Zar i u džamiji??

Nakon protesta 2014., oprobani model lažnog „dešavanja“ naroda se pokušava reaktivirati u proljeće 2017. (april, maj). Osim glavnog imama Husein ef. Kovačevića, mozak i organizator ovih lažnih skupova obrane, tobože „ugroženog“ efendije Kovačevića je iz Cazina… On puno razloga ima da mi se sveti, a najveći od njih je činjenica da je izbačen iz vlasti… Riječ je o Rifetu Hozanoviću – Hozanu i grupi ekstremista iz A SDA.

Mi (SDA), doslovno ničim nismo izazvali smjenu Izudina Saračevića i Vlade kojom tada neskriveno upravljaju uz Rifeta Hozanovića i načelnički tandem (Ogrešević – Galijašević). Rifet je bio ubijeđen da je to nemoguće, jer moj i Šemsin utjecaj je bio na svega 3 poslanika SDA (od 10)… Tražili smo i ja i Šemso podršku vrha SDA i dobili ga za ovaj proces, uz garanciju da ćemo i uspjeti. I uspjeli smo…

Predugo sam političkih utakmica imao u nogama a da nisam bio potpuno siguran da ćemo uspjeti… Bila mi je važna i podrška moje SDA – sanske baze koja je zajedno sa mnom bila pogođena svim onim što se na kantonu dešavalo.

Iako su OO SDA Sanski Most i Velika Kladuša bili jedini zagovornici koalicije sa A SDA, najveći udar se dešava baš na ove dvije organizacije. Prvi mi Rifet iz „Unsko – sanskih šuma“ izbacuje sve pripadnike A BiH. Riječ je uglavnom o RVI koji su mogli u sezoni nešto zaraditi sebi i svojim porodicama da prežive godinu. Ja i načelnik molimo i premijera Saračevića da se uključi da se ovi borci vrate na posao. Boračka udruženja pišu dopise i sve bezuspješno. Hozan je uživao u poniženju koje je meni, borcima i mojoj organizaciji priredio…

Vrhunac svega je i smjena Zlatnog ljiljana, brigadira Senada Kljajića rodom iz Hrustova u kome je uz Biljane ubijeno najviše civila u jednom danu u cijeloj Krajini…

Skupa sa Hozanom izvršioc ovog „nedjela“ protiv Kljajića su Sead Kadić i Nijaz Kadirić. Kadić se tada svetio što je morao napustiti poziciju Predsjednika KO SDA USK-a…

Sve su ovo opravdani razlozi zbog kojih ulažem ogromnu energiju da Izu, i njegove cazinske talibane izbacim iz Vlade. Hozan je do zadnjeg trenutka vjerovao da je to nemoguće. Ali sam ga demantirao. Ispričao mi je neki dan i ugledni publicista Mahmutović iz Cazina, kako mu je Hozan kazao da je sve važne političke utakmice sa mnom „izgubio“…

Odmah poslije toga kreće udar na Sanski Most. Sjetim se ovdje rečenice koju mi je prijatelj u Prudu na Savi nedavno naglasio oko stvaranja vještačke krize u Sanskom Mostu, a kazao je: „Uglavnom će isti princip biti primijenjen kao i u Cazinu…“

A u Cazinu je ova teroristička A SDA – sekta prvo izletvala Silajdžića, pa pretukla načelnika Zuhdiju Dizdarevića. Hozan ga je udario s leđa pa pobjegao u mrak, pa se kleo Allahom da nije, pa je pod pritiskom svjedoka priznao u plaču, pa je kaznu za njega platio Edin Dedić – Ilma. Pa su progonili i ucjenjivali nekoliko vijećnika i visokih zvaničnika SDA. Pa su fizički nasrnuli i na bivšeg načelnika (S.L.). Pa su minirali službeno auto načelniku policije Ćazimu Budimliću, pa su i sudiji Reufu Kapiću minirali auto i garažu. Pa se u kratkom periodu desilo još ukupno 12 miniranja i brutalnih napada na kadrove SDA. Kompletnu organizaciju ovih terorističkih udara je upravo vodio Rifet Hozanović… Na kraju, to mi je sve ispričao njegov dugogodišnji pratioc koji je zbog Hozana završio u zatvor. U takvom se ozračju (2008.) i dešava smjena vlasti u Cazinu.

Ohrabreni Hozan i njegova fundamentalističko – kriminogena bratija, potpuno identičan model primjenjuje i u Sanskom Mostu… Razne delegacije iz Cazina posjećuju glavnog imama Kovačevića, pod izgovorom njegove „ugroženosti“ od SDA i mene osobno…

Kovačević je već tada ostao bez podrške imama Sanskog Mosta a kompletan sukob se prelama kroz Izvršni odbor Medžlisa, na čijem je čelu Bužimljanin Ilfad Ičanović. Iz blagajne Medžlisa nestaje novac, za koji niko ne zna gdje završava, a svi oni koji ovu činjenicu problematiziraju proglašavaju se „napadačima na heroja, oslobodioca i gaziju Huseina Kovačevića“.

