Neke je od vas poštivani čitaoci iznenadilo moje podsjećanje na Rezakov (TV 101) afirmativni prilog o „Kamberizmu“. Ja ga zaista nisam, niti bi ikad tražio. Takvi prilozi su za mene, i moralna, i intelektualna i elementarna ljudska sramota. Ali i za svakog onog ko se ozbiljno želi baviti novinarstvom. Radi se i o mentalnom sklopu u kome je vlastiti trenutni interes iznad svih principa. I molim vas, nemojte se iznenaditi ako Rezak za kratko vrijeme priredi još snažniji asortiman obrade medijskih pohvala u moje ime i vladajuće SDA. Takva, medijska i van svih novinarskih kodeksa beskrupuloznost, u kojoj je novac i vlastiti interes osnovni princip, jednostavno drugačije ni ne može. Nagon za materijalnim funkcionira na principima ko da više a ne šta je istina. Nažalost, Redžin (Brozov) komesar Safić, malo sa kamerom, pa mikrofonom, pa u dresu Ibričića, pa sa kamenicama, primjer je samoproglašenog ideološkog novinara koji je u svom neznanju u našem gradu afirmirao lokalnu medijsku – kulturološku kataklizmu, koju ćemo veoma dugo i teško popravljati…
Rezakovi i Safićevi katarzični urednički novinarski osvrti de facto predstavljaju primjer medijsko – političkih afera koje vegetiraju sinhronizovano novinsko Avazovskim zasadama i na ovoj televiziji. Ovaj dvojac medijskih Fahroida u nezustavljivoj pozi ambicioznih političkih promjena jedino bi izvjesno mogao promijeniti adresu…
Uzmite u ruku ili odsurfajte na naslovnice Avaza od prije 6 mjeseci. Ili još bolje u period kad je Radončić trebao biti imenovan za Ministra sigurnosti. Stidim se u njihovo ime (Avaza), kao i čovjek skromne novinarske struke, kakav je to bio neukus, uvlačenja i poltronstva Lagumdžiji i SDP-u u cjelini… A pročitajte danas što piše o Nikšiću, Hadžiću, Lagumdžiji i drugim SDP – ovcima. Ja sam barem ohrabren jer sam jedan od stabilnih kontinuiranih karakternih negativaca Avaza, za sada i TV 101… Jedan mi je ugledni sedmičnik nedavno ponudio solidan honorar da im za prvomajski dvobroj napišem 12 kartica teksta o novinarstvu i novinama. Naravno, odbio sam, ono što pišem nikad ne radim zbog honorara nego zbog „zadovoljstva“ tekstom o kome je Barth Roland pisao… Nažalost, ovi naši Fahrini teklići sve rade zbog novca i interesa i kao takvi su razobličeni…
SOCIJALNI MILIONERI
Svojevremeno je Winston Churchill izjavio kako je: „Demokracija loš oblik vladavine, ali ne znamo bolji“. Da je dobri stari Winston imao priliku doživjeti naš maloparkovski, ulični i kameničarski vatromet demokracije promijenio bi svoj stav o pojmu demokracije. Nigdje na svijetu se nije desilo da sloj najbogatijih organizira proteste da bi bili još bogatiji i usput i vlast zamijenili. A u vlasti, nakon što su oni otišli u SBB, uglavnom ostali siromašni…
Već sam zapisao kako se svugdje na svijetu demonstrira protiv poretka, vlasti, vlada, a kod nas protiv arhiva, fasada, kancelarija, hardvera, policijskih i službenih auta, vjerskih (polumjesec) i stranačkih oznaka, itd., itd…
Posebno je u našem gradu bilo interesantno analizirati poruke i slogane sa transparenata koje su u radionicama dvojice sanskih tesarskih poduzetnika majstorski profesionalno napravljeni i doneseni djeci u školu. Plakatski besmisao, infantilni igrokazi, formalistička retorika borbe i boraca (tobožnjih) protiv korupcije, demonstracija je neukusa i primitivizma u našem gradu koja nije zabilježena u njegovoj istoriji… Primitivni ulični strip na temu borbe poštenih protiv kriminogenih, siromašnih protiv bogatih, najviše je sličila križarskim pohodima. Idiotski urednici iz SBB-a i S za BiH, već su prvi dan izazivali čuđenje naših građana nad verbalnom politikantskom agresijom i primitivizmom. Moralizatorska ofanziva plakatima je utihnula, gubitkom propagandno – političke zanimljivosti i netom otkrivenim misaono limitiranim Safićevim liderstvom. Navodno je i on jedan od autora ovih originalnih plakatnih autogolova.
