Grčki tragičar Agaton je zapisao da je najviša ljudska moć znati realno tumačiti – „razvrgnuti prošlost“ i da je samo to način da se „preduhitri budućnost“. Naučno predviđanje budućnosti ne temelji se u domeni: futurologa, vizionara, proroka, gatara i sličnih, nego se isključivo zasniva na činjeničnom poznavanju prošlosti. Ne zove se historija slučajno „učiteljicom“. Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponovo prožive. A tko vlada prošlošću taj zapravo vlada sadašnjošću.
Koliko se god mi trudili prošlosti davati različita, često i subjektivna tumačenja uvijek će njena interpretacija ovisiti o našoj ličnoj poziciji i ulozi. To i jeste razlog zbog kojeg se nezahvalno vraćati deset ili dvadeset godina unazad. Obično se tumači prošlosti trude oblikovati je sukladno vlastitoj koristi i želji da se javnom mijenju u što boljem svjetlu predstave.
Svaka prošlost ma kako objektivno predstavljena bila riskira sporenja sa sličnim interpretatorima i protagonistima određenog događanja u prošlosti. Pokušaj uljepšavanja (manipulacije) s prošlošću posebno u okolnostima mogućnosti dokumentirane i osvjedočene (prošlosti), rizik je za autora takvog pokušaja.
Niko od nas ne može biti izuzet činjenica i konteksta prošlosti jer se ona jednostavno premotati i korigirati ne može.
Uvijek je veći nasrtaj na istinu nego na laž. Autor je upravo zbog blogovske činjenice istinitosti izložen nevjerovatnom i svakodnevnom pritisku. Ne postoji više institucija, od onih istražnih i pravosudnih, do onih za zaštitu ljudskih prava, a da im nisam prijavljen. Samo zbog činjenice da sam se opredijelio za verziju prošlosti principom CRNO NA BIJELO…
Biti ozbiljan dokumentarista i analitičar prošlosti znači biti činjeničan i služiti se dokumentima i svjedocima. Sve izvan toga rizik je i puko prepričavanje. Neke činjenice, događaji i potezi iz postratnog Sanskog Mosta nas sustižu svojim posljedicama i nemoguće ih je skrivati.
Neki su kalkulirali da su u našoj općini istrunula pamćenja, da su fizički tragovi uklonjeni, da je živih svjedoka sve manje a preostali da su isušena mozga… Posljednjih mjeseci se u našem gradu desio grub pokušaj prekrajanja prošlosti ili postavljanja lažnih skretnica u budućnosti našeg grada. Zapravo je to samo bio jedan od putova u novu patnju i neizvjesnost kojim su nas htjeli povesti.
Činjenica da su u zaleđu „socijalnih“ i demonstracijskih događanja u Sanskom Mostu naši najbogatiji sugrađani, njihove porodice i poslovni partneri, najbolje govori da se u pozadini „socijalnog bunta“ krila jedna opasna namjera da se nasilno prekroji historija Sanskog Mosta. Da se nepošteni proglase poštenim i borcima za pravdu.
„Kad lopovi počnu braniti ono što su stekli neće biti ljućih boraca za poštenje, a protiv lopova“, misao je uglednog sociologa iz susjedstva.
Upravo se to desilo u Sanskom Mostu. Lopovi iz SDA i S za BiH (ma kako mi teško bilo priznati), koji su svojim položajem i utjecajem u SDA doslovno okrali Sanski Most, pa onda stranački dres promijenili i nedavno se proglasili vođama „socijalnih“ protesta u našem gradu.
Ta rak – rana pretvorbenog postratnog profiterstva i otimačine doslovno se otvorila. Oni su zapravo i tada od ‘97. g. zapravo krali i otimali za svoju korist pod pokrićem SDA, a danas lukavo pokušali za sve optužiti SDA. Sa hipotekom postratnih kradljivaca zapravo u SDA nema danas nikoga, i uglavnom su u drugim strankama.
