Pročitao sam neki dan lucidan komentar poznanika i fana iz Austrije (A.B.), o tome kako „Nema tog genetskog stručnjaka da objasni (naučno), otkud na tako malom krajiškom prostoru toliko lopova, manipulatora i mafijaša“?
Nema te laži, lopovluka, korupcije i nedosljednog ponašanja koje lideri A SDA nisu sposobni još unaprijediti. Entuzijazma pečenja zanata lopova i kriminalaca nešto je od čega se oni nikad umoriti neće.
Istovremeno se nikad oni iz A SDA neće umoriti od proizvođenja javnog dojma o sebi kao borcima protiv korupcije. Oni su jedna od rijetkih općina koja je najdirektnije formirala tim za borbu protiv korupcije. Sjetite se medijskih seansi u kojima Jusuf Bajraktarević – Juka i Rifet Hozanović – Hozan drže predavanja i seminare kako se institucionalno boriti protiv korupcije.
Njihova je institucionala borba donijela neočekivane rezultate.
Svi su u sistemu institucionalne korupcije. Direktno se Ogreševićev kabinet bavi preprodajom javnih dobara, javnim nabavkama sa osiguranim procentima, prometom diploma, nezakonitim zapošljavanjem. I ne znam čime sve ne u smislu osiguranja vlastitih interesa čelnika ove krim – organizacije, koja sebe A SDA zove.
Istovremeno, oni uporno ponavljaju da „institucije i organi rade svoj posao“. Oni su svoj svakako priveli kraju. Svi su čelnici A SDA danas milioneri…
Uglavnom, za sve loše optužuju nas i naslijedili su od nas iz SDA. Ja im smetam i stalno me prijavljuju i tužavaju. Nakon što im je propala namjera da mi pripišu Hozanovu bombu, pa im usput padaju i razvodnjavaju se i druge Mujine istražne ujdurme, sad me uglavnom prijavljuju kako ja odajem podatke iz službenih istraga u kojima je dokazano kako oni uzimaju mito i procenat ili kako preko dužnosnika policije trguju diplomama.
Sad više za njih nije važno ako je neko tražio i uzeo mito, nego je po njima kriminalno ako to procuri u javnost… Za njih nisu važne loše i kriminalne vijesti nego su kriminalni oni koji ih šire. Ali im u Cazinu nema poslušnog Saida da takve progone…
Oni se zapravo boje medija i javnosti zbog toga su i koristili bezgranično gramzivog komesara i njegov princip nezakonitog rukovođenja policijom koja progoni one koji se odvaže govoriti istinu o njihovoj teškoj korupciji.
Početak njihovog definitivnog kraja je krenuo upravo onda kada je uhapšen Mujin kum Said Ljubijankić (komandir PU Cazin). U kakvoj je situaciji ovaj policijski dužnosnik koji je bio Ogreševićeva i Mujina udarna pesnica upravljanja i discipliniranja Cazinjana najbolje govori obrazloženje i zabrane nakon puštanja iz pritvora.
Njemu je rad u policiji zabranjen, a zabranjeno mu je prići policijskoj stanici na 50 m. Nekome ko je do jučer žario i palio policijom u Krajini, zabranjen je i fizički kontakt sa zgradom policije, a podignuta mu je i optužnica.
On je danas odbačen i od vrha A SDA i od Muje komesara (naredbodavca). Na isti način kako su odbacili Masiraču. Miliona izvučenih iz Masiračine škole niti su se odrekli niti će ih odbaciti…
Ova je vlast majka i otac stotinama skandala, a na kraju se samo još jedno pitanje postavlja – ima li nešto i gore što se za njih veže i što još nije u javnosti procurilo???
Ima…
P.S. Ima i gore…
Nakon nedavnog intervjua za Oslobođenje, pitali su me šta je to gore od ovoga što se već zna, a vezano za aktualne istrage i hapšenja lidera A SDA??
U istoriji naše (ljudske) vrste nije se pojavila društveno politička grupacija koja se deklarativno i neumorno klanja i zaklinje u Boga, a da Njegove preporuke, doslovno na dnevnoj osnovi podvrgavaju ruglu.
U svojoj nedugoj političkoj karijeri sam veoma često imao priliku slušati ispovijedi djevojaka i žena koje su kao životni izbor mogle birati između toga da riješe (ili ne riješe) najvažnije životno pitanje (posao i egzistenciju), ili da budu obeščašćene.
Ništa mi od toga nije bilo mučnije slušati…
Pokušavam razumijeti i one koje su pristale da na takav način riješe najvažnije pitanje životne egzistencije, a svakako razumijem i one koje nisu dozvolile da budu ponižene, da im se poništi ljudskost.
Jednostavno mi je nezamisliv život djevojke smrvljenog dostojanstva, djevojke koja živi sa sramotom kojoj se dobrovoljno morala izložiti, jer je to jednostavno bio jedini način da sebi i najbližima omogući kakav takav normalan život.
E sad, zamislite život djevojke, žene koja živi sa tom sramotom, a veoma teško ima hrabrosti podijeliti je s drugima. Konačno i ti drugi kojima bi se ispovjedila, sve to u konačnici mogu tretirati i njenom krivicom… Zbog toga se takve djevojke jednostavno opredijele živjeti sa svojom traumom ne dijeleći je ni sa najbližima.
Stid me je zbog takvih u politici, baš stid… Politika bi trebala biti misija u ime općeg dobra svih, a ne samo odabranih iz SDP-a i A SDA.
Onih što i tužne Srebreničane izdaše…
