Znajući da su zapravo iscrpili sve formalne mehanizme za smjenu direktora „Unsko – sanskih šuma“ Đevada Muslimovića i da realno postoji mogućnost da će on na funkciji ostati do kraja mandata, Hamdo i Hozan se opredjeljuju za treću varijantu udara na direktora Muslimovića.
Naime, i Hozan i Hamdo su bili svjesni da Muslimovića ne mogu smijeniti bez Nadzornog odbora koji to jednoglasno odbija. A da bi smijenili Nadzorni odbor moraju imati podršku Skupštine preduzeća – koja smjenu Nadzornog odbora ne želi uopće staviti na dnevni red. A konačno, da bi smijenili Skupštinu preduzeća to mora uraditi Skupština kantona u kojoj nemaju dovoljan broj glasova jer su se dvojica kolegi (poslanika) iz SDP-a otvoreno suprotstavljala ovoj Hamdi – Hozinoj nezakonitoj ujdurmi…
Moram ovdje, zbog istine i Stvoritelja koji sve nadzire i prati, a bio sam tada u sazivu kantonalne Skupštine, istaknuti da je protiv ove Odluke bio i jedan zastupnik A SDA. Bogom mi se kleo i ja sam mu vjerovao…
Treća varijanta pritiska na Muslimovića koju su oni već prakticirali i koja se dokazala produktivnom, bila je snažan udar sa anonimnim prijavama na sve adrese…
Strategija anonimnih prijava u međusobnom obračunu političkih konkurenata, dala je „ogromne“ rezultate na našem kantonu. Jedan veliki broj predmeta protiv potpuno nevinih pojedinaca je na ovakav način pokrenut. Tužilaštvo je prilično selektivno pokretalo ove predmete. Samo protiv autora u dvadeset godina je barem isto toliko upućeno anonimnih prijava. Posljednja u nizu koju je kantonalno tužilaštvo krajem 2014. godine odbacilo (između ostalih) i protiv autora, uz jasno obrazloženje da „ne postoje osnovi sumnje da su počinili prijavljeno, a niti koje drugo krivično djelo regulirano odredbama KZ F BiH-a…“
Privatno su lica iz ove prijave imale značajne troškove odlaska u Bihać i nazad, pa izgubljeno vrijeme, da ne govorim o „torturi“ izjava i raznih istražnih provjera koje su se na kraju pokazale potpuno neosnovanim.
Zabrinjavajuća je činjenica da su protiv nas iz doline Sane uglavnom sve prijave anonimne i da su većinom pripremane u službenim stranačkim prostorijama naših političkih konkurenata. Konačno se to uvijek otkrije, jer se takvi prvi u javnosti oglase kako oni tobože imaju „saznanja“ kako se „vodi“ nekakva „istraga“, kako postoje „prijave“, itd… itd… Ogromne troškove osim pojedincima, ovakvi predmeti predstavljaju i budžetskoj stavci s kojom raspolažu istražni organi…
Ni Lipovača ni Hozan nisu u trenutku njihove odluke razmišljali o onome što će se kasnije dešavati. Hamdo je jedne činjenice bio svjestan, a to je važnost naklonosti Glavne tužiteljice Fadile Amidžić prema SDP-u i svim projekcijama njene partije. Kolega Ivan Prša (SDP) ju je u autorovom prisustvu dozivao „drugaricom“… S radošću se odazivala… I sin joj je blizak lijevom bloku (GS)…
Protiv Đevada Muslimovića, u periodu od dva mjeseca ukupno je po autorovom saznanju upućeno 14 različitih anonimnih prijava. Od njih 14 je autor uspio ući u posjed 13. Valjda ću i do famozne 14 doći… Svejedno, i ove koje sam iščitao nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da ih je pisalo nekoliko pojedinaca. Ukupno devet imaju potpuno isti font slova, identične navode, potpuno identične sintagmatske i sintaksičke konstrukcije, atribucije, leksiku, čak se i pravopisne i gramatičke greške podudaraju.
