KORIDA U MALOM PARKU
Da bi neko bio novinar, osim što struku imati mora, svakako bi trebao ispuniti i drugi uslov a to je da mora i zna pisati bolje od svih drugih prosječnih građana zajednice u kojoj žive. Postoji pravilo u novinarstvu da dobar književnik logikom spisateljskog dara bude i dobar novinar. U slučaju gl. urednika i vlasnika NTV 101 a u odnosu na njegove komentarske uratke on nije zadovoljio status ni jednog ni drugog. On, zapravo, sa svakim svojim novim uredničkim komentarom svoje stvaralačko – novinarske kikseve povećava. Do okolnosti da je javno počeo i lagati, misleći kako se struka laganjem dopunjuje.
Možda i ja zloupotrebljavam struku pa i stečena znanja sa Filozofskih fakulteta Zagreba i Beograda, ali zaista reagirati na ono što rade prva pera TV 101 Hukanović i Safić i njihove paradne monopolističke komentare ne zaslužuje minute obraćene pažnje na ove njihove odnošaje s javnošću. Da bi nekome oponirao taj neko osim prirodne veličine parkovnih vandala i organizatora propalih skupova naših građana mora nešto i nekakvo znanje iz struke imati… Ne mogu ja oponirati vašerskim zabavljačima i menadžerima lokalnih nerealiziranih „grand“ – zvijezda. Ako sam nekome oponent onda taj mora imati bilo kakav kulturološki i civilizacijski nivo… Ja ispod nivoa ne mogu ići…
Osim ovih uvaženih komunikacijskih standarda razmišljam i o sudbini E.R. iz Prijedora (borca za istinu o stradanju Prijedorčana), koji je samo jednom kritički oponirao u „Prijedorskom ogledalu“ Rezaku a ovaj je to odmah na „šaku“ dočekao. A ja za nasilje nikad nisam. Šta i ako na mene nasrne a tradicionalno šakama novinarske razmirice rješava… Jedino mi preostaje da se građanski i demokratski branim šutnjom. Kad „mariše“ svoje Prijedorčane šta bi nama Sanjanima (da može) radio… Jedino Ceca i lova kod njega budi iskrene osjećaje… A ne znam kako bih i mogao na Rezaka, pa dugogodišnji smo prijatelji. Ja preko noći ne mogu o prijateljima mišljenje mijenjati, ja jednostavno nisam ko on i moj prijatelj Rifet Bahtić.
On i moje dijete napada, ja njegovo ne mogu… Ima divnog sina, a evo ja i moj sin zajedno ne valjamo od prije tri dana… Ja sam izgleda naivan, mislio da su prijateljstva trajna, da ih ne moramo stalno potvrđivati (plaćati)… Baš sam bio naivan…
„Bloooogeru“, artikulacijska je i tematska leksema (riječ) ovog ultraprostačkog verbalnog krkana i mog prijatelja koji je općinu Sanski Most godišnje iz budžeta znao koštati u prosjeku do 50 – 100 hiljada KM. A ja sam iz istog tog budžeta u prošloj godini naplatio ukupno 576 KM. Ljut je – s „pravom“ što ja i ovo dobivam a moglo bi ići njemu… Nažalost, i ove demonstracije imaju veze sa samo jednom riječju, magičnom a našem Rezaku najdražom! Zove se NOVAC… On bi zapravo još love iz budžeta i to je posljednji socijalni zahtjev UGSM-a, izgleda i jedini od početka demonstracija.
Njegova prva pratilja po evropskim i svjetskim metropolama izvjesna „Ceca“ navodno je i budžet općine Sanski Most tražila na uvid. Imat će i ona amandmane na grant za TV 101, na svoj potrošački kod. Safić će ih predočiti vijeću, a dok to prihvatimo i demonstracije će stati. A taman je postalo zanimljivo. Kad su neki dan u Malom parku za mikrofonom vidjeli uglednu glazbenu umetnicu Mirelu Islamčević puk se okolo oduševio. Svima se „digo“ adrenalin… Cijeli Rezakov umjetnički ansambl je zapravo bio taj dan uključen u amandmanski proces… Ova pjevačka diva „zadovoljava“ sve generacije repertoarom… Ali ne, šok u publici, ona nije pjevala ona je radila moj (politički) posao. Pa od čega ću ja sad živjeti? Ovi će me ulični zabavljači na prosjački štap dovesti. Hoćul sad i ja na proteste… Jedino, mikrofon pa da i ja zapjevam…
Veliki mi je problem izazvala ova politička konkurentica jer je tada i mojih tristotinjak fanova sa terase SDA i Trga Ljiljana htjelo da je posluša misleći da će pjevati. Mufid je iznio i poseban zahtjev iz ogranaka Skucani Vakuf i L. Palanka da u Malom parku priredimo i „KORIDU“. Ujediniti ovaj Rezakov „ansambl“, i dovesti bikove. To bi tek bio umjetnički doživljaj za pamćenje.
Tu bi i Rezakova menadžersko – vašerska stručna profilacija ozbiljno došla do izražaja. Šta će nam lirske večeri poezije u parku, šta će nam Ajša sa „dosadnim“ i nobl predstavama, šta će nam u Malom parku ilahije i kaside kad imamo „bikove“, domaće i sa NTV 101. Mali bi park i definitivno sa pevaljkom plus „korida kod Mufida“ bio brend broj jedan u Krajini i široj regiji. Jedino Tarzo i vatrogasci moraju smaketi binu da se ova medijska „stoka“ ima gdje opušteno naguravati…
Eniz – Žvaljo bi gostima na štandu mogao ponuditi tradicionalne oputnjake iz radionice Kazića. Pajo do njega domaće koktele (Molotovljeve), oprobane i provjerene na kućama komšija Halimovića. Džeparoši Šanta i Omer bi se pogotovo u toj masi snašli. Oni su upravo u gužvi u suho uvukli po nekoliko miliona eura… A sad štrajkaju glađu, još bi…
Iz kakafonije reakcija koje su uslijedile na moje blogovske postove vidljiva je proturječna retorika koja kod osjetljivih promatrača pomalo izaziva žal za drugom stranom. Publici su do sada, dok su sami bili na terenu medijske bare nekako i mogli prodavati maglu. Sad im je samo važno sa tog terena trticu izvući nezapaženo. Dugo je moje komunikološko iskustvo, dosta sam medijskih bitaka iznio, ali je ova baš kratko trajala… Pri kraju je… Oni su u čoporu (UGSM = NTV 101) izuzetno jaki, a ja evo sam „guram loptu“ a oni se izmiču… Neki me čak revnosno obavještavaju da su se izmakeli, da ih ne potkačim. A ja sad više nemam kud, obećao do pola oktobra, a svoje čitaoce lagati ne mogu kao oni…
Molim da se ovo moje obraćanje shvati kao literarni osvrt na „komentare“ NTV 101 na kojoj je za SDA zabranjeno objavljivati saopćenja. Barem su načelniku dozvolili prije „umrlica“ da u plaćenom terminu reagira i upozori na laži ove medijske kuće.
Ja se tek, dragi čitaoci, nakanjujem reagirati ali „bratski“ molim da grupa kardioloških oponenata moje buduće reagiranje ne čita… Nek ostanu kod ove literarne..
„Zašto NTV 101 aktualizira probleme koji su za nas KLJUČNI?
I vlasnik i političko – sportski urednik BRAVARI“