Neki slogani za mene kao istraživača riječi ušli su u sami vrh verbalne demonstracijske kreativne ponude… Lingvistički drečeći standard u većini gradova izražavan je stereotipom i generalizirajućom parolom „LOPOVI, LOPOVI“… Ova se poruka povremeno, ovisno o lokacijskim razlozima individualizira, odnosno konkretizira: „Kambere (Asime) lopove“, „Mustafa lopove“. Kad su blizu stranke onda sam ja u fokusu, u blizini općine Mustafa. U Malom parku svi zajedno uz Sanjina. Time su se tobože markirali hipotetički „pljačkaši“, „kršitelji zakona“, a svi iz SDA. Uzme li se u obzir poslije rata broj zvaničnih sudskih presuda protiv 17 funkcionera, direktora, zvaničnika (s kojima autor raspolaže), samo su dva iz SDA.
Jasno je da je vjerojatnoća korupcije i među drugima itekako izvjesna i već dokazana. I veća nego među kadrovima iz reda SDA. Svakako ću kad budem pisao o konkretnim korupcijskim predmetima sa pravosudnim ishodom objaviti sva imena bez ikakve zadrške. Interesantno je ovdje još za istaknuti da sve one poruke i zahtjevi sa plakata nisu uopće bili ukomponirani u zahtjeve spram lokalne vlasti niti obznanjeni na općinskom Vijeću. Što znači, jedno se građanima poručivalo plakatima a drugo od oficijelne vlasti traženo…
U slučaju Sanskog Mosta sudionici protesta su bili izuzetno dobro upoznati sa mapom puta i ciljevima. Kao da su imali kratki štampani vodič – ciljeva destrukcije. Povremeno i kad bi dolazilo do zabune uspravi se dama iz Kruhara i odredi destinacije: „Općina“, „SDA i polumjesec“! Operativna dječja grupa iz Mahale u „juriš“… Kad ona i čovjek poviču „vikendica“, zna se vlasnik i lokalitet. Na kraju ima i strelica da djeca ne zabasaju. Stambena mapa ciljeva veoma je kvalitetno pripremljena i u slučaju naše (Kamberske) kuće.
Frenetična simulacija radikalizma i borbenosti rulje poticana je i dnevnicama. Zbog toga i jesu ugledni SBB – ovci i njihove supruge u bankama sitnili krupnije apoene od 100 i 200 KM u sitnije po 10 ili 20 KM. Za statiranje i šetnju deset KM, dvadeset za psovanje i vrijeđanje, pedeset za bacanje kamenja i komada asfalta na političke čelnike SDA. Razbijanje prozora, bacanje baklji, zapaljivih koktela, razvaljivanje stranačkih simbola (polumjesec) dodatno je honorirano. Dodatna stimulativna hranarina je isplaćivana za cjelosedmični teroristički učinak. Prva dama (Fatima) i neke druge iz SBB-a uvijek su u šteku imale nekoliko rasitnjenih hiljada. Redžo je jednostavno vjerovao u projekat nasilnog reizbora Načelnika. Navodno, vjeruje još zbog toga i nastavljaju sa idiotskim HukanovićSafićFlameIslamčevićCuco – skečevima u Malom parku… Dramske simpatije publike su sve manje.
