Neželjeni događaj u predsoblju kabineta Premijera Vlade USK-a Rošića, a koji je predstavljen u medijima mojim grubim „napadom“ na dopisnicu FTV-a gđu. Aidu Štilić, već je počeo jenjavati iz moga interesnog djelokruga. A onda me putem telefona zovu iz policijske stanice u Sanskom Mostu. Sjednica Parlamenta je upravo trajala u Sarajevu. Osim ako zauzet nisam, ma ko me zove ja se javim, odgovorim u bilo koje doba…
Javljam se u pauzi zasjedanja. Kaže mi operater na centrali da su me vjerovatno zvali iz policijske krim – službe i da bih se hitno trebao javiti u stanicu. Rekao sam da je to „hitno“ nemoguće jer sam na zasjedanju Parlamenta, ali ću se svakako po povratku kući odmah javiti. Tako je i bilo, u četvrtak ujutro sam nazvao isti broj i najavio svoj dolazak. Nisam se oko razloga raspitivao.
Ali razmišljam, šta bi biti moglo? Nisam nikad ni nalog za dnevnice potpisao tamo gdje sam radio, nisam nikakve ugovore i javne nabavke ovjeravao, nisam nikad ništa ni od koga tražio i očekivao, nemam ništa tuđe u svojoj kući, uredno vratio svih 12 kredita, nemam nerazriješenih dugovanja, ne napadam tuđe žene, nikad nikoga ne vrijeđam, svađe izbjegavam, u nemaloj političkoj karijeri nisam nikoga svjesno ojadio, nikakve imovine osim knjiga ne posjedujem, auto star 14 godina, i veliki broj ribarskih štapova s kojim raspolažem…
Pa se onda mislim da mi Amidžićka i Mujo nisu opet nešto napakovali, da mi ne traže opet vozačku, a nedavno sam je vratio sa dvomjesečne pričuve (deponiranja). Jednostavno mi svašta na pamet pada… A Mujo je na sve spreman…
Bio je ljubazan mlađi inspektor Nemanja Telebaković koji me primio na službeni razgovor… Zaključio sam da mu je neugodno, možda i više neg′ meni… Ja sam već na sve oguglao…
„Imamo protiv vas prijavu g. Kamber, a na okolnosti i navode iz prijave vi bi mi trebali odgovoriti na nekoliko pitanja“, decidan je i služben bio Nemanja..
- Kakvu prijavu, čiju prijavu? Pomalo iznenađen, pitam.
„Prijavu je g. Kamber potpisao Šemsudin Dedić.“
Šok i nevjerica me obuze…
- Ko potpisao? Šemso!?
„Šemsudin Dedić iz Bihaća g. Kamber“, otvoren je bio Nemanja.
Šok, šok, šok… Zar i Šemso, Bože moj dragi, što me ti Bišćani, najbliži, najodaniji, najbližim me – svojim „bratom“ zvali, na kraju me ostave, odbace, evo sad i prijave…
Padaju mi na pamet ćevapi u „Zmaju“ (Hrasno), često ih zajedno pojedemo ja i Šemso. On češće plati od mene… Uvijek iz vlastitog džepa, nikad preko računa… Da nije kahva i kolač tiramisu u pitanju koji je opet on platio u kafiću „Brazil“ kod Centrale SDA? Da nije šta oko lista, pa me unapred Šemso eliminira, ali valjda na takav način ne bi… A ja se baš i ne dam eliminirati…
Ko zna, iz Bihaća je i on, a u tom neiscrpnom vrelu političkih UDBA – talenata sve je moguće… U ovom su gradu kreirane prijave protiv svih uglednijih Sanjana i Ključana… Svašta čovjeku na pamet pada…
