Petak 14.08.2020.
Budim se, ponovo veoma rano ali sa blago povišenom temperaturom. Kašalj nesnošljivi – suhi me pritišće, razmišljam šta dalje. Pozitivan jesam i zvanično, u izolaciji sam nezvanično.
Policijsko – inspektorska kontrolna delegacija traži da se pojavim na prozoru koji „gleda“ prema Trgu. Mašemo jedni drugima kao znak da smo obostrano bili revnosni i izvršili svoju dužnost. Ja zatečen u kućnom pritvoru (izolaciji), a oni mi zabilježe plus u evidencionu bilježnicu.
Konačno su načelnički kandidat Zekotić, tupavi Dedić, hrđavi Koričić, dobroćudni hećim H-OZ-anović na svome, evo me konačno u zatvoru, konačno je uspjela njihova misija moga uhićenja, uz asistenciju nepredvidivog Covida.
Uglavnom su sa distance svi uz vas, sa distance… Prvi me ujutru zove Predsjednik identično (pritvoreno – izolirani) Seferović, napisao nekakvo saopćenje za javnost u kome obavještavamo naše članstvo i građane o našem statusu zaraženih, pa traži da ga pregledam.
Petak je i inače medijski bio interesantan.
Rano me ujutro zovu sa fiksnog broja Avaza, ne javljam se, pretpostavljam da su saznali sa društvenih mreža o mome Covid – statusu. Pa me onda sa mobilnog zove avazov novinar i Midhin decenijski suradnik Evelin Trako. Njemu se redovito javljam.
Zadnji smo se put čuli prije sedam dana kad me je nazvao da mi saopći nešto što već jeste u više navrata. Četiri puta mi je ponovio kako je njegov bivši kolega iz Avaza Midho Dedić psihički „potpuno zastranio“, jednostavno nije dobar… Rekao sam da me to sve skupa ne zanima, da to već šira javnost veoma dobro zna i da ja to neću više prenositi niti ponavljati. Na kraju Midho mi je takav – kakav jeste od velike koristi… Nije uz mene, a uz koga je god politički i medijski stao taj je „propo k′o Grčka“… Veoma će to brzo shvatiti komesar i naredbodavac im obojici – Hozan.
Trako mi zapravo u ovo peto jutro covidaškog statusa traži izjavu za Avaz. Nikad ga ne odbijam, ali ga molim da me nazove za dvadesetak minuta kako bi smirio kašalj. Tako je i bilo.
Nekako istovremeno meni korisni Midho Dedić sa niskotiražnog (da niže biti ne može) portala normala.ba objavljuje tekst ispod bezobraznog i krajnje tendencioznog naslova kako je SDA proizvođač klastera virusa Covid – 19 u Sanskom Mostu.
Po prvi put jedan medij (ma koliko marginalan), donosi novu istinu o porijeklu Covida – 19. Nisu to više šišmiši, ni azijske mačke (cibetke), ni raznorazni ljuskari, nisu to ni Kinezi nego su to SDA-ovci iz doline Sane okorjeli klaster – distributeri opakog virusa Covid – 19.
Ponovo me zove Predsjednik Seferović, ponovo traži da reagiramo na Midhin krajnje neprimjeren tekst… Ne mogu ga odbiti ali ga molim da me malo poštedi, još uvijek imam i tegobe…
„Bit će to dobro, samo ti to završi“, decidan je bio mlađahni Seferović.
Sjećam se ovog stidnog dječaka kad me je sa majkom prvi put posjetio u SDA prije petnaestak godina. A zamislite, danas mi naređuje, bolesnom… Šta ću trpim i radim…
Nekako sam slab i tolerantan prema njemu. Dokaz kako se istorija vazda ponavlja je činjenica da smo ja i on u istovremenoj izolaciji, u doslovnom pritvoru. A njegov otac rahm. Emir i moj brat rahm. Hasib, zadnje su dane prije brutalne likvidacije zajedno proveli u pritvoru naše policijske stanice. O svemu čovjek počne razmišljati u teškim vremenima…
Napisali smo reagiranje na Midhin tekst, ali ga Midho nije htio objaviti. Obavijestili smo isti dan i Vijeće za štampu jer nam je uskraćeno zakonito pravo na demant. Svoje novinarsko – neprincipijelno ponašanje Midho će ponovo morati obrazlagati na sudu, ali o tom po tom…
Ono što mene istinski brine kao čovjeka koji se jezikom u javnoj komunikaciji bavi oko četiri decenije je činjenica da se i bolest – bilo koga koristi u dnevnopolitičke svrhe.
