Draga naša djeco, draga omladino!
Na ovoj stranici tokom izlaska mojih nastavaka o organizatorima zločina u Sanskom Mostu odvijat će se paralelno i anketa sa rubrikom NAGRADNO PITANJE. Svaki moj tekst bit će popraćen anketom i nagradnom igrom.
Prilika vam je da nešto i zaradite a da usput ne morate razbijati prostor SDA, paliti općinu i kamenicama gađati kuću porodice Kamber i usput razbijati glave čelnika općine i SDA.
Prva nagradna pitanja u prigodi večerašnjeg teksta glase:
- Gdje se i na kojoj slici nalazi vijećnik S za BiH Enes Eminić – Pela?
- Ko su dvije osobe koje okružuju Redžu Kurbegovića (SBB)?
- Gdje se na slikama nalazi Asim Kamber
Napomena, rok za sve odgovore je dva sata nakon objavljivanja teksta. Odgovor na svako pitanje, (tri su uz ovaj tekst) podrazumijevaju nagradu od 50 KM. Dakle, ukupan večerašnji fond je 150 KM. Novac za ovaj prvi nagradni set je isključivo moj (ni stranački, ni iz budžeta), zbog čega javno pozivam sponzore da podrže financijski ovu nagradnu igru samo pod uslovom da njihovi podaci i identitet budu objavljeni na ovom blogu. Ništa tajno, ništa diskretno. Odgovor učesnika i njegovi podaci će biti ako to želite diskretni i nećemo objavljivati ko je nagrađen. Nagradu možete podići sutradan u prostorijama SDA a ista vam zbog diskrecije može biti dostavljena na adresu stanovanja. Vaš odgovor dostavljate na način da na slici obilježite (zaokružite) tražena lica. Vaš odgovor možete dostaviti na e-mail adresu odgovori@asimkamber.net.
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Hvala vam na suradnji.
Tokom svih ratova vođenih na tlu Evrope počev od Turskih osvajanja, Francuskog udara na istok, Prvog i Drugog svjetskog rata, nikada državni arhivi u ratnim sukobima nisu paljeni. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne baštine (Haag 1954.), arhivsku građu bilo koje države na tlu Evrope štiti više od svih drugih kulturnih i nacionalnih dobara. Nikada nigdje nije bila ugrožena. Kad jedna država ostane bez svoga arhiva u demokratskim društvima se cijeni potpunim civilizacijskim krahom države i naroda kome se to desi. Nažalost, to se desilo u BiH u 21. stoljeću, nakon džume namaza u petak, u blizini Alipašine džamije. Gorjela su dokumenta i tapije naše tradicije i naše državnosti… Znajući i prateći koliko marljivo svoju pisanu baštinu čuvaju narodi i države oko nas svjedočeći na taj način svoje postojanje, to je svakako bio i najveći šok kulturne javnosti cijele BiH i cijelog regiona.
Još veći šok i zgražavanje mi je bilo slušati iz noći u noć akademski – izbrijanog (čika – Dražu) Žarka Papića kako hvali „klince po Sarajevu koji pale državni arhiv“ i državnu zastavu BiH. Iz dana u dan im poručujući: „Ne odustajte“… Zamislite Bošnjaka intelektualca u Srbiji da javno bodri rušenje državnih institucija u Beogradu. Šta smo mi sebi dozvolili da nam klasični akademski četnik završava započeti Mladićev i Karadžićev posao u Sarajevu uz pomoć sarajevskih „klinaca“ i Bošnjaka.
Mufid Memija, pošteni, umjereni i iskusni politički analitičar za Bliski istok je i prije paljenja u kantonalnim sjedištima sa bošnjačkom većinom izjavio kako je ovo što se dešava u BiH: „Previše dobro organizirano da bi bilo spontano“…
Mongoloidni kosovski supstrat Fahrudin Radončić indirektno je pohvalio arhivske piromane i javno traži da se pali dalje osuđujući policiju koja je u 94 % slučajeva povreda u Federaciji i sama žrtva. U petak se pali u Mostaru, Tuzli, Zenici i Sarajevu. Zamalo i kod nas u Sanskom Mostu. U svim policijskim izvješćima zapaljivi kokteli i baklje na identičan način pripremljeni. Dobavljač iz Sandžaka – uvezao prvi put četiri a drugi jedanaest šlepera još u novembru prošle godine.
