Bio sam u dilemi od koga krenuti, koga izabrati kao temu, kao motiv Mujine naredne žrtve disciplinske torture i mobinga. Ogroman je broj, neslućeni izbor u istražno – disciplinskoj arhivi MUP-a, sa preko 4 000 stranica, dokumenata, raznih prijava, dopisa, jednostavno mi je to sve bilo mučno pregledati, čitati, analizirati.
Čak mi je bilo teško pronaći i bilo kakvu logiku bjesomučnog progona krajiških policajaca. Uopće mi je bilo teško prihvatiti da su naši policajci toliko „zabrazdili“, da „gorih“ prema Mujinoj tužilačko – disciplinskoj projekciji nema nadaleko.
U periodu od 2001 – 2010 prosječni godišnji broj disciplinskih predmeta se kretao od 3 – 8. Nevjerovatna je i činjenica da su, recimo u 2010. godini ukupno bila četiri disciplinska predmeta protiv policajaca. A ove 2020. u prva tri mjeseca oko 80… Što je previše, previše je?!
Usput se zapitam, jesu li to oni ljudi zbog kojih se komesar i Snježana slikaju u medijima, s njihovim rezultatima? Jesu li to oni ljudi – policajci što su veoma odgovorno odgovarali izazovima štrajkova, protesta, borbe protiv svih vrsta društvenih poroka i kriminaliteta?
Jesu li to ti ljudi – policajci (ako mi Mujo dozvoli da ih ljudima atribuiram), koji uz sve svoje redovne obaveze i poslove na svojim leđima nose i državni, pa i međunarodni problem migracija? Teško da su to oni…
Oni su ovi drugi – policajci, oni kojima Mujo piše optužnice, potvrđuje optužnice, sudi im, a kao krajnji žalbeni institut, Kadija Mujo im i pravosnažnost određuje. Kadija Mujo Koričić, zvani Hrđavi, a neki ga i Mujo – Vinta zovu…
Bio sam u dilemi, da li da krenem od ovih („loših“) desetak iz Sane. A nekako ih i malo u odnosu na Bišćane kojih je više u odnosu na sve policajce iz drugih općina protiv kojih se vode disciplinski predmeti. A ispalo bi i da sam lokalista, pa svojim Sanjanima prednost dajem… Sanjanima koji su izloženi Mujinom progonu i torturi…
Zabrinula me i činjenica da je većina disciplinski – progonjenih policajaca uglavnom iz redova A BiH, nosioci priznanja, heroji i spasioci svoga naroda i države, pa se sad eto po Muji „izopačili“, do okolnosti najtežih „povreda službenih dužnosti“…
Kad redom čitam njihove dosjee, načuditi se ne mogu optužnim argumentima i obrazloženjima… Kao da čitam kakav arhiv iz kakvog doma za asocijalnu balavurdiju i delikvenciju… Nije teško zaključiti da je sve ovo što Kadija Mujo radi jedna velika disciplinska farsa bez ikakvog pokrića argumentima i dokazima.
Nevjerovatna je i činjenica da su disciplinsko – policijska ročišta, kad im se sudi zatvorena za javnost, a u pozivima stoji da su javna i da su otvorena. Kada je snimatelj za lokalnu RTV Sanu htio na jednom od niza ročišta napraviti kadrove o Mirhadu Abdijanoviću, nastala je uzbuna, ročište prekinuto, pa i odgođeno.
A snimatelj Zlaja – Čupo bio na trosatnom informativnom razgovoru, da objasni kako se usudio uopće doći u prostorije MUP-a i još na „javno“ suđenje?
A zapravo se od javnosti želi sakriti činjenica da komesar imenuje kompletan sastav disciplinske komisije, da on sastavlja optužni prijedlog i obrazlaže osnovanost optužbe, te logično i konačnu presudu donosi jer je disciplinska komisija puka transmisija njegovih „tužbenih“ postavki…
Najveći paradoks u većini ovih disciplinskih predmeta je i činjenica da je komesar Mujo Koričić i svjedok… I sud srednjovjekovne Inkvizicije je bio istražno – liberalniji…
„Kadija“ Mujo te „tuži“ – svjedoči i konačno „Kadija“ Mujo ti „sudi“…
Nepojmljiva je i činjenica u kolikoj mjeri članovi disciplinske komisije (Omer Tahirović i Rejhan Karabegović) sluganski i bespoštedno „gaze“ po svojim dojučerašnjim kolegama policajcima. Svakako je i za svaku pohvalu čin ostavke članova Policijskog odbora koji neće na svojoj savjesti da nose Mujine hirove i tragične sudbine svojih kolega policajaca.
Benevolentan stav i šutnja prema svemu što se dešava u MUP-u USK-a, uskoro će se poslije rahmetli Zire približiti i drugim obespravljenim policajcima. Što je razlogom da im na ovom blogu poklonim pažnju, jednostavno da vam njihove dosjee – predmete predstavim… Pa vi sami, dragi čitaoci zaključite…
„Najgori“, rekao bih udarni disciplinski rekorderi su Orhan, Amir, Mirhad, Tutić, Topalović i dr. Ja sam se u ovom blogu ipak opredijelio za Čedomira Abdijanovića – Mirhada… Valjda zbog nevjerovatne kontradiktornosti u profilu ovog policajca, a i zbog činjenice da je on probio sve rekorde disciplinskih ročišta i predmeta… Jednostavno prvak…
MIRHAD ABDIJANOVIĆ – ČEDO…
Policajac s čijim se likom bavim preko pet godina. O njemu sam i najviše pisao i do sada. Zapravo ni o kome nisam u tolikoj mjeri i sa tolikom pažnjom pisao koliko o Čedi. A to je isključivo zbog činjenice da je bio jedan od istražitelja u timu sa inspektorima Državne agencije za istragu (SIPA) u predmetu „šuma“ 2014. g…
Čedo nije slučajno izabran u ovaj istražni tim. Njega su zapravo izabrali kao jednog od boljih policajaca MUP-a USK-a. Policajac koji se u svome radu dokazao zavidnim rezultatima.
Znajući da me pokušavaju „utrpati“ u predmet „šuma“ i „Muslimovićevu zločinačku grupu“, potrudio sam se sa svojim „vezama“, prije svega da dobijem što više informacija o glavnim protagonistima – istražiteljima.
Shvatio sam u kom pravcu ide istraga u ovom predmetu kad mi je pred Skupštinom donešen novac u prozirnoj vrećici i bijeloj koverti, koji ja naravno nisam ni tražio, ni primio… A onda sam naknadno došao do presretnutog razgovora u kome svjedok optužbe u predmetu „šuma“ Almir Ćirić saopštava Abdijanoviću kako će meni „dati novac“ jer ja „volim pare – paradžija“…
Sudsko vijeće u predmetu protiv Muslimovića i drugih mi nije dalo da svjedočim na okolnostima svega što se oko mene dešavalo, a interesantno je da je i Abdijanoviću uskraćeno da odgovara na pitanja optuženih. Poznato mi je i na čiji zahtjev, ali o tom po tom…
Suština je da progon i disciplinska suđenja najboljem i najprofesionalnijem policajcu, sa pohvalama mnogih Mirhadu – Čedi upravo započinje 2014. godine.
Nagrada za izvanredne rezultate u radu Abdijanovića je i u više navrata godišnje dobivao od svojih pretpostavljenih (ministar i komesar)… Samo ću neke istaknuti.
I negdašnji ministar policije, univerzalni Hamdija Lipovača je nagrađivao Abdijanovića.
Mirhad je pohvaljen i od strane Kantonalnog tužilaštva (Odjela za ratne zločine), zbog uspješnog okončanja predmeta ratnog zločina u Bihaću protiv civilnog stanovništva.
I Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH 18.10.2013. godine je pohvalila MUP USK-a koji je ostvario najbolje rezultate u međunarodnoj operativnoj akciji „EUROPE 2013“… A Abdijanović bio na čelu istražne grupe iz USK-a.
Trebalo bi zaista puno vremena i prostora da se poredaju sva priznanja, pohvale i dodaci na plaću za izvanredne rezultate u radu Mirhada Abdijanovića – Čede. Pa se onda, postavlja logično pitanje otkud da se ovako uspješan policijski službenik nađe u poziciji iščekivanja otkaza? I konačno, kome to smetaju uspješni i stručni policijski službenici MUP-a USK-a ?
Kada sam iščitavao arhivu Čedinih istražnih rezultata, zaključio sam da je riječ o vrhunskom profesionalcu i policajcu odanom načelima struke i morala. Zbog toga i čudi činjenica da je on u kratkom vremenskom periodu pozivan ukupno 32 puta pred Unutrašnju kontrolu MUP-a. Iz čega je ukupno proisteklo 14 disciplinskih predmeta. Samo ću vam neke od njih predstaviti (uvodna zaglavlja)…
Za ovu priliku ću vam objaviti dva obrazloženja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Prvi se tiče navoda kako je Abdijanović, navodno širio neistine „u pogledu privatnog života policijskog komesara“…
A drugi, disciplinski postupak se tiče (ponovo identičnog navoda), kako je Abdijanović širio neistine „u pogledu privatnog života policijskog službenika Burzić Nermina i njegove porodice“…
U oba slučaja je jasno da nije riječ ni o kakvim Abdijanovićevim propustima u vršenju službene dužnosti, nego je riječ o progonu zbog slobodnog mišljenja, zbog javnog izražavanja stava o nekome. Upravo je Općinski sud u Bihaću jasno i u Zirinom slučaju istakao kako je sloboda izražavanja Ustavom zagarantirana, te da se za mišljenje ne može ni prekršajno ni krivično odgovarati.
Osim u slučaju kad je riječ o Muji i njegovim prijateljima. O njima se samo pozitivno može misliti i izražavati, jer ispada sa su Mujo i prijatelji mu ustavni izuzetak.
Možda on toga nije svjestan, možda se i pravi da to sve skupa ne shvata, međutim svi Čedini problemi počinju sa istragom u šumama (akcija „Koverta“)… On je zapravo razočarao one koji su politički i financijski stajali u pozadini ovog predmeta… Jer se od njega očekivalo da dokaže neistine… Upravo i Čedo sam to indirektno priznaje kroz prijave i izjave koje je davao pred nadležnim istražnim organima, a vezano za aktualne predmete komesara Koričića…
Interesantno je da je tada i Premijer Lipovača preko SDP-a javnosti prenosio planetarnu laž kako je Muslimoviću u kutiji za obuću otkriveno milion i dvjesto hiljada KM.
Istu tu priču je konstantno ponavljao i Mujo… Mujo je lično zvao tadašnjeg Predsjednika KO SDA USK-a Esada Bašagića da ga upozna sa detaljima teškog kriminaliteta, zloupotreba, i milionskih sredstava koje je otuđila „Zločinačka grupa“ iz doline Sane na čelu sa Muslimovićem. Sve mi je ovo Eso u više navrata ispričao…
Eso se zbog ove činjenice na ključkoj Pudin – hanskoj raskrsnici izvinuo Muslimoviću, uz obrazloženje da nije mogao a da ne povjeruje Muji koji ga je na zvaničnom sastanku kao komesar upoznao sa „strašnim“ detaljima istrage. A danas i Mujo tvrdi suprotno…
A da apsurd bude veći, danas kad smo na kraju suđenja i kad se očekuje zaključna riječ i presuda, još uvijek nije dokazana ni jedna jedina konvertibilna marka koju je Muslimović za sebe uzeo… Osim lažnih svjedočenja…
Prava je istina da je od Muslimovića kao direktora tražen novac. I to nemalih 17 miliona KM, od strane Lipovače i Ogreševića. Pa kad je on odbio uslijedila je odmazda zbog neposluha…
P.S. (I) Gospodine Abdijanović
U vašoj nedavnoj reakciji na moje blogove, veoma ste jasno kvalificirali Đevada Muslimovića korektnim i „dobrim“ čovjekom. Istakli ste i činjenicu Muslimovićeve pripadnosti A BiH. Indirektno ste poslali i javnu poruku pokajanja…
Ali, ipak niste uradili ono što sam ja od vas tražio, a tražio sam odgovor na tri pitanja, koja ponavljam:
- Kakva je uloga komesara Muje u predmetu „šuma“?
- Kakve je od vas informacije tražio Dilvad Rekić, vezano za slučaj „šuma“?
- Šta su od vas tražili iz Lipovačinog kabineta na samom vrhuncu istrage u „šumama“?
I dalje ostaje ovaj moj javni zahtjev, čak i s mogućnošću da vaši odgovori budu diskretni, ali da ih ovjerite u nadležnom sudu ili kod notara…
I na kraju, g. Abdijanović ja nemam razloge zbog kojih bi bio protiv vas. Čak što više, imam obavezu da poštujem vaš ratni angažman. Borci Ključko – sanske jedinice su mi pričali o vama kao jednom od njihovih najhrabrijih saboraca. I sliku su mi vašu posudili.
Vaša se herojska (Brekovačka) četa prva suprotstavila autonomiji. I na kraju lično ste učestvovali u oslobođenju gradova u dolini Sane (Ključa i našeg Sanskog Mosta)…
Zbog toga i jesam spreman braniti vaša prava i vaš status u policiji… Ne samo vas nego istinu o nepravdi prema svim policijskim službenicima za koje objektivno nikakvih dokaza odgovornosti nema, osim rekla – kazala. I koje Mujo disciplinski progoni samo zbog činjenice što hoće da rade po zakonu. To je zapravo prava istina o Mujinoj nesumnjivoj torturi nad časnim policajcima.
Potpuno sam i svjestan kakvu bi vam štetu nanijela Mujina namjera da dobijete otkaz, koji vam je on već pripremio, kao što je to bio slučaj i sa rahm. Zirom. Ne samo šteta vama nego i vašoj porodici sa četvoro djece i nezaposlenom suprugom.
Sa mojim kolegama u Parlamentu F BiH ću zatražiti raspravu o neviđenoj torturi i nepravdi u režiji Kadije Muje Koričića prema časnim policajcima MUP-a USK-a…
P.S. (II) Nikad ne iznosim dezinformacije
Umirovljeni policajac iz B. Krupe mi se obratio SMS – porukom u kojoj mi tvrdi kako čita moje blogove, kako su oni uvjerljivi i ozbiljni, ali da sam izmislio događaj rahm. Zirinog držanja u pritvoru. Zbog činjenice da ga izuzetno cijenim i da se poznajemo još iz ratnog perioda, objavit ću ovom mom krupskom prijatelju službenu policijsku zabilješku (dio), koja je sačinjena tim povodom.
Ova je službena zabilješka upravo sačinjena na dan kad je Zira sa svojim policijskim kolegom (Tutićem) bez ikakve osnove pritvoren. Nadam se da me moj vrli krupski prijatelj neće pitati zbog čega? I posebno zbog čega su pritvoreni tražili liječničku pomoć? Konačno, odgovor bi bio možda i puno „teži“ od svega objavljenog, a ne bih se htio miješati u istragu državne agencije, koja se tiče neosnovanog i nezakonitog pritvaranja i torture nad policajcima…
Upravo su ovih dana aktualna i druga nezakonita privođenja i zadržavanja u pritvorskim jedinicama, a da o tome nadležno tužilaštvo nije uopće obavještavano…
P.S. (III) Nisam dezinformirao ni u slučaju biciklističkog udesa
Moja pravosudno – sanska kolegica, s kojom sam osnovnu školu pohađao, me je zaustavila da mi kaže kako ona jednostavno „ne vjeruje“ u događaj auto – biciklističkog udesa pred zgradom MUP-a. Pa joj evo puštam dio video – zapisa, sa nadom da neće ni ona više u moje navode sumnjati…
Koristim priliku ovdje, kad je riječ o video – nadzoru zgrade MUP-a, da zamolim trojicu policijskih dužnosnika da me ne pozdravljaju, da mi ne salutiraju pred kamerama kad ulaze, a neki i kad izlaze iz prostora zgrade MUP-a. Na kraju, sve mi je to i malo zahtjevno dnevno iščitavati stotine stranica, pratiti ko posjećuje Muju, iščitavati interesantne zabilješke, dnevne biltene, prijave… I meni je odmor potreban…
P.S. (IV) Dragi Midho…
Dragi Midho, nedavno je svjetska javnost imala prilike pogledati devet minuta snimke gušenja američkog crnca Georga Floyda. Gušenje koljenom bijelog policajca i javno umiranje nevinog čovjeka pokrenulo je američku javnost, ujedinilo i crne i bijele amerikance u osudi nasilnog ubistva.
Upravo je ta, javnosti prezentirana snimka doprinijela da se u Americi stvori respektabilan front za borbu protiv sistemskog i državnog rasističkog nasilja. I još važnije i front za podizanje svijesti o postojanju nasilja.
Nasilje policajca Dereka Chauvina u uniformi, koji pod zakletvom koja ga obavezuje da štiti život postaje pred očima javnosti hladnokrvni ubojica. Da nije, moj Mido bilo ovog snimka slučajnog prolaznika, veliko je pitanje da li bi se o ovom ubistvu i čulo?
Takvi zločinački nerijetko i državni sistemi imaju nevjerovatnu moć da i poriv na nedjela zataškaju, relativiziraju i omalovaže. Upravo sam u takvom kontekstu shvatio tvoju, dragi Midho reakciju na moj objavljeni prošlosedmični blog. Ti bi Midho htio da na evidentno nasilje u MUP-u USK-a ćute oni nad kojima se provodi, a sve u javnosti predstavlja u drugom svjetlu.
Umjesto da skupa sa mom trošiš energiju u zaustavljanju nasilja u policiji, ti se poput kakve zabavljačke novinarske lude stavljaš u zaštitu prijatelja Muje Koričića, a da ni sam shvatiti ne možeš koliko je to bezuspješna ambicija. Mujin rejting je dragi Midho nemoguće više popraviti…
Jedna od glavnih poluga i mehanizama sistemskog nasilja je sistemska zabrana istine. Voditi istragu i predmete protiv građana zbog javnog stava, mišljenja na društvenim mrežama, prvi je korak do stvarnog zločina prema istima. A oni koji sve ovo nijemo promatraju su saučesnici… I protiv mene je slične predmete kao i protiv rahm. Zire otvarao Mujo, a sud mu je kazao da je to nezakonito…
Nema bolje borbe protiv sistemskog nasilja od toga da o tom nasilju progovore ljudi koji su u takvom sistemu, a koji se s njim ne slažu. Postupci i javna borba takvih pojedinaca mogu značiti preokret i početak kakve takve društvene katarze…
Ja te dragi Midho pozivam da skupa sa mnom podupremo i javnosti prezentiramo istinu o stvarnoj torturi pa i „zločinu“ nad našim policajcima. Oni sigurno nisu najgori u BiH…
A ne da mi ti Midho, naslovom svoga teksta poručuješ kako sam ja „slijedeći“, „slijedeća“ Mujina žrtva. Ti zapravo svjesno ili nesvjesno potvrđuješ postojanje namjere i kontinuiteta Mujine torture, odmazde i zločina, pa i nada mnom. I to samo zbog činjenice da pred javnost donosim dokumentiranu istinu.
A ne kao ti, dragi Midho koji javnosti uporno serviraš laž… A laž je dragi Midho u tvome tekstu navod da meni Muslimović 11.06.2014. treba donijeti nekakav novac „u stranku“. Ovu si laž ponovio barem sto puta kroz svoje tekstove.
A u optužnici protiv Muslimovića, jasno je naveden datum kad je on uhapšen.
Postavlja se, dragi Midho jedno logično pitanje, kako to utamničeni Muslimović, uhapšen i pod strogim zatvorskim režimom od 10.06.2014, meni sutradan (11.06.) bilo kakav novac može dostavljati? Pa ti si baš dragi Midho malo, što naš narod veli „puk′o“…
Dat ću ti, dragi Midho priliku da ovu laž dokažeš na sudu… Možda i uspiješ? Ti i Mujo se upravo kreativnim lažima o meni i Muslimoviću dokazujete i dopunjujete…
A tko je slijedeći u nepreglednom mozaiku Mujine naci – torture, čitajte u narednom nastavku?! U sedmici nakon Bajrama.
Bajram Šerif Mubarek Olsun
