U samom uvodu u serijal političkih debata i sučeljavanja načelnika, na društvenim mrežama se pojavio video – snimak lidera „Nove“ generacije političara na Sani… Riječ je o gostovanju Cuce i Muhameda u prostorijama improviziranog tv – studija do Begine mesnice… Njih su dvojica bili i gosti, i domaćini, i komentatori, i urednici ove kontakt – emisije… A i kontaktirali se njih dvojica…
U „borbi“ za prava svoga naroda, po žaru te borbe, trudu koji ulažu, Cuco i Muhamed bi trebali zaštiti autorsko pravo (vlasništvo) nad ovim svojim narodnooslobodilačkim emisijama. Nešto slično što je uradio vlasnik „Noćne more“ Željko Malnar…
Njihov (Cucin i Muhamedov) kooautorski rad je ipak nešto originalno što sam zapazio u političkom predizbornom TV-šou na Sani… Predložit ću da njihove nastupe prenosi i državna (Hozanova i Štilićkina) TV USK-a.
Iako inače ovaj dvojac u javnom životu ne pridonosi kulturi tolerancije i normalnog uljuđenog ponašanja, u prvoj TV – emisiji sučeljavanja su se predstavili u umjerenom svjetlu.
Da nije bilo huškačkih i poruka laži spram Nijaza Kadirića i moje neznatnosti, njihov bi se nastup mogao cijeniti zrelim i pragmatičnim.
Odnos prema kandidatu SDA Hasanbegoviću se doimao mlakom verbalnom „kamilicom“. Kao da su se Cuco i Zekotić htjeli solidarizirati sa Farisovom bolešću i teškom načelničkom pozicijom u okolnostima kad Farisa „žuta“ zgrada patronizira. A javnosti je već poznata „Baba – roga“ (patronizator) iz žute zgrade…
Njihov „braniteljski“ stav spram položaja Farisa mahom je tokom cijele emisije služio kao paravan za obračun sa mnom i Nijazom. Gigant političke manipulacije i laži, Zekotić je i mene iznenadio taktičnošću sjedinjenom s ljudskom blagošću i osjećajem za pravdu, za trijumf nad „zlom“, koje se imenom i prezimenom podrazumijeva, u kome drugom – do Asimu Kamberu.
Slično kako je nacionalizam patološka forma patriotizma, ljubomora je patološka forma ljubavi… Ljubomora po pravilu za posljedicu ima destrukciju osjećaja ljubavi i mržnje. Na isti način kako je Shakespearov Othello iz ljubomore na smrt „zgruho“ svoju ljubav života Desdemonu isto bi uradio i efendi Šemsin „Othello“ sa mnom.
Muhamed mene „voli“, ali ta ljubav planetarnih razmjera dobiva patološku formu mržnje, jer da bi on postao ja, ja moram „nestati“, biti “okužen“, osramoćen, doslovno „usmrćen“ i kao takav uklonjen sa političke scene. Da bi on zasjeo na moje mjesto…
Da bi mog džematskog efendi Šemse sin – Muhamed, politički kozmonaut iz daleke nepoznate stratosfere zasjeo na presto u žutoj ili zelenoj zgradi, on protiv mene može bezgranično lagati i izmišljati do granica fantastike… I nekoliko miliona svjetlosnih godina iza…
Ne može se ovdje negirati i državnički a lažni štof ove mega – vlastohlepne populističke zvijezde, koji se iznenada u predizborno praskozorje pojavio na našoj političkoj sceni kao kandidat za načelnika… Sufinanciran iz blagajne (na crno) terorističke A SDA iz Cazina…
Sve bi to bilo lako i jednostavno da Muhameda nema na sve strane našeg grada, da ne vire iza svake slike, profila, klipa i tvita na facebooku.
A Cuco s druge strane hoće na osnovu statusa međunarodnog karitativnog lidera pa samim tim postati i političkim liderom, Šero za savjetnika u Nijazovom kabinetu, Đana sa Mungom i Selimovićem za lidere nove socijalne elite, elite koja sve zna, a ništa, doslovno ništa ne razumije…
U svakom kafiću, na svakoj kahvi, na takvih se nekoliko političkih zabavljača naiđe, da ne povjeruje čovjek kakva se generacija u Sani rađa. Generacija talentirana za serijale slične „Zadruzi“ ili „Ljubav na selu“ i ne znam više kakvih zabavnih serijala.
A ipak najsličnijih „Noćnoj mori“…
Nastavlja se sutra…
P.s. „LAŽI, LAŽI, LAŽI ME TI TO RADIŠ NAJBOLJE!“
Poštovani čitaoci, nakon što su mi sa RTV Sane javili kako ničim nije utemeljen moj zahtjev da uzmem učešće u emisijama sučeljavanja i predizbornih debata, ništa mi drugo preostalo nije do moga „otoka spasa“ od nevjerovatnih laži – do moga bloga…
Da su ti voditelji i urednici liderskih sučeljavanja barem prisutnim stranačkim kandidatima u emisijama kazali da ja nisam tema, da su teme zadane, da su teme njihovi programi i strategije, nekako bi mi i lakše bilo…
Ne oni su ćutali, pa sam ja tema bio i u tematskim pitanjima vezanim za privredu, školstvo, zdravstvo, lokalnu upravu (administraciju), infrastrukturu, ekologiju, uglavnom čega bi se god dokačili stranački glasnogovornici i mene bi „suptilno“ i podlo oćuškali…
Mene i Mustafu…
Pa dobro, ok je, demokracija je… Ali vam je danas dragi moji sugrađani, barem jasno da ja nisam čovjek koji upravlja i patronizira rad svega i svakoga u našem lijepom gradu.
Da nikada policiju zvao nisam da bilo koga za što pritišćem, o sudu i tužilaštvu da ne govorim, da sam za četiri godine barem manje sto puta od Šere i Arnela posjećivao općinsku administraciju, da kod direktora preduzeća i ustanova svraćao nisam barem u zadnjih deset godina…
I sve što su protiv ove sanske „baba – roge“ pisali, je zapravo način i poruka kako bi se oni ponašali kada bi im mi iz SDA prepustili vlast…
Sve ovo je razlog da sam se odlučio na jedini mogući odgovor ovima što me prozivaju. Na mome blogu ćete sve naredne dane u redovnom terminu moći čitati moje odgovore onima koji me prozivaju.
Da li će u nekom danu biti objavljen i blogovski dvobroj, trobroj, a mogući i sedmobroj, neće ovisiti o meni nego o njima i količinama laži koje će protiv nas iz SDA „prosipati“…
Na kraju, zamjeriti mi nemojte na blogovskoj blagosti… Za takvu se opoziciju isplati boriti… Dok me god pamet i zdravlje čuva – ja ću njih čuvati… I tako lažljive…
A u sutrašnjem nastavku vam u svakom slučaju kakav „apaurinčić“ preporučujem, a najbolje ovaj moj blog da zaboravite i ignorirate…
Nisam ja baš tako blogovski blag – kako se prodajem? A političari su roba, vidjećemo 15-tog navečer ko se bolje prodao…
A Jedan daje, Jedan uzima, a ja Njegov rob…
