Njihov javni govor, govor igrača iz „Allahove ekipe“, pisanje i uopće javna komunikacija je izašla iz okvira prihvatljivog komukacijskog diskursa, te zašla u prostor ljudske gluposti… Toliko su zagadili naš javni prostor da se um razumnih ljudi sve više pretvara u kantu za smeće. U kantu u koju se trpaju nesuvisle neistine i odvratne gluposti.
Pokušao sam u našem svakodnevno rječničkom arsenalu pronaći adekvatne riječi, pokušao i nešto i uspio: trljenje, popovanje, razglabanje, brbljanje, bulažnjenje, palamuđenje, trućenje, trkeljanje, trabunjanje, baljezganje, laprdanje, lupetanje, blebetanje, su samo neke od riječi kojima bi se barem približno objasnio fenomen ovih medijskih blebetala…
Možda je zagađenje komunikacijskog diskursa put i način da se dođe do katarze, do kakvog pročišćenja, možda.
Možda, vidjet ćemo – ali im ja na gluposti koje i o meni prosipaju nisam mogao odćutati… Jer je u konačnosti glupost opasni odraz ljudske karakterne bijede i pokvarenosti pred koju neko ipak stati mora… Kojoj neko treba odgovoriti…
Naš virtualni i uopće medijski prostor odjekivao je i u časnom Ramazanu od udaraca mrzilačkih virtualnih sjekira. Takva se uporna medijska „sječa“ graničila u svojim pojedinačnim manifestacijama sa mržnjom.
Jedan se od takvih tradicionalnih, a neumornih kasapa (a nije Midho), oglasio na samom početku časnog Ramazana. Pogađate, riječ je o bivšem, a decertificiranom imamu, kandidatu za načelnika, mome džematliji, danas komšiji na Trgu Ljiljana Muhamedu Zekotiću.
Iz rakursa odabrane „Allahove ekipe“ Muhamed je energično reagirao na činjenicu kako sam ja ušao u posjed vlastitih putnih dokumenata.
Razumjet ćete, Muhamed – kao vođa i trener u „Allahovoj ekipi“ reagira na moja putna dokumenta, a uopće ne reagira na činjenicu da niko nije oduzeo nikakva dokumenta Mirku Vrućiniću katilu odgovornom za stotine i hiljade ubijenih i utamničenih sugrađana Sanjana…
Žalosno…
Amir Zukić – Prvi do trenera…
Epohalni blesan, razglabalo, lupetalo i prvak brbljivog zalijetanja u dnevno – političkim komentarima (neznatno ispod Muhamedove razine, povremeno i iznad), svakako je naš Amir u političko – komediografskim krugovima poznat kao Blićko.
Ovaj „iskusni“ politički ideolog i prebjeg doslovni je prvak brbljivog zalijetanja u komentarima svega i svačega čega se dotakne, svega na što naiđe, što čuje, vidi, pročita na mrežama…
Za takav verbalni profil potreban je poseban talent, nadarenost. Takav se isti rodi jednom u hiljadu godina. Ne postoji tema na koju on nije spreman ubaciti svoj komentar, komentar koji ima karakter nadzornog arbitriranja o svemu i svačemu.
Od zdravstva, školstva, astronomije, vanjske i unutrašnje politike, filozofije, religije, građenja, botanike itd., itd., pa kad uzavru polemike u njihovoj maloj od „Allaha odabranoj grupi“ njihove lucidne upadice upravo djeluju ko graja dječice uzrasta vrtića.
Mislim ovdje da naši klinci i klinke u vrtiću mogu rezonirati zrelo, siguran sam da bi reagirali kad ove „odabranike“ Njegove poredim sa njihovim vrtićkim intelektualnim „nerastom“.
Mislim da sazrijevanje ovih Njegovih „izabranika“ još uvijek nije ni u toj fazi klinaca dječijeg predškolskog uzrasta.
Oni su toliko ušli u ulogu profesionalnih lagača i komičara da bi ih komotno za Ginisa mogli kandidirati. Zapravo, ne postoji policijsko – istražna forenzika koja može do kraja istražiti to šta oni mogu izmisliti. Kulturu laganja su oni doveli do savršenstva. Potkrijepit ću kasnije…
Ali bi Amiru neko hitno morao pojasniti da on više nije na poziciji „savjetnika“ ministra privrede – smijenjenog Nijaza Kadirića…
Da sada rukovodi šumskom upravom ispred NiP-a…
Najviše me na utvare iz balade repera Ede Majke podsjeća.
Urnebesno je za mene bilo njegovo nepovezano hvalisanje u kome on Muhamedu tumači svoj status „savjetnika“ smijenjenog ministra Nijaza Kadirića, u čije ime raspoređuje budžetske grantove.
Bio sam uistinu zabezeknut načinom autoritativnog dijaloškog magaretanja čovjeka koji se u stvarnosti ponaša kao savjetnik u Vladi i koji dijeli sredstva građana USK-a.
Ovaj bedasti komunikacijski dijaloški horor samo sam u svom nemalom književno – dramaturškom iskustvu još jedino mogao gledati u kazališnim predstavama.
Amiru bi neko blizak i odan morao pojasniti da je Nijaz razriješen i da on nije više savjetnik. Da on danas rukovodi šumskom upravom ispred NIP-a…
Da je NIP strašno ojačan bivšim Nijazovim savjetnikom Amirom – Blićkom… Sad je valjda jasno zbog čega „Allahov ekipni“ igrač Jasmin Mujačić povlači dobre političke poteze…
Posebno u kontekstu ukidanja prava socijalnih kategorija. Nek naša socijala Allahu hvala jede proljetno zelje i mlade koprive dok naši „Allahovi“ medijski jurišnici dijele budžetske grantove… Gluho bilo…
Nastavlja se…
