Iza svake uspješne sportske, a zašto ne kazati i političke „karijere“, stoji kvalitetan selektor ali i kapiten ekipe. Iza svakog uspješnog „muškarca“ stoji uspješna žena, pa sam ja mislio i očekivao kako će naša Narcisa biti pozitivan korektiv Jasminovih zabluda, ali se to nažalost nije desilo…
Svi oni koji su sa nestrpljenjem iščekivali reprezentativne susrete naše A reprezentacije u nogometu, sad već daleke 2008. godine, imali su kvalitetan razlog.
Miroslav Ćiro Blažević je te 2008. godine iz drugog pokušaja došao za selektora nogometne reprezentacije BiH. Kada niko nije htio, kada je kasa Saveza bila opuhana, bez navijača, Ćiro je došao kao spasilac sa jasnom vizijom i taktikom. Kapiten naših “zmajeva” i osoba od najvećeg selektorovog povjerenja bio je naš najveći nogometni znalac Edin Džeko.
Ako smo se proteklih dana i mjeseci usaglasili da je selektor i osoba sa najvećim političkim znanjem i vizijom, u našoj a „Njegovoj ekipi“ moj bivši šofer Amir Zukić zvani Blićko, onda je kapiten ove momčadi, a ko drugi nego Jasmin Mujačić zvani direktor. Politički i sportski as nad asovima.
Da bi određeni nadimak, poput već dobro poznatih nadimaka: Zeko, Arny, Blićko, Šero-Roše, Bilder, Pčelar itd., zaživio u narodu, potrebno je da se isti „udomaći“ u svakodnevnoj upotrebi.
Koliko se naš Jasmin Mujačić zvani „direktor“ udomaćio na poziciji direktora vjerujem da vam i nisam u obavezi posebno prezentirati. Otprilike, koliko politički poznajem sebe, nešto malo kraće je Jasmin Mujačić direktor Osnovne škole „Skender Kulenović“ u Donjem Kamengradu.
Direktorovanje mu se do te mjere dopalo, da je u obrazovani sistem Unsko – sanskog kantona uspio integrirati i jednu zaista značajajnu pedagošku inovaciju. Naravno, radi se o direktorovanju sa isturenog odjeljenja mnogobrojnih sanskih ugostiteljskih objekata.
Kada je krenula ova globalna pošast u vezi sa korona virusom, čovječanstvo je, kao i ranije, bilo primorano da za brojne aktivnosti potraži ozbiljnu alternativu. Tako se u masovnoj upotrebi našla i popularna Zoom aplikacija za kolektivne audio i video “meetinge”, koju sam i sam kao federalni zastupnik znao koristiti.
Jasno nam je valjda svima da je upotreba ovakvih tehnoloških pomagala „kratkog daha“ i da bez stvarnog prisustva nema one kvalitete rada, učenja i produktivnosti kao što je to slučaj onda kada je osoba i fizički prisutna na mjestu radnje. Tako sam barem ja učio…
Sposobnost upravljanja na daljinu ozbiljna je „specijalka“ direktora Mujačića, za kojeg mi kažu da je u stanju popiti i po nekoliko desetina kafa po sanskim ugostiteljskim objektima, ali u školu jednostavno neće, pa neće.
U nemaloj političkoj karijeri nisam upoznao direktora da je manje vremena provodio na svom radnom mjesto od Jasmina. I nije bilo slučajno moje pitanje upućeno kapitenu i direktoru Mujačiću, prije nekoliko godina, kada sam ga zaista zabrinut pitao da li se njemu škola u Kamengradu možda gadi?
Mora se ovdje kazati da je on jednom sedmično i znao nakratko tokom školskog odmora između časova navratiti do škole.
Kada su on, supruga mu, a nešto ranije Zeko i Arny, napustili SDA, moram priznati da mi nije bilo jasno koga su do tada folirali? Da ne foliraju disidentstvo tek sam konačno saznao iz njihove edukativno medijske strategije koja je razrađivana u službenom vozilu NiP-a.
Sa snažnom dozom „šprica i droge“…
Ushićenost i oduševljenje nakon brojnih pobjeda SDA, prestaje 2016. kada je Faris Hasanbegović izabran za načelnika Općine. Ta je pobjeda najteže pala našem direktoru Jasminu. Nije se kao iskreni prijatelj ni znao, a ni htio obradovati pobjedi svog do tada velikog prijatelja, kolege iz redova prosvjete, suizletnika na svim destinacijama od mora, banja, planina i gora… Nezamjenjivog u kafetrilingu Hasanbegović – Mujačić – Mahić.
Punih je sedam dana Jasmin hodao u šoku, u stanju psihosomatskih devijacija, pa se odlučio odhodati i do efendije – Brčaka, koji vikendom sihre skida.
