Ne dešava se u BiH politika, nego politikantstvo i populizam. Političko – politikantski verbalni idiotizam je nažalost dobio pravo na javno djelovanje. Zbog toga je populizam najveći neprijatelj demokracije… Osnovni sadržaj populizma je demagogija. Tehnologija promidžbe retoričkim manipulacijama osnovni je princip postizanja političkih ciljeva… Neodvojiv je i neodrživ bez parola i retoričkih obmana.
Populizam je oružje samozvanih i nepotvrđenih lidera koji su zaokupljeni opsesijom vođe i budućeg lidera. Populisti se mogu odreći svega, porodice, normalnog života, vjere, pa i razuma, ali se nikako odreći ne mogu fanatizma želje da budu zapaženi kao vođe i lideri…
Populiste je nemoguće odvraćati od ambicije. Populizam kao temelj svoje strategije ima stjecanje i održavanje moći i utjecaja. Bilo da je riječ o seoskom vođi, vođi grada, vođi stranke, vođi kantona, entiteta, države, uglavnom vođi… Populizmu treba bilo kakva i bilo kolika podrška. Populizam se ne mjeri istinom, ni učinkom, nego podrškom…
Svojevremeno je među biračima prepoznat kao vođa i Silajdžić, kratko i Lagumdžija, Radončić, pa pomalo Komšić… Mediji su ih slavili, birači uzdizali, davali glasove… Pa su onda po dolasku na vlast počeli blijediti, a neke su pri samom kraju mandata počeli i prezirati… Iako neki solidni, realnog učinka, ipak se nisu mogli nositi sa izazovom očekivanja njihovih birača i građana u cjelini… A građani anomalije populizma uoče zadnji, kad je već kasno i kad im se šteta prevali preko leđa…
Najveću štetu Bosni i Hercegovini nakon rata donijela je Silajdžićeva spin – parola o „Bosni bez entiteta“… Ne samo da entiteti nisu ukinuti nego se danas borimo da se i treći ne uspostavi…
Ništa manje negativan efekat na stanje u BiH nije imala ni SDP-ova parola o „Državi za čovjeka“… Slučaj SDP-a će se izučavati na politološkim katedrama. Posebno period Zlatka Lagumdžije koji je za jedan mandat vlasti uspio prepoloviti biračko tijelo i broj osvojenih mandata. On bi sad da se vrati da uništi i ovo preostalih ostataka (reslova) lijevog bloka…
Današnje vrijeme je donijelo i novina kada je riječ o populistima… Kandidati za lidere su sve lošiji, ali ih je zbog toga puno više. Nevjerovatno talentirani glumci stvarnog populizma na lijevom bloku su Mašić (SDP) i Suljagić (GS), uz našeg šarmantnog a „nevinog“ Lipovaču.