Demonstracije su imale i svoje političke vođe i nadležne menadžere – rukovodioce destrukcije. Svakako su to dvojica verbalno – pikturalnih retoričara koji su nastupali u službi narodnih osloboditelja i držatelja prodika Načelniku i vlasti u cjelini. Nije teško pogoditi da je riječ o ekspertima pučko školske verbalistike Enesu – Peli i Nihadu Ključaninu. Snažni i odlučni poput zečeva u masi oni su „hrabro“ prozivali „vuka“… Ovaj drečeći politikantski duet manifestirao je neviđen uličarski zabavljački gard boraca protiv korupcije, a ništa drugo nisu osim profesionalnih verbalnih bezveznjaka. Ovakvi tipovi u politici, a puno sam ih upoznao, lišeni su bilo kakvih moralnih i ljudskih principa. Njihova planetarna socijalna patetika i spontani izljevi ljubavi prema socijalnim kategorijama ponekad me do suza znaju nasmijati. Pela je zasigurno jedna od najzaslužnijih persona (uz Karagića) za propast S za BiH na prošlim izborima… Nihad bi svoj odnos prema radnicima najbolje dokazao kad bi svojim uposlenicima redovno, nekima i uopće plaćao doprinose i kad bi prestao vršiti mobing nad njima. Sramota me je objaviti njihove zabilješke i ispovjedi pred nadležnim inspektorima. O predmetima na sudu da i ne govorim…
Nihad najviše zamjera veličinu plaće općinskog načelnika koja je četvrta načelnička na Kantonu a koju je Redžo na vijeću podigao za 1 000 KM. Redžo to nije dizao zbog Mustafe nego zbog sebe misleći kako će on za načelnika biti izabran. Nihad Redži ne zamjera ni činjenicu kako je u kratkom periodu stekao, a samo on zna kako (Redžo), para i imovine oko 5 miliona KM. To kao nije važno jer je Redžo iz SBB-a… U toj stranci možeš krasti, otimati, imati koliko hoćeš, nije sumnjivo… Nihad zapravo receptore (slušaoce) Sanjane drži glupim jer su po njemu Redžo, Omer, Pajo, TIIM, Hamdija Šarčević, Eniz – Žvaljo i dr. zdravi privrednici… A sve činjenice o njihovim poslovima, dugovima državi, zloupotrebama i načinima stjecanja imovine govore suprotno…
Nihadov je zapravo zadatak bio javnosti tobože poslati poruku o korumpiranoj poziciji (SDA) i manje ili nikako korumpiranoj opoziciji (SBB). To je zapravo stvaranje lažne ravnoteže u kriminalu. Većina njih u opoziciji (SBB ili S za BiH) duže je u vlasti od većine iz SDA. Upravo su oni zloupotrebljavali položaj i okoristili se, pa kad to više nisu mogli u SDA napustili su je… Javna parkovska i ulična denuncijacija imala je za cilj zaštititi stvarne pljačkaše budžeta općine i viših budžetskih i državnih fondova. Dokazat ću vam to kasnije dokumentima, ne pričom…
Na kraju, tokom nekoliko dana protesta pa i na tematskim sjednicama Vijeća nisam uočio ni jedne smislene rečenice koja bi se ticala socijalnih kategorija i njihovih zahtjeva. Zbog toga su UGSM, ali i njihove vođe iz SBB-a i S za BiH, doživjeli samo dno vjerodostojnosti i bilo kakve relevantnosti. Kad građani saznaju da će možda uskoro postati i „sretni“ žiranti žicarima potpisa (Cuci, Safiću, Flami) i sličnima, a na osnovu potpisa za kojekakve „demokratske“ inicijative, tek će se tada i potpuno raspasti… Njih bi trebalo registrirati kao udrugu propalih kandidatskih političara i još propalijih poduzetnika, a ozbiljan tretman jedino će imati kod nadležnih pravosudnih instanci… UBRZO…
Pomoćni trenerski tandem zapažen na svim destinacijama, a po kreativnom angažmanu u samom destrukcijskom vrhu su gospoda Suad Karagić i Midho Dedić. Nepravedno sam do sada izostavljao Dedića jer mu je namijenjena višedijelna biografska kolumna od Dojčland – izbjegličkih afera „krađe“ po ekskluzivnim parfumerijama do trenutka kad je ušao u našu Kambersko – „lopovsku“ porodicu i postao našim ZETOM.
Kleptomanska sklonost za skrivanjem prave istine i o ličnim sudskim predmetima, te idiotski manifestum tendencioznosti, bijesa i arogancije Karagića (Suada) je situirao u sami vrh organizacijske hijerarhije. Pelin i Nihadov pandan po retoričkoj zanimljivosti Karagić bi komotno mogao biti predsjednikom ove gore pomenute udruge političkih gubitnika i propalih privrednika… Kad je voda naišla njemu je Kerep – biznis otplutao, kao i željeni mandat vijećnika – sve voda odnijela… Za ekološke posljedice niko ni ne pita…
Šemso Habibović, Sanjanin iz Baljvine (20 km) od Mrkonjića, bio je klasični trener (menadžer) destrukcije. Objektivno, ni postići se ne može snaga kolektivnog efekta organiziranog vandalizma bez ideološkog vođe i širitelja destrukcije. I navijačke skupine tako funkcioniraju.