Udruženje građana za bolji Sanski Most (UGSM)
Ovo udruženje koje djeluje u Sanskom Mostu duži period svojevrsni je kontrapunkt aktualnoj vlasti. Na čelu ovog udruženja grupa je naših građana koji uglavnom nisu ostvarili svoje političke ciljeve u strankama na čijim su izbornim listama bili. To je razlog njihovog stvarnog nezadovoljstva u odnosu na one političke partije i pojedince koji su osiguravali parlamentarni i politički utjecaj. Najčešće se ovo udruženje kritički obrušavalo prema nama iz SDA pa i prema meni lično. Svakako je pozitivno da oni slobodno i kritički tretiraju rad lokalne vlasti, ali je nažalost njihova frustracija čekanjem u ganjiku (predvorju) vijećničkih i skupštinskih sala njihov komunikacijski diskurs učinila neprimjerenim za udrugu koja sebe profilira zalaganjem „za bolji“ Sanski Most. Veoma sam teško prihvatio da je ovo udruženje napustio Jasmin Kasumović. Puno je Jasmin učinio za SDA, javno sam mu se zahvalio… I on meni… Rekordno nizak rezultat na općim izborima 2010. opredijelio me je da mu dajem nesebičnu podršku. Njegova tada BPS – stranka Sefera Halilovića nije prošla izborni prag. Mene su birači sa treće pozicije na izbornoj listi SDA pomjerili na drugu iza Seada Kadića. A meni dragog Jasmina sa 22 mjesta na izbornoj listi birači njegove stranke pomjeraju na posljednje 27 mjesto sa 87 glasova. Ja sam na tim izborima osvojio 7 668 glasova.
Na njegovo je mjesto vođe i lidera ovog udruženja zasjeo ugledni sanski stolar poznatiji po nadimku (Žirant – men) Ermin Karić Cuco. Novi revolucionarni predsjednik uspio je ipak nadmašiti i nevjerovatni rekord svoga prethodnika Jasmina. Na Lijanovićevoj listi Radom za boljitak na lokalnim izborima 2008. Cuco kao nosilac liste osvaja rekordnih 46 glasova a stranka na čijoj je listi još nevjerovatnijih 0,96 %. Asim Jakupović – Fit ideolog je i jedan od utemeljitelja ovog udruženja.
Za ovu ću priliku analizirati nekoliko autogolova koje je ovo udruženje (iza kojeg moja stranka stoji) definitivno kod građana Sanskog Mosta markiralo neozbiljnim.
- 1. Slučaj Amine Šabanagić
Ovo je udruženje na facebook stranici izvršilo analizu i istragu o ovom zločinu u Sanskom Mostu. Sve se to odvijalo pred sanskom javnošću. Ukupno su za ovaj zločin optužili jedanaest naših sugrađana. Najčešće se kao silovatelj i ubica u njihovim javnim analizama pojavljivao tadašnji načelnik Sanjin Halimović. Ni ja nisam bio zaobiđen njihovih otvorenih sumnji. Naravno ovakva istrajna javna rekonstrukcija jednog od najtežih zločina u S. Mostu na poseban je način uzbuđivala porodicu nesretno ubijene. Svaki put kad bi ovi UGSM – facebook istražitelji otkrivali detalje o potencijalnom ubojici njihov nemir i podsjećanje na rahm. Aminu je proizvodio dodatnu patnju članovima porodice a ogromnu neugodnost neutemeljeno prozvanim.
- 2. Drugi slučaj je podrška ovog UGSM-a premijeru Hamdiji Lipovači. Od trenutka kad su oni stali uz njega pružajući mu bezrezervnu podršku, ja sam bio potpuno siguran kako će Hamdija završiti. U Sani koga su god podržali i iza njega stali na političkoj sceni odmah bi se na prvim izborima strmoglavio. Na godišnjici oslobođenja Sanskog Mosta 2011. g. u sportskoj dvorani Jasmin i Cuco su grlo poderali skandirajući premijeru Lipovači. Lipovača je tek kasnije shvatio da je njihova dernjava i delirijum aplauza bio prkos nama lokalnim čelnicima. Na stranicama ovog udruženja Lipovaču su do neba hvalili čak su ga posjetili u Bihaću kako bi mu osobno izrazili nesebičnu podršku. Danas su na toj stranici oko Lipovače utihnuli ko mala djeca na kahlici. Ja sam tada napisao i kratki osvrt na njihov posjet: „Jedna se fejsbuk grupa iz Sanskog Mosta (oponenti lokalnoj vlasti) pohvalila kako im je premijer obećao sve privilegije (plaćene troškove, odvojenost od porodice, dnevnice). Radi se o našoj lokalnoj Mouty Python grupi koju vodi „moj dobar stranački prijatelj“ (legendarni Mejdžer), međutim to je loš primjer suradnje vlasti i fejsbukača. Oni su se doslovno pohvalili (ova naša UGSM udruga) kako nesebično vole državnu sisu (pa makar i lažnu – implantat), iako na svojoj stranici kritiziraju pohlepu, zagovaraju skromnost, pa se onda sami demantiraju. A nama i javnosti se prodaju neovisnim… Zahvaljujući takvima CCI je poprilično izgubio svaki društveni kredibilitet, a premijer kakav i jeste satiričan s ovom našom grupom bi mogao praviti dobre skečeve. Mejdžerov rad je toliko dragocjen za državu da bi mu mogla komotno instalirati pokretni WC. On jadan mora primati ljude, a ne može to raditi bez WC – a, gdje se zajedno iskehaju po lokalnim liderima. Smiješna je cijela ova groteska u kojoj on pred lokalnom publikom izigrava revolucionarnog borca za siromašne a u Bihaću u jednom danu osigura prinadležnosti kakve su jedva Redžo i Helićka sebi osigurali.“
Uslikali su se u sali Vlade gdje su obavili razgovor sa premijerskim šefom kabineta, a kad su se vratili u Sanu, javno su se na stranici pohvalili kako će im Lipovača plaćati njihovom udruženju režijske i troškove putovanja. Usuglasili su sa danas odlazećim premijerom da sam im ja i SDA u Sanskom Mostu zajednička meta. Iz današnje perspektive izgleda da su promašili…
Posljednja greška
- Kobna i najteža njihova greška, nakon koje više neće griješiti je svakako napad na pripadnike A BiH i prostorije SDA. Moja je pretpostavka da je idejni strateg ovih organiziranih i otvorenih napada na pripadnike A BiH zapravo Ramo Nalić koji je to često od njih tražio. Vrijeđanje i fizičko ugrožavanje policije u petak 07.02. te napad na dostojanstvo pripadnika A BiH način je da se devalviranjem i urušavanjem stvarnih vrijednosti ovog grada i ljudi zaslužnih što u njemu živimo pokuša ohrabriti one koji su već bili spremni na destrukciju. Na taj kobni crni petak 07.02. predsjednik udruženja Cuco Karić je prvo u holu ulaza opštine izvrijeđao Suadu Cerić (kći šehida Eniza), a nakon nje grubo nasrnuo na Dževada Saleševića (RVI-a i pripadnika Petog korpusa). Gruba poruka borcima A BiH kako ih sviju nabije na ….., šokirala je prisutne u ulaznom holu općine. Jedna je radnica pala u nesvijest i doživjela šok (Dž.E.).
Ovi grubi napadi na pripadnika A BiH i njihova udruženja su još žešće i intenzivnije nastavljeni sasvim otvoreno na stranici ovog udruženja (UGSM) narednih dana.
Petak 07.02., dan je kad su u Sanskom Mostu počeli protesti. Prvo je u malom parku izvršena psihološka priprema za početak grubog nasrtaja na lokalnu vlast. Grupa uživaoca opijata dobila je osim redovne i dozu više. Djeca Mješovite srednje škole su za ovu priliku pušteni sa nastave (pet razreda: 1 ce, 2 bm, 2 bs, 3 amt, 3 be plus dva razreda srednje poljoprivredne škole). Javljaju mi profesori da su djeca praktično nasilno istjerana iz razreda a tri dječaka koja su odbili sudjelovanje grubo su pretučena. Obavještavaju i nadležno ministarstvo u Bihaću.
Mali park je mjesto koje sam zajedno sa mladima ovog grada, poduzetnicima, firmama i udruženjima građana gradio od idejnog rješenja do fizičke izvedbe. Ništa nas te godine (2010.) nije više ujedinilo. Pretvorili smo napušteni i devastirani prostor uz Zdenu u kultno mjesto okupljanja Sanjana svih uzrasta. Nikada mi iz vlasti SDA nismo ni sebi uzimali privilegiju da ovaj park pretvaramo u politički pogon. U njemu se iz ljeta u ljeto održavaju kulturne manifestacije, predstave, koncerti, sportske manifestacije, slave se Bajrami, djeca od predškolskog do najvećeg uzrasta drže svoje igraonice… Uglavnom sve generacije naših sugrađana u njemu su našli svoje mjesto. Ja sam u njemu ostavio barem tristo radnih sati fizičkog rada. Edo, Tarzo i vatrogasna jedinica i duže.
Iz tog su parka krenuli u realizaciju unaprijed pripremljenog scenarija paljenja općine Sanski Most. Na čelu demonstranata članovi UGSM-a. Mimoišli smo se na okretištu kod Unicredit – banke oko 12:30 h. Nosio sam punici Adeviji lijekove i hranu. Petkom je i inače snabdijevam. Navikla je da uđem, posjedim i s njom porazgovaram o politici. Nisam joj mogao objašnjavati zašto žurim. Učila je taj dan dove na glas jer fizički nije kadra ići u džamiju na namaz. Vraćam se, u putu animiram nekoliko „sposobnijih“ aktivista SDA. Kod električnog preskačem ogradu, kroz dvorište braće Jakupovića približavam se Trgu Ljiljana. Presvlačim se, opremam a već me četvorica čekaju ispod prostora stranke. Dvojicu šaljem u stranku, jednog u masu ispred općine, a ja sa pratiocem prolazim iza zgrade stare samoposluge i ispod mosta iza hotela planiram prići masi.
Pod mostom djeca kupe kamenje u rusake. Odmah uspostavljam kontakt. Malo su se prepali jer im je bilo neobično kako smo nas dvojica obučeni. Da nešto ne posumnjaju sugeriram im da uzmu sitnije kamenje jer se dalje baca. „Razrednik nam je rekao da: „Skupimo kamenje kolk šaka, već smo im jednu turu odnijeli.“ Koja ste djeco škola? „Mješovita.“ Djevojčica među njima dobaci da je iz poljoprivredne. Savjetujem im da idu kući, da im se ne daj bože što može desiti. Moramo se ponovo u školu vratiti zbog dogovora za sutra… Ok djeco, sve sam razumio. Na slikama sam jednog od dječaka kasnije prepoznao. Otac mu ugledni ugostitelj, skupo auto vozi, kuća i poslovni prostor preko 500 kvadrata. Ništa mu fala Bogu ne fali… Prilazim demonstrantima iz pravca hotela.
U kabinetu načelnik dr. Avdagić pregovore vodi sa predstavnicima UGSM-a: Amir Islamčević, Amir Kurbegović, Ermin Cuco Karić, Flamenko Bahtić, Adnana Šabanović. Zahtjevi realni. Svi podnijeti ostavke inače se općina pali. Radnici općine u šoku, masa vani traži krv. U prvim redovima ovisnik iz Kamengrada (F.G.). Poslije psihologa Rifeta Bahtića ovaj „ugledni“ narkoman najviše je puta dobivao jednokratne novčane pomoći od općine. Uglavnom u prvim redovima veliki broj Rifetovih pacijenata. Zapazim i njega, pretpostavljam da je u njihovoj socijalno – zdravstvenoj pratnji. Ne, on je podstrekač i navijač, on zapravo diktira mete. U ovoj situaciji najviše me je Rifet podsjećao na Jacka Nicholsona u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda.
Kad me je Rifet neki dan nakon dugogodišnje stanke nazvao na kućni broj (pravdajući se „greškom“) shvatio sam da je i on uz Ramu Nalića, Redžu i stare čaršijske zavornjaše. Najgore činjenice o Rami Naliću i Redži Kurbegoviću upravo sam i čuo od Rifeta Bahtića. Ja Ramu ni prije ni poslije rata nisam poznavao. Tek kad mi je dostavljen njegov dosje vojničkog puta oficira JNA, Mladićevog oficira vojske RS-a i sadašnja uloga u timu za borbu protiv SDA i njenih kadrova, ja sam shvatio o kakvom je čovjeku riječ.
Kao politički lider i nosilac liste SDU-a na prošlim lokalnim izborima dr. Rifet Bahtić (psiholog) je nadmašio i nenadmašive Jasmina i Cucu po izbornom rezultatu. Osvojio je kao nosilac liste rekordna 24 glasa a stranka SDU 0,57 procenata. Od preko 200 punoljetnih glasača iz roda Bahtića sa spiska birača za njega nije glasalo ni 5 % jer ga oni i najbolje znaju. Sreća pa ga poznaju i svi drugi Sanjani. Svejedno moj je dugogodišnji prijatelj, makar i lažno predstavljeni ali ja ga ipak volim. Sretan je svaki onaj političar koji ima takvu opoziciju. Kad analiziram uz već pobrojane lidere UGSM-a plus Flamenko iz Naše stranke, pa nezaobilazni muzikaš Islamčević sa liste SBB-a, svi zajedno su osvojili manje glasova od posljednje rangiranog kandidata na listi SDA na proteklim izborima. Dragi moji sugrađani to su te vođe protestanata koji tobože sa „građanskim“ legitimitetom već u subotu traže da načelnik i općinski vijećnici podnesu ostavku, da sudije i tužioci u Sanskom Mostu podnesu ostavke kako bi ova grupa političkih miševa i kokuza preuzela vlast.
Najbučniji u masi je još jedan moj dugogodišnji prijatelj Ismet Alagić – Apač. Upoznali smo se tokom rata u njemačkom gradu Kamp – Lintfort. Kad koju popije on kreće i na Beograd, dok se otrijezni ženi pod skute… Osjetio sam da je malo cugno a u takvoj masi nije ni čudo da je ispoljavao toliku hrabrost. Otvoreno je pozivao da se ide na žutu zgradu (SDA), na moju porodicu, na moj porod…
U pravu je Apač, ja sam zaista u Čavkunoviću pomogao da se zaposli njegov šura (A.S.). Pomogao sam i njegovom bratu Besimu da se zaposli u komunalnom. Besim je jedan fina ljudska duša, vrijedan i odan. Kad je počeo raditi htio me je počastiti a ja sam ga odveo u lovac i platio mu ćevape. Nije mu tada radila žena niti dva dječaka. I Apaču – Ismetu Alagiću sam pomogao na specifičan način. On sa porodicom živi u centru grada uz Zdenu i ja sam mu osigurao sredstva sa Kantona za asfaltiranje puta do lično njegove kuće. I nije mi ni danas žao. Mislio sam da smo vječni prijatelji, ali eto vrijeme nas sviju poučava. Ja ne mogu o njemu preko noći promijeniti mišljenje jer jednostavno nisam takav čovjek. Zajedno smo puno pogače pojeli.
