Prvo se želim zahvaliti cijenjenim čitaocima koji prate i čitaju ove moje zapise i posebno onima koji prenose činjenice i istine o njima. Kažu mi da čitanost uglavnom raste iako nisam opterećen čitalačkim auditorijem. Što god veći broj ozbiljnijih čitaoca veće i obaveze i javna odgovornost… Zahvalan sam i onima koji me i na mome blogu kritiziraju. Posebno sam zadovoljan čitaocem koji mi uporno nakon svakog objavljenog bloga poruči kako „praznu slamu mlatim“, jer ga na kraju i on redovno pročita…
Nikada „praznu slamu“ mlatio nisam izuzev osušenih mahuna kad smo ih kao djeca šibom trehali… Pogotovo „praznu slamu“ mlatio nisam u slučaju porodice Habibović… Dobar je znak da se Šemso na društvenim mrežama počeo braniti. Objasnio je i svoj visokoobrazovni status sa prijeratnom diplomom fakulteta u Banjaluci. On, uglavnom odgovara na ono što ga ne pitaju, a ono što ga kolega Bećirbegović na Skupštini ili ja putem ovog bloga upitamo on uopće ne komentira…
Pitao sam ga za njegovu firmu registriranu u Prijedoru „HLT“, nema pojma. Pa sam ga pitao o dugovima te iste firme, opet nema pojma. Pa o neplaćenim obavezama njegove firme po osnovu zakupa u školi, čovjek pojma nema. On (Šemso) uopće pojma nema kako je supruga Majda otpisivala mužu Šemsi i porodičnoj firmi obaveze. On pojma nema ni tko je i kako organizirao nelegalnu proizvodnju u školi od kojih su se ostvarivale legalne zarade, ali pojma nemaju gdje su završavale. Pojma nema ni o sredstvima (cirka oko 30 000 KM) iz programa prekvalifikacije… A on ministru Juriću pisao za preostala sredstva…
Postavlja se ovdje logično pitanje – čime se on bavi kad ni o čemu pojma nema? Obrana ignorancijom kompromitantna je i paradoksalna sama po sebi. Jer ako čovjek na čelu („vođa projekta“) danas tvrdi da o tome pojma nema niti ikakvih spoznaja, niti komentira istrajavajući na ignorantskom stavu, onda nije do njega. Do nas je, mi pojma nemamo… Zbog toga ga više ni pitati neću. Nek odgovara nadležnim…
Ono što je sigurno i u čemu je Šemso upravu to je činjenica da današnji gangsteri širom svijeta od Sicilije do Baljvine kod Mrkonjića učinak ni ne mogu postići bez visokih škola i obuke. Zbog toga i jeste razumljivo što se Šemso javno očitovao na ove obrazovne fakultetske dileme. Ali nije na svoje zapošljavanje u Mješovitoj školi…
Parola „cilj opravdava sredstvo“ umnoga Machiavellia doživjela je u ovom slučaju potpunu i praktičnu realizaciju. Kad je njegova supruga Majda nelegalno poništila legalno objavljen konkurs, pa objavila nelegalni za svoga legalnog supruga, pa ga tobože legalno izabrala na polulegalne časove kojih uopće nema u legalnom programu, a sve u suštini nelegalno, prvi je korak ka cilju postignut.
Postoji u sociologiji definicija kako težnja za krađom i utajom spada u kategoriju poremećaja mišljenja. Međutim, ako se tuđa (društvena ili privatna) imovina organizirano s predumišljajem potkrada tada je riječ o osobama koje su bez ikakve grižnje savjesti, bez straha i bez ikakvih ljudskih vrijednosti. Dakle, zaključiti se može da se u našem slučaju (Šemse) ne radi o poremećaju mišljenja nego poremećaju karaktera i morala. Ovdje je bitno i zaključiti da osobe umočene u krađu nisu u nadležnosti medicine nego pravosuđa koje je jedino kadro odgovoriti ovoj pošasti 21. stoljeća. Čovjek upravlja procesima u svemiru ali će veoma teško suzbiti pošast koja se moderno korupcijom zove, ali se boriti moramo…
Historičari tvrde da krađa i lopovluk datiraju još od starijeg kamenog doba. Egipatski faraoni, rimski Neroni, carski Trojani i otomanske vojskovođe posebne su špilje i ostave imali za otuđeni plijen iz ratnih pohoda. Bile su i nešto uređenije sulejmanovske ostave i za otete žene.
