Laž se u filozofskom rječniku objašnjava – „namjernim iznošenjem neistine sa svrhom da se drugu osobu dovede u zabludu“… Zabluda (latinski error), znači pogrešno mišljenje. Zapravo je zabluda sud, ocjena ili postupak zasnovan na pogrešnim činjenicama i pretpostavkama… Ona nije laž, ali nije ni istina…
Veoma aktualan primjer već pomalo ustaljene pa čak i „naučne“ zablude su veoma česti medijski navodi kako upotreba mobitela dovodi do raka mozga… Što naravno nije ni zabluda ni istina… U odnosu na frapantno povećanje broja korisnika mobilne telefonije, broj oboljelih od raka nije se srazmjerno povećao… Čak i suprotno, u nekim medicinskim naprednim zemljama se i umanjio…
Upravo u medicini se koristi pojam „patološke lažljivosti“ (pseudologija phantastika). Bolesnik narušenog zdravlja ovim poremećajem poput našeg Midhe, Cuce, Safića, Majora, Rezaka i drugih tako suptilno a nastrano lažu da ni oni sami a ni okolina više ne mogu zaključiti šta je istina a šta laž. Takvo laganje nema uopće mjeru…
Pisati da smo svi mi kriminalci, silovatelji, ubojice, da je moja žena radila u Šuškovom kabinetu, Mustafina krala na dan kaj joj je ocu bila džennaza, da je Senad lokalni postratni „miner“ kuća Bošnjaka, da sam ja skinut sa kompenzacione liste na kojoj nikad bio nisam, da sam završio u bolnici jer nisam ušao u Parlament, a sad kad mi je mandat potvrđen ne objaviti ništa nego istrajavati i dalje da sam politički „bankrotirao“, dokaz je, osim patološke laži i patološke mržnje… Ovdje je jedino pitanje kako ih liječiti…
Naime, patološko ili bolesno laganje može biti dio karaktera… A karakter se uvijek poistovjećuje s ličnošću, koja opet može biti moralna ili nemoralna, savjesna ili nesavjesna. Savjesti, nažalost nemaju bestidni jer kad bi se stidjeli pekla bi ih savjest zbog nepravde izazvane laganjem. Ne, upravo suprotno takvi svoje laži progresivno uvećavaju. Laž nije ni skupa takvima, oni plate zbog nje i kaznu (za klevetu), ali se svejedno ne daju pomesti, lagati nastavljaju dalje. Najveći zločini u istoriji čovječanstva su upravo počinjali širenjem neistina, zabluda i laži…
Laganje kao način zaštite od istine uočava se kod djece u ranoj životnoj dobi. Starija djeca lažu iz straha od kazne. Kad lažu stariji onda je to najčešće iz mržnje, nemoći, zavisti, ljubomore a ponekad i iz zadovoljstva laganja… Često sam od zajedničkih poznanika znao čuti o Midhinim upitima o našim, konkretno i mojim reakcijama na njegove objave laži… Pretpostavljam da on nakon svojih objava i očekivanog odgovora stane uz ogledalo, piri se i širi percipirajući nevjerovatnu snagu tijela, duha i ljepote u vlastitom odrazu…
Imao sam razumijevanja za njegovo pojačano i konkretno laganje kad je ušao kao lokalni lider SBB-a i u političke vode (na izbornu listu). Političari, lovci i ribolovci (neki) tradicionalno pretjeruju i lažu… U SBB-u i do nivoa abnormalnosti…
Istina, Midho je i prije kampanje imao nevjerovatno iskustvo – laganja… Naravno da je legitimno voditi političku borbu, legitimno je kazati da ćeš pobijediti ali nije legitimno baš sve lagati, svakoga vrijeđati ko ti je konkurencija…
Izbori su najviši čin demokracije, to nisu samo izbori između lijevih, desnih i centra, još manje su to izbori između mržnje i podrške. Izbori su čin opredjeljivanja građana između alternativa dobra i ljudi koji ih zastupaju…
