Pritisak na Predsjednika općinske Izborne komisije Sanskog Mosta, rezultirao je time da ih je on prijavio nadležnim federalnim i državnim policijskim agencijama, OHR-u i OSCE-u… A prijavio ih je zbog konstantnog pritiska na lažno svjedočenje. Jednostavno su ga pokušali prisiliti da bude svjedok protiv nas iz SDA.
Svi mi koji poznajemo Harisa, znamo da nije takav čovjek i karakter da bi bilo koga lažno optuživao. Bilo im je sve to oko njega uzalud.
Najinteresantnije mi je Zekotićevo obrazloženje bilo kako on nije vršio na Harisa nikakav pritisak nego ga je eto slučajno svakodnevno sretao na prirodnoj trim – stazi „Sanska brda“, gdje je Haris upražnjavao dnevne džoginge.
E sad „čujte i počujte narode“!
I Muhamed se počeo baviti atletikom i eto slučajno baš tih dana pod izgovorom borbe sa pretilošću presreće u više navrata i u istom terminu zaredom Harisa.
Dodatno opterećenje u sustizanju puno bržeg trkača Karata, pravio mu je i višak kilograma, kojeg je fasovao zahvaljujući obilnim gastro – gozbama na račun Vlade USK-a i građana kantona. Gozbama koje su svojim potpisima “aminovali” njegovi Šejhovi iz Cazina – Mirso i Rifet, uz neizostavnog ministra privrede Nijaza i premijera Ružnića.
Mora se ovdje Muhamedu priznati maštovitost traženja izgovora…
Muhameda niko nikada nije vidio ni da upražnjava atletsku disciplinu brzog hodanja, a kamoli da džogira i trči… Baš je i on slično Terziću imaginarno nadaren a rekao bih i duhovit…
Ovdje me Muhamed ništa nije lagao. Interesantno je da je Karat bio u prvobitnoj verziji naloga za lišavanje slobode i mjera pod inicijalima H.K.
Zbog prijava koje je Karat uputio na više adresa u kojima argumentirano svjedoči o pritiscima na njega da bude i sam lažni svjedok, odustaju od njegovog istražnog progona. Jednostavno, sve to što bi Haris javno svjedočio moglo je ozbiljno kompromitirati cijeli proces daljnje montaže…
Veći broj naših stranačkih aktivista mi javlja o Muhamedovim aktivnostima na terenu kroz koje pokušava osigurati dodatne lažne svjedoke. On vodi i jednu veoma oštru medijsku kampanju. Napušta SDA, i to pod izgovorom tobožnjih lažnih izbornih „manipulacija“, koje on karakteran kakav jeste „uz elementarne crte vjerskog i društvenog odgoja“ ne prihvata.
Toliko karakteran da je istu, po njemu “ukradenu” pobjedu, i sam proslavio u dva navrata. Prvi put u izbornoj noći, a drugi put 7 dana kasnije, na našem Mega stranačkom druženju u Vršu. Od Amira – Blićka, odvajao se nije…
Zbog stalnih prozivki ja odlučujem skupa sa sekretarom stranke posjetiti područno tužilaštvo od kojeg tražim da provjeri sve navode i medijske prozivke za „izborne krađe“, pa ako i utvrdi bilo čije nezakonitosti protiv istih pokrene krivične postupke.
Odgovaraju nam dilemom o upitnosti nadležnosti i mole da sve to prijavimo u Kantonalno tužilaštvo u Bihaću, što ja i činim. Sve tekstove, priloge, medijske izjave skupa sa prijavom ispod predajem 14.06.2019. g. u Kantonalno tužilaštvo…
Sličnu takvu prijavu, samo opširniju sa dokazima i argumentima pritiska i montažom predajem 08.01.2020. g. u Državno tužilaštvo i Državnoj agenciji za istrage SIPA.
U ovoj prijavi koja je završila u ladici Milana Tegeltije, ponudio sam veoma ozbiljne materijalne dokaze sinhronizirane policijsko – političke montaže sa primopredajama novca…
Dakle, iz ovih mojih poteza je jasno da ja od istrage za izborne krađe ne bježim nego je potičem. Ali to radim sa ciljem da se provede profesionalna istraga, a ne dirigirana i orkestrirana iz do guše korumpiranog Mujinog MUP-a i NES – Cazina.
Dan lišavanja slobode mene, Mirele i Fazira se bližio. Iz više izvora smo imali takvu informaciju. Veoma je interesantno da je naš predmet istovremeno dužilo više državnih tužioca, što je svojevrsni presedan u pravosudnoj praksi. Tačnije dva, jer je predmet prvo CMS – sistemom zadužio državni tužioc Milorad Marković, pa ga od njega preuzeo drugi državni tužioc Ćazim Hasanspahić.