- Mogu li vidjeti, pogledati tu prijavu? Zatečen tiho promumljam…
„G. Kamber, ja ću vam postavljati pitanja, a na vama je da odgovarate, vi najbolje znate
šta se desilo, nemamo puno vremena“, još ozbiljnije će inspektor Nemanja…
Razmišljam, kud ne uze advokata, velahavle – na šta će ovo izaći, baš su ove izborne godine teške, komplicirane… Prijava k′o u priči… To je sad produktivan način političke eliminacije, pogotovo ako si sa Amidžićkom dobar…
Fadila iz naše loze Amidžića u svakoj izbornoj godini pogoduje svojim političkim drugovima… I izborne 2014 i 2016 podizala je optužnice i pokretala istražne predmete u zoru izborne kampanje… Ali nikad kao ove 2018. godine. Nikad produktivnije i više…
Sudi se Muslimoviću, od Galijaševićevog predmeta se prave predstave i replike stalnih dodavanja i optužnih proširenja, vraća se pa se oduzima imovina bez ikakvog zakonskog osnova. Očevid oko ZZO (Handanagić) omeđili trakom da se uslika medijsko prizorište… Hadisa drže u pričuvi, ali ga povremeno pozivaju, podsjećaju na toplom i hladnom režimu (Tulić)… Tigra Hamdu preko dvadeset godina apsolviraju, možda će optužnica biti obznanjena na dan početka kampanje? Da drugovi i drugarice imaju o čemu pričati, medijski tretirati nas iz SDA… A možda „Tigra“ ostave u rezervi za naredne lokalne izbore… Falit će joj predmeta protiv SDA, jer smo svi mi uglavnom već u njenom i Mujinom obuhvatu… Imenjak mu Hamdo (Lipovača) nedužan i nevin k′o porečki kondomični konzument „afričke šljive“ – Hozan…
Samo im ja još falim. Sve su snage i strategije protiv SDA usmjerene protiv mene. Amidžićka je drugovima obećala da će sve uraditi da me „privedu“, da me „uhapse“, da mi bilo šta prikače… Samo da me na čas foto – aparati i kamere zumiraju…
A ljudske sam dobrote metafora… I samo je to moj problem… Bio i njezin, s Mujom zajedno, kad su bdjeli nad lažnim prijavama protiv mene… Tražeći za bilo šta da se uhvate…
I evo „uhvatiše me“, dolija i taj prefrgani i iznimno medijski „pokvareni“ Kamber, lider iz doline Sane koji je na braniku rahm. Alijine ideje – konačno na koljenima… Evo me pred Nemanjom Telebakovićem iz Prijedora, iz roda naših komšija Palančana, evo me konačno propituju na okolnosti Šemsine prijave. Dedića Šemse iz Bihaća… Iz roda naših Dedića…
- Al što me Šemso, a moj je, vjerovao sam mu. Razmišljam, vratit ću mu lovu za
tiramisu, kahvu, za ćevape… Pa prijatelj mi je, najduže na Kantonu on i Amir…
Ispituje me naočit inspektor Sanjanin iz Prijedora (Nemanja). Lijepog imena naše prekodrinske srpske tradicije, tradicije srednjovjekovne Dinastije Nemanje Stefana kad je Srbija četiri puta bila veća nego danas. Ispituje me Nemanja na osnovu tradicionalne udbaške prijave iz centra bivše UDBA-e Bihaća… Bože dragi, Jedan si Kadar si, što me još u ovom nemalom političkom životu strefiti neće?!
