„Mudar čovjek nikada ne kaže sve što misli, ali misli (dobro promisli) sve što kaže…“
Uzrečica koju uporno ponavljam, je o mudrosti i potrebi promišljanja svega onoga što govorimo. Ništa gore za jednog intelektualca, javnog radnika pa i političara nije od toga da ima sluh a ne čuje… Najveća je mudrost imati sluh da sam sebe čuješ… Posebno kada se i razumiješ…
Nisam uopće siguran da su naše kolege politički konkurenti uopće razumjeli šta su govorili u predizbornoj i izbornoj kampanji… Slijedom toga oni nisu kadri ni zaključiti razloge vlastitog poraza, političko izbornog neuspjeha i konačno izbornog uspjeha SDA…
Većinu dojmova o ljudima stičem slušajući ih. Nemam ih vremena toliko istovremeno pratiti i slušati pa sam evo sa ove distance, hladne glave odlučio se malo vratiti nazad i analizirati naše krajiške retoričko – izborne bisere.
Političko izborni, medijski i uopće kampanjski vjetrovi, pa konačno i objavljeni rezultati, do tolike su mjere raspršili nezavisnoblokovske lidere i njihove porodično – ortačke stranke, da se čovjek upita – jesu li oni uopće postojali, ili su se u našoj mašti desili???
Nigdje na vidiku virtualnog facebook lidera Šepića koji je anketom Face TV već bio izabran u Predsjedništvo… Samo da se formalni čin glasanja obavi…
Internet junak i nosioc aureole „pobjednika“ odjednom se izgubio, nigdje ga ni u virtualnom a kamoli u stvarnom svijetu… On i naš Nijaz Kadirić – kao brendovi internet svijeta izgubiše se u svijetu vlastite mašte… Mašte u privlačenju fanova na društvenim mrežama, a obični diletanti u svemu realnom i životnom.
Jedino u čemu bi oni realno pobijediti mogli je predizborna olimpijada postova i objava u kojima oni virtualno mijenjaju svijet. Samo pod uslovom da ih podrže birači. I nisu ih podržali… Ni mladi na društvenim mrežama nisu u njima vidjeli nikakve uzore. A prepoznali su da se iza fasada virtualnih vođa krije žeđ za interesom. I to ličnim… I jednog i drugog i njima sličnih… Ali im se ipak nešto priznati mora… Oba (Šepić i Kadirić) su ipak u nečemu uspjeli… Sebe pretvoriti u dva kritikocentrična facebook – narcisa koji su zapravo sami sebe porazili…
Šepićevu sam političku propast među prvima najavio, a možda ju je najbolje matematički valorizirati… Na izborima 2014. godine, kad je bio kandidat SDA za državni parlament, samo je u Cazinu osvojio 6.104 glasa. Na ovim 2018., kao kandidat za člana Predsjedništva BiH, u rodnom Cazinu je osvojio 2.028 glasova, što je 3 puta manje od glasova koje je dobio kao kandidat SDA za državni parlament na izborima 2014… A njegova stranka Nezavisni blok, pod sloganom „Poštena država“ na proteklim izborima je osvojila svega 524 glasa, što je nevjerovatnih oko 13 puta manje od stranke SDA (6.717).
Ovim egzaktnim brojkama ništa dodati ne treba. Njegovu sam političku propast među prvima najavio kroz ciklus kolumni „Šepićeve čarolije“… Njegov je slučaj najbolji primjer kako birači ne podržavaju „izdaju“ i kako se zapravo takvim potezima i njih same vrijeđa i potcijenjuje…
A činjenica da je anonimni Hadžikadić, koji se dva mjeseca prije kampanje pojavio na političkoj sceni, osvojio duplo više glasova od dvije decenije – politički angažiranog Šepića govori više i od svake matematike…
Drugi lik političke scene koji me uistinu pozitivno iznenadio, svakako je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić. Neće mi zamjeriti prijatelji Bišćani i posebno SDA-ovci ako njihovog gradonačelnika uporedim sa jednim od najpoznatijih političara svjetske političke scene… Na Vinstona Čerčila, engleskog premijera i političara koji je bio jedan od najvještijih govornika u istoriji političko – liderske komunikacije.
