Mućina Vlada (Mustafe Ružnića – Ruždije) je nešto najgore što je dosad viđeno na političkoj sceni cijele BiH. Egzaktno – posljedice njihovog neznanja i nesnalaženja je čak i teško opisati i izraziti osim da su nezamislivo loši – čista esencijalna katastrofa.
Za očajni kadrovsko – ministarski sastav nisu krivi ministri, jer da su se oni pitali, oni tu nikad ni došli ne bi. Oni su doslovno natjerani da prihvate tu dužnost.
To je Vlada kojoj ne manjka informativne bizarnosti, medomliječnih obećanja, samohvale, praznih frazetina, samoreklamerstva, crnog humora, milozvučnih – internet postova… Vlada čija se većina (manjina) sastoji od sedmičnih ideoloških preobraćenika i političkih izdajnika, čudnovate i promjenljive koalicione živalji bez ikakve ideologije osim ličnog interesa. Kadrovi koji su kompletan svoj ideološki habitus spremni preko noći zamijeniti drugim, onim protiv kojeg su do jučer drvlje i kamenje valjali…
Pola ih u toj većini čeka kraj mandata kako bi sjeli na optuženičku klupu zbog korupcije… Nevjerovatni ljudi koji na 5 hiljada KM mjesečno, još toliko u prosjeku osiguraju sebi iz crnih vladinih fondova… Strašno da strašnije biti ne može, a da apsurd bude veći ima i onih koji ih atribuiraju „najuspješnijom Vladom“…
Kad objavim dokumenta i podatke koji su mi dostavljeni, tek će tad shvatiti istinu… Nikad ništa napamet ni tvrdio ni objavljivao nisam… Usudio bih se ovdje istaknuti, kako je sve ono i do sada što sam objavljivao u suštini imalo dimenziju proročkog, a za neke katastrofalno – pogubnog…
A sam premijer je karikatura na dnevnoj razini… Počeo je kod mene politički ozbiljnog i simpatije izazivati. On ne misli da vodi Vladu kantona, on se ponaša kao da je državni premijer. U bazenu kadrova A SDA on se iz vode najviše isticao uz svoje idole Masiraču i Hozana… Progonom i hapšenjem policijske države je tražio da se ide na prosvjetne radnike i njihove sindikalne vođe… Za koje Muminovi „ingenjeri“ tvrde da su im „dokur.ili“.
Iako nas svaku noć Rifetovi medijski poslušnici sa portala i tv – ekrana upoznaju sa nevjerovatnim uspjesima Ruždijine Vlade, stvarnost je potpuno suprotna… Ružnićeva Vlada je dokaz da se i od najlošijeg stanja može napravit gore… Svega je mjesec dana mandata bilo potrebno šaljivom premijeru da za teško stanje na našem kantonu optuži svoga prethodnika Rošića. Do danas na Rošića krivicu prebacuje… Krivicu za svoje neuspjehe…
Radili su to i drugi ali niko brže nije prebacio odgovornost za vlastitu nesposobnost i nesnalaženje od Ružnića. Međutim, Ružnić je svjestan vlastite inferiornosti i skromne kapacitiranosti za vođenje Vlade, pa onda uporno optužuje druge.
U puno težim okolnostima Rošić je u svome i Ružnićevom Cazinu pokrenuo niz životno važnih projekata (I osnovna škola, centar za hemodijalizu, projekti infrastrukture). Ali ne samo u Cazinu nego i u drugim općinama…
Elementarno nesposobni Ružnić zapravo samo pokazuje svoju karakternu crtu gađenjem svoga prethodnika, a da istovremeno ni jedan aktualni problem na koji je naišao nije uspio riješiti. Uglavnom, sve pod tepih i udri po prethodnim Vladama.
Ovaj revolucionarno – inovativni premijer je ipak uradio i nešto značajno po čemu će ostati upisan u istoriju premijersko – mandatnih bisera. Otvorio je viber – telefonsku liniju preko koje građani mogu direktno iznositi svoje probleme. Lakše mu je na taj način komunicirati sa građanima. Ne gubi vrijeme, nema termina, nema direktnog kontakta. Samo zovnete na zadani broj i svi problemi riješeni… Kratko mu je ova linija trajala…
Obično evropski lideri viber koriste za komunikaciju sa mamom, ženom, punicom, prijateljima, komšijama, a naš premijer viber koristi i za unutrašnju i za vanjskopolitičku komunikaciju. Odgovori su uglavnom kratki a komunikacija ekspeditivna.
Sanjaninu, koji je prošle godine treći put zvao da pita za subvenciju malinarskog voća, odgovoreno je s druge kabinetsko viber – strane kako će mu „samo još jednom ako zovne“, zabiti telefon u zadnjicu (parafraziram)… Ispričao mi je to u strahu, stalno se okrećući da mu ko iz Vlade iza leđa ne bahne…
Istina, ipak je premijer u nečemu pokazao agilnost, a to je smjena direktora i menadžmenta preduzeća i ustanova… Nepregledne kadrovske križaljke su nešto čime se premijer jedino ozbiljno bavio… Posljedice nezakonitih imenovanja i razrješenja doći će mu na naplatu. Nešto kasnije, ali će doći… Nezakonito imenovanje komesara već je stiglo…
Na potpuno identičan način se ponašao i Lipovača na kraju mandata 2014. godine. Kadrirao, zapošljavao, uredovao policijom i na kraju sa 35 000 glasova osvojenih 2010., na izborima 2014. dobio deset puta manje (oko 3 500)… To je ono što čeka Ružnića i njegove političke idole Hozana i Masiraču u izbornom oktobru…
Uglavnom, na čelo Vlade je A SDA izabrala čovjeka koji je sigurno kadar meritorno upropastiti i Vladu i sve nas zajedno… Ružnić, uz poruku represivne batine (policije) na čijem je čelu bio kao ministar slično Lipovačinoj situaciji (koji je isto bio ministar MUP-a), svojim aktivitetom poručuje – Da nikada nije toliko loše da ne može biti i gore. Upravo će nam se to s njim desiti… To su konačno shvatili i u A SDA… Kasno…
Kad god izbori došli, ova Mućina vlada je najbolji adut SDA, pogotovo ako nas Muća i ekipa nastavi i dalje sunovraćivati po novim i još neviđenim ambisima svoje nesposobnosti…
Ali svemu dođe kraj… Nova Vlada i nova većina već se nazire u tragovima proljetnog horizonta… A možda ova Mućina družina do proljeća se i održi? Možda? Teško…