Nisu pljačke više sa revolverom i bravarskim alatom. Da bi bio napredan lupež, osim psihologije moraš obavezno poznavati informatiku i matematiku. Neko mora izračunati i sređivati papire da sve bude „čisto“ a usput i kasa očišćena kakav je slučaj u Mješovitoj školi.
Recimo, pare iz linije za edukaciju iz programa „Ploda“ (4 500 KM) koje su došle u ovu školu ali ni jednog traga nema gdje su „izašle“. Sad ih ima sad ih nema. Šemso je jednostavno virtouz informatički, ali i financijski. Sve čisto, nema tragova, nema fajlova, ali ni love – nema, maca popapala…
Današnji vam informatički maheri (hakeri) upadaju putem interneta u računala, softvere. Osim u sferu privatne korespondencije i u kreditne račune (kartice), pinove, lozinke… Jednostavno vas virtualno „uzimaju“… „Opušu“…
Obavezan je u ovakvom timu za puhanje državnih para i dobar sociolog – komunikološkog usmjerenja. Neko mora uvjeriti managera, u našem slučaju direktora (Majdu), da bez ikakvog otpora sudjeluje kao formalno odgovorno lice i da nakon toga ne fasuje slom živaca. Na kraju i u kolektivu se svi moraju uvjeriti da šute, zbog čega je važno biti i praktični vjernik poput Redže. On se iskreno moliti zna a kad krene kako ne treba svjesni su da je u vjeri utjeha… Odu na džumu, pa poslije juriš na polumjesec simbol islama i pod noge sa njim…
Poznavanje lingvistike zbog ovog komunikološkog aspekta pretpostavka je cjelovitosti uspjeha ozbiljnih pljačkaša. Po mogućnosti i poliglote, da su poput našeg Šemse. Krene se u puhanje neke strane financijske institucije, moraš znati jezik da ne pogriješiš i umjesto u banku, mjenjačnicu i sl. upadneš u buregdžinicu. U okolnostima „napada“ valja komunicirati sa šalter – službenicom. Evo ti našeg ekspertnog promicatelja i moga javnog jezičnog neznanja, bilingvalnog eksperta – Šemse. Bonny i Clyde u virtualnoj reinkarnaciji, dobaci mi još jednom duhoviti i sarkastični Nero…
U Šemsinom moralnom i stručnom profilu sve su struke zadovoljene i ja mu jednostavno vjerujem da je visokoobrazovani intelektualac. Dok ga god ne ufate… Status mega – kriminalca u politici bez struke i zvanja ne može se postići. Njega bi bila velika šteta u ovoj školi ne ostaviti da radi kao nastavno sredstvo (pomagalo). Kao mustra uz visoke organizacijsko – demonstracijske sposobnosti, on jednostavno svemu može poslužiti.
