SPIN – afera „RESPIRATORI“ (II)
Dobro obaviješteni bivši ministar sigurnosti (Dragan Mektić), u svome istupu kod Senada na facetv je pomenuo „neozbiljnu“ izjavu za javnost koju je objavilo Predsjedništvo HNS-a (HDZ).
Donosim vam i autentično saopćenje HNS-a u cjelosti (objavljeno 29.05.), kako bi lakše pratili dešavanja u pozadini „sječe“ čelnika Vlade F BiH na čelu sa Fadilom, Jelkom i Veskom.
Naš koalicioni partner „POZDRAVLJA“, „salutira“, aplaudira zbog hapšenja i našeg i njihovog premijera Novalića. Naši partneri kažu: „Pravna država, poštivanje ustava i zakona ne smije imati alternativu. Cijeli proces mora doživjeti svoj konačni pravni i sudski epilog.“
Zašto „mora“, zašto imperativ sudskog procesa. Istražno – pravosudna praksa svjedoči da u prosjeku svega između 10 i 20 % istražnih predmeta završi sudskim epilogom. Preko 80 % se odbaci nakon provedene istrage.
Vrli naši partneri iz HDZ-a idu u ovom saopćenju i korak dalje u borbi za evropske vrijednosti preko Fadilovih leđa.
Pa kažu, (citiram) kako: „Ova afera predstavlja test za pravnu državu, a posebno je značajna za buduće aktivnosti u pregovaračkom procesu u EU.“ Naši koalicioni partneri poručili su slijedeće (parafraziram): Ako Fadil u Bajboku završi ogromne su nam eurointegracijske šanse…
Na kraju su ukazali i na poboljšanje ukupne epidemiološke slike u cijeloj BiH. Zahvaljujući se medicinskim radnicima, policiji i djelatnicima civilne zaštite. I oni zapravo priznaju pozitivan učinak u borbi protiv Covida.
Ni naš drugi koalicioni partner sa lijevog krila (DF) nije pokazivao milost spram Fadila. U svome zaključku predloženom u Parlamentu F BiH oni veoma decidno traže ostavku: Fadila Novalića, Jelke Milićević i Veska Drljače.
O stavu našeg tradicionalnog (odi mi – dođi) partnera (mislim na SBB), nije potrebno ni govoriti. U ulozi parlamentarno – tužilačkog zastupnika SBB-a, za govornicom je veoma odlučno istupila lady Sanela Prašović – Gadžo. Prvo je sebe predstavila novinarom referenci tridesetogodišnjeg iskustva. Otprilike je njeno objašnjenje i išlo u pravcu medijske (novinarske) pozadine cijelog ovog slučaja. Da bi na samom kraju svoje tužilačko – novinarske diskusije preuzela ingerencije i suda pa otvoreno od parlamenta zatražila i presudu.
Velika je sreća da Fadil nije prisustvovao ovom zastupničko – tužilačkom deliriju. Ko zna, možda bi i kakvu improviziranu giljotinu za našeg Fadila priredili u antičkom akvatoriju banjskog dijela hotela Hills. To bi za klix i Senada (facetv) bio pravi vizualni užitak…
A objektivno Sanela i Irfan (Čengić) su zadnji koji su po ovoj Vladi trebali „mlatiti“…
Od nas zastupnika, niko veće benefite iz budžetske bašče od njih dvoje nije „ubrao“ u Fadilovom mandatu.
Parlamentarno „sudsko“ ročište na kojem je pao ničim utemeljen zahtjev za smjenom Fadila Novalića, Jelke Miličević i Veska Drljače po mnogo čemu će ostati zapamćen. I ponajviše po namjeri da se uvede u praksu zakonodavne vlasti načelo, da kad imaš većinu – sve ti je dopušteno. Pa i to da Parlament transformiraš u klasičnu sudnicu…
Ono čega nisu bili svjesni režiseri koji su sve ovo oko Fadila iskreirali je činjenica da u svim strankama postoji dovoljan broj zrelih pojedinaca kojima je državotvorni patriotizam ispred ideološkog rasizma.