Ali ne na pravog – originalnog Čerčila, nego na Čerčila iz Montipajtonovske serije… Čak sam na nekom skupu (SDA), uporedio našu konkurentsku blokovsko – načelničku šaljivu putujuću grupu, na čijem je čelu kao šef izbornog štaba bio još šaljiviji direktor pokradenog „Merhameta“ iz Cazina, potkradatelj siromašnih Rifet Hozanović – Hozan…
Prošli su izbori, nemam se razloga dodvoravati Bišćanima – biračima. Hvala im za glasove koje su mi dali (oko 1000). Kad je Sead Kadić bio i više sam dobiti znao…
Međutim, Bihać je po mnogo čemu specifičan grad. Svega nekoliko gradova na prostoru Evrope nosi u svome imenu atribuciju Republike.
Prva je i najstarija od Renesanse u našem susjedstvu – Dubrovačka republika, pa Pariška republika – ili Pariška komuna, i naša Bihaćkakoja se prostirala u vihoru 2. svjetskog rata, od Karlovca u Hrvatskoj, Dvora na Uni i do našeg Sanskog Mosta. Sve ove republike krasi borba za slobodu, demokraciju i ljudska prava.
Najsnažniji i neoboriv dokaz Bihaća – kao grada u kome se olako ne napušta ideal slobode Bišćani su dokazali u proteklom ratu. Da se Bihać stavio na drugu izdajničku stranu – sve bi danas izgledalo drugačije. Možda bi i Bosna drukčije izgledala?
„Napala nas mašinerija Stranke demokratske aktivnosti…“ (Fazlić)
Ne želim se ovdje Bišćanima dodvoravati, na kraju glasanje je završeno… Ne želim Bišćanima ni popovati, biti njihov tutor, zaštitnik. Imaju svoje političke čelnike, ali su grad i građani koji baš sreće nemaju u odabiru lokalnih čelnika…
Neću nikoga posebno isticati, ni kritizirati, na kraju sa nekima sam se od njih iscrpno bavio kroz svoje kolumne, ali ovo što danas predstavlja političku elitu Bihaća na čelu sa Šuhretom Fazlićem dno je dna… Jednostavno, riječi da to opišem nemam…
Pa ću za kraj pustiti njegove (Šuhretove) riječi u kojima je bio iskren i pogodio pravu suštinu problema Bihaća i Krajine u cjelini…
[fvplayer src=”http://asimkamber.net/wp-content/uploads/2018/11/video-1-1.mp4” width=”640” height=”360”]
Da li slučajno, ili u retoričkom transu, ljut što je na njihovom cazinskom predizbornom skupu duplo manje posjetioca nego na našem dan prije, Šuhret je u samom uvodu svoga nadahnutog i iskrenog govora rekao kako se „čitav život bavi politikom“. Kako nikada nije vjerovao da u politici postoje i ljudske „spodobe“. Pa onda jasno rekao koje to „spodobe“ i čija to politička „izborna mašinerija“ pritišće četiri načelnika… Slažem se sa Šuhretom da su A SDA i njena izborna mašinerija loša i skromnih mogućnosti, ali „spodobe“nisu…
Na kraju, nije ni pošteno od njih načelnika (Zlatko, Zikrija i Šuhret), da ne budu zahvalni da su glasovima A SDA dobili mandate u Skupštini koje bi u drugim okolnostima samo sanjati mogli… Ali ih razumijem, što su odlučili ostati u toj Skupštini glasovima „naivnih i dobroćudnih“ Cazinjana koje sam s pravom dan prije molio da ne glasaju za njih.
Zbog svega toga, moj mu je savjet, da ukoliko se i on, kao što su to Zlatko i Zikrija, odluči ostati u Skupštini, dobru odluku je donio… Politički mudru… Svakako mu se opoziv poslije nove godine i implementacije vlasti sprema. Živi bili pa vidjeli!