Danas su se oni zapravo htjeli i u vlasti pozicionirati u cilju zaštite postojećih dostignutih materijalnih ostvarenja i usput da beru primanja i privilegije političara u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Opskrbljeni dostignutim povlasticama, nekretninama (nezakonito stečenim), prostorima za iznajmljivanje, računima, vikendicama, voznim parkom i jedino što im je još preostalo da se izuzmu od revizije privatizacije i da ponište dokaze stjecanja bogatstva. A to je značilo da mi svi moramo napustiti pozicije da oni zasjednu. Što je bio i zvanični zahtjev demonstranata (UGSM-a) odnosno Tajkuna u pozadini…
Omer lovolovac
Tretirati ovaj naš kriminogeni kolektiv prezreo za istražnooptužne institucije i organe nije mi bila namjera jer je sve to na kraju i u korist vlastite štete. To su uglavnom bili većinom naši ljudi – kadrovi SDA, S za BiH, Liberali a kojih smo se istine radi Bogu hvala riješili…
Iako oni i bez mene ulaze u fazu zaslužnog odlaska u zaborav, iz obzira prema mladoj – nadolazećoj generaciji, dužan sam pomoći u čišćenju političke arene našeg grada od sebeljubivih i agresivnih likova bez ikakvog uljuđenog komunikacijskog stila. O obrazovanju da i ne govorim, a koji samo jedan cilj imaju – čuvati materijalne stečevine, eventualno ih i povećavati…
Neće mi Redžo zamjeriti ako krenem od jednog posve marginalnog lika na našoj društvenoj sceni, ali koji je samo u jednoj dokazano inkriminirajućoj „akciji“ marnuo 700 000 KM. Radi se o Omeru (Mahagoni – vlasulje) Mustafiću. Ovaj je čovjek, koga nisam prije rata poznavao, imao veći utjecaj u općini gdje smo zajedno radili, od djelokruga nominalne funkcije. A bio šef općinskog računovodstva – financija.
Ja i moj radni kolega Omer nosimo stigmu hipoteke suradnika u općinskom timu postratne administracije koja je napravila dobrih poteza za Sanski Most, ali je i onih negativnih napravila možda i približno ovim prvima.
Kad sam ga prvi put upoznao predstavljen mi je kao „profesionalac u poslu“, „stručan i inteligentan“, „građanskih manira“ i „brzih refleksa“ u organizaciji posla računovodstva. Unatoč suradnji ja ga zapravo do danas ne znam iako smo surađivali, jednostavno postoje ljudi u čiju je psihologiju teško ući… Ipak, ne mogu reći da nije imao dobre „reflekse“ za lovu i po tome će ostati upamćen u općinskoj administraciji kao vrhunski operativac i LOVOLOVAC number one…
I to operativac (dokazanih) visokoprofitabilnih ilegalnih transakcija. U inokosnoj instituciji kakva je općina tada bila vladao je princip „ruka ruku mije“ i međusobne sloge.
Nikada nisam bio dio te financijske budžetske torte koja se sasvim javno dijelila pojedincima. Neumoljivi su moji lični principi i jednostavno, sve to što se dešavalo nisam mogao ni gledati niti otrpjeti zbog čega sam i odlučio napustiti ovu garnituru vlasti čije ćemo rezultate još dugo „kusati“. Neki su to kasnije pokušali obrazlagati mojim sukobom sa rahm. generalom Alagićem, što je apsolutna neistina…
Naša je općina bila ratom i stradanjima izranjavanja, opustošena i nikako mi do danas nije jasno da se takav krug mešetara okupio i ujedinio u financijsko – sanitarnom čišćenju općinske blagajne i dobara naših građana, te svjesnog uništavanja našeg grada.
Početak demonstracija i pokušaj nasilne smjene vlasti u Sanskom Mostu dešava se u mjesecu februaru kad su Iranci na mjesec poslali drugog majmuna. Mlađahni a Veliki Sjevernokorejski vođa za glavu skratio strica, a mi mogli dobiti novog financijskog lidera umjesto penziono – odlazeće Kije (šefa financija), novog šefa ove službe renomiranog Omera Mustafića, osuđivanog zbog pronevjere državnih para upravo u ovoj službi.
Omer je nesumnjivo u tišini moga komšiluka spremao strategiju vraćanja u općinu nakon nasilnog rušenja vlasti. I apsurda li, zamislite ponovo na istu funkciju šefa financija. Snažno je bodrio i demonstracije, a njegova pozicioniranost nakon dolaska Redže na Mustafino mjesto bila je već gotova stvar. Što znači da je njegov status bio u korelaciji sa ishodom demonstracija. Nije čudo da se upravo tih dana pompezno reaktivirao, vlasulju farbao i češće (sedmično) u slučaju brzog upada u fotelju da bude savršeno elegantan pred medijima.