To je zapravo na ovoj sjednici bio i najveći šok napred pomenutih ksenofobnih populističkih parlamentarnih amatera. Što je god sjednica dalje odmicala veći broj je opozicionih kolega uviđao svu besmislenost i neutemeljenost optužbi protiv Fadila. To je zapravo i najveći poraz ove jednokratne parlamentarno – pravosudne – ročištne koalicije.
Značajan broj njihovih ljudi je bio protiv, te upravo glasanjem protiv i demonstrativnim napuštanjem sjednice su poručili da i među njima, u njihovom populističko – rasističkom kadrovskom mrijestilištu itekako ima normalnih i pametnih ljudi.
Dobri je Karadžić prije dvjesto godina (mislim na Vuka), kao sveslavenski reformator jezika poručio kako: „Ideološka kritika može biti do te mjere surova da od muhe napravi ideološkog elefanta (slona)…“Upravo se to desilo u spin – predmetu „respiratora“…
Karadžić tada nije poznavao pojmove SPIN i POPULIZAM, živio je u romantičarskom vaktu lišenom malignih retoričko – ideoloških nanosa. Sretan je zbog toga, a bome i svi oni koji taj dan nisu (k′o ja) bili „osuđeni“ slušati naše beskarakterno političke parlamentarne Lady – Gage…
Parlament je zapravo na osnovu medijske hajke i istražnih predstava trebao „presuditi“ Novaliću. Kad god tužilaštvo utemeljeno sumnja da je počinjeno krivično djelo, ono ima pravo i nadležnosti pokrenuti istražne radnje. Upravo je to pravo omogućilo predmete protiv Berluskonija u Italiji, u Njemačkoj protiv Kola, pa i u Hrvatskoj Sanadera.
I nikakve dileme nema da je moglo i protiv Fadila. Međutim, da je sud našao i trunke osnova za mjesečni Fadilov pritvor, to bi se zasigurno i desilo. Medijska hajka i tobožnje „stručne“ ekspertize ispravnosti respiratora nisu uopće mogli biti uzeti kao relavantni dokazi.
Konačno, i bivša ambasadorica SAD gđa. Cormack na samom kraju svog mandata je upozorila na tužilačku praksu da priređuje uhidbene medijske predstave koje u konačnici ničim ne rezultiraju. I to je jedna od istina o predmetu Novalić.
Osim dnevno – intermedijalnog efekta njihovi populističko – sugestivni nastupi za govornicom hotela Hills bi veće efekte postigli da su jednostavno ćutali…
Danas je mnogima jasno da je ostrašćeni koaliciono – respiratorski front protiv Fadila, zapravo front protiv SDA i Bakira Izetbegovića. A slabljenje Bakira i SDA ništa drugo nije do jačanje Dodika i njegovog antidržavnog rušilačkog fronta.
„Državni udar“ po svojoj izvornoj definiciji predstavlja protuzakonitu smjenu vlasti. Od revolucije se razlikuje po tome što je vrše dijelovi izvršne a često i vojne vlasti.
U našem slučaju su, također dijelovi izvršne (političke) vlasti uz pomoć dijela pravosudne, pa onda i zakonodavne zapravo htjeli preuzeti izvršnu vlast u Federaciji BiH. Zapravo su se htjeli obezglaviti Bošnjaci koji svoj politički subjektivitet crpe iz snažne F BiH.
Veoma ozbiljnu definiciju i objašnjenje izrežirane spin – afere respiratori dao je dokazani patriota i borac za BiH, lucidni član Predsjedništva BiH Željko Komšić. On je decidno ovu „aferu“ uporedio sa prijeratnim slučajem „Agrokomerca“… Preko komunističkih pionira spin – afera stvorena je tada medijska slika u prijeratnoj komunističkoj državi kako su Bošnjaci i Bosna najveći problem raspada Jugoslavije. I posebno mi Krajišnici…
Danas je jedna razlika, udar protiv države BiH više nije samo u režiji „velikodržavnih“ političkih strategija, nego im je iza paravana podršku pružala i naša ostrašćena opozicija. Paravan je u međuvremenu pao!!!