Kako smo uopće došli u tu poziciju i na koji način se u predmet umiješao Milan Tegeltija ostavljam za kraj ove priče, koja je i najinteresantnija. Rekao bih i šokantna… Još šokantnija je priča o ambasadorima i tajnim službama u pozadini…
Najsigurniji izvor priprema našeg lišavanja slobode mi je bio uz Muhameda Zekotića, Midhu Dedića i komesar Mujo Koričić.
Nevjerovatna je činjenica da je komesar Mujo sa Midhom doslovno svakodnevno razmjenjivao informacije o našem, a i o drugim predmetima koji su bili u nadležnosti MUP-a USK-a. Na stotine je njihovih presretnutih razgovora i sms – poruka. Ma koliko se danas trudili to brisati, mijenjati brojeve, za sve je kasno… Svi su taj dan, pa i Mujo koristili u komunikaciji aplikaciju Signal.
Mujo je o našem lišavanju slobode obavijestio i svoga pretpostavljenog po zapovjednoj vertikali Rifeta Hozanovića, koji je onda ovu vijest telalio redom svima koji bi mu se javili. Hozan je jednostavno uživao u važnosti saznanja o sanskim „kurbanima“ koji se dan prije spremaju za „klanje“.
Hozan je istovremeno dan prije sa Milanovim prvim suradnikom iz kabineta u VSTV-u sjedio u restoranu iznad Sarajeva, usput predavajući prvi dio (akontaciju) obećanog novca za naš predmet.
Konobar koji mi je to iz prikrajka povremeno bilježio cijeni da je primopredaja bila u manjim apoenima (od 50 eura). Pa je valjda zbog toga duže trajalo brojanje.
Nevjerovatna je činjenica da su svi (što manji i što veći) iznosi plaćani u procesu „potkivanja“ za ovaj predmet uglavnom bili u eurima i u apoenima od 50 eura. A bilo ih je zaista puno i često…
Fazir je cijelo vrijeme priželjkivao susret sa istražiteljima. Znao je da nas u tom predmetu nema, ali je isto tako bio svjestan da je riječ o ozbiljnoj i dugo pripremanoj montaži. Stalno me je podsjećao na susret sa Hozanom u Opalu 02.04.2018. g., kada mu je Hozan čvrsto obećao kako će „Kamber biti uništen“.
I tada sam vidio dalje, a intuicija me rijetko varala, pa sam od Fazira zatražio da ovu Hozanovu prijetnju iz Opala ovjeri u obliku izjave. Bila mi je kasnije itekako korisna kada sam državnim istražiteljima podastirao dokaze.
Ono što Hozanu i NES-ovcima nije pošlo za rukom u predmetu samopodmetnute „bombe“, desilo se u slučaju montaže predmeta „Izborne krađe“.
A desilo se lišavanje slobode nas troje opakih i „kradljivih“ SDA – ovaca iz Sanskog Mosta…
U jutarnjim satima (srijeda 16.09.2020.), u 6:05 zvoni mi mobilni telefon. Dugo je zvonio, znao sam da je supruga.
„Došli su“! Kratko mi je saopćila.
- Ok, koliko ih je, koji su, provjeri nalog za pretres, ne dozvoljavaj ulazak bez svjedoka i molim te da budeš prema njima blaga. Ljudi rade svoj posao, a mi već iskustva sa pretresima, predmetima, privođenjima imamo na pretek.
Mirela je dan prije otputovala od kuće, pogotovo kad sam joj rekao da postoji realna mogućnost da se to desi u narednih nekoliko dana. Stalo joj je bilo da je njeni roditelji i posebno njena majka (nane) ne gledaju kako je istražitelji sa lisicama izvode iz kuće.
Obradovala me je poslije zatvora domaćom lutmom.
Mujo je taj dan na prizorišta (naše adrese) doveo specijalnu jedinicu policije ojačanu odanim pojedincima iz MUP-a. Kada se uzme u obzir da je i SIPA imala više timova za pretres na više lokacija (4), jasno je danas da je ovo jedno od najvećih tužilačko – policijskih akcija u BiH. Po opremljenošću naoružanjem i specijalnom opremom sigurno najveća.
Posebno je Vršanima zasmetala demonstracija policijske sile naoružane dugim cijevima i antiterorističkim sredstvima koja je opkolila Mirelinu kuću…
Nikada više u Sanskom Mostu na jednom mjestu toliko policijskih limuzina, nikada više novinara i nikada više službenika ambasada u BiH u našem gradu. Kasnije mi je bilo nekako žao što sam im pokvario slavlje.
