana „spavao prethodnu noć“. A ja tu noć nakon vanredne i dramatične Skupštine u Bihaću, u Malom parku zoru čekao. Allah je svjedok da uopće zaspao nisam…
Činjenica da je ovaj lider SBB-a na sudu u Sarajevu izjavio kako je SDA dok je on bio njezin član, „u Sanskom Mostu osvojila 120 000 glasova“, (duplo više nego stanovnika) najbolje govori koliko se njemu može vjerovati… On i na časnom sudu laže, a kamoli djeci u Malom parku…
Za laž je potrebno puno riječi, a za istinu samo nekoliko – Bog je kadar… On i daje i oduzima. Njima pamet više niko vratiti ne može… Ni Bog… JEDAN je, kadar je… Mi ćemo, pokušati…