Još veći problem nastaje kad Kovačević priznaje tadašnjem Predsjedniku Ičanoviću da je imao redovne „susrete“ sa blagajnicom Medžlisa (E.F.), i da ih je njezin suprug Veiz zatekao na „hrpi“… Kovačević je priznao da je sa svojom blagajnicom imao odnose i u itikafu. Da mu je ona dolazila i da se on jednostavno nije mogao oduprijeti nagonu…

Ičanović je bio šokiran ovim priznanjem, ništa mu nije rekao, jednostavno je bez teksta ostao… Odlučuje o tome pitati i blagajnicu (E.F.) koja mu u internet – prepisci i mobilnim porukama sve priznaje kao i Husein.

Nekoliko dana kasnije Ičanović sa pozicije Predsjednika IO Medžlisa zakazuje sastanak Kovačeviću i otvoreno traži da on podnese ostavku sa pozicije glavnog imama. Iz dva razloga, novca koji fali u blagajni i brutalnog čina skrnavljenja prostora džamije (itikaf) u Ramazanu.

Otvara se nevjerovatno brz udar na Ičanovića, do okolnosti da Kovačević uspjeva iznuditi smjenu Ičanovića sa pozicije Predsjednika Medžlisa, pod izgovorom sukoba interesa jer je politički angažiran u stranci. Nije mu smetala ova činjenica kad ga je birao, jer ga je upravo on predložio za ovu funkciju…

Cijeli ovaj proces podrške Kovačeviću i nezakonite smjene Ičanovića, zapravo u pozadini vode Hasan Čengić i bivši muftija travnički Nusret Avdibegović. Oni svojim utjecajem uspijevaju osigurati podršku iz struktura Rijaseta… Hozan je bio neumoran u lobiranju da to uradi, a u Rijasetu čak i žalbu Ičanovićevu sklanjaju da se o njoj ne raspravlja. Jednostavno nestaje…

I na posljednjoj sjednici Ilmije sa izaslanikom Reisa (Ismail Smajlović), jedan broj imama je pred svima (i pred Huseinom) obznanio kako im je slično Ičanoviću Husein ispričao i priznao detalje „afere“ sa blagajnicom.

Na drugoj strani, zaoštrava se sukob supruga (V.F.) nesretne Huseinove ljubavnice i Huseina. Husein pristaje doći na sastanak s njim i sa još dvojicom imama kao pomiritelja (Salko Salihspahić i Muvedet Vuković)… Veiz od Huseina traži da zaustavi prijetnje koje mu dolaze od Huseinovih ljudi iz Bužima i Cazina, uz zahtjev da on slobodno oženi njegovu ženu, jer je on to i od nje tražio. Cijeneći da je to najbolji izlaz iz ove situacije. Husein je uporno molio da se cijela ova afera zataška, a lično povrijeđenog Veiza molio za „oprost zbog boli koju mu je prouzrokovao, cijeneći i sam kako će u džehennemu završiti…“

Pojačajte tonski zapis da čujete autentičan snimak

Neću puštati tonski zapis razgovora Veiza sa suprugom Emsijom. Nadam se da me Husein neće „potaknuti“ da i to sve pustim. A sram me je, na kraju i moje se ime u veoma neprimjerenom kontekstu pominje… Ona u svakom slučaju priznaje da joj Husein nije „mogao odoliti“, ono što je i on priznao kolegama imamima.

A ona je za mene žena, majka i ne želim joj na bilo kakav način štetiti… I ona spominje sinove koji su joj „najbitniji u životu“. Čak me žalosti sudbina ove porodice… Nek im dragi Allah pomogne i sve na hajr okrene…

Sav shrvan, Veiz Fikić, pripadnik elitnih jedinica A BiH od prvog do zadnjeg dana, sa rasturenom porodicom, razveden od žene, najteže proživljava patnju svojih sinova koji sve to zajedno s njim proživljavaju. Donosi odluku da napusti BiH… Žena je već otišla.

Oca sam mu Hasana poznavao, sa Hambarina (Prijedor) je rodom. Poginuo je u obrani svoga kućnog praga sa bratom Tahirom. Iz puškomitraljeza, od četnika otetog, do zadnjeg metka je branio sebe i svoj kućni prag. Prijedorčani koji su ga znali, tvrde da će se takav junak teško više roditi…

Ništa manji i odlučniji u borbama širom srednje Bosne u 7. muslimanskoj i Prvoj gardijskoj brigadi, gdje je među prvima kao dobrovoljac došao nije ni Veiz. Zadnje što mi je rekao kad smo se zadnji put sreli prije dvije godine: „Da teška srca napušta državu za koju se borio, za koju su pali njegovi najbliži, ali da jednostavno želi sačuvati svoje sinove.“ Nije mi ispričao da su jednog od njih noć prije dočekali i „davili“ dok nije bez daha ostao… Pokazao mi je i posljednju poruku koju je dobio direktno od Huseina i njegovog sljedbenika iz Bužima rodom (A SDA), koji je dolazio sa grupama batinaša iz Cazina i Bužima da straše Sanjane.

