Ljudi su zapravo vječna djeca i jednostavno ih stalno treba poučavati. Na isti način kako se uče vjerovati u Boga, ako su vjernici… Patnja, bijeda i zaostalost u ovom svijetu je posljedica neznanja, a ne znanje je po svim vjerskim knjigama grijeh…
Zbog toga se uvijek trudim da moje zabilješke imaju i edukativnu funkciju. Zbog čega istrajno branim pravo na različito mišljenje i slobodu govora koje je zapravo temeljno ljudsko pravo… Dobronamjerne sugestije ali i primjedbe pa i kritike veoma rado poslušam. Na kraju nemam pretenzija da imam monopol nad istinom, slobodom i znanjem…
Isto tako tvrdim da najbolji način da drugima postane jasno o kakvim se ljudima radi, odnosno znaju li ili ne znaju, jeste da ih pustimo da slobodno govore… Nažalost, zloupotreba slobode govora veoma često doživljava neponovljive i tragične manifestacije.
Semiotika (Barthesova) ih decidno imenuje „glupostima“. Ja nikada ne sprječavam one koji prakticiraju javna lupetanja da to i čine ali ih zbog toga bez ikakvih emocija ili ne daj Bože mržnje razobličavam.
Našu je benignu udrugu – UGSM ipak mržnja zaslijepila. Definitivno nisu pogodili metu, nisu postigli ciljeve i to ih danas kao mrzitelje „razdire“… Razdire ih činjenica da su itekako svjesni da su zapravo izdali građane u čije su se ime i za čije ciljeve tobože formirali…
Građani su sada saznali da je njihov i moralni kredibilitet upitan… Prvi lider UGSM-a u bijegu (Skandinavija) jer je pronevjerio sredstva firme za koju je od suda bio zadužen da je čuva. Sa ciljem nadoknade utajenih sredstava sud mu je oduzeo nezakonito stečenu imovinu (stan). Drugi je u bijegu (azilu) zbog činjenice da su ga roditelji iz obiju škola gdje je radio prijavili zbog mobinga nad malodobnim učenicama. Trećem aktualnom se prodaje kuća sa tradicionalnim stolarskim obrtom, ponovo zbog prevare. Četvrti, lider i glasnogovornik i „mozak“ UGSM-a u dijaspori ulovljen u krađi po prominentnim parfumerijama (osobno mi advokat Draganović posvjedočio)… Da ne otvaram pitanje šlepera koji su se istovarali u privatnim avlijama i kolektivnim UGSM – molitvama VELIKOM TAPIRU, najvećem od svih Bogova da nam u svojoj beskrajnoj milosti pošalje ponovo u maju poplave… Po mogućnosti i koju više…
Sramota me više o njima objavljivati dokumentaciju, a volio bih da ne saznaju ovi iz mreže ACCOUNT jer bi shvatili da su i oni preko UGSM-a uvezani u međunarodni korupcioni lanac sa sjedištem u našem gradu. I opet naša sramota. Zbog toga o svemu šutim, naši su – makar i najgori, barem nam dosadno nije sa njima… Žao mi Bokija i njegove raje, oni stalno na tapetu… A ovi UGSM – UGURSUZI sto puta gori…
Civilno društvo i nevladin sektor treba da postoji u našem gradu čak je i poželjan što se tiče SDA i lokalne vlasti. Upravo taj javni civilni sektor treba poticati otvoreni dijalog svih struktura vlasti i svih građana koje bi svi zajedno trebali zastupati i u čije se ime boriti… Za koga se oni više uopće mogu boriti a da to ima kredibilitet i podršku građana??
Umjesto da su bili stvarni korektiv vlasti i most prema građanima, oni su sami sebe upregli u kajase propalih interesnih i političkih lobija.
Umjesto da participiraju u radu općinskog vijeća, da pred vijeće i vlast (izvršnu) donose sukorektivne prijedloge u ime svih građana, oni su od legalno izabranih vijećnika tražili pod fizičkom prijetnjom da napuste demokratski osvojene pozicije u ime onih koji nisu na izborima prošli – a koji bi na njihovo mjesto došli (Karagić, Major, Remzo S., Amir I. i sl.).