I Nijaza Alagića – fotografa, najbogatijeg Sanjanina sam smatrao prijateljem a danas sam tek shvatio ono što su mi o njemu pričali stariji Sanjani i naši zajednički prijatelji. On mi očito zamjera što Nova banka iz Banjaluke nije došla u njegovu fotografsku radnju. Otvoreno mi je rekao da ja i mi iz SDA radimo za seljake, valjda misleći na njegovog prijatelja iz Vrhpolja (I.H.). A banka je sama izabrala prostor, ja čak nikada ni sa kim iz te banke nisam ni kontaktirao…
Od Alagića iz ove čaršijske loze jedino se izgleda pametnim i racionalnim može smatrati Fikro – specijalac koji je kao čovjek i pripadnik A BiH ostao vjeran ljudskim vrijednostima.
Udarna pesnica demonstracija u petak svakako je Fahrudin Fahro – Bretfeld. I on je javno prozivao mene i predsjednika Sanela Mahića, uz Sanjinovu tražeći i naše glave. Da čovjek ne povjeruje. Nikada mi Kamberi ni kao porodica ni kao ljudi nismo nekoga podržavali ko ovog mahalaša koji je sebi umislio da je u ratu osvojio četiri kontinenta, jer otprilike takve priče priča sanskoj omladini. Bratu smo mu pomogli (M.A.) da se zaposli u sportskoj dvorani, a i on prima iz budžeta plaću a da niko ne zna zašto?! I nakon svega protestira…
Nakon žustre rasprave u ulaznom holu općine pred okupljenu masu izlazi načelnik Mustafa Avdagić (oko 13:40 h). Radnici ga pokušavaju spriječiti a nekoliko radnica gubi svijest. Baklja ubačena kroz ulazna vrata pokreće alarm. Pred okupljene demonstrante izlaze načelnik i trojica pripadnika A BiH Migo, Dževad i Mesud Ališić. Priključuje im se i verbalno izvrijeđana Suada Cerić. Ovo je prvi grad u Federaciji gdje rukovodstvo općine podržano radnicima iz reda boračke populacije želi i životom braniti općinu kao simbol države, koja nije gorila ni u protekla dva rata. Načelnik poziva na mirnu šetnju gradom.
Grupa od tridesetak najagresivnijih protestanata ponovo se vraća pred zgradu općine sa namjerom da je zapale jer nisu posao završili… Ovdje je jasno da unutar pokreta demonstranata postoji grupa kojom očito neko drugi upravlja. Čak se i Cuco megafonom javno ogradio od njih i njihovih postupaka. Policija ipak sprječava njihov ulaz sa bakljama u općinu. Redžo (SBB) je više puta dobacivao javno da načelnika danas iz općine „moraju iznijeti živog ili mrtvog“ a da će on zasjesti na njegovo mjesto.
U ponedjeljak u prostorije SDA dolazi demonstrant – prvi svjedok napada na dr. Avdagića. Četvorica su uzela akontaciju za ovaj gnusni čin. Sa džume usput, u petak, preko „kamenovanog“ Mustafe Redžo bi u fotelju…. Svjedok izražava spremnost da to i pred istražiteljima potvrdi. Strah me i pomisliti šta bi taj Redžo radio nama Bošnjacima i SDA da je stvarno došao na vlast, a već je poručivao kako ja živ i niko iz SDA kroz park nećemo proći…
Svi odlaze nervozni sa demonstracija. Ramo i Redžo od Cuce traže sutrašnji nastavak destrukcije ali sa jasnim ciljevima. Gaža od 10 KM školskoj djeci povećava se na 20. Na UGSM-u po prvi put se najavljuju i likvidacije. Navečer se sastaju, neki mi se od njih i javljaju. Pratim kretanje Cuce. Paralelni štab je ponovo na Prodistu. Cuci je nos opasno natrljan. Traže da se opredijeli da li je za Redžu ili Mustafu. To sutra (subota) mora dokazati imperativan je Ramo Nalić. Sutra će glave padati u Sanskom Mostu, poruka je sa Pajine pumpe…
Asim Kamber
NAPOMENA: Slijedeći nastavak će izići u srijedu nakon vremenske prognoze.