Ova je trojka primjer komunikacijske vještine ničim potkovana. Niti imaju ozbiljnu stručnu naobrazbu, niti intelektualnu širinu, niti kakvo kozmopolitsko iskustvo, o skromnosti i zdravom razumu da i ne govorim. Međutim, ne postoji tema o kojoj oni nisu kadri odlučno prosuđivati, baš kao da im je to cjeloživotna struka…
Primjera radi, moj kolega Damir Mašić (SDP) u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, veoma snažno i odlučno govori o svakoj temi. Veoma jakih emocija i uvjerenja u ono što govori. Čak i solidan dojam ostavlja. Međutim, ono što on govori u Parlamentu a i u javnosti uglavnom nikakve veze nema sa dnevnim redom, sa stvarnošću, čak ni sa logikom. Ali je zabavan. To mu se priznati mora jer s njim nikada dosadno nije…
Suljagić je također lidersko populistička posebnost. On je opčinjen onim što govori i radi da je to ravno sljepilu… Takav osim sebe i svoje veličine ništa ne vidi – čak ni ne čuje. Osjećaj ispunjenja vlastite snage i moći kroz retoričke egzaltacije u „Pošteno“ kod Duške dostigao je vrhunac. U jednom trenutku je on preuzeo vođenje i emisije. Sam je sebi postavljao pitanja, otvarao dileme i davao odgovore… Duška se predala i jednostavno zaćutala…
Naša je sreća da s njim i njegovim GS-om nećemo nikada nikakvu koaliciju (politički brak) graditi. Teško da će i prag preći, zbog toga i traži zajedničku listu na lijevom krilu. Taj bi i nas kao „bračno – političke“ partnere povremeno „preko leđa“ ubjeđivao u svoje stavove…
Svakako, ovu elitu političkih populista na ljevici je nemoguće valorizirati a da se ne sjetimo mladog i talentiranog spin – emeritusa Hamdije Lipovače. Teško će se desiti okolnost da je izabrani zvaničnik sam na izborima (2010) dobio oko 35000 glasova. A već četiri godine kasnije (2014), isti taj Hamdija dobiva od birača deset puta manje, 3500 glasova… Nikada neću zaboraviti uvod u intervju sa njim koji je dao za portal tacno.net, a koji je, djevičanskog poštenja Hamdija Lipovača, sam za sebe sastavio…
Socijaldemokracija je u široj regiji (ne samo kod nas) izdala principe svoje izvorne ideje, borbe za radništvo, penzionere, socijalne grupe. Preostali ostaci političkih socijaldemokratskih elita se još jedino bore za sebe. Pojedinačno…
Oni mi najviše u politici sliče kakvim izbaviteljima i vođama na koje se čeka decenijama pa i stoljećima. A dovoljno je da se jednog jedinog mandata dočepaju pa da sve do tada urađeno u džidžuke pretvore. Pa onda nije teško zaključiti da je riječ o klasičnim liderskim krivotvorinama.
Vjesnik dolaska velikog vođe i lidera populizma na USK-a bio je Rifet Hozanović – Hozan. Ovoj zvijezdi političkog neba na desnom krilu se priključio novcu i profesionalnim gažama skloni Senad Šepić, pa lider visokih „košarkaških“ dometa (do samog neba) Elmedin Konaković. I konačno, do neba u mutnim poslovima gospodar tuzlanskog bazena rudnika i vođa Banovića Mirsad Kukić – Kuko…
Za našu pobjedu, pobjedu SDA na narednim izborima ništa potrebno biti neće osim plakata. I to plakata ove grupe zelenaša i lažnih „mesija“ koji vlastitom narodu „gule kožu“ sa istanjenih leđa preko dvadeset godina a sebe predstavljaju „nezavisnim i novim“ političkim „osvježenjima“. A u prosjeku su od 2 do 20 miliona KM mandatno hajrovali… I još bi, u ime naroda, samo pod drugim logom (A SDA, NB, PDA, NiP), a bit će ih još…
Njihova temeljna populistička deviza je slijedeća: (parafraziram) „Nama u BiH nema spasa bez nezavisnih novih lidera“. A „nezavisnih“ nema među Srbima i Hrvatima, samo među Bošnjacima. Što znači da su oni svoje političko poslanje i kritiku vlasti sveli na prostor gdje je SDA na vlasti. Njima je zapravo krajnji cilj Bošnjake rascjepkati, podijeliti i tako razbijene u politički sunovrat gurnuti…
Međutim, ima među njima svima i komunikacijsko – populistička posebnost. Riječ je o Mirsadu Kukiću – Kuki, lideru nove PDA – stranke iz Banovića, koji je liderstvo populizma postigao bez ikakve javne komunikacije. Po čemu je posebnost na cijelom Balkanu. Njemu sam odlučio posvetiti jedan mini – ciklus od pedesetak nastavaka svakog ponedjeljka u istom terminu… Sa povremenim prekidima… A vjerujte mi, nije jednostavno pisati o nekome tko nigdje ništa javno ne govori, ne obraća se… Baš je Kuko liderska posebnost…
