Podjela BiH je još uvijek na stolu političkih – komšijskih ujdurmi. O domaćima da i ne govorim. Sasvim je danas jasno da ni slučaj Autonomne pokrajine Zapadne Bosne i Fikreta Abdića nije spontana i slučajna istorijska činjenica, nego je to rezultat ozbiljnih dugogodišnjih strateških priprema. Koje su najveću štetu donijele Bošnjacima Krajine…
I danas se dešava slično, jer nema područja u F BiH gdje se više podgrijava atmosfera protiv političkog Sarajeva i državnog vrha, kao što je to slučaj našeg kantona.
Nikakve sumnje nema, da onog trenutka kad bilo koji, pa i onaj najmanji kanton sa bošnjačkom većinom odluči ispoljiti nepoštivanje državne i federalne vlasti, tada priča o podjeli BiH ulazi u svoju ozbiljnu i konačnu fazu. Nikakvih argumenata više imati nećemo pred prijateljima iz Međunarodne zajednice koji su umorni od naših političkih unutrašnjih trakavica.
Naš je kanton u tom smislu i najpogodniji jer već ima fizičku odvojenost, a trenutno ima i takvu vlast koja neprekidno ponavlja kako je „Sarajevo“ ignorira, kako je „državna vlast“ neprijatelj Krajišnicima, kako „Sarajevo“ migrante šalje u Krajinu, itd…, itd…
A kad su i zadnja 23 miliona dobili od Vlade F BiH, na pamet im palo nije da to i spomenu bilo gdje… Dok ih nisu dobili – ćutali su… Ćutali i kad su 4,5 miliona KM dobili za migrante.
Dok su milioni sjeli – udri po državnoj vlasti, po Bakiru, Selmi, po Fadilu, po Sarajevu. Uglavnom, svi problemi Krajine su u Sarajevu. A oni pare potrošili suprotno namjeni kreditnog zaduženja i Odlukama Parlamenta F BiH.
A jedina je istina da Krajišnike zapravo najviše ugrožava korumpirana vlast na čelu sa SDP-om i A SDA…
Ta ih priča bez ikakvih ozbiljnih argumenata protiv Sarajeva zapravo oslobađa bilo kakve odgovornosti… Tu priču neprestano u BiH i sinhronizirano ponavljaju Čović i Dodik.
Čović o ugroženosti i diskriminaciji Hrvata, Dodik o „nemogućoj“ BiH zbog ugroženosti od „Teherana“ (Sarajeva).
Pa zbog toga nedavnim aktom koji je ispred RS-a uputio Ujedinjenim nacijama, traži da se u BiH uklone strane sudije i SDA, pa će sve biti potaman. U sreći, slozi i blagostanju bi po Dodiku tada svi živjeli… Pod njegovom i Čovićevom čizmom.
Postavlja se ovdje i pitanje, zašto se nisu u A SDA ogradili od svojih lidera koji su u više navrata osuđivani za razna krivična djela? Od lidera A SDA čije su presude i optužnice obznanjene, koji su priznali krivicu, a u ovoj godini ih je pet istražno tretirano.
Očito da se A SDA nikada ograditi neće od kadrova kojima je dokazana krivica i zbog činjenice da su oni radili po preporukama i načelima stranačke hijerarhije. To je zapravo temeljno načelo njihove stranačke politike po principu – kradi dok te ne ulove, a onda se malo primiri do nove prilike. Pa opet u hapanje, i tako u krug…
Ako se moja krivica, ili krivica bilo kojeg člana SDA dokaže on automatski iz stranke leti… A u ovoj mega – koruptivnoj stranci (A SDA) postoji evidentna prešutna solidarnost s korumpiranima. Oni su miljenici stranačkog vrha…
Više je članova A SDA uhapšeno u ovoj 2020. godini nego što je kadrova SDA u proteklih 20 godina. A tek šta će ih biti???
U etabliranim zemljama zapadne demokracije, da se kojim slučajem desi ono što se desilo kadrovima A SDA i parlamentarne većine, trenutno bi se desila demisija njihovih kadrova u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Zbog toga je i moguće da je u A SDA – stjegonoša (bajraktar) u borbi protiv korupcije osuđeni kradljivac Merhameta i simbol moralne korozije najširih razmjera (Hozan).
Riječ je o klasičnoj mafijaškoj zavjeri šutnje… A šutnja je uslovljena činjenicom da je riječ o koruptivnoj hobotnici koju krasi fanatična solidarnost tranzicijskih okoristitelja.
Šutnja i patologija hobotničke demokrature se zapravo zasniva na mafijaškim principima. Kad je uopće neki njihov organ stranke zasjedao, kad je o bilo čemu iznio neki javni stav, mišljenje, prijedlog? Nikad… To zapravo nije stranka, to je hobotnica koja širi krakove i davi naše društvo! Pitanje je možemo li se više gušenja i osloboditi?
A kad nas i „poguše“ – vjerovatno će krivnju adresirati u Sarajevo!
P.S. Nova snaga…
Poštovani čitaoci, na našoj političkoj sceni (lokalnoj) izborni mjesec je „izbacio“ na površinu jednu nevjerovatno talentiranu generaciju političara – zabavljača.
Još je nevjerovatnije sa koliko ozbiljnosti i uspjeha prenose javnosti populističke floskule i laži, a sve pod izgovorom čuvanja „dostojanstva“, ljubavi prema biračima, borbe za istinu… U toj borbi i žaru borbe, te nevjerovatnom trudu naročito se ističe jedna nova generacija lokalnih lidera. Raskoš njihovog političko – komunikacijskog talenta me je opredijelila da im posvetim desetak svojih kolumnističkih nastavaka.
Razlog moga truda da osvijetlim ovu nam novu političku „snagu“ protiv SDA leži i u činjenici da sam ni kriv ni dužan i sam tema njihove predizborne kampanje, da me pominju i gdje treba i gdje ne treba. A kandidat ni za što nisam, ne guram se nigdje ni u kakve kampanjske procese, osim što pomažem mladima SDA, lijepim plakate, uglavnom sam po strani.
Ali mi oni mira ne daju pa me stalno lokalnom babarogom porede i prozivaju, pa ću im evo od narednog četvrtka malo odgovoriti… Zaslužili su da i njima svojim političkim iskustvom malo pomognem, posavjetujem ih… Za takvu opoziciju se isplati i boriti…