To što radi ministar Kadirić, kolegica mu ministrica Ćemalović, ili hećim H-OZan preko svoga medijskog etičkog divljaka (Midhe), ispod je svih standarda novinarske struke.
Novinarski kodeks jasno propisuje u čl. 16 obavezu novinara da štite svačija prava na privatnost i posebno u slučaju narušenog zdravlja. Eksploatirati bilo čiju bolest, pa i eventualnog političkog konkurenta kako bi ostvario naklonost biračkog tijela najteži je oblik manipulacije i sa javnošću.
Manipulativna teza je tih dana ipak bila i izjava za Avaz ministrice Ćemalović koja je ustvrdila kako ona: „Nikada neće objavljivati identitet zaraženih…“ Te kako je moja tvrdnja „neistinita“. A da ja u svojoj izjavi uopće ni nisam ustvrdio da je ona objavila moj i Mensurov identitet. Jasno je da ona ni nema (valjda), niti uređuje bilo kakav portal u svome vlasništvu.
Ali je isto tako jasno da je ona ili neko drugi iz njenog ministarstva dostavio ministru Kadiriću informaciju o rezultatu testa na Covid mene i Seferovića. Konačno, otkud bi Kadirić u popodnevim satima u četvrtak (13.08. u 17:16 h) sve to objavio na svojoj stranici sanainfo… A ja saznao oko četiri sata kasnije…
Još gora po ministricu bi bila činjenica ako je to neko drugi uradio bez njezina znanja… Utoliko je njena odgovornost i veća jer je ona odgovorna kao ministrica zdravstva da se takve informacije ne dijele medijima i portalistima.
Pogotovo je njena odgovornost jasna i zbog činjenice da sam upravo od člana nekadašnje viber grupe Ingenjeri (Mumin) dobio informaciju kako oni sve ove podatke dobivaju prije svih drugih.
Ne epidemiološke službe, ne liječnici epidemiolozi nego nekadašnji cazinski Ingenjeri, od kojih je i Hećim H-OZan vjerovatno dobio među prvima informaciju o Kamberu covidašu.
Ne očekujem da uvažena ministrica Ćemalović podnese ostavku, ne očekujem njeno izvinjenje, ali očekujem da i ona veoma brzo završi u svojevrsnoj „izolaciji“ (pritvoru) slično njenim partnerima sa zatvorene grupe Ingenjeri (Masirači i Topčagiću)…
Već sam gore negdje zapisao kako je ovaj petak itekako medijski bio interesantan. Osim Avaza i moje kratke izjave, taj je dan naš covidaški status tretiralo na desetine portala i grupa na društvenim mrežama. I moram priznati, kad se izuzme Midhina objava, da je većina sasvim korektno prenijela ovu vijest.
Međutim, ono što je pisano u nevjerovatnom broju komentara pomalo me je i iznenadilo. Činjenica broja ma kakvih, pa i onih najružnijih komentara na moj račun me ohrabrila jer je to ipak znak da još uvijek nešto značim na društvenopolitičkoj sceni. Samo ću vam neke izdvojiti.
Ne mogu ovdje ne tretirati i veoma simpatični komentar – Muje Šerinog u kome ovaj praznoglavac priželjkuje i „ahiret“…
Postoji jedan broj mladih ljudi koji se nisu u medijima i javnosti kadri afirmirati osim ispoljavanjem mržnje, prijetnji i nasilja. Riječ je zapravo o sadržajno besmislenim životima. Takvi se ljudi osim mržnjom i agresivnošću ni ne umiju drugačije promovirati.
Njega babo nije upisao na tečaj gitare, klavira, kakvog horskog pjevanja, stranih jezika, nogometa, on je njega odmah dao na tečaj borilačkih vještina i bildanja.