Naime, moj izvor iz bliskih krugova Redžinog tima za preuzimanje vlasti mi tvrdi da je on bio predviđen za novu prvu postavu općinske uprave ili Redžina desna ruka. Nisam ovdje siguran da li je Karagić u ovoj „demokratskoj“ raspodjeli išta dobio ali bi velika šteta bila ne iskoristiti njegova komparativno holandska iskustva u privredno – strateškim zabludama. Uz ulično demonstracijske GEGMENE Eniza, Nihada i Pelu ovo bi možda i bila jedna od najjačih postava vlasti Sanskog Mosta. Sjevernokorejsko rukovodstvo bi podržalo ovaj naš rasplet…
Proizvođači izvanrednog stanja u Sanskom Mostu na čelu i sa pričuvnim načelnikom Redžom navodno su imali pripremljen spisak kadrova koji bi zasjeli na funkciju nakon nasilnog (uz pomoć kamenja) preuzimanja vlasti od SDA. Oni bi svi bili iz reda struke – eksperti.
Ova ekipa – Redžin TIM bi nas barem dobro nasmijao jer se radi o univerzalnim – KUKURIKU stručnjacima. U sve se razumiju a objektivno nikakve struke nemaju, osim što tvrde za sebe da su pametni, informirani i razumiju se u ekonomiju, medicinu, poljoprivredu, nogomet, filozofiju, zemljopis, atletiku, ontologiju, klimu, svemirske letove, arheologiju, proizvodnju sudžuka, u sve, jednostavno sve… Šta god da se otvori kao tema oni to najbolje znaju i umiju. Zbog toga i jeste šteta da se nisu u vlasti testirali, barem bi se mi pošteno zabavili u ovom sumornom vaktu. A kratko bi trajalo…
A sigurno je da svi imaju iskustvo i tradiciju ekspertnog puhanja državnih para… Omerov izbor i nije slučajan, on je barem bio u administraciji kao budžetski korisnik. Istina, on se cijelim budžetom, vanbudžetskim i donatorskim fondovima veoma stručno i ekspertno nosio i okoristio. Nikada nisam upoznao kadar koji više ističe poštivanje propisa, zakona, procedura a radeći istovremeno suprotno svim normama civilizacijskog ponašanja.
Ovaj vrijedni i „pošteni“ kadar naš (Omer) se iznenadio na početku mandata ‘97 kad je u džep zavukao ruku a tamo koverta puna starih Dojč – maraka. U drugom isto. Šokiran je bio kad mu se na ruci zatekao sat od puno hiljada istih tih DM. Ovaj vrijedni i pošteni naturalizirani Sanjanin doživio je zaprepaštenje kad je shvatio da mu je i stan plaćen budžetskim sredstvima, pa dionice u banci, pa preko dvjesto hiljada DM (KM) mu ostalo u torbi viška (sudska presuda potvrdila), a on do danas ne zna ko mu to u torbu gurnu, jadan do danas ne zna ko mu je to sve „namjestio“ dok je bio opsjednut radom za naše bolje sutra…
On je zasigurno i jedan od utemeljitelja korupcije u Sanskom Mostu. Naravno, nije sam… Elegantno samozatajni koruptivni stil ovog naturaliziranog Sanjanina plijeni svojom prodornošću, bome i hrabrošću. Imao je barem tada dok smo surađivali predvodničke instinkte, djelovao je uvijek iza scene, ali veoma izravan u prosudbama i prijedlozima. U kontinuitetu šićardžijski kategoričan do okolnosti da je jednu uglednu Sanjanku uspio nagovoriti da i sama mazne oko dvjesto hiljada KM…
Malo je postratnih afera u koje on nije umočen, do grla… Plodove njegovog kreativnog rada sa općinskim financijama konzumirali su mnogi a bogami i on sam bez ikakvog stida. Njemu bi trebalo izdati menadžersku licencu jednog nadarenog budžetskog kradljivca…
U svih osam Općina Unsko – sanskog kantona Financijska policija Federacije BiH je izvršila kontrolu utroška javnih prihoda za 1996. i 1997. godinu. U svim općinama nadležni financijski inspektori su konstatirali niz nepravilnosti i nezakonitosti a najdrastičniji primjeri su uočeni u našoj općini upravo kad je našim računovodstvom upravljao Omer Mustafić. U pet općina istraga je pokrenuta i za narednu 1998. godinu, te i za teže prestupe sve do 2002. godine. Ukupno je 17 lica (odgovornih funkcionera) osuđeno punosnažnom presudom od čega ponovo najveći broj na našoj općini. Neki su ove slučajeve pokušavali pravdati kojekakvim dirigiranim i naručenim aferama, međutim rad istražnih i pravosudnih organa tog perioda je nažalost imao bolje efekte nego danas sa tobože provedenim reformama u segmentu pravosuđa… Autor će za ovu priliku objaviti samo dio zapisnika, i to autentičnog u rukopisu i dio onog koji je glavni federalni inspektor Zufer Dervišević proslijedio Kantonalnoj vladi na uvid.