Umjesto da su na toj „vanrednoj“ – iznuđenoj sjednici pokušali od vijećnika i izvršne vlasti tražiti povećanje socijalnih prava za svoje građane koji uistinu teško u ovom vaktu proživljavaju, oni su (Safić i Cuco) tražili pare za Rezaka (101) i sebe…
Umjesto da su upravo tu historijsku sjednicu iskoristili da pod neskrivenim motom socijalnih zaštitnika svojih građana poentiraju oni su već od te noći počeli strmoglavo gubiti bilo kakav kredibilitet predstavnika i zaštitnika građana…
Svaka ozbiljna empirijska analiza vremena i društva u kome živimo ukazuje na pojavu da se svako osjeća pozvanim i kompetentnim da sudjeluje u rješavanju svih društvenih problema. Otprilike su se tako u javnosti predstavili i naši UGSM-ovci…
Kad im se to otvoreno kaže da nisu pozvani, da nisu kompetentni, da nisu ni moralni, onda se oni pretvaraju u dežurne urotnike i oponente protiv „izmišljenih“ neprijatelja. Kontinuitet neprijateljstva i napada na druge, izvor je njihovog društveno – političkog i javnog legitimiteta…
Oni bez neprijatelja jednostavno ne znaju šta da rade… Zbog toga im ja nikada neprijateljem biti neću, ali tumač njihovih namjera u ime istine i javnosti ću biti… Kad god to procijenim da je potrebno…
Istrajnom netolerantnom polarizacijom, udruženi u simbiozi bezidejnosti oni sebe sami bez da ih se ja i dotičem, situiraju na marginama klasične dnevnoretoričke gluposti… I upravo kao naši lokalni dežurni inventivni vizionari i promotori klasičnog javnog lupetanja (jednostavno se ne mogu drukčije zvati). Oni naš javni – medijski prostor uporno kontaminiraju trivijalnostima i pseudosenzacijama. Oni jednostavno nisu ni kadri učiniti ništa kreativno niti društveno korisno jer bi zato bilo neophodno znanje…
U svojoj intelektualnoj inferiornosti i inertnosti su cijenili kako će imati više pristalica što god više napadaju i lažu i što su dominantniji u medijskom javnom prostoru. Potaknuti takvim ingenioznim razmišljanjima a nakon gostovanja na Radio – Sani i vlastitu Internet – radio stanicu su uspostavili.
„Refko i Čombe bacaju bombe“ – najpribližnija im je usporedba (Cuci i Safiću)…
Kako god vama bilo, dragi čitaoci, iskreno govoreći oni meni uistinu jesu interesantni… Na kraju i jezik laži kao lingvistički produkt izraz je i njihove komične vitalnosti da nas istrajno zabavljaju. Oni stalno nešto novo izmišljaju, poput inovatora u Top listi Nadrealista…
Ali ih dobronamjerno i posve edukativno upozoravam da je u sistemu javne emitacije onoga što govore i pišu njihov javni diskurs (kultura govora) ispod svake mjere društvene tolerancije… Ako ništa zbog principa javnih uzora djeci i mladima na koje oni bez ikakve sumnje negativno djeluju… Upravo je to razlog što oni danas mogu svi stati u njihovoj (Jasminovoj) kancelariji u Prijedorskoj, a da i tada bude poluprazna… A svoju su definitivno propast pokazali i na posljednjim okupljanjima kad su ih naši pametni sugrađani u širokom luku zaobilazili…
Zbog toga oni uz podršku medijskih suflanata Rame Nalića i Midhe Dedića, u pomoć zovu Vijeće za štampu, Federalnu TV, jer je Maršal (Rezak) izgleda „crko“… A oni se ne snalaze bez njega i našeg Rifeta Bahtića…
Jasno je to sve danas i Safiću kao laureati gluposti i neznanja te nepresušnom prodavaču brige za Sanjane koji ga nesvjesno „devizno“ prate i podupiru… U neumornom fabriciranju uličnih verbalnih dosjetki i burleski na otvorenom…
Tako sam otprilike i shvatio njegov demant i prigovore Vijeću za štampu… U njemu Safić ističe kako su oni moji pisanjem: „Grubo povrijeđeni“, „Zastrašeni“, a strah im se naglašeno uvećava mojim „zastupničkim“ statusom… Nevjerovatno da ih to u tolikoj mjeri „straši“… Da čovjek ne povjeruje, a ja naivan očekivao njihovu čestitku…
Možda bi se u njegovom retoričkom nemalom opusu provala – provalom godine mogla izdvojiti stupidosafićevska opaska kako im moje pisanje „narušava ugled u društvu“…
Pa zar tu zaista Safiću još ima prostora za „narušavanje“? Pa zar vi zaista niste svjesni da ste već dugo u „društvenom“ smislu u beznadno dubokoj zoni verbalne propagandističke gluposti? Pa zar sam ja kriv što ste vi sami od sebe javne karikature verbalnih uličnih desperadosa napravili?
Kao osvjedočeni demokrata neću da oponiram u tvom (Safiću) konačno rijetko i objektivnom stavu o samom sebi upućenom svjetskoj javnosti sa trga u Bihaću… Priznati da si nepismen i glup u napadu podilazećih besmislica savršenstvo je „ljudske gluposti“… Maestro Safić…
Ja sam naprosto jedan nevini dobroćudni satirični analitičar na koga vi identitetom istinskih „glupaka“ (do savršenstva), ostavljate specijalan estetski doživljaj i dojam do moje emotivne inspiracije spram vas… Dragi moj Safiću, to se jednostavno drugačije kazati ne može, a pokušavam birati riječi…
Istinski vas na kraju molim da ako ništa, čuvate reputaciju naših tradicionalnih zanimanja: uglednih stolara, tesara, limara, varioca i uopće zanatlija i obrtnika koji su svakako elitni dio našeg naprednog građanstva i društva uopće…
