„BIĆEŠ MOJA“
Možda je i interesantniji od predmeta na Sudu BiH koji je Mujo sa svojim krim – policijskim aparatom izgubio, predmet i predmeti koji su se protiv mene i naših građana režirali NES-ovci na općinskim i kantonalnom Sudu u Bihaću. Riječ je o prijavama protiv naših slobodnomislećih Krajišnika koji su se odvažili javno na društvenim mrežama kritizirati lokalnu vlast u Cazinu i kantonalnu vlast u Bihaću.
Ni u jednom drugom kantonu nisu vođeni sudski predmeti protiv slobode javne riječi u mjeri u kojoj su se vodili na US-kantonu.
Osim Ustava BiH, slobodnu javnu riječ štite i međunarodne konvencije jer se na taj način štiti i demokratsko funkcioniranje društvene zajednice.
Čl. 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, te čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, temeljna su dva dokumenta koja štite pravo naših građana da u javnoj komunikaciji budu zaštićeni od bilo kakve kazne ili progona za ono što govore i eventualno pišu i objavljuju.
Nažalost, jedino se ova načela ne provode kod nas u Krajini. Prvenstveno u Cazinu i Bihaću, a nisu rijetki slučajevi i u drugim našim općinama, pa i u Sanskom Mostu.
Uglavnom se progon naših građana provodi zbog njihovih otvorenih stavova na društvenim mrežama. Nevjerovatna je i činjenica da su zbog javne riječi mnogi Cazinjani i Bišćani privođeni u policijske stanice, neki i zadržavani, te i kažnjavani na osnovu Zakona o kršenju javnog reda i mira u Bihaću i Cazinu.
Podsjećam vas na slučaj Cazinjanina, pripadnika Armije BiH (američkog državljanina K.P.) koga su na granici nezakonito uhapsili zbog jednog jedinog komentara na društvenim mrežama. Zbog ovog slučaja Sanel Ljubijankić – komandir Policijske stanice u Cazinu je prvo suspendiran, pa onda i osuđen, a još se vode dva predmeta.
Još je drastičniji slučaj progona javne riječi i prava Zirić Muhameda – Zire, koji je u ovom procesu fizičkog progona i mobinga preminuo. Danas se sudi onima koji su prouzročili Zirinu sudbinu. Poznato mi je imenom i prezimenom barem još tridesetak pojedinaca (posebno iz Cazina) koji su izloženi nezakonitom policijskom progonu zbog javne riječi.
I sam sam bio izložen naručenom policijsko – pravosudnom progonu zbog objava na mome blogu i izjava u medijima. Ukupno je šest takvih predmeta bilo istražno – pokrenuto po najdirektnijem Mujinom diktatu, a samo ću vam jedan dokumentirati.
Naime, Policijska stanica u Bihaću je protiv mene pokrenula predmet odgovornosti zbog kršenja javnog reda i mira u Bihaću u kontekstu neprimjerenog medijskog napada na, koga drugog do – njegove ekselencije komesara Muju Koričića.
Prva policijska uprava – stanica u Bihaću ovaj je predmet protiv mene kao kršitelja javnog reda i mira u Bihaću pokrenula 10.01.2020. godine. Akt zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv (svima znanog) prekršitelja Asima Kambera, tj. mene, potpisao je glavom i bradom Dedić Šemsudin, viši inspektor i komandir Policijske stanice Bihać.
Baš sa ovim Dedićima sreće nemam, stalno protiv mene…
Komandir Šemsudin Dedić, u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka tvrdi kako sam ja (Asim Kamber), tj. ja: „počinio prekšaj iz člana 5. stav 1. tačka G. Općinske odluke o javnom redu i miru Bihaća, a koji prekršaj je kažnjiv po čl. 11. stav 1. iste odluke.“
Na okolnosti ovog nadasve „teškog“ prekršaja, okorjeli prekršitelj Asim Kamber, tj. ja, saslušavan sam u više navrata i pred više istražitelja. U tom smislu je Policijska uprava u Sanskom Mostu sastavila i zapisnik o saslušanju osmunjičenog Asima Kambera, tj. mene, i dostavila ga Sudu sa svom drugom inkriminirajućom dokumentacijom, cirka na desetine stranica. Ozbiljno da ozbiljnije biti ne može…
Pa je onda Općinski sud u Bihaću formirao predmet, ozbiljan predmet pod protokolarnim brojem: 17 0 pr 140344 20 Pr. Pa je onda prekršitelj (naširoko poznati i zloglasni) Asim Kamber, tj. ja, dobio i zvaničan poziv suda kao okrivljeni.