Sjetim se, a već sam jednom na slične okolnosti davao izjavu i sa sličnom krivičnom kvalifikacijom, baš sličnom. Razlika je samo što su me moji – Sanjani tada prijavili… Svi su moji, i Sanjani, Bišćani a bome i Prijedorčani… I Nemanja naš. Naše gore – Grmeča sin…
A prijavili me da sam njihovu sigurnost ugrožavao… Ja koji mrava svjesno zgazio nisam evo ugrožavam ljude gdje god stignem. Od ugroze moje evo, samo što crkavati počeli nisu…
Sjetim se ovdje rahm. Generala Alagića… Možda je i on ovdje sjedio gdje sad sjedim ja… Pred policijskim istražiteljem koji je i od njega izjavu uzimao. Na slične okolnosti prijave protiv njega. Koje li koincidencije? I protiv njega je prijavu sačinio Dedić – iz sanske loze Dedića. Novinar Midho Dedić, prijavio Generala kako mu je „prijetio“ i „psovao majku“ …
Na sve adrese, a na puno ih je rahmetli General morao odgovarati, pisati obrazloženja. Dedić je sebi možda podigao slavu lažući protiv Genarala, kao što je i Štilićka nedavno pokušala „lažnim“ prilogom na FTV-u protiv mene.
A gdje je danas taj „hrabri prijavljivač“ Dedić – novinar Dedić, šta radi, čime se bavi nakon što ga je Radončić nogom ispucao iz Avaza?? Dedić – novinar kome je legendarni General dao i najbolji nadimak – „strvinar“.
E taj i takav Dedić je od mene preko dvadeset godina branio Generala Alagića, branio tobože od mene ugledne Sanjane, Šarčeviće, Kaziće, Radončića, ef. Kovačevića, Muju Koričića, danas brani i apotekara Šabulića, i konačno sebe porazio…
Do okolnosti da mu medijski partner na portalu sanainfo.ba Nijaz Kadirić sa njegovim normala.ba, zajedno na oba portala mjesečno ne zabilježe posjeta koliko ovaj moj jedan jedini blog… O lajkovima da ne govorim…
„Hoćemo li g. Kamber? Nešto ste zamišljeni…“
Trgnu me opet mladi Nemanja, pristojan, uviđavan i ozbiljan policijski inspektor.
- Dobro dragi Nemanja (naučio i ja diplomatski komunicirati).
- Izvolite, velim… Pitajte, g. Nemanja…
„U prijavi g. Kamber stoji da ste dana 05.04.2018. godine, pred ulazom u premijerov
kabinet „napali“ novinarku Aidu Štilić…“
- Kakvu sad Aidu, pa maloprije ste mi rekli da je prijavu potpisao Šemsudin Dedić…
„Da g. Kamber, tako je Šemsudin Dedić, komandir policijske uprave 1 (Bihać)…“
Još jedan šok, iznenađenje, otkud sad to, ne pratim policijska imenovanja i
pretumbacije ni u našoj policijskoj stanici u Sanskom Mostu, a na sedmičnoj su osnovi, a da
znam ko je u Bihaću?? A tvrde čak da ja dajem „saglasnost“ i na izbor komesara… Šta sve o
meni ne lažu proteklih dana, morao bih imati veliku redakciju suradnika da to sve pratim…
Pa onda pitam Nemanju – u kom svojstvu me ispitujete?
„Moram vam reći g. Kamber da je predmet u početku prvo vaš status definirao
„osumnjičenim“…“
- OK, pa šta sad? Kratko mu u riječ upadam…
„Sad ste vi g. Kamber u svojstvu svjedoka, ovi su to gore u Bihaću promijenili…“
Pa u sebi komentiram sam sa sobom, da Nemanju ne iritiram. – Ili sam ja budala ili
neko od ovih „gore“…
- OK Nemanja, a mogu li znati kako ja, sad svjedok u predmetu protiv sebe
svjedoka? Pa ko je osumnjičeni?
