U zemljama napredne demokracije je uvedena praksa da se na kraju svake godine proglasi komunikacijski prvak u toj godini. Misli se na pojedinca iz šire društvene, akademske, političke, strukovne zajednice kome kompetentan žiri dodjeljuje takvu titulu. Možda bi na našem kantonu bilo priličnije na počeku nove 2020. godine proglasiti antikomunikatora godine. Čak nije potreban nikakav ozbiljan žiri. Dovoljno je poredati sve njegove medijske provale u našem javnom prostoru. Upravo je nedostatak objektivne komunikacije uticao na veoma bitna pitanja koja su opterećivala naš kanton, za što je on i najodgovorniji.
Manipulativna retorika, nepripremljeni javni nastupi, medijska histerizacija, izostanak racionalne i argumentirane komunikacije, komunikacijski su nedostaci koji kognitivno limitiranog Ružnića svrstavaju na najniži stupanj liderske kreativnosti. Čak je i „reformator“ Agan, ako ništa fizički, tjelesno – senzacionalniji i napredniji od Ružnića (iznad pojasa „jeste“, a ispod „nije“).
Ružnićeva pojava u javnosti podsjeća na istrošeni (pohabani) amortizer na autu. Kako god na njega nasjedneš dojam ti je neudoban.
Vladina konferencija – prednovogodišnja nije samo govorila o Ružnićevoj antikomunikacijskoj „vještini“, nego je ponizila i novinarsku profesiju koja se na svojevrstan način narugala građanima. Zamislite da iza toliko burne godine, nepostojanja većine, hapšenja i niza korupcijskih afera, migrantske krize, itd…, itd…, da osim nekritičkih pohvala vladinog djelovanja ništa drugo nije bilo na ovoj konferenciji. Što je sramota i za jedne i druge… Nikakvih pitanja, ni potpitanja, ni interaktivnog dijaloga, ništa, baš ništa… Sve bajka… A upravo je Krajina zbog njega (Ružnića) i Bunića postala kanton – slučaj, kanton na stupu srama.
Engleska riječ „transfer“ ili ako hoćete „preprodaja“ u 2019. godini je dostigla svoj vrhunac. Ova politička disciplina „kupljene većine“ u mome skupštinskom periodu je oprobana i dokazana u Hamdinoj i Hozanovoj Vladi. Ovaj je dvojac za svaku sjednicu kupovao ruke. Tada mojim kolegama u Skupštini čak nije bilo neugodno brojati „milošte“ iz kabinetskih koverti…
Čime se danas kupuju ruke u Skupštini to i vrapci na grani znaju. Samo su promijenjeni (uvećani) iznosi. Upravo čekamo da se iznosi dogovore, pa će biti sazvana sjednica Skupštine. Obraz i karakter pojedinaca u Skupštini davno je stavljen u drugi plan. Sve je podređeno brzom bogaćenju i prilici za koju je upitno hoće li se desiti na narednim izborima.
Upravo je Ružnić i njegova Vlada imenovana kupljenom većinom koje danas više nema.
Godina 2019. će iza nas ostati upamćena i kao godina obračuna sa istinom, godina obračuna sa svima onima koji ne žele prihvatiti laž i koji na nepravdu neće da saginju i okreću glavu, koji neće da budu potčinjeni.
To je godina jedne pogubne negativne kadrovske selekcije u kojoj su vlast i utjecaj ostvarili ambiciozni, beskrupulozni i uglavnom irelevantni u svojim izvornim strukama i zvanjima. Ali visoke položaje itekako koriste za snaženje utjecaja banditskog A SDA – brloga koji je barbarizirao naše društvo i doveo ga do ruba anarhije.
Godina iza nas će ostati upamćena kao godina u kojoj je netolerancija policijske države nadvladala dijalog i toleranciju, u kojoj su dominirale informacije portala i novinara koji su potplaćivani i sufinancirani iz budžetske rezerve i crnih fondova. Nedotupavnih novinara i medija koji su svakodnevno prakticirali diskurs vrijeđanja i govora mržnje koji je postao naša svakodnevnica.
Ipak je prvak Kriminogeno – korporativni premijer koji u javnim istupima djeluje kao da je na stereoidima, koji je skupa sa tetkom imao za javnost četiri različita objašnjenja o porijeklu novca (50 000 KM) na izborni dan u Cazinu. Bio sam šokiran kada mi je ugledni A SDA – ovac ispričao kako je to samo četvrtina novca koja je izvučena nekoliko mjeseci prije izbora iz lokalnog cazinskog preduzeća.
Svaki Ružnićev javni istup u medijima značio je veći kolaps i pad rejtinga A SDA i parlamentarne većine u cjelini. Nije slučajno što se on i sam svjestan pada popularnosti već ugrađuje (kadrovski) u pravilnik o sistematizaciji ustanove gdje je radio i gdje se uskoro vraća… Ako prije do „Luka“ ne svrati – kod Masirače…
Još veći šok proživljavam i zbog činjenice da komesar, i policija, te drugi istražno – inspekcijski organi nisu reagirali na ovaj četverostruki medijski blef premijera Ružnića. Tko god elementarno vlada abecedom i pravilima pravne države, zapitan je nad činjenicom da svi oni to ignoriraju??
Ignoriraju i činjenicu da je već milion izvučen iz Unsko – sanskih šuma… Da ne pričam šta rade u zdravstvu???
S rukama do ramena u budžetskom pekmezu, Ružnića jednostavno ignoriraju, ne vide… I tu im se mora odati priznanje na ignoranciji… Dokle, vidjet ćemo??