Pa je onda prekršitelj Asim Kamber, tj. ja, iz statusa prekršitelja dospio u status okrivljenog. Ozbiljno da ozbiljnije biti ne može, sad sa dvije inkriminirajuće atribucije: prekršitelj i okrivljeni Asim Kamber, tj. ja.
Pa mi onda uvažena sutkinja Općinskog suda u Bihaću gđa. Slobodanka Cerovac, u preambuli poziva jasno naglasi šta će se desiti ako se tako grozan i opaki prekršajnookrivljeni Asim Kamber, tj. ja, ne pojavim na suđenju. Ozbiljno da ozbiljnije biti ne može…
Pa se ja ovdje sjetim dobrog Kase (Kasima Mulalića) koji mi je jednom u pošti tiho kazao da ti niko bolje od Bišćana „ne može i ne zna zakajlati“. Diskretno upućenog pogleda spram zgrade preko puta Uprave BH pošte u Bihaću. A posebno Dedići, on je tad mislio na našeg Šemsudina Dedića. A svi su naši ti Dedići i ovi u Sani, al’ ga znaju „zakajlati“…
Pa se ja onda sjetim da bi ipak na sve ove okolnosti bilo dobro uzeti i kakvog advokata. Osim para ne košta me ništa drugo, a najskuplje bi bilo da izgubim ovaj Mujin u nizu prekršajnookrivljenički predmet. Tek onda neće stati.
Pa se sjetim prijatelja (Ismeta K.) u Bihaću, zovem ga da mi preporuči kakva ozbiljna advokata za ovakve „ozbiljne“ i Staljinistički projecirane predmete.
A on mi odgovori, da je i on sam bio u potpuno identičnoj situaciji, da su i protiv njega sličan prekršajni predmet vodili i da se uspio „izvući“. Da je puno Bišćana i Cazinjana izloženo Mujinom i NES –ovom progonu, itd, itd.
- Govori, brate Ismete, ne pitam šta košta!
I stvarno, Ismet mi preporuči uglednu advokaticu Jasminu Šarić Hasanović. Isti čas zovem, dogovaram termin pa bome pravac u Bihać, potpišem gđi. Jasmini punomoć, predam kompletnu dokumentaciju. Kratko mi uvažena advokatica Jasmina reče da će sve pregledati, analizirati, pa se nakon toga čujemo.
Tako je i bilo, nakon nekoliko dana se čujemo, a gđa. Jasmina mi daje garancije da je riječ o „neozbiljnom“ predmetu do kojeg nije „ni trebalo doći“, da je puno takvih slučajeva u „demokratskom“ Bihaću i Cazinu, uglavnom da će biti ok.
Sad ovdje dolazimo i do centralnog pitanja i razloga pravosudno – istražne ujdrume. Mene, naime, Policijska stanica u Bihaću (čitaj Mujo) tereti što sam 08.11.2019. g. „narušio javni red i mir u Bihaću“, tako što „sam“ u Sanskom Mostu za Muju napisao da je „Babaroga“ koja „gostuje“ u nekoj i nečijoj priči. Čijoj, samo Beg zna?
Do danas mi nije jasno kako to uopće neko može biti povrijeđen, narušenog dostojanstva, do razine kršenja javnog reda i mira u Bihaću, u okolnostima kad ga nazovemo „babarogom“ u Sanskom Mostu? „Baba – roga“ zapravo spada u leksički arsenal šaljivog a ne uvredljivog etiketiranja, nešto slično kad za nekoga kažemo da je lija, magare, konj i sl. A satira je po evropskoj legislativi najzaštićenija književna vrsta.
Niti je babaroga lingvističko – semantička uvreda, niti bilo čije etiketiranje babarogom može pravno potpadati pod kršenje javnog reda i mira.