Jako mi se doimala izjava u jednom našem selu lidera njegove stranke kako će oni „završiti“ kompletnu infrastrukturu te da će uz građane ostati i „poslije izbora“. A građani su se propitivali oko krova škole i ništa drugo. A on im je uz naglašenu rutinu laganja ponovo istakao da će im osim škole uraditi i kompletnu infrastrukturu. Pa je onda drugi birač upitao oko mosta (misleći na gradski i radove oko njega). A on bi opet nastavio odgovarajući ravnodušno – „I most ćemo vam napraviti“… Da bi se onda javio i treći građanin dragi nam birač sa konstatacijom da nije dobro razumio pitanje prethodnika i da oni nemaju nikakvog mosta u naselju, a ni rijeke. „I rijeku ćemo vam napraviti“, odlučan je bio lider SBB-a… Tako je i naš Midho internetsko – novinarski Agent 007 odlučan u laganju, a možda i ponajviše u lažnoj borbi protiv korupcije…
On se u ovom intervjuu, koji je on sam u kampanji uradio sa sobom pojavljuje „spasiocem“ kantona i Bošnjaka. Nešto slično kad je vrijeme provodio u kockarnici u iščekivanju „Binga“, dok smo mi od poplava spašavali građane i njihova dobra…
U registrima mojih sjećanja još uvijek je i bakandža autoritativnog titoističkog režima koja je itekako cijenila moć RIJEČI. Zbog toga je omču slobode riječi uvijek nanovo stezala… Postojala je sloboda riječi pod suštinskom komunističkom definicijom MARXetinga. Riječ je zapravo o masovno proizvođenoj propagandi hendikepirane kolektivne traume govora koji je prijao režimu i nikome drugom.
Od 1958. godine u bivšoj državi verbalni napad na političke rukovodioce (psovka, uvreda, tvorni napadaj bez ozljede), tretiran je „zločinom protiv narodnih interesa“. Protagonista takvih napada je mogao na sudu dobiti status „narodnog neprijatelja“ sa mogućih i do 20 godina prinudnog rada (Goli Otok, Gradiška)…
Upoznao sam i to i ovo novo vrijeme. I ipak vjerujem i zagovaram ovo novo i sve građanske slobode… Uvijek ću ih braniti i afirmirati ponajviše slobodu javne riječi…
Uvijek ću biti zagovornik prava svakog našeg građanina na slobodno izražavanje misli, ideja, pa i kritika. Na prvom mjestu i nas javnih izabranih zvaničnika… Na kraju to garantira naš Ustav i Deklaracija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima donešena 1948. koja svakom stanovniku kugle zemaljske garantira slobodu javne riječi.
Niko ne treba biti izuzet javne odgovornosti za obnašanje javne funkcije, zbog čega je javna kritika i poželjna. A od onih koji mi laskaju, uvijek su mi draži moji sugrađani koji me otvoreno kritiziraju i posebno kad usput i dobronamjerne prijedloge daju…
Poštivanje integriteta ličnosti svakog našeg građanina temelj je svake civilizacijske i društvene vrijednosti. Zbog toga sam u javnoj „polemici“ i ovim zabilješkama izabrao istinu, argumente, činjenice i kulturu dijaloga… Ona je moj put i ideal, a preporučam je i drugima…
Međutim, sloboda govora ne znači da se publicitet i ugled mogu graditi stereotipnim iluzijama i populističkim trivijalnostima koje za konzekvencu imaju obmanu naših građana… Zbog toga oni meni ne odgovaraju na ovo što im pišem, ne pokazuju interes za javni dijalog, za polemiku, ništa ne demantiraju a nastavljaju lagati…
Od kada postoji jezik datira i dijalog… A umijeće dijaloga je staro koliko i povijest ljudskog roda… Dijalog je posredovanje smisla i ideja, nikako laganja i verbalnog lupetanja… Biti spreman na otvoren javni dijalog podrazumijeva stručnost, kompetentnost i održivost ideja, inicijativa i stavova…
