Šemso Dedić je u našoj kantonalnoj i svojoj bihaćkoj SDA – organizaciji doslovno dotukao demokraciju prakticirajući i dokazujući svoju moć. Ukinuo je kritičko razmišljanje, ukinuo drugačije razmišljanje, ukinuo argumente dijaloga i autorefleksiju humaniteta i uvažavanja u komunikaciji, ukinuo pravo na stav običnih članova SDA Bihaća…
Postoji nešto što se u teoriji političke vlasti imenuje (zove) patologijom vlasti. Riječ je o teško oboljelim političarima koji su izgubili kontakt sa stvarnošću, sa svojom okolinom, sa svojim stvarnim mogućnostima i konačno i sa općedruštvenim ciljevima. Od patologije vlasti najviše stradaju obični građani…
Takvi se političari počinju osjećati svemogućim, nezamjenjivim, otpornim na svaku kritiku. Oni se jednostavno ponašaju po principu svemoći vlasti i funkcije koju obnašaju…
Sve se svelo na diktat, diktat moći funkcije. Ne znanja, ne ideja, nego sadizma moći.
Patologija moći u okolnostima društveno – reflektiranog izbornog neuspjeha za ljude kakav je Šemso ne predstavlja nikakav problem. On je sam u vrhu stranke iz Krajine i on rukovodstvu stranke servira istinu koja njemu odgovara.
Društveno – politički izborni neuspjeh u Bihaću njemu u konačnici ne predstavlja nikakav problem. On je iz svega toga ponovo osigurao najbolji položaj sebi.
On je vrhovni Povjerenik SDA u Bihaću.
Njega ne zanima kolektivna stvarnost bihaćke SDA, njega zanima da je on gornji, da je on subjekt hologramske tiranije i moći koju već dugo prakticira u Krajini. On uopće ni ne razumije pojam potrebe progresije kolektivne realnosti za uspjehom i slogom. Njega samo zanima njegov i uspjeh njegovih prijatelja i rođaka.
Ničijem se porazu u SDA ne radujem, brine me neuspjeh mojih kolega i prijatelja u Bihaću, Cazinu, u sarajevskim organizacijama, ali me ipak savjest obavezuje da ukažem na izvjesnost neuspjeha neizgrađenih i samoumišljenih lidera kakav je naš Šemso. I njihove štete za SDA u cjelini…
Politika je fundamentalno sredstvo za izgradnju društva u kome političari služe ljudskom kolektivu, a ne sredstvo represije i uništenja stranačkog SDA – kolektiviteta.
Visokopozicionirani političar se ne postaje vlastitom voljom, nego voljom drugih. U Šemsinom slučaju, voljom svih Općinskih organizacija SDA i njihovog članstva.
Ono što nije naš Šemso shvatio je činjenica da je politika zapravo javna djelatnost u kojoj je teško prikriti krajnje namjere.
A takvi tipovi u politici kakav je naš Šemso imaju natprosječan osjećaj za vlastite interese, interese šire porodice te osobnu materijalnu korist.
Ogroman trud i volju sam i sam uložio da se mi iz Krajine izborimo za njegovu političku funkciju i položaj u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti vrha države…
Nikada ni jedan politički dužnosnik iz Krajine nije bio sa toliko funkcija, ministar Vlade F BiH, državni poslanik, pet pozicija u organima stranke, i na kraju i Povjerenik SDA Bihaća.
Nevjerovatan je njegov „uspjeh“ da je uspio po broju funkcija i nenadmašnog Šepića preteći…
Patologija moći i Šemsinog neuspjeha se upravo i najviše ogleda u akumulaciji funkcija. On u toj situaciji misli kako čuva svoj politički autoritet i položaj. Sa što više funkcija…
Vrijeme je pokazalo suprotno. Ne postoji političar koji vlastitom – individualnom snagom može sačuvati funkcije i utjecaj. Utjecaj se gradi sinhronizirano sa stranačkim ljudima oko sebe, sa ljudima lojalnim ideji a ne pojedincu. Šemso to nikada neće i ne može razumjeti.