Jasminovo razmišljanje o tome kako je izvisio za novi mandat općinskog vijećnika, uz sigurnu dodatnu mjesečnu gebiru, onako malodušnom kakav jeste, ostavilo je upečatljiv dojam na njegov poprilično ograničen mentalni i intelektualni sklop. +
Zato neka vas i ne iznenade njegove sadašnje „revolucionarne“ inicijative sa sjednica novog saziva Općinskog vijeća na kojima kažnjava socijalne kategorije, „ukida nedjelje“ i predlaže naučni pristup u „košenju trave“.
„Čega se lik sjetio“, što bi rekao bivši ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.
Već tad je direktor Jasmin razmišljao kako da se na adekvatan način revanšira stranci SDA, zahvaljujući kojoj je toliko godina direktorovao i vijećao (bez bilo kakvog učinka).
Preraspodjelom pozicija na USK nakon općih izbora 2018., onako kako to rade Hozanovi „reformisti“, Osnovna škola Skender Kulenović u Donjem Kamengradu, politički je na upravljanje dodijeljena SDP-u.
Prije toga je na „upravljanju“ bila kod Demokratke fronte, pa prije toga jedno vrijeme i kod Fahrinog SBB-a, uglavnom je europski NES škole u političke ispostave pretvorio kako nije ni u komunističkog Jugoslaviji bilo…
O tome kako je direktor Skendera preživio sve promjene vlasti, na koji način je „predavao i direktorovao“ bez adekvatne diplome, kada je i kako diplomirao, kako je obmanuo konkursnu komisiju Ministarstva obrazovanja USK-a i sekretara ministarstva gđu. Albijanu Trnavci, kako i kada preuzima kormilo sanskog NiP-a, šta su njegovi lični motivi itd., imat ćete priliku čitati u mojim narednim kolumnističkim nastavcima.
Zaslužio je direktor jedan ozbiljan kolumnistički ciklus, a kakav bi autor bio, kad mu to ne bi i omogućio. Ne želim ga ni jedne sekunde potcijeniti i dati našem teatralnom klip – maheru Amiru – Blićki prednost. Na istoj su razini glumačkog talenta a bome i intelektualnog.
Najljepše trenutke svoga „pratilačkog“ aktiviteta sam proveo na terasi i stanu do Jasminovog u Jezernicama. Kad god bi Arnelov iznajmljeni mercedes bio zatečen na parkingu ispred ove zgrade i ja bi se tu tehnički – radoznao instalirao.
Toliko je provala i nadahnuća za moje kolumne registrirano i otkriveno na verandi do Jasminove, da bi vam samo o njima dvojici (Jasminu i Arny-u) mogao pisati do kijametskog dana.
S njima dvojicom će vam vakat do ovog datuma biti olakšan u svakom slučaju… Garant!?
Do narednog čitanja idućeg četvrtka, dragi moji “reformisti”, strpite se…
P.S. I – Odgovor Flami
Na komentar ispod moga zadnjeg prošlosedmičnog bloga sumnjičavom Flami donosim dokaz kako je naš zet, moja decenijska podrška Midho Dedić glavni izvor informacija. Naravno, ne dugujem ovdje zahvalnost samo Midhi (da se drugi ne povrijede), moji stalni izvori su Mujo komesar, pa naš Muhamed Zekotić – Zeka, pa neizostavni Arny, pa moj Amir – Blićko, svi oni su neprestano radili za mene…
Svakako da je neizostavan i policajac Hasib Terzić – Hasko, koji je spona Midhe i komesara Muje i koji se predstavlja komesarovom ispostavom (uhom) na Sani.
Prepiske ovog Mujinog „uha“ su mi uistinu bile od nevjerovatne koristi. U svakom slučaju im dugujem neizmjernu zahvalnost. Jer ono što je Hasko „načuvo“ od Midhe isti je čas, a noć prije 16.09. prošle godine (15.09.) i do mene došlo.
Evo ti dragi Flame da pročitaš i šta nekad naša dva Amira Blićko i Kurbeg pišu o svome i našem doktoru Mustafi, koji ih je skupa sa mnom vadio iz periodičnih napada psihosomatskih udara.
Pa ti ovdje Flame nudim i Midhinu prepisku iz Nijazovog izbornog stožera u kojoj on kritički komentira nedovoljnu Jasminovu agresivnost u kampanji protiv nas iz SDA.
U svakom slučaju niko od Midhe nema veće zasluge za sve moje političke a bome i „istražno“ – represivne rezultate. A ja ti Flame baš i ne mogu sve kazati. Ali ti garantiram da će ti se sve „samo kazati“ naredne sedmice…
P.S. II „V kao Vukovar“
Na kraju ti evo dragi i radoznali Flame, kao poslasticu nudim i originalan tonski zapis u kome „Meštar“ – Zeko saopštava podatke i adresu sindikalnog vođe organa uprave Fazira Vukalića. Zeko je uvijek bio uz malog i običnog čovjeka.
Riječ je o sasvim dobronamjernom informativnom posredovanju sa „akviziterom“ sindikalnih roba, kućnog posuđa i donjeg veša (na rate) za djelatnike organa uprave…
Naš modni mačak i humanitarac, srcem i dušom kao i naš Cuco – M.Z.
Nastavlja se…