Zamislite apsurda, jednom junaku Bošnjaku rodom iz Prijedora Bošnjo iz Bužima (u Bihaću živi – A SDA) šalje skupa sa Huseinom prijeteću i ponižavajuću poruku, a sve se u Sanskom Mostu dešava… Zamislite, i sve to sa slikom časne Hamzibegove džamije, slati takvu poruku, poruku poniženja bratu – Bošnjaku, borcu dobrovoljcu od prvog do zadnjeg dana rata…

Kompletnoj ovoj harangi, uz glavnog stratega (Hozana) priključuje se i kasnije formirani Nezavisni blok (Nijaz i Šero)… Moram ovdje kazati da se svi drugi politički subjekti u Sanskom Mostu drže po strani, svjesni kao i mi iz SDA da je Islamska zajednica neovisna institucija i da svoje probleme mora sama rješavati…

Međutim, pojedinci iz Islamske zajednice, a prije svih dva imama iz Bužima (osim Huseina i imam džemata Tomina Mirsad Spahić), odlučuju uz podršku Cazinske A SDA (Hozan, Nermin i ef. Topčagić), po svaku cijenu izazvati sukob i krvoproliće Sanjana. Ja i Načelnik pravovremeno obavještavamo Rijaset i Predsjednika Bakira zvaničnim aktima o svemu što se dešava…

Policija tada, nakon najave „skupa podrške imamu Kovačeviću“, korektno obavlja svoje poslove. Komandir sanske policijske stanice odlazi u Bužim i Cazin da provjeri kapacitet onih koji bi mogli doći u Sanski Most iz ovih gradova. Procjena je da obične građane Bužima i Cazina to baš i ne zanima, ali se Šefik Veladžić (S za BiH) iz Bužima uključuje u animaciju onih koji bi trebali prisustvovati skupu podrške.

Šok, preokret i sumnja u redovima kod organizatora izazivaju dva javno obznanjena akta koji ispred Udruženja boraca potpisuju sanska i bužimska udruženja zaslužnih populacija. Gdje se nedvosmisleno ograđuju od skupa i od samog efendije Kovačevića.

Od glavnog imama Kovačevića se saopćenjem ograđuju i članovi Izvršnog odbora Medžlisa koji javnost Sanskog Mosta upoznaju sa izrazito nemoralnim ponašanjem i propustima Kovačevića tokom obnašanja dužnosti glavnog imama…

I Rijaset se uključuje, a i Reis sam šalje jasnu poruku da do skupa ne smije doći…

I konačno, i zvanični organizatori skupa (novoformirano udruženje branitelja u Sanskom Mostu) odlučuje da se od skupa odustane. Konačno, odustaje i sam ef. Kovačević…

P.S. U prošli petak 04.05., svi su imami ispred Rijaseta imali obavezu da se na džumi osvrnu (hutbom) na 7. maj – dan džamija, da progovore o rušenju Ferhadije i svih vjerskih objekata u BiH. Kao osnov za svoj nastup imali su Reisov govor pripremljen na ovu temu.

A bivši glavni imam Husein ef. Kovačević je na džumi govorio o meni, Sanelu Mahiću, muftiji Makiću i svim imamima Sanskog Mosta. A ja nisam član ni jednog organa Islamske zajednice, ni u lokalnom Medžlisu, ni Saboru i Rijasetu, ni bilo kojeg džematskog odbora, niti se na bilo kakav način u njihov rad petljam. Niti imam vremena, a proglašen sam po ovlastima i od Reisa veći jer upravljam ulemom, muftijstvom, u Rijasetu me se plaše, i ne znam šta još sve nije izlupetao naš Husein… Da mu Allah zdravlja, sreće i razuma podari… A trebat će mu…

Ako Husein misli da će svoja nedjela u Medžlisu prikriti lažima o tobože „lokalnoj korumpiranoj vlasti“, vara se… Pare ne fale u budžetu općine, pare fale u blagajni koju je on nadzirao…

Ja u svakom slučaju ne želim niti ću dozvoliti da SDA i ja kao Predsjednik OO SDA Sanski Most budemo uvučeni u sve ovo što se dešava u i oko Medžlisa Sanski Most. Izražavam žaljenje da sam uopće sve ovo morao obznaniti, ali drugog načina nisam imao da se zaštitim od neistina i prijetnji koje mi ni krivom ni dužnom iz nekih kriminogenih centara dolaze…

Nastavlja se sutra u istom terminu…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *