Srijeda je 12.8.2020. godine, treći je dan moga kovidaškog statusa i treća noć se bliži. Noći su uglavnom teže… Poziva i poruka podrške koje mi svaki čas dolaze nikada u svome životu više imao nisam. Neke je zanimalo u kakvom sam stanju, a dobar dio onih koji me zovu su redovne svakodnevne komunikacijske aktivnosti. Većina ljudi, mojih prijatelja zapravo ni ne zna o čemu je riječ. Javljam se na svaki poziv, ali razgovor zbog kašlja i otežanog disanja je veoma teško voditi.
U najboljoj namjeri mi većina preporučuje različite terapije. Porodični liječnik Hajda B. mi je jutros propisao uobičajenu terapiju u slučaju Covida. Tješio me je stavom kako je Covid zapravo „malo teži oblik gripe“… Nisam mu odgovorio da nikad u životu nisam gripao i da zapravo ni ne znam za bilo kakva slična virusna oboljenja. Ne sjećam se ni bilo kakvih bolesti pluća i uopće respiratornih organa.
Iscrpljenost, glad, nespavanje mi pomalo oduzima i želju za praćenjem medija, gasim televizor i u vrijeme informativnih emisija, opao mi je interes i za društvene mreže.
Sa rafe za knjige uzimam roman „Konvertit“ originalnog dramaturga i romanopisca Fadila Hadžića. Riječ je o nikad politički – aktualnijoj pojavi tragokomičnih konvertita („preletača“), koji „dresove“ mijenjaju slično našim Amirima, Arnelima, Jasminima i sl…
Pomalo me pritišće umor od uzastopnog nespavanja, nadam se da ću zaspati barem kratko treću noć covidske samoizolacije… Oko ponoći uzimam propisanu terapiju. Za prevenciju suhog kašlja uzimam sljezov čaj koji mi efektno umiruje nesnošljivi kašalj.
Sljezov čaj, od načina pripreme do usporene konzumacije mi je preporučio dr. Muris Halkić (Cazin), koji je nekako istovremeno sa mnom završio u izolaciji zbog Covida – 19. interesantno je da je s njim u toj izolaciji boravio i njegov 86 – godišnji otac Hadži – Zaim. I otac je obolio od Covida, dugo se borio, bio na pragu izlječenja, ali nije išlo…
Nažalost, danas (srijeda 09.09.2020.) mu je bila dženaza u Stijeni. Nije se uspio izboriti sa koronom. Nek mu je rahmet, porodici sabur, a dr. Murisu zahvala na dobronamjernim savjetima.
Obavezan sam ovdje uputiti zahvalnost i Halilu Bajramoviću. Cazinjaninu koji je trenutno uz šaljivog lidera Konakovića, ali mi je savjetima zaliječenog covidaša itekako pomogao.
Pomogao mi je i travar (ponovo iz Cazina) Šefik Rošić sa svojim veoma originalnim i ljekovitim pripravcima od ljekovitog bilja i meda. Preporučujem ih svima od srca… Šefiku dugujem zahvalnost i na originalnim savjetima preventivne ishrane i načinima jačanja imuniteta uz pomoć domaće i zdrave ishrane.
Poslije ponoći (četvrtak 13.08.) uz otežano disanje, uspijevam zaspati… Ponovo me ujutro rano (4 h) budi povišena temperatura. Uzimam preporučeni lekadol i nekako se nakon sat vremena temperatura normalizira.
Gladan i iscrpljen se dižem i odlazim do kuhinje. Podgrijavam juhu na Sudinoj tučetini, nazor kašiku za kašikom sporo i tegobno gutam, ali odlučan da barem jedan tanjir pojedem. I uspio sam, sporo, ali uspio.
Nakon juhe uzimam prvi put i pripravak od meda koji mi je još jedan (uz Sudu) Kijevaljanin (Enes Alibegović) pripremio i dostavio za mene i Mensura. Gust i težak za gutanje, ali mi je doslovno trenutno izazvao pozitivnu reakciju u grlu. Zbog čega se i Enesu neizmjerno zahvaljujem, a na ovaj način ga molim za još jednu dozu… Spreman sam je i platiti, cijena nije bitna…
Nisam sujevjeran ali mi četvrtak ni inače kao sedmični dan nije nešto afirmativan. Upravo me četvrtak 13.08. i opredijelo na ovu javnu ispovijed, četvrtak kad iščekujem rezultate testa na korona – virus.
Dani su u pravilu bili lakši, ali ću ovaj četvrtak po mnogo čemu pamtiti. U samoizolaciji sam, bez ikakvog rješenja o samoizolaciji, iscrpljen, gladan, maltene u ambijentu kućnog pritvora. Ne pada mi na pamet bio gdje izlaziti, jedva bi ulični opozicioni paparaci dočekali da me uslikaju, pa da me na društvenim mrežama trehaju.
Čekam rezultat testa, a znam kakav je…
U kasnim popodnevnim satima (oko 17 h) mi dolaze poruke kako je lokalna sanainfo (Kadirićeva) stranica objavila da sam pozitivan na korona – virus. U komentarima ispod objave već traje i fešta, slavlje zbog potvrđene zaraze mene i Predsjednika Mensura Seferovića.
I inače sam potpuno indiferentan na medijske napise, posebno one na društvenim mrežama. Konačno ja i dalje čekam zvanični izvještaj koji u epidemiološku službu našeg Doma zdravlja uglavnom stiže oko 21 h. Nekad i kasnije, pa čak i sutradan.
Na 112-oj sam stranici Fadilova romana „Konvertit“. Volim čitati, opušta me čitanje i tema konvertitskog doba, konvertitskih ljudi na sve strane, u svakom džepu druga iskaznica, doba karijerističko – ulizivačkih političkih i društvenih ljudskih političkih karikatura.
Nešto prije 20 h, i od prijatelja mi Saje iz Miostraha (Cazin) stiže poruka o mome zvaničnom korona – statusu. Čudno mi, Sajo zna a ja još uvijek ne znam (makar mi je jasno)… Konačno, oko pola devet (20:30 h), stiže mi sms – poruka od dr. Nade Elijaš (epidemiolog) kako smo ja i Mensur pozitivni na korona – virus.
Zovem Safeta – Saju u Cazin da mi objasni otkud njemu informacija o rezultatu moga testiranja na korona – virus. Ispriča mi Sajo, iskren kakav jeste prema meni, kako je on to zapravo čuo od lidera i osnivača A SDA Rifeta Hozana – Hozanovića.
Hozan ga je upravo tim povodom i nazvao da mu prenese kako je moj testni „nalaz pozitivan“. Kako mu sve to skupa „nije drago“, kako u svemu tome „ne uživa“, uglavnom ispade kako me Hozan pomalo i sažaljeva… Naivan kakav jesam i vjerovati mu počinjem…
Interesantniji dio ovog razgovora sa Sajom je Hozanova tvrdnja kako on (Hozan) „dobiva redovite dnevne izvještaje o zaraženima Covidom – 19“.
Da li je to u stvarnosti tako ili se Hozan htio malo praviti važan, stvarajući o sebi sliku dobro obavještenog političara, meni do danas nije jasno, ali je svakako jasno da je zvaničnu informaciju o rezultatu moga testa on imao prije mene.
Mora mu se ipak ovdje priznati energija i kontinuitet u „praćenju situacije“.
Razumijem da predano prati situaciju u šumama i šumskim kadrovskim i japija – resursima, da veoma predano na principima islama, dobrotom istinskog hadžije dobronamjerno prati i dobrotvorno društvo Merhamet, da diskrento prati investicije i javne nabavke, ali da uz sve to na dnevnoj osnovi prati stanje rastera covidom zaraženih na našem kantonu ipak je malo i za njega previše.
A možda je ipak vremenski prostor našao nakon što se preko MUP-a i komesara Muje – Čvake prestao nabacivati Paolini, čak joj ni cvijeće romantičan kakav jeste ne šalje… O ponoćnim sms – porukama erotskih sadržaja ni riječi, a nakon uhićenja kuma Sanela u Cazinu protiv Paoline je povučena i međunarodna tjeralica. Jadnu je više niko nigdje ne „tjera“…
Četvrtak je, kasna noć, ponovo u ruke uzimam Fadilov roman „Konvertit“ i stižem do zadnje 142 stranice romana o modernom čovjeku – karakternom prelivodi (konvertitu).
Hozan će sigurno ući u anale krajiškog političkog konvertitstva, čovjek kome su Beograd, Moskva i Teheran bliži od Sarajeva. To je baš vrhunac političkog konvertitstva.
Oko 2 h poslije ponoći idem na počinak, rasterećen, sa olakšanjem i mišlju da Hozan brine o meni, da nadzire zdravstveno stanje krajiškog puka, da je ministrica Ćemalović formalni lutak, klasična karikatura ministarskog čelnika zdravstva na USK-a…
Hećim H-OZ iz cazinske Rujnice, dobrotom merhametli dobrotvora, srcem i dušom bdije nad našim zdravljem.
Nek′ nam je dragi Allah s njim i našom ministricom u pomoći… Ministricom sa nevjerovatnom sklonošću medijskim akrobacijama. S njom na čelu ministarstva zdravstva uspjeh u borbi protiv Covida jedino možemo zahvaliti kristalnoj kugli ili rahm. Babi Vangi na koju me i najviše ova ministrica podsjeća…
Nastavlja se sutra…