Nisam bio tu na prizorištu, a Mujo me pratio…
A kad te nisu vezanog u lisice vodili u crne policijske limuzine, kao da se ni desilo nije. Svi smo danas pismeni, vjerujemo u ono što piše al’ bez slike, kakva videa, nije to to…
Ja sam to jutro bio u Sarajevu. Hozan je u pravu kad kaže da se moje kretanje nadzire i da to Mujo predano izvršava. Međutim, ja sam često znao otići i na izlaz iz moga dvorišta prema Ključkoj ulici tako da oni koji su nadzirali moje kretanje često nisu mogli znati gdje sam.
Naime, ja sam dan prije (utorak 15.09.2020.) bio na sjednici Parlamenta F BiH. A ostao sam sutradan u Sarajevu jer smo ja i načelnik imali dogovoren razgovor kod federalnog ministra Edina Ramića. Dakle, nije bilo riječ ni o kakvom svjesnom izbjegavanju čina lišavanja slobode nego je riječ o slučajnim i davno prije dogovaranim aktivnostima.
To je ono što je itekako zasmetalo istražiteljima i onima u pozadini ovog predmeta, jer su oni na prizorište prije dolaska SIPA-e doveli nekoliko novinarskih ekipa iz Sarajeva, Banjaluke, Bihaća, plus lokalni medijski primati…
Supruga me zove drugi put, upoznaje me sa detaljima pretresa i šta je to što se traži u stanu. Traže tragove i dokaze krađe glasova na izborima 2018. godine. Usput traže drogu i oružje…
Obavještava me kako sa mnom želi razgovarati izvjesna gđa. Mirjana koja vodi tim za pretres i koja naloge direktno dobiva iz Sarajeva tačnije iz Državnog tužilaštva.
Bila je decidna: „Vi g. Kamber morate odmah krenuti za Sanski Most!“
- Što to, pitam?
„Tako traži državni tužilac gospodin Ćazim Hasanspahić…“
- Maksuz mi poselamite tužioca i prenesite mu da neću doći u Sanski Most jer u Sarajevu imam zakazane sastanke od kojih neću odustati.
Bio sam veoma jasan, a ona zatečena mojim odgovorom.
„Dobro, obavijestit ću tužioca g. Kamber, pa se čujemo kasnije.“
Otprilike mjesec danas prije akcije sam se sastao sa mojim prijateljima iz obavještajne zajednice koji su radili za veoma respektabilne informativne međunarodne agencije. Opisujem im sve ovo što se danas dešava, a oni mi predlažu nekoliko savjeta i rješenja.
- Prvo da svakako o svemu ćutimo, jer nije jasno tko uopće stoji iza ovog predmeta. Cazinski NES realno nije bio kadar ga pokrenuti, osim novca i Muje komesara, ništa drugo nisu imali, a to nije bilo dovoljno.
- Drugo, ako i kada se desi dan lišavanja slobode, puno će toga biti jasnije nakon njega, pa da i to čekamo.
- I treće, sugeriraju mi dvojicu svojih poznanika – profesionalaca koji imaju tehničke mogućnosti da rasporede tehniku i neophodne ljude koji bi sve to nadzirali. S tim da niko od ovih ljudi ne može biti poznat, dakle moraju biti angažirani sa strane. Troškovi svega toga neće biti veliki, ali bi korist od svega mogla biti kasnije ogromna.
- I četvrto što su me zamolili je zahtjev da ukoliko ja kasnije, bilo kad otkrijem njihov identitet, da će naša suradnja zauvijek biti prekinuta, a i posljedice ću osjetiti.
Na njihovoj blagoj, pomalo prijetnji iz opreznosti smo i završili ovaj po meni ključni razgovor u raskrinkavanju iščekivanog montiranog predmeta „izborne krađe“…
Sve je otprilike tako i bilo. Prije moga odlaska u Sarajevo smo probavali i postavljali tehniku na Trgu Ljiljana, jer je to bilo i centralno mjesto gdje se sa strašću čekao „kradljivi“ kapitalac iz SDA.
Sve smo morali raditi noću, kasno da ne izazovemo pozornost. Bor ispred biblioteke je bio kota sa koje se nadzirao cijeli trg, moj stan, prostorija SDA i tonski registrirani svi neophodni razgovori kojih je istovremeno bilo moguće snimati ograničen broj, ali kasnije dovoljan da se sve moglo rekonstruirati.
Interesantno je da su svi uređaji sa lijepog moga ekološkog borovog ukrasa na Trgu Ljiljana registrirali razgovore i sms – poruke informativnih službenika (ambasada u Sarajevu), koji su također nadzirali provođenje ove tužilačke akcije.
Mujo je doslovno svakih deset minuta zvao svoje policijske kerbere da s njima dijeli strast „klanja“ SDA – ovaca, i usput informira nadređenog Monaha iz Rujnice…
A kako je taj dan izgledao predstavljen u medijima, a kako ga je zabilježio moj informativni stub na boru, saznat ćete u narednom nastavku…
Nastavlja se.