Ako se nekome za to sudi onda to znači da je Mujo kao tema „tabu“ u koji se ne smije dirati… Zaštićena vrsta… I od Tita u bivšoj Jugoslaviji zaštićeniji su on i šef mu Hozan…
Za njega bi zaista bez ikakve greške mogli napisati (ali neću), da je idiot, kreten, bandit, lopov, siledžija, samo zbog činjenice da je uopće ovaj predmet pokrenuo na Općinskom sudu u Bihaću. I ne bi puno pogriješio, ali neću iz građanske pristojnosti.
Riječ je ovdje i o sunovratu pravne i pravosudne logike, jer se logično pitanje nameće – kako je Sud uopće dozvolio da do ovakvog predmeta i dođe? A možda je sve zapravo i logično onima koji to pokreću, oni ne sude riječi i izrečenom mišljenju, oni sude izricatelju.
Jer takvi predmeti sami po sebi postaju sebi svrha a ne presuda. Bez obzira koja pravosudna instanca, morala bi prije pokretanja bilo kakvog predmeta koji se tiče slobode govora, pisanja i izražavanja razmotriti opravdanosti i pravne osnovanosti takvih predmeta.
Ustavi svih evropskih država štite slobodu javnog izražavanja misli, mišljenja i stavova. Jedino se to ne primjenjuje u USK-u. Po autorovom saznanju samo je protiv Cazinjana i Bišćana ovakvih predmeta pokrenuto preko 500.
Na činjenicu kršenja ljudskih prava na slobodu javne riječi upozoravao je i kantonalni tužilac Adnan Tulić. To je očito bio razlog da je Mujo po Hozanovoj usmenoj naredbi i protiv ovog tužioca pravio prijave. Ko vele Mujo i Hozan, šta se ovaj Tulić našao pametovati, mi ovdje diktiramo pravne norme!!! Logično!
Naravno, pozitivno je to što je bilo ko iz pravosudnih struktura donio kakvo – takvo javno objašnjenje.
Da rezimiramo, mene Mujo i MUP tuže i optužuju po osnovu Zakona o javnom redu i miru koji ja kršim u Bihaću, a pišem i objavljujem u Sanskom Mostu. Javni red i mir u svome nazivu (suštinski) se može kršiti na javnom mjestu, javnoj lokaciji, društvenom prostoru. Blog nije javni prostor – nego virtualni. Zakon jasno propisuje šta je to javno mjesto. Ali ima mene kao izricatelja i kršitelja kad im god treba u Bihaću, u Cazinu, Sarajevu…
Gdje im i kad god im zatreba?
Najveći paradoks ovog predmeta je sadržan i u činjenici da ja uopće nisam autor teksta u kome se Mujo etiketira „Babarogom“. A za Muju reći da je „babaroga“ je zapravo kompliment. Nisam se javno htio braniti činjenicom da je zapravo jedna dama autor, pa bi ispalo da se preko žena vadim.
To je na sudu i dokazano. Ova je dama (P.J.) zapravo u tri blogovska nastavka opisala svoju nerealiziranu romantičnu ljubavnu „prepisku“ sa cazinskim udvaračem, koji je na grobljima u Srednjoj Bosni krao za nju bukete svježeg cvijeća i usput je u sitne ponoćne sate obasipao porukama „Bićeš moja“… Naš Romeo iz Rujnice – Ozan kan…
Iste je poruke naš Hozan slao i dami na federalnom RTV servisu, i dami na kantonalnom RTV servisu i mnogim drugim slobodnijim damama. Naš mačo i krajiški romantik Hozan.
I meni je poslao ne toliko romantičnu poruku preko posrednika, više bih rekao mrtvozorničku, da ću biti „Kurban“, odnosno „zaklan“… To baš i nije romantično, ali jeste istinito…
Da ipak ovdje zaključimo, jer ću vam ispod objaviti kompletnu sudsku presudu (Rješenje) iz čega će vam sve ovo možda biti jasno. Da ne duljim previše, meni ovo svakako nikad neće biti jasno?!
Uglavnom, Općinski sud u Bihaću je dana 17.09.2021. g. predmet protiv prekršajnookrivljenog Asima Kambera, tj. mene obustavio, proglašavajući ga „neosnovanim“, usput proglašavajući „spornom“ Odluku o javnom redu i miru u Bihaću, koja se uglavnom nesmetano provodi.