Takva se onda djeca pretvaraju u isprazne nasilnike koji bildaju sve osim mozga, ne shvatajući kako je najveća i najtrajnija ljudska snaga u mozgu, u učenju, u znanju, u promociji društvenog dobra a ne nasilja.
Kada mi se Mujo na sudskom ročištu izvinjavao zbog iznenadnog ničim izazvanog kukavičkog napada znao sam da folira i laže. Drago mi je što su to konačno shvatile i potkupljene sudije…
Naravno, ništa neobično u mrzličakim i ružnim komentarima o mojoj i Mensurovoj Covid – zarazi. Na sreću, puno, baš puno je veći broj onih koji nas podržavaju. Upravo mi u zadnje vrijeme snagu i daju komentari, čitaoci, lajkovi. Kada vam neko uputi imenom i prezimenom kritički komentar zapravo znači da pisanje ima i društvenu refleksiju i da vas čitaju i prate. Pa makar i oni negativni… Pa i Mujin na kome mu se zahvaljujem, jer je i javnosti danas sve jasno…
Ne mogu se ovdje ne sjetiti i slučaja rahm. ministra u Vladi F BiH Salke Bukvarevića. Šokiran sam bio mrzilačkim komentarima ispod objava o njegovom „preseljenju“ krajem jula u izolatoriju Podhrastovi.
Prvoborac Armije BiH, borac za slobodu svoga naroda i domovine, borac za prava svojih suboraca, čija je prava digao na najviši nivo, pa se onda neki nad njegovom sudbinom slade i likuju u mržnji… Rahm. ministar Salko koji je obnašao dvije dužnosti, ministar u Vladi F BiH i zastupnik u Parlamentu F BiH. Na ovu drugu je podnio ostavku.
Naš je krajiški ministar Šemso na ukupno šest funkcija izvršne, zakonodavne i političke vlasti, pa se bori i za sedmu…
Salko je prije svega ipak bio dobar i savjestan čovjek i onda ga na jedan krajnje ružan način tretiraju njegovi sunarodnjaci koji bi ga trebali slaviti dok je svijeta i vijeka.
Ne mogu ovdje da se ne sjetim i naše drage Sanjanke, prve žrtve Covida u našem gradu rahm. Kobašlić Nedžle. Upravo su se svojim neprimjerenim komentarima ispod vijesti o njenom „preseljenju“ ponijeli neki naši sugrađani. Još uvijek čuvam teglu od njenih breskvi koje sam upravo od nje poodavno kupio. Borila se sa svojim vrijednim mužem Enesom i cijelom porodicom na pošten način za porodičnu egzistenciju. Uvažavajući svoje sugrađane i onda joj to baš na jedan krajnje neprimjeren način neki uzvrate. U tom trenutku u Sanskom Mostu uopće nije bilo zaraženih.
Nikada manje saosjećanja sa žrtvama Covid – 19. Za sebe ga ne tražim ali nas sve skupa upozoravam da se približavam na globalnoj razini cifri od šest nula… To vam je kao da su „nestali“ stanovnici Sarajeva, Banjaluke, Tuzle i Mostara zajedno. Ili jednog milionskog Zagreba ili Minhena.
Dakle, niko nema pravo potcjenjivati podatke o broju i stanju oboljelih, da ne pričam kako je nedopustivo umrle potcijeniti.
Ovaj virus koji sam i sam prebolio, ako ništa uporno pokazuje svoju dosljednost. Nije ga briga za socijalni status žrtve, za rasu, naciju, za bilo kakva vjerska ili politička uvjerenja… Veoma je demokratičan i pravedan, bez ikakve selekcije napada one najviše pozicionirane svjetske lidere, sportaše, glumce, muzičke zvijezde do pojedinaca iz običnog naroda.
Negiranje Covida – 19 i bolesti koje ga prate u virusno rizičnoj jeseni i zimi koje nam predstoje nije baš pametno.
I na kraju, ja i Predsjednik Seferović, niti SDA Sanskog Mosta nismo proizveli sojeve virusa Covid – 19.
Nastavlja se naredne sedmice u redovnom terminu…
