Iako sam dugo dvojio, bio u dilemi treba li ili ne treba odgovarati i pisati o bivšem efendiji Muhamedu Zekotiću, ipak sam se odlučio, pisat ću mu. Pogotovo kad je on i vaš izbor u anketi hulja nad huljama. Kasnije ćete vidjeti da je bilo korisno, jer se upravo preko njega demontira sva trenutno krajiška kriminogena političko – policijska mafija.
Moja neodlučnost u Muhamedovom slučaju je prvenstveno bila i zbog činjenice da je njegov otac (ef. Šemso), osim što je imam džemata moga rodnog Pobriježja, ujedno je i jedan od osnivača (pokretača) SDA stranke u Sanskom Mostu.
Veoma pozitivna iskustva me vežu za njega i cijelu porodicu. Za Šemsinu hanumu, časnu i porodici predanu majku, za sestru Muhamedovu Neziru, za suprugu Zejnu. Jednostavno smo i kao komšije i strankaši bili jedni uz druge. Upravo sam zbog Šemsinih zasluga oko SDA stao uz Muhameda u okolnostima kad mu je suđeno i kad je u zatvoru boravio.
Na inicijativu ef. Šemse pomogao sam i kćer Neziru oko radnog angažmana na televiziji. Naravno, ona je to zaslužila i svojim kompetencijama i radom. Isti je slučaj i sa hanumom Muhamedovom Zejnom (rođ. Kadirić), koja i danas radi u JKP SANA (sektor financija). I Zejna je svoj status sama zaslužila.
Bio sam jedan od džematlija koji je svojim utjecajem pomogao izgradnju naše džematske (u ratu srušene) džamije. Osim vlastitog učešća, osigurao sam najvećeg donatora. Pomogao sam (kao i sve druge džematlije) i izgradnju džematske kuće u kojoj danas oni žive. I uređenje ambijenta (infrastrukture) oko džamije sam pogurao i lično pomogao.
Pomogao sam i izgradnju njihove porodične kuće u Gornjem Vakufu. Halal bilo za sve i sutra bi se bez obzira na sve isto postavio. Jednostavno mislim da je to bila moja obaveza da stanem uz svoga komšiju, imama, njegovu porodicu i prije svega osnivača SDA na našoj općini, stranke na čijem sam čelu preko dvadeset godina.
Uvjeren sam, a i nadam se da oni ne uživaju u ovom što Muhamed radi i da ne slijede ovu Muhamedovu izdaju. Naravno ja ću ih razumjeti ma kako se oni postavili, međutim, prije svih Šemsina obaveza kao oca bi bila da svome sinu (Muhamedu) skrene pažnju na sve zablude i moralne devijacije s kojima živi… Loše je ako ga u svemu što on radi podržavaju, jer onda je Muhamed zauvijek izgubljen i povratka mu nema… Mislim na povratak postulatima din – islama, ako ih on uopće razumije… Jer konačno, ni kao imam nije ih se pridržavao.
I sam je Aristotel u svome djelu „Politika“ postavio glavne temelje zdravog društva i države. On ih i imenuje praksom odgoja i praksom pravosuđa. Država je po Aristotelu poredak koga se svi moraju pridržavati jer su u suprotnom „životinje“, tvrdi ovaj filozof i prije islama kao religije…
Ja naravno u Muhamedovom slučaju ništa ne tvrdim, osim zapažanja da je riječ o evidentnim zabludama u kojima on živi… A grandioznost i samouzvišenost (umišljena) je jedna od najjasnijih zabluda koje ga opterećuju. Grandioznost može značiti i veličanstvenost (uzvišenost) a može i poremećaj ličnosti koja je ekstremno narcisoidna. Riječ je o paranoidnom poremećaju za koji je karakteristična i ideja umišljaja samoveličine.
Takva se zabluda najviše reflektira kroz konstantno stvaranje mita o vlastitoj veličini i misije kojoj su posvećeni… I ono što je najbitnije, takvi veoma teško razlikuju stvarnost i maštu…Kod takvih poremećaja, nema grižnje savjesti za postupke, a prvi znak da je osoba izašla iz sfere zdravoga a ušla u sferu patološkog je odsustvo bilo kakvih osjećaja. Takve osobe uopće ne razmišljaju o šteti i boli drugima zbog nepoželjnog ponašanja.
Njegova konstantna teatralnost, samohvala, egzibicionističko ponašanje, sveznalost, samoisticanje, konstantne i opuštene laži (bez stida), dokaz su neizlječivih zabluda… Njega te zablude hrane i njemu je zapravo i veoma teško pomoći, zbog toga razumijem njegovu porodicu koja je na sve to što on radi nijema i suzdržana. Zbog čega ih molim da budu suzdržani i na sve ovo što ću i ja objaviti, da mi ne zamjere, a riječ je o istini i samo istini… Istina je jedini mogući lijek i putokaz… Nisu zablude…
A inače, Muhamed je protiv mene napisao preko pedeset različitih tekstova na svom profilu i još veći broj kao vanjski suradnik, pa i dopisnik Muminima (Red, Rad i Zakon), normala.ba i sana.info. Osim toga, Muhamed je protiv mene Avazu poslao skupa sa Arnelom preko trideset tekstova. I što je najgore, Muhamed je protiv mene davao lažne iskaze, te ubijedio Arnela i Amira da isto urade. Čak je u njihovo ime naplatio i solidne gaže…
Sve to što je radio bilo je u dogovoru sa Mujom i Hozanom uz financijsku potporu Masirače i operativni – krim angažman Judže i Burze… Za sve što ću vam ovdje objaviti, podastrijeti ću vam materijalne dokaze ili autentično svjedočenje imenom i prezimenom. A najviše dokaza je u njihovoj međusobnoj komunikaciji. Upravo je ta internet i mobilna komunikacija, slobodna i bez ikakve samocenzure ukopala i Agana… A zamislite, moga ipak dobrog predviđanja današnjice. Nadzirem ih od 2015. godine. I sve je za gluho bilo…
Slučaj Džemat – Demiševci
Ne postoji pojedinac, vjernik, samozvaniji vjeroučitelj (efendija), koji u svojim javnim istupima „Boga“, „Milostivog Gospodara“, „Uzvišenog“ više pominje a da istovremeno više i istrajnije krši načela Njegove vjere, od bivšeg imama Muhameda Zekotića.
