Možda sam se i ja malo „zaigrao“? Što kažu za onoga ko pravi procjene koje se baš uvijek i ne ostvare. Velim to u smislu najave pisanja i kolumnističkog ciklusa posvećenog Mirsadu Kukiću – Kuki… A Kuko je baš političko – liderska posebnost…
Teško je uglavnom šutjeti, nigdje ništa javno ne govoriti, a biti političar najvišeg ranga i utjecaja… On je tako uporno ćutao da ga mladi SDA i oni koji s njim direktno nisu surađivali, ni ne poznaju… Izšutio se na sjednicama Glavnog odbora SDA, na Predsjedništvu, na Parlamentu se za tri godine nije za riječ javio… A zna progovoriti kad je to njegov i njegove grupe interes… Rijetko, ali je znao… E to „malo“ koliko je znao bit će predmet moje sintaksičko – semantičke analize i političkog Kukinog profila…
Pa onda dilema kako uopće pisati o nekome tko nije prisutan u javnom životu, koga nema u medijima, koji je svoj liderski beckground gradio atipičnim političkim i komunikacijskim sredstvima. Pa onda i moje blogovsko – fabularne dvojbe kako početi, sa kojim motivom, od kraja ili početka, sa kojom namjerom i ciljem, sa kakvim konačnim efektima tretirati popriličnu političku nepoznanicu u društvenom životu Tuzlanskog kantona i cijele BiH…
Ono što mi je veoma interesantno je to da o Kuki svi sve znaju, svi imaju nekakvo mišljenje, ali to mišljenje diskretno, da ne kažem u strahu, okrećući se oko sebe iznose… Tiho da tiše biti ne može…
Svi su u Čikagu znali da je Al′Capone mafijaš i kriminalac međunarodnih okvira. Nije imao nikakvih ozbiljnih suđenja niti presuda za kriminal. Osim jedne za neplaćene poreze, ali su svi veoma dobro znali o kakvom je čovjeku i mafijašu riječ.
Veoma dobro Hrvati i Hercegovci znaju tko je Dragan Čović, čime se bavi (osim sna o trećem entitetu), znaju za njegov „udio“ u milijardama poslijeratne dobiti od igara na sreću, od „Central“ osiguranja, znaju za njegove predmete na sudu, sve znaju, ali uglavnom ćute…
To što naš Hamdija Lipovača neće biti osuđen za 50 miliona zloupotreba i još više štete nastale javnim budžetima Bihaća i Kantona, ne znači da je on „nevin“… Građani o njemu tako ne misle, oni su danas samo zreliji za još jedno iskustvo i spoznaju zloupotreba našeg pravosuđa na čelu sa glavnom tužiteljicom Fadilom Amidžić…
I Srbija, RS i cijela međunarodna zajednica znaju sve o Miloradu Dodiku. Na desetine i stotine izjava i predmeta je već arhivirano u državnim agencijama o tome kako i na kakav način on reketira „poduzetnički“ sektor. Na desetine vlasnika firmi iz RS-a su mi lično o tome sasvim otvoreno svjedočili… To što on još uvijek za sve to neće odgovarati nije do njega nego do pravosuđa i Tegeltija koji je samo figura, a potezi se u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću povlače iz Miloradovog i Draganovog kabineta…
Onoga koga taj kabinet štiti ne treba se ništa sekirati… Kad bi naš Hamdo (Lipovača) bio u sitnim satima zatečen u kantonalnom trezoru kako sa Elvisom – Begijem iznosi metalnu kasu sa crnim čarapama na licu, oni bi se opet izvukli… Možda pod izgovorom da se dugo nije krečio zid iza kase, a bez halata za krečenje su zatečeni… Sa pajserom… Svejedno bi bili oslobođeni…
Nije slučajno Hamdo nakon oslobađajuće presude, sutradan u jutarnjim satima prvo posjetio banske dvore u Banjaluci, pa u povratku preko Manjače i Ključa svratio i u sjedište bihaćko – petrovačke eparhije… Da se uljudno zahvali što mu tako dobro na sudu ide. A samo on i oni znaju zašto? I Amidžićka…
Isti ovaj kor pravoslavno – političke elite čuva i našeg Kuku. Zbog toga se varaju oni koji misle da im je Kuko lojalan, da će s njima „igrati“ političku izbornu utakmicu. Naivni su ako misle da se od Dodika i njegovih interesno – financijskih jataka uopće može odvojiti.
Naivan je i Fahro – Radončić koji je uvjeren da je još jednog (12) igrača dobio za politički teren u utakmici protiv SDA. Hozan je to konačno prvi shvatio. Bio je Hozan uvjeren kako je Kuko njegova šansa da konačno A SDA profilira „državnom“ strankom, a ne lokalnom što je ostala i ostat će do ukidanja… Nadao se Hozan i Konakoviću u svoje redove pa je i to fulao… Šepić mu svakako nije ni potreban… Taj nema ni stranke, ni programa, ni infrastrukture na terenu. Taj samo ima ambiciju. Ambiciju da zauzme fotelju u Bakirovom kabinetu… A najgore je u politici praviti pogrešne procjene i očekivati nešto što objektivno realno nije…
Nije ni Kuko realan u procjeni da će Dodik njegov politički i istražno – predmetni status i sigurnost još dugo moći čuvati… I Dodik je na prekretnici… I oko njega se „krug“ zatvara…
A onima koji su se Kuke prepali, kako će on uništiti SDA, kako će on povući veliki broj članova SDA sa sobom, kako će uzdrmati SDA širom BiH, kako SDA evo samo što se „predala“ nije… Takvima na samom početku mini – ciklusa o Mirsadu Kukiću – Kuki preporučujem da pogledaju objavu priloga u medijima na dan kad je SDA održala svoj Sabor u Zetri, a Kuko isti taj dan predstavio sebe kao lidera i svoju privatnu kućnu stranku (PDA) u Tuzli…
Matematika je uvijek neumoljiva… Naravno ni njoj ne treba robovati ali se mora respektirati. A respketabilna je činjenica da je video skupa SDA ima 46 970 pregleda, a Kukin 717. To bi otprilike mogao biti i omjer glasova na nivou BiH. SDA, standardnih oko 300 hiljada, a Kuko (PDA) oko 10 000 glasova. Izborni prag će on sigurno proći… I tek će tada shvatiti šta je izgubio, stajući uz Radončića i Dodika, ali će biti kasno…
P.S. Sudac Fikret Hodžić prejudicira predmet „zločinačke grupe“ iz šuma…
Poštovani čitaoci, u četvrtak 12.04., Kantonalni sud u Bihaću je donio prvostepenu presudu u slučaju Sanele Dračić iz Bosanskog Petrovca. „Nesretna“ Sanela je osuđena četverogodišnjom kaznom zbog činjenice da je kao radnica u US – šumama zloupotrijebila (prisvojila) sredstva ovog preduzeća.