A ja mu podrška više nisam i nikada više biti neću…
Šemsin devijantni mesijanski profil u kultu poraza vidi svoju moć, moć vođe. Jer on cijeni da je on po pravilu nepogriješiv. A onaj koji je nepogriješiv logično (po Šemsi) mora ispravljati greške. Zbog toga je i tražio funkciju Povjernika u Bihaću. Molio vrh SDA…
Šemso zapravo nema političku alternativu, on je sa Mirsadom Vojićem ta alternativa, on je reformator, spasitelj i branitelj SDA, u prošloj kolumni od pobrojanih „krivaca“ iz Bihaća i nas „neposlušnih“ iz cijele Krajine…
A oni koji budu kritički preispitivali razloge poraza u Bihaću, takvi će slično Mustafi Zuliću (Orašac) biti telefonski obavješteni da napuste funkciju Predsjednika mjesnog ogranka SDA.
Apsurd je da kadrovsku korekturu podmlađivanja nad „starim“ Mustafom iz Orašca provodi nekoliko decenija od njega stariji Mirsad Vojić.
Traženje žrtvenog jarca za poraz u svima drugima osim u sebi samom neće stabilizirati SDA Bihaća. Mustafa je od Vojićevog poziva očekivao čestitku, kakvo priznanje za izborni rezultat najboljeg ogranka SDA (Orašac), za najbolji rezultat (Mustafin) na listi za Općinsko vijeće gdje su ga birači sa desetog digli na prvo mjesto.
Najbolji pojedinačni rezultat na listi na Općinsko vijeće ostvario Mustafa, birači ga sa 10-og podigli na 1 mjesto. A njegov ogranak Orašac za preko 300 glasova i preko 50 % ukupno osvojenih na dva biračka mjesta, ostvario duplo (i više) veći procenat od prosjeka Bihaća.
Najmanje što je Mustafa očekivati mogao je zahtjev za ostavkom.
A u ostavci podnešenoj 20.01.2021. god., Mustafa veoma precizno obrazlaže razloge ostavke, markirajući pogrešan smjer politike kojim Šemso vodi ovu organizaciju.
Ovdje je jasno, da su Mustafa i njegov ogranak Orašac (kome ovom prilikom čestitam), da su poraženi, Mustafa bi bio cijenjen, niko ga zapazio ni zvao ne bi da ostavku podnese…
Možda bi Mustafa kao „gubitnik“ bio prvi do Šemse poslije Šemsinih rođaka i kumova…
Dakle, SDA u svojoj ideološkoj supstanci mora dokinuti kult poraza kao način egzistiranja nesposobnih lidera. SDA mora odustati od politike eliminacije uspješnih slobodnomislećih članova, ona (SDA) mora takvima otvarati javni prostor jer je to i jedini put stabilizacije i dugoročnog uspjeha…
To je ključ uspjeha naše organizacije SDA u Sanskom Mostu. Mi naše najbolje strankaše bez obzira na godine, struku i zvanje čuvamo jer je njihov uspjeh zapravo naš kolektivni uspjeh… To su zapravo istinski čuvari i biseri SDA…
SDA nikad nisu ugrožavali konkurenti iz drugih stranaka, nju su uvijek ugrožavali oni koji su se u njenim redovima borili protiv istine i etičnosti, oni koji su prakticirali mehanizme unutrašnjeg pokoravanja. Takvi nikakav progres, osim sebi samima, ne mogu donijeti SDA, njenom članstvu, niti društvu u cjelini.
Šemso je po svemu sudeći autentični kondenzat negativne kadrovske politike u SDA, politike koja je doslovno ošamućena mitskom patološkom misijom autokratskog vladanja koja u stranačkoj bazi i ideološkoj supstanci SDA nikakvog uporišta nema.