Zbog toga ću u elaboraciji profila ovog bivšeg efendije upravo započeti podacima iz njegove neslavne karijere (mandata) imama i vjeroučitelja džemata Demiševci… I to isključivo iz zvaničnih dokumenata Medžlisa i Rijaseta Islamske zajednice.
Prvi dokument, sačinjen u džematu Demiševci, je zapravo ocjena i mišljenje članova Skupštine Medžlisa i džematskog odbora o Zekotićevom radu u džematu Demiševci.
Drugi dokument je „Predmet prijave ef. Zekotića“, upućen Rijasetu IZ u Sarajevu 16.02.2010. godine u kome je donešeno i „obrazloženje“, slično ovom iz džematskog odbora. U njemu su precizno poredani propusti u radu ef. Zekotića. A oni su: „Neizvršenje radnih obaveza, izostanci s posla i s namaza, sklonost sukobljavanju, izazivanje podjela, nedolično ponašanje (izigravanje diskdžokeja), davanje lažnih iskaza, boravak na neprimjerenim mjestima (noćni klubovi), nezakonito raspolaganje sredstvima (otuđenje i trošenje vazife), otuđenje sadekatul-fitr“, te niz drugih devijacija u ponašanju navedenih u ovom obrazloženju Izvršnog odbora Medžlisa IZ Sanski Most. Namjerno sam vam boldirao dio iz obrazloženja (davanje lažnog iskaza), što najbolje svjedoči da je on zapravo laganjem počeo veoma rano, još kao vjerski službenik…
I naravno, na kraju nešto što sam posebno zapazio i u zapisniku džematskog mutavelije i blagajnika, a tiče se otuđenja (krađe) novca djece polaznika nastave u mektebu.
Identično obrazloženje pod stavom j) je navedeno i u obrazloženju Izvršnog odbora Medžlisa IZ Sanski Most.
Na okolnosti krađe novca za mektebske udžbenike izjasnio se i Zekotić decidnim stavom: „U početku nije bilo knjiga u knjižari, a kasnije sam bio bez para…“ I tako je do danas, po deset maraka uzetih od djece ovog džemata (za Ilmihale), do danas nije vratio niti opravdao.
Možda nekome, pa i Muhamedu ova gesta nije važna, možda uistinu Muhamedu ne predstavlja nikakav težak prestup, međutim, za mene je ova gesta nešto što nikako pojmiti ne mogu.
To sam tek shvatio na berbi jabuka sa našim Demiševljanima, gdje se svake godine pridružim. Jedan mi je od džematlija prišao i kazao kako: „Muhamed ne zaslužuje tvoju (misleći na moju) podršku…“Pa mi je objasnio situaciju kako je svom djetetu (kćer) u dva navrata po 5 KM osigurao iznos od 10 KM, za Ilmihal… Njegove mi riječi i danas uši paraju… I da apsurd bude veći, novac prikupljen „u dva navrata“ tadašnji džematski vjeroučitelj ode i potroši u ŠEVA – baru kraj Banjaluke, ili KISS – baru prema Laktašima (siguran baš nisam u kojem, ali u jednom jeste)… Na ovim i sličnim destinacijama je trošio i novac od vazife i sadekatul – fitr dobrih Demiševljana…
Odrastao sam sa Demiševljanima, komšijski su mi džemat, vrijedni su ljudi, težaci, poljoprivrednici, bave se uzgojem stoke, rasnih konja, voća, uglavnom od svoga rada žive. Najmanji broj ih je vezan za rad u budžetskim institucijama, nikada izdali SDA, baš dosljedni i vrijedni pažnje ljudi… Pomogao sam im kod zadnjeg projekta uređenja putne infrastrukture (uplatio lično i 1000 KM).
I sad vam naš bivši ef. Zekotić napiše kako on „voli“ Demiševljane, a mene kao – za njima briga nije… Kad neko napravi kakav upad u banku ili neku financijsku instituciju pa milione otuđi, mene hrabrost takvih uistinu iznenadi, pa i zadivi…
Ali kad neko pokrade nevinu djecu kojoj bi trebao biti odgojna i moralna podrška, pa i uzor, to je za mene dno – dna… To je za mene, jednostavno i nepojmljivo. Ovo je neka, rekao bih rana faza Zekotićevog životnog neslavnog hodograma. Zaprepaštenje od naredne faze i za mene je, a vjerujem i za vas će biti još šokantnije…
Nastavlja se…