Ovdje moramo istaknuti da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno, dotle je on kriv i to je nesporno… Da nije kriv ne bi se branio, jer i on sam najbolje zna o svojoj krivici. Nevini ne znaju ništa jer na kraju ni nisu krivi, i ne brane se. On se brani, nespretno ali brani… Činjenice sve govore, a i istraga će u konačnici utvrditi, pokrenuta je… Dok god naše karikature od pravosuđa ne počnu oduzimati nezakonito stečenu imovinu status quo će trajati. Zbog toga i mislim da za njih prvo nadležni organi pravosuđa moraju utvrditi odgovornost, pa oduzeti nezakonito stečenu imovinu ukradenu od škole, profesora i učenika, te ih onda nježno u pozadinu…
To što Šemso još uvijek radi u Mješovitoj srednjoj školi kosi se sa zdravim razumom, logikom i kodeksom pedagoške struke. Redžo Kurbegović i ponajviše drži do njega kao prominentnog kadra SBB-a samo zbog činjenice da je predano najprljavije poslove obavljao za njega i SBB. Tračak nade za tu privatnu stranku postoji samo zbog činjenice da se veliki broj običnih članova pa i visokih općinskih funkcionera u S. Mostu ne slaže sa tom i takvom politikom, koja se uglavnom režira u glavama prisvajačkih kapitalista Eniza – Žvalje i Redže – Čvake, a dojam neke intelektualne punine ove SBB glave baš i ne odaju.
Prvobitno akumulirani kapital dok su još bili u SDA, oni po svaku cijenu žele održati i zato su im potrebni ljudi Šemsinog „moralnog“ profila i kova. Na sve spremni… Oni se i jesu zbog toga odlučno i čvrsto stavili u poziciju rušitelja poretka i vlasti jer da bi održali dostignuti nivo moraju biti blizu državnog (općinskog) budžeta i fondova. Za svaki slučaj, ako bi „ne daj“ Bože ustrebalo, a stalno im treba, oni su nezasiti… Valja Redži i Enizu održavati njihove vile i poslovne prostore od 800 – 1000 m².
Termin suspenzija, otpust iz službe traje još od rimskih legionara. Kod nas, nažalost otpusta iz državnih službi, ustanova, preduzeća haman i da nema. Neki mi iz sindikata tvrde da je to čak i nemoguće. Kad se i dese onda se otpuštene „kažnjava“ neprimjereno velikim izvorima otpremnina i plaća. Beskrupulozno bogaćenje perjanica SBB-a, a bogami i perjanica korupcije Habibovića u ovoj školi bi se moglo završiti i dodatnim bogaćenjem.
Pozitivno je za ovog SBB – lidera što on u idealnu sliku o sebi i vjeruje, i tu je snaga vjere slično kao i kod Redže… Takvi promiskuitetni političari mijenjaju stranke i ideologiju kao djeca uneređene pempase. Uglavnom po principu – KO LI GORI, MI SMO PRVI DOLI – ISPOD. Samo on i Majda brže od Redže dres stranački mijenjaju. Unikatan je to, bezgraničan i nedostižan talent promjene stranačkih iskaznica i usput stvaranja pozitivne slike o sebi…
Skandinavska ministrica Mona Sahlin greškom je službenom karticom platila dječje pelene. Novac je vratila odmah ali je podnijela ostavku. Kod nas se opelješe državni milioni, i dokaže se, sve jasno ali se ostavka ne podnosi. Kada se iznos za koji postoji sumnja da je pronevjeren u ovoj našoj školi preračuna u pelene po važećim cijenama, SBB – Habibovići su zasigurno otuđili i nekoliko šlepera pampersa ili neke jeftinije marke. A šta su drugo opelješili kad ih Redžo i Nihad toliko čuvaju samo dragi Bog zna… Naravno, sve to nije razlog za ostavkom i ovdje je sve jasno. Kako se god Šemso ne pridržava etičkog kodeksa u politici, još manje ga se pridržava u odgojno obrazovnoj struci, ako je uopće ima?