Neosnovana, „kontradiktorna“ i „sporna“ odluka, a ja na sudu non stop… Portiri na ulazima pravosudnih zgrada me više ne legitimiraju, neki misle da sam se tu zaposlio, neki da volontiram. Uglavnom me znaju od općinskog do najviših državnih pravosudnih instanci…
Naravno, ne žalim se, ali svakako osuđujem činjenicu da je jedan veliki broj Krajišnika prošao istražno – pravosudnu torturu, da ih je veliki broj sankcionisanih i uglavnom „neosnovano“, na osnovu „sporne“ Odluke o javnom redu i miru u Bihaću i Cazinu…
Evropski sud za ljudska prava određuje da građani imaju pravo kritizirati vlast izjavama koje su i „uvredljive, šokantne i uznemirujuće“. Posve je nedopustivo da u jednoj državi koja ima aspiracije postati članicom EU, policija bilo koga privodi, ispituje, kažnjava, pa i zatvara zbog činjenice da svojim izjavama i inkomodiraju nas političare. Pogotovo one na vlasti.
Posebno se ovdje želim zahvaliti uvaženoj sutkinji gospođi Slobodanki Cerovac koja je veoma jasno i na više mjesta u ovoj presudi objasnila čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je za nas obavezujuća.
Poštovani čitaoci, uglavnom šta je god Muji, Burzi, Judži i njihovom šefu Hozanu na pamet palo, u bilo čijim predmetima, mene bi na dnevnoj osnovi etiketirali osumnjičenim i bujrum u policiju na informativne razgovore. Krenulo je sa nekoliko ubistava, pa „bombaški proces“, pa ugrožavanje sigurnosti, itd., itd. Sad je to naglo stalo, u prošloj cijeloj godini svega dva puta (jednom opravdano).
Ali su u međuvremenu pojačane saobraćajne sankcije – prekršaji za oko dvadeset puta. Jednostavno, gdje god bi me kakav saobraćajni policajac zapazio, vožnja brža nekoliko kilometara, radari, parking, pojas, mobitel, frizura (nepočešljan), oni bi mene po Mujinom i Hozanovom nalogu zaustavljali, sa strahom i nelagodom identificirali, kaznili, pa mi se onda diskretno dolazili izvinjavati. I to je danas stalo, rjeđe je…
P.S. I Ministarska karikatura
Na kraju uvijek sam se pitao, zar je naša policija zbilja tako besposlena da se redovito u prosjeku trećina dnevno policajaca bavi lovom na facebook – prozivače lidera NES-a, koji se na tom internetu i sami ispnu s ukrućenim spolovilima, sve sa ciljem borbe za naklonost ženskog biračkog tijela. Ili u tom istom virtualnom svijetu pozivaju dame na „kafu“ do svojih vikendica, pa romantične ponoćne poruke „Bićeš moja“, pa karikaturalni ministar policije (Kljajić), koji na zatvorenoj grupi ingenjeri kuka kako „Hozan“ više od njega „hebe“, a svi zajedno sa tim besposlenim policijskim aparatom „handre“ mene i Poljakinju (P.J.), koja je imala hrabrosti dati korpu Vitezu od Rujnice, koji je ujedno šef Vlade i MUP-a USK-a. Pa je zbog toga hapsili i ispitivali na graničnim prelazima, čuvajući autoritet njihovog sujete povrijeđenog Viteza – Ozana, koji bi da i ovu Poljakinju osedla i „projaše“ (njihahaha), u pauzi kad ne jaše ministarsku magareću karikaturu Nermina Kljajića.
P.S. II Poštovani čitaoci, dragi moji krajiški sapatnici, ispod vam objavljujem cjelovitu presudu o gore tretiranom predmetu, pa svi vi koji uspijete razumjeti suštinu da je i meni komentarom pojasnite. Ako se usudite da vas ne kazne kršenjem javnog reda i mira na društvenim mrežama. Naše eurodemokrate iz NES-a.
Ne ponovilo se!
A u pauzi ove i meni dosadne pravosudne trakavice, iz saosjećanja sa Hozanom i njegovim wertherskim ljubavnim jadima, da poslušate kompletnu romantičnu „sonatu“ Bićeš moja, sa porukom nadasve hladnoj Poljakinji da malo ipak i ona razmisli…