Izborni ciklusi ne donose samo podatke o kolektivnoj volji nekog biračkog tijela, one donose i razotkrivaju istinu o „veličini“ onih koji su trebali biti a nisu izabrani. Princip kadrovske politike zasnovan na preferiranju onih koji nisu ostvarili rezultat na izborima i koje bazi SDA namećemo, osuđen je na dugoročnu propast.
Zapravo su političke stranke na prošlim izborima dobile priliku da na matematičkim pokazateljima izvrše kadrovska prestrojavanja kako bi osigurale stabilnost i bolji izborni rezultat u budućem izbornom ciklusu. Vjerujem da će SDA i to učiniti…
Oni koji iskreno vode računa o kolektivnom dobru svih članova stranke nikada u njima neće tražiti neprijatelje suparnike. I to one suparnike koje po svaku cijenu žele uništiti. Oni će uvijek tražiti prijatelje s kojima će iskreno surađivati i jačati našu SDA…
Šemsina politička moć ne razmišlja o javnom interesu, ne shvaća vrijednost aktivista na terenu, on hoće da se njega boje. A to se onda zove političko nasilje.
Šemso zapravo vlastite promašaje u kadrovskom odabiru ispravlja tako da progoni druge. A krenuo od onih koji su „krivci“ što rezultat SDA Bihaća nije i katastrofalniji. Krenuo od najboljeg kandidata za vijeće – Mustafe i od najboljeg mjesnog ogranka – Orašac…
Ali je on – Šemso dovoljno „pametan“ i „moćan“ da SDA Bihaća i veću katastrofu doživi na narednim izborima… S njim kao Povjerenikom na čelu…
Povjerenik za Bihać
P.S. Poštovani čitaoci, svaka je generalizacija pogrešna, neodrživa i često pogubna. Nisu svi političari loši, nisu gramzivi, nisu nemoralni, ali ih ima nevjerovatno egoističnih i sebičnih. Upravo je Šemso jedan od njih, a puno ih poznajem.
Interesantno je da ova osobina i načelo sebičnosti na vidjelo izlazi kada takav političar osnaži poluge moći i utjecaja na materijalno – interesne tokove. Kad dođe u vrh vlasti…
Takvi se onda počnu ponašati neprijateljski i prema najbližima. Egoizam, sebičnost, a u konačnici i neprijateljstvo se ne može pobijediti sličnim neprijateljstvom. A uvijek se po pravilu pobijedi prijateljstvom, ali i istinom.
Ja se protiv našeg Šemse isključivo želim boriti istinom, istinom koja ne uništava bilo koga, istinom koja korigira. Sa istinom čija je namjera prijateljska i dobronamjerna.
Zbog toga se u ovo predramazansko vrijeme, vrijeme dobra, praštanja i čišćenja od svakih grijeha, nadam da će Šemsu ovo moje pisanje korigirati…
Lucidno je i Vinston Čerčil opisao dobrog političara: „To je onaj koji zna predvidjeti šta će se dogoditi sutra, za mjesec i za godinu, dakle onaj koji zna i ima kapacitet strateškog predviđanja. Ali i onaj koji ima objašnjenje – izgovor ako se ne desi…“
Što god da se desi Šemso je dovoljno vješt da izgovor i odgovornost traži u drugom, najčešće nedužnom kakav je naš SDA – heroj Mustafa Zulić…
A po vještini tumača izgovora najsličniji je naš Šemso mladim SKOJEVCIMA koje su ideologiju diktata poučavali u Kumrovcu.
Da ta škola još živi Šemso bi bio odlikaš u njoj…
Poštovani čitaoci, na ovaj vas način obavještavam da će naredni predramazanski vikend biti objavljeno specijalno vanredno blogovsko izdanje. Subota ili nedjelja u istom terminu, pa vam je moja preporuka da ga u širokom luku zaobiđete…
Nastavlja se uz specijal vikend – dvobroj…
Pod radnim naslovom GLUHO BILO!?