Zbog toga me i ne čude verbalne bitke na našim „grupama“ i mrežama na relaciji za i protiv Habibovića. Za neke je on genij a drugi ga kao nečastivog doživljavaju. Velika količina negativnih atribucija, epiteta, otrova, crnila, emotivnih naboja pa i kompleksa zrači iz tog javnog dijaloga. Ne branim Šemsu i da se ovdje razumijemo, legitimno je i dio je pluralizma da otvoreno razgovaramo ali ovi malomišićni monolozi tipa UGSM – ovaca ili Foruma Pro et Contra (makar nekad i zabavni) nisu način traženja rješenja i istine. Nikad ne smijemo zaboraviti da kada mjerimo druge i o njima javni sud donosimo istovremeno i nas mjeri sami Bog, zbog čega na dostojanstvo pozivam i u slučaju mojih protivnika. Pa makar i Šemse koji je kreirao i realizirao plan napada na moju kuću i porodicu, stranku, općinu…
Šemso i Habibovići nisu dio ozbiljne kadrovske politike koja preferira izvrsnost i moralnost nego podobnost. On je trenutno najpogodniji kadar i Redži i Nihadu u SBB-u zbog čega ga oni snažno štite bez obzira što je i njima njegov moralni profil jasan. Konačno, neko i gori od njih u nekoj stranci egzistira. I to je jedina Šemsina prednost, naravno uz firmu u RS-u koja sa parama dobrih Sanjana posluje i naravno Banjalučki fakultet…
Kredibilitet SBB-a se svakim danom njihovog ostanka u ovoj stranci topi. Habibovići su već u ozbiljnim političkim krugovima metafore mita i korupcije a Šemsu u njegovoj stranci već zovu Šemso – AFERA. Šta god da radi afere proizvodi. Narod je na afere i krađe navikao ali da se tako združeno brane kriminalci u vlastitoj stranci koja je poručivala kako su njeni kadrovi „drukčiji“ i šansa „bolje budućnosti“ nije baš pametno…
Korupcijom zaraženu stranku samo na jedan način možeš liječiti – čistkom vlastitih redova. U protivnom građani očiste cijelu stranku što bi se izgledno moglo desiti SBB-u na narednim izborima…
P.S. Poštovani čitaoci, nakon objavljenih nekoliko kolumni i obraćanja autor je za kratko vrijeme doživio niz prijava i prigovora kojima je cilj bio zaustaviti ove moje serijalne zabilješke. Morao sam u tom smislu, osim pred predstavnicima lokalne policijske uprave, kantonalne, dati izjavu i organima policijske uprave Federacije (FUP). Uglavnom pod izgovorom da „morim“ one koje tretiram i čije nezakonite radnje otkrivam. Posljednja u nizu prijava državnom Ombudsmenu za ljudska prava BiH sa sjedištem u Banjaluci, Ravnogorska 18 (g. Predrag Raosavljević), svjedoči da oni koji tobože žele „demokratski“ preuzeti vlast od legalno izabrane zapravo nisu demokrate i nisu im demokratski principi vladanja i ponašanja svojstveni. Oni su, naime (ovi koji se na mene žale) probili sve granice neukusa i medijske brutalnosti pišući protiv čelnika lokalne vlasti kao „ubojicama“, „silovateljima“, „kriminalncima“, iz godine u godinu a da zato ni jedan ozbiljan argument ponudili nisu. I sad kad sam ja nakon višegodišnjeg medijskog i internet – virtualnog terora počeo pisati o njima, i to sasvim pristojno, njih to jednostavno „smori“… Neka se malo strpe nije oktobar daleko, ja jednostavno ne mogu stati, a činjenica na pretek…
Poštovani čitaoci, blogovski fanovi, poznato vam je da je moj princip da u vrijeme državnih i vjerskih praznika ne objavljujem kolumne. Slijedeće sedmice, uoči prvog maja (državnog praznika) kolumnu neću objaviti, što ne znači da u međuvremenu neću imati kraća obraćanja u ovisnosti o aktivitetu mojih „smorenih“ oponenata… U svakom slučaju već prva srijeda nakon prvog maja – eto mene… A Redžo – Čvaka, Eniz – Žvaljo i Omer – Mahagoni (boja kose) na redu…