Poznato vam je da sam g. Habiboviću postavio pitanja o njegovoj firmi HLT (u RS-u registriranoj), koja obaveze plaća u Prijedoru, a sve na račun Sanjana. Pitao sam ga o tome koliko i kome ova firma duguje i ništa, nikakav odgovor. Postavljam novo pitanje njemu i supruzi Majdi. Da javnosti Sanskog Mosta i šire odgovore, zašto su uplatili tri rate za zakup privatne firme u prostorima Mješovite škole, a trebali su ukupno 36. Gdje je taj novac, u čijim je džepovima završio? To je prema ugovoru prihod budžeta Kantona, a ja kantonalni zastupnik pa sam i sam odgovoran….
Zbog čega je naš skromni kantonalni budžet plaćao režijske troškove za privatnu obiteljsku firmu a on (Šemso) po ugovoru bio dužan. Neću pitati o zaradi i raspodjeli jer je to vjerujem skori posao tužilaštva i organa istrage… Imaju li na kraju ova financijska sredstva (na crno) veze sa kupljenom privatnom kućom (Habibovića) na atraktivnoj lokaciji? A ja, tobože „bogat“…
Ovdje je svakako interesantan i slučaj moga kolumnističkog konkurenta „antiblogiste“ i bezazlenog bećara Behzada Hadžiahmetovića. On sve više veoma ozbiljno ugrožava moju poziciju osvajajući dramske simpatije publike. Pišući u ritmu bećarca s podrškom neznatnih promila on sve na šprdnju i humor okreće. Literarno – nastrojeni Behzad iskoristio je priliku da u jednom barbariziranom ambijentu afirmira i podržava kulturni preporod našeg grada kamenicama, kako on reče „kamenčićima“. Sačuvali smo jedan set ovih kulturnih riječnih pomagala pa ćemo mu dobaciti na auto sa terase kod „polumjeseca“, ni osjetiti neće… Ovaj naš pacifikator – likovnjak djeluje dramski iznimno simpatično. Naš je i inače medijski prostor unakažen trivijalnostima, agresivnim primitivizmom i interesnim spregama, zbog čega je Behzadova šala i dobro došla, osvježavajuća. Ako ništa ljudima za razonodu…
Cijenim ljude koji nešto pišu i nikad ih ne potcjenjujem. Budućnost medija, pogotovo štampanih nije više u vijestima kao takvima. Njih praktično svakog sata pa i češće možete dobivati internetom, TV – teletekstom, mobitelima a za ozbiljan i analitičan tekst se morate kao autor umoriti. Pisati, da bi to i drugi cijenili mogu ipak obrazovani. Našem društvu nedostaje takvih, specijalnih i analitičkih tema. Zbog toga Behazdu i Aiši pružam otvorenu i javnu podršku u ovome što pišu protiv mene i Mustafe.
Nikada onima koji me medijski pljuju i vrijeđaju ne odgovaram istom mjerom. To je na kraju i stvar odgoja, a to ne znači da ću im prećutati… Neki su pogrešno shvatili demokraciju, medijska sloboda ne znači neograničeno vrijeđati i etiketirati. Dobronamjerni i istinski tekstovi uvijek su uspješniji…
U američkim novinama i medijima status novinara tek postižete titulom magistra i opusom zapaženih tekstova. Novina i tekst mora čitalačkoj publici ponuditi novu vrijednost a to zahtijeva vrhunsko obrazovanje i kakav takav talent.
Behzadov primjer „opravdanog“ bunta protiv lokalne vlasti ima i neki svoj logičan slijed. Od njega je općina i općinska vlast često kupovala slike. Posljednja kupljena je predana predsjedniku u susjedstvu g. Ivi Josipoviću. Valjda će biti i berićetna jer ima najava da bi put prema Banjaluci mogao biti pokrenut i sa naše strane uz pomoć proračuna Hrvatske… Behzad se javio, nakon transakcije sa općinom i u stranku SDA (meni lično). Da kupimo i mi od njega 4 slike sa utvrđenom cijenom. Na način da se to po njemu „desi ODMAH“… Uzmi ili ostavi. Rezolutan je Behzad u mailu koji mi je uputio 19.12.2013. g…
Zakon o financiranju političkih partija jasno propisuje političkim subjektima način financiranja i sankcije za nenamjenski utrošak sredstava s kojima raspolažu. Ni jedan član ovog Zakona ne dopušta kupnju ili promet bilo kakvim kulturnim dobrima, a jedini mogući način je bio da se to realizira na crno. Nešto slično kako radi i posluje obitelj Habibović.