„G. Kamber, ja ovdje pitanja postavljam“ , oštrije će pomalo „isprovocirani“
Nemanja…
- OK, ok Nemanja, u redu je nastavimo, izvolite…
A mislim se, pa zar je Mujo zadnji dan mandata protiv mene morao praviti prijavu, a da ja do danas ne znam, a četvrtak je 19.04.2018. godine. Zašto, zašto? A 16.04. predao dužnost…
Pa se ovdje sjetim viceva u bivšoj Jugoslaviji. Osim političara, najviše ih je bilo o narodnoj miliciji… I baš su bili „čitani“ …
Sve me ovo na kakav vic podsjeća, a i Mujo je baš izgradio status vic – mahera komesarskog… Zbog čega sam odlučio da mu dam „saglasnost“… Osta ja bez kvalitetne inspiracije ako njega nema… Još ako Amidžićka ode, i blog ću ugasiti…
A ima Jedan koji daje svima nafaku i snagu. Nek im upravo Svevišnji zdravlja i sreće podari… Dok su god oni u Bihaću i Sani moja konkurencija, ja zapravo ništa raditi ne trebam… Samo narodu objasniti da su to ti na čelu sa „poduzetnikom“ Kadirićem i novinarom Dedićem… Evo Dedića na snimci s leđa iz kladionice… Pa sami zaključite.
A Bog je jedan, i moj i Šemsin… I Nemanjin… Svima zajednički… On daje i oduzima nafaku i meni, a Bogami i Dedićima… A psovati Njega – Stvoritelja zemlje i nebesa, zbog binga, zbog lutrije, zbog izgubljenog listića…
Gluho bilo i Sunce… Hebe…
U astrologiji je Sunce najvažnije nebesko tijelo. Sunce je zapravo naš izvor života. Sunce je simbol beskrajne ljubavi… Sunce načelima islama, kršćanstva, judaizma, hinduizma i svih vjera i tradicija, svojim zrakama život na planeti čini mogućim, pa i u onom duhovnom smislu. Ništa zapravo vrijednije za čovjeka i civilizaciju nije Stvoritelj poklonio ljudima…
Da ga eto naš Dedić hebe… Zbog listića lutrije… Ništa me od njega više iznenaditi ne može. Sjećam se ovdje i njegovog javnog poziva na skup čiji je organizator bio baš Dedić, pod radnim naslovom i plakatom: „Ubijmo Boga“ (neuzubillah)… I Rijaset se ogradio…
Pa šta onda takvima ja predstavljati mogu? Kad Boga dragog „ukokati“ hoće… Allahu dragi, Jedan si Kadar si, podari svim ljudima svjetlost razuma i ljubavi koju Tvoja vjera propagira…
I još nešto, taj i takav Dedić piše kako ja evo, samo što nisam prešao u SBB… Ako ništa, on i Nijaz Kadirić me znaju baš do suza nasmijati… A baš mi i nije do smijeha…
Moj prijatelj iz Tuzlanskog kantona RVI – Fahro Skopljak, kad je Kuko Vladu SDA mijenjao, pa njemu ponudio da ostane na mjestu ministra boraca… A on javno odgovorio: „Šta će mi mati kad dođem kući kazati, da sam Aliju zbog fotelje izdao…?“
I na kraju dobri stopostotni RVI i heroj bez nogu iz Lukavca Fahrudin Skopljak dodao da će ga „sa SDA u mezar spustiti“… To je i moja poruka onima koji vode specijalni medijski rat protiv mene i SDA Sanskog Mosta…
A ja „ratove“ nikad gubio nisam. Oni će to u izbornom oktobru shvatiti… A Stvoritelj zemlje i nebesa spušta i daje svoju milost pravednima i onima koji istinu zagovaraju…
P.S. A ko su sve organizatori moga drugog pokušaja ubistva, čitajte u narednom nastavku pod naslovom:
„Muju za komesara ili ti stiže, Mujo – mlađi…“
Poštovani čitaoci, nevjerovatne posjete i čitanost mojih blogova dugujem vama i vašoj upornosti da zajedno sa mnom tražite istinu… Posljednji blog od ponedjeljka, za svega dva dana je zabilježeno 174 626 posjeta i to je zaista rekord…
To me obavezuje da vam kažem da će i gore najavljeni blog izaći u redovnom terminu (srijeda 02.05.), bez obzira hoću li ja gdje „otputovati“… Sve je u Njegovim rukama…
Jer, blog je već postavljen na mojoj stranici za ovaj termin u pet do osam…