Sudija Fikret Hodžić je ovu presudu predstavio velikim uspjehom i kontinuitetom u borbi protiv korupcije pravosuđa Unsko – sanskog kantona. Zbog istinitog informiranja javnosti čitaoce i stalne pratioce tekstova na mome blogu, želim podsjetiti na slijedeću činjenicu.
Naime, razlog da je ovaj predmet uopće tretiran u strukturama istražnih organa USK-a i zahvalnost za konačni skor na sudu, pripada isključivo bivšem direktoru JP „Unsko – sanske šume“ Đevadu Muslimoviću. O tome sam već i pisao… A i objavio sam dokument (prijavu) koju je Đevad Muslimović podnio Tužilaštvu USK-a protiv Sanele Dračić 31.08.2012. godine…
Još je veće licemjerstvo i pravosudno politikantstvo sudija Hodžić promovirao u završnoj riječi kad je slučaj Sanele Dračić stavio u kontekst predmeta „zločinačke grupe“ u Unsko – sanskim šumama na čelu sa Muslimovićem… On na taj način na krajnje sudski neprofesionalan i nekonvencionalan način prejudicira presudu Muslimoviću i grupi… Sa glave će mu pasti tupe kad objavim stenograme i njegovih razgovora oko ovog predmeta…
Zapravo sudac Hodžić i ponajbolje zna u kolikoj mjeri je ovaj predmet politički – montirani proces kojim se želi stvarati maska i pokriće za nerad na predmetima od preko pedeset miliona konvertibilnih maraka zloupotrijebljenih iz budžeta Bihaća i Unsko – sanskog kantona…
Veoma dobro i ponajbolje zna sudac Hodžić kako je i u čijem interesu potpisao prvobitnu naredbu o istrazi protiv grupe u šumama kao sudac za prethodni postupak.
Veoma dobro iskusni sudac Hodžić zna čl. 133 stav 3. Krivičnog zakona koji jasno propisuje obavezu sudije za prethodni postupak (u ovom slučaju njega), da je nakon provođenja posebnih istražnih radnji o tome dužan obavijestiti sve osumnjičene. Nakon što su obaviješteni svi nad kojima je vršena istraga od suda imaju pravo zatražiti da se ispita zakonitost Naredbe o posebnim istražnim radnjama. To sudija Fikret Hodžić nije učinio… On veoma dobro zna zašto!?
Istu je grešku napravio i sudija za prethodni postupak u predmetu Delimustafića i drugih, zbog čega je Delimustafić trenutno oslobođen pritvora. Zna sudac Hodžić da takvi dokazi skupljeni putem posebnih istražnih radnji nisu zakoniti… Zbog toga cijeli ovaj predmet i prejudicira jer ako Muslimović i grupa ne budu osuđeni, on sigurno hoće, zbog krivičnog djela „podstrekivanja“… On se zapravo bori za svoju slobodu kroz Muslimovićev predmet…
Veoma dobro g. Hodžić zna zbog čega je Muslimović nezakonito i bez ikakve potrebe držan u pritvoru, o čemu se nedvosmisleno izjasnio i Vrhovni sud Federacije BiH Rješenjem od 05.11.2014. godine.
U obrazloženju Rješenja Vrhovnog suda F BiH jasno stoji da „ne postoji ni jedan dokaz koji bi pravdao hitnost istrage“, a Bogami i to da „postoji sumnja u pogledu zakonitosti daljnjeg zadržavanja“ Muslimovića u pritvoru…
Veoma dobro zna sudija Hodžić u kolikoj je mjeri i njegova krivična odgovornost na ovom predmetu, da sad ne pišem o činjenici šta je on lično dogovarao sa Adilom – Hrnjicom i Almirom Ćirićem – komšijama i ključnim svjedocima u ovom predmetu… Pogotovo da ne pišem o činjenici o kojoj već jesam. O činjenici likvidiranih firmi Adila Hrnjice i dugova državi i radnicima koje naše pravosuđe vješto ignorira i prikriva… A riječ je o tri puta većem iznosu od onog koji je zloupotrijebila Sanela Dračić…
Jasno je danas mnogima da gdje god su u istražnim predmetima velike ribe iz Bihaća, pa kad je riječ i o milionskim pronevjerama, oni mogu mirno spavati…
Borba protiv korupcije ide još snažnije i brutalnije prema Petrovčanima, Ključanima, Sanjanima, prema malim „ribicama“ jer neko u pravosuđu „veliki akvarij“ proždrljivih kradljivih bišćanskih kriminogenih „pirana“ veoma brižno čuva… A neće dugo…