Naravno, mi to nismo prihvatili i Behzad je energično napustio stranku i rekao da će nam to „vratiti“. I evo kako nam vraća… Prvo je došao kao diskretni protestant psujući nam svima iz vlasti „najmilije“. Pa je onda i sinove angažirao. Policajac Samir Š., mi je ispričao kako je Behzadov sin bio zadužen za animaciju mladih, između ostalih i njegovog (Samirovog) sina je zvao. Pa se onda, nažalost i naša Aiša uključila kroz neskrivenu podršku Habibovićima u školi i njihovom nastojanju da što više malodobne djece nelegalno napusti nastavu i uzme učešća u kamenovanju općine iz čijeg se budžeta svake godine izdvajalo za Behzadove slike. Puno više od možda i boljih i uglednijih likovnih umjetnika. Naravno i dalje će se surađivati sa ovim našim likovnjakom koji je zasigurno veliki umjetnički talent, a vjerujem da će i on sa svojom porodicom izvući neke pouke… Na vama je, dragi čitaoci da zaključite sami o demonstracijskim motivima našeg Behzada i njegovih ukućana, a mi ćemo i dalje poštovati Zakon o financiranju političkih partija.
Po cijenu da izgubi i vlast SDA i njeni funkcioneri neće ništa raditi suprotno zakonskim propisima i to je danas jasno i onima koji su sve ovo organizirali. Pošten i moralan uvijek imaš šanse, sa dokazanom stigmom kršitelja zakona nikada… Upravo je to naša prednost u odnosu na druge, da ih otvoreno možemo prozivati bez ikakve zadrške i straha…
Poštovani čitaoci,
Iz faze kamenopiromanske „demokracije“ ušli smo u ovu stvaralačku (fazu). To je svakako i za pohvaliti. Osim našeg nadarenog Behzada pišu i drugi. Karagić je objasnio kako je on poslije rata imao dobre namjere kao „strani ulagač“ ali ga je vlast spriječila. Poanta njegovog javnog očitovanja je da je on kao „strani investitor“ imao namjeru patentirati Kerep – biznis a da mu usput ništa nije legalno osim njegovog boravka kao stranog državljanina – turiste koji se usput i na izbore javio da afirmira ove svoje „originalne“ igre na vodi… Sa Dunjom… Koliko su mu naši građani vjerovali najbolje govori njegov postizborni brojčani (glasovni) status identičan našem Dursumu – Duru.
I TIIM se javio, on barem nema veze sa politikom. Sve političke poslove vodi brat, sin i tajnica firme, a on o tome ništa ne zna. Kad su oni svi porodično diplomirali u klasi našeg Redže (ČVAKE) na Janjošu bilo je jasno da će krenuti na osvajanje vlasti, jer su na kraju zbog toga i „učili“… Njih ukupno jedanaest skupa sa Redžinom porodicom istog dana upisali i istog završili… Učili zajedno… Priznao je kako je u našem gradu izgradio i prodao preko 5 000 m², što nisu svi drugi građevinari zajedno, pa je onda ostalo nejasno čime je nezadovoljan. Možda, što je ipak za neke morao platiti rentu i komunalije što je obaveza svih naših građana – graditelja. Priznaje promet firme preko 50 miliona a ne kaže da mu je to upravo vlast koju na silu želi smijeniti omogućila. Svoj doprinos završava porukom kako ga niko neće „otjerati odavde“.
Neće ni on uspjeti otjerati nas koji ne ostvarujemo milionske dobiti i koji volimo ovaj grad. Nije mogao prikriti u ove dvije zadnje rečenice i sintagmu dva puta ponovljenu kako on stvara „bolju budućnost“ (slogan SBB-a). Bolju ili goru, ali po mogućnosti da nama Sanjanima njegov sin (propali kandidat na listi SBB-a) ne razbije glavu sa svojim delikventskim fanovima.
I Rezak se oglasio. Nakon „petorice veličanstvenih“ koje ja tobože „morim“ i on se „smoren“ javio u policijsku stanicu. Dežurni „moritelj“, ko drugi do „blogerčić i klepetalo“ – Kamber. Kako me je iz repertoara uvreda nazvao. Sad se ovi moji progonitelji žele pretvoriti u žrtve, a ja ih progonim što pišem. Oni pisali godinama na nekoliko različitih stranica posvećenih isključivo nama iz SDA i meni osobno. I u nekoliko dnevnih novina… I kad smo mi „zašiljili olovku“ oni se učas „umorili“. Šta će do oktobra biti, samo Allah zna… Ja njih kao osvjedočeni demokrata nigdje i nikome prijavljivati neću, po njih će jednostavno doći…
Vaš, prema Rezaku i NTV 101 – „blećak i blehur“ Asim Kamber