Ne želeći vas previše opterećivati dokumentacijom, autor će vam ipak predstaviti uvod i kraj tri anonimne prijave kako bi se i sami mogli uvjeriti u moje argumente…
Anonimna prijava I
Anonimna prijava II
Anonimna prijava III
Nije teško, i pametnijim srednjoškolcima koji su učili logiku Gaje Petrovića, zaključiti da su ove tri prijave identične sadržajno, po metodološki redanim pasusima, a da ne govorim o adresama na koje su upućene i koje su u potpunosti podudaraju. Primjera radi, redoslijed državnih institucija na koje se upućuju (2 i 3 prijave) doslovno je identičan… A font slova, kao različit…
Ukupno je sedam anonimnih prijava kucano na istoj tastaturi i pohranjene su u istoj „arhivi“ procesora čiji sam kompletan sadržaj (usput) uspio pregledati… Naravno, ovdje o drugim detaljima neću pisati… Jednostavno ne želim više otkrivati činjenice koje ću obrani „zločinačke šumske grupe“ staviti na raspolaganje ako se odluče podnijeti tužbu protiv nekompetentnog i politički – dirigiranog tužilaštva…
Na kraju sam vam dužan ipak otkriti autore gore citirane tri prijave. Radi se o Amiru Kličiću (Cazin), Bošku Tubića (Bosanski Petrovac) i Saneli Dračić (Bosanski Petrovac). Boškova i Amirova arhiva iz kancelarije direktora Kantonalne uprave za šumarstvo gdje su uhapšeni, bila mi je od velike pomoći da konačno razriješim dileme i oko nekih drugih montiranih predmeta. Posebno i oko onih koje se u ladicama tužilaštva čuvaju…
Boško i Amir su imali i suradnički tim na terenu koji se bavio prikupljanjem i klasifikacijom podataka (tračeva). Radi se o Mirku Latkoviću, Stanku Mirčetiću i Peri Banjcu…
Interesantna mi je bila i kompletna fotodokumentacija sa njihovih fajlova… Molim vas, cijenjeni čitaoci da od mene ne tražite da vam sve baš vizualno predočim. Jednostavno bi bilo štetno i za one kojima se potpuno nedužnima sudi… Svakako će vam sva dokumentacija, slike, dokumenti biti na raspolaganju kad se ovo završi… Ako se ikada završi…
Interesantna je na kraju i činjenica da je jedna od prijava doslovno vraćena tobožnjem „anonimnom“ pošiljaocu u međusobnoj korespondenciji autora prijave i istražitelja koji je kasnije bio „motor“ u predmetu „šumskih zločinaca“… Zapravo je autoru anonimke sugerirano šta da to još doda da ima više „mesa“ (opravdanja) za pokretanja istražnih radnji… To zapravo i najbolje svjedoči sa koliko je pažnje ovaj predmet brižno pripreman…
Četvrtu prijavu je protiv Đevada Muslimovića 24.12.2013. godine potpisao imenom i prezimenom Almir Ćirić iz Bihaća, koji se predstavljao vlasnikom i direktorom firme „TOČEV“ DOO, koja se bavi preradom drvnih sortimenata… Tužilaštvu je za pokretanje posebnih istražnih radnji bilo neophodno i svjedočenje koje po karakteru nije „anonimno“, a Ćirić je i prije (2012) predavao i povlačio prijave protiv Muslimovića…
P.S. Dužan sam na kraju (pogotovo čitaocima) izvan našeg kantona objasniti tko je ko ovdje… Amir Kličić (Cazin), je trenutno osuđen nakon nagodbe sa tužilaštvom u predmetu „zloupotreba“ u Kantonalnoj upravi za šumarstvo (B. Petrovac).
Boško Tubić, bivši funkcioner ove Uprave, osuđivan zbog pronevjere i zloupotrebe. Trenutno mu se na sudu u Bihaću sudi za ukupno 11 krivičnih dijela…
Sanela Dračić je u šumariji u Bosanskom Petrovcu radila kao blagajnica. U periodu od 2010 – 2012 u blagajni je utvrđen manjak od ukupno 227 465 KM… Direktor Muslimović je protiv iste podnio krivičnu prijavu… Do danas je ostalo nejasno šta se desilo sa ovim predmetom u tužilaštvu?? Protiv Muslimovića je Dračićka, skupa sa nač. Petrovca Zlatkom Hujićem bila glavni lik – svjedok u prilogu Mreže u februaru 2014.
UPOZORENJE – ACHTUNG – WARNING
Akta koja autor objavljuje i koja će biti objavljivana u narednim nastavcima ne mogu biti korištena bez autorovog dopuštenja, bilo da je riječ o obrani optuženih ili o predstavnicima optužbe. Bez autorovog dopuštenja – dokumente, niti podatke ne može koristiti bilo koji medij (printani ili elektronski), niti pojedinac. U slučaju zloupotrebe činjenica i podataka iz autorskih tekstova autor će podnijeti tužbu nadležnom sudu.
Slijedeći nastavak u ponedjeljak 20.02.2017. godine.
Asim Kamber