Nakon ovih zvaničnih nalaza financijske policije Federacije i nadležna tužilaštva pokreću istragu koja u konačnici svoju finalizaciju doživljava na sudu. Najčešće se u sudskim i istražnim dokumentima pominje Omer Mustafić. Činjenica da je Mustafić gotovinski preuzeo donaciju u iznosu od 700 000 bivših DM u jednoj čaršijskoj ćevabdžinici od predstavnika NRC (Norveškog vijeća za izbjeglice) i da ta donacija nikad nije prošla kroz općinsku blagajnu nije uopće pobudila interese UGSM – ovaca.
Još interesantnija je činjenica da tobožnje borce protiv korupcije ulična zavijala Cucu, Safića, Islamčevića i druge uopće nije zanimala ni zvanična informacija od 04.03.2014. u kojoj je decidno objašnjeno kako je Omer prebacio pare za fiktivni ugovor ispred općine firmi „GRADING“, pa te pare sam sebi prebacio ispred firme „GRADING“, pa ih opet prebacio na račun općine u svrhu uplate vlastitog stana. Do danas mi nije jasno da je neko na ovakav način imao hrabrosti i pokušao stjecati imovinu.
Naravno sve to naše UGSM – ovce nije uopće zanimalo. Oni su se samo bavili mojom jedinom nekretninom kupljenom u javnoj prodaji, za koju još uvijek kredit vraćam Raiffeisen banci (rata 425 KM), i u čijem je prometu učestvovala nadležna komisija Općinskog vijeća na čelu sa Redžom Kurbegovićem.
Naravno, ono što i sam razumom čovjeka od krvi i mesa neću shvatiti jeste činjenica da je Omer Mustafić imao hrabrosti donaciju Saudijske Arabije za naše poljoprivrednike prebaciti za uplatu osnivačkog uloga banke PB „Sana“, kasnije ABS – banke a danas ŠPARKASSE – banke. Do danas niko nije dao odgovor kako je ova banka postala vlasnikom trećine prostora ove banke do jučer u vlasništvu općine. Nije jasno ni zašto su radnici općine prvo „nasilno“ od svojih plaća postali dioničari (oduzete im dvije plaće) pa onda svoje dionice prodali Enizu Kaziću po manjoj cijeni ili im kompenzirano stolarijom Prozor plasta, i sve čisto…
I kao Omer danas skupa sa Mustafom Šantom želi iskreno pomoći našem gradu, a kreirali njegovu postratnu pljačku i postali milioneri na muci Sanjana… Malo sutra, žele nas još jednom ciljajući i dalje našu sansku naivnost i neslogu opljačkati a svoje milionske zalihe povećavati… To je zapravo suština sve ove demonstracijsko „socijalne“ borbe naivnih ili dobro plaćenih UGSM – ovaca…
Naše UGSM – ovce uopće ne zanima što su nadležni sudovi već presudili štetu općini Sanski Most iz perioda financijskog „eksperta“ Mustafića koja prelazi i 10 miliona. A samo Bog zna koliki su negativni financijski efekti Omer – begovog upravljanja financijama.
Omer Mustafić je osuđen zvaničnom i punosnažnom sudskom presudom, ali štete koje su uzrokovane nezakonitim upravljanjem financijama naše općine teško da ćemo ikad povratiti. I takvi danas podržavaju UGSM – ovce i oni njih da ponovo dođu na vlast.
Ovaj Omerov trijumfalni povratak na političku scenu nakon odslužene zatvorske kazne, a naoružan iskustvom i parama iz prvog mandata možda bi ga u konačnici opredijelio za pošten i moralan pristup u obnašanju funkcije jer mu više ništa nije potrebno. On bi se poput Redže bavio politikom iz čistog hobija – volonterski da nama pomogne. I Radončić je tako ubijao vrijeme kao Ministar sigurnosti bez plaće, iz hobija… Sreća pa nas sve ne pobi i ne popali – čisto iz hobija, volonterski… A sreća što mu se politička i dojavnička karijera završi i prije nego sam i pretpostaviti mogao… Omerova ni započela nije, a završila neslavno, ali je barem UGSM čvrsto uz njega…