Nije se Midho usudio doći u studio NTV 101 gdje smo bili ja i on najavljeni gosti. Nije se nikada usudio voditi bilo kakvu raspravu (polemiku) o bilo kojem aktualnom društvenom problemu. Nudio sam mu i danas nudim da razgovaramo o temama njegovog studija o novinarstvu – žurnalistike… On je to uglavnom pravdao „higijenskim“ razlozima… Ko mi iz Kambera „češu“ imamo… A oženio se iz našeg roda, roda moje strine Safe…
Ako „znaš“ a praviš se takvim izvoli… Može i TV Alfa ili FACE gdje se ni Hamdo nije na moj poziv usudio doći… Povedi i svoje uredničke eksperte iz Avaza… Dragi naš zete, naša uzdanico… Razumijem tvoje „higijenske“ strahove, ali i tvoju pragmatičnu spoznaju da „kraća“ pamet uvijek u javnoj polemici izvlači „kraći“ kraj… Polemizirati znači imati sud, pošten i argumentiran, a prije svega i znanje… Zbog toga sam i svjestan tvojih strahova…
Nevjerovatna lakoća laganja „glupanima“ i medijsko (društveno) – mrežnim „šarlatanima“ uvijek je bliža od ozbiljne i društveno – produktivne polemike…
Upravo je vaš javni poziv na linč, osvetu i likvidaciju i samom autoru donio duhovnu predanost i izdržljivost. Na jedan viši nivo podigla moju savjest, dala mi još više strpljenja, mudrosti i saznanja o unutrašnjoj gustoći… Danas sam čovjek koji poznaje i vlastite granice. Uvijek je dobro znati se ne precijeniti, a nikada, baš nikada ako čovjekom želiš biti, ne dozvoliti gorima i spodobama u ljudskom obliku da vas potcijene… Da vas proglašavaju krivcem ni kriva ni dužna…
Međutim, ako vam je već i potrebno za nešto naći krivca, dežurnog krivca, onda ste ga u meni pronašli… Sa potpunom i čistom savješću vam se nudim svjestan vlastite nevinosti i činjenice da su moje istražne i policijske kartoteke prazne i da sam „siromah“, jer knjige su moje najveće bogatstvo, moje „zlatne“ nekretnine…
Kada vam god treba krivac – evo me, stojim vam na raspolaganju, nudim vam vaš prethodni sintagmatsko – leksički repertoar već objavljenih uvreda na moj račun:
„Čaršijskog Šerifa“, „Sanskog Gašija“, „Ljubitelja Goebbelsa“, „Asima Bonapartu“, „Višestrukog ubojicu“, „Ustaškog bojovnika“, „Gospodara života i smrti“, „Autonomaša“, „Eksponenta velikohrvatske politike“, „Velikosrpskog suradnika“, „Kabadahijsku hobotnicu“, „Rukovoditelja mjesnih grobalja“, „Vlasnika Kambergrada“, „Krajiškog političkog diktatora“, „Vlasnik NTV 101“, „Političko čudovište“, „Tuđmanovca i HDZ-ovca“, „Romel Ro – sijača laži“…
Ako vam treba karikatura, a nemate vremena, rugobniju od vaše ću vam i protiv sebe skrojiti, ali ne dirajte poštene i dobronamjerne ljude koji su ovom gradu donijeli slobodu, koji ga grade, koji ga vole. Ne zloupotrebljavajte rahmetli generala, ne dirajte brigadira i Zlatnog Ljiljana – Senada, ne zloupotrebljavajte našeg Branu, ne prozivajte junaka Harija, ne inatite se časnim a dosljednjim Hrustovljanima, ne dirajte Sandu Hagen koja nam iz daleke Norveške pomoć donosi. Kad-tad ćete biti svjesni smrada vlastitog vremena i uloge, a bit će vam kasno…
Nisam novinar – žurnalista – feljtonista. Još manje se književnikom osjećam. Ne osjećam se filozofom ili kakvim mudracem, oni uvijek i po pravilu sa istoka ili zapada dolaze… Svjestan sam svega što nisam, kao što sam ja (Asim Kamber sin Kasima) iz predgrađa ovog lijepog grada, rodom iz još ljepšeg sela, po didu iz biser – grada Prijedora, takav kakav jesam – potpuno anoniman, anegdotičan do kolumnističke barakude, a dječjeg sentimenta, rastrgnut između prijatelja koji su mi najveći neprijatelji postali, a preko mene siromaha i časne SDA sve postigli, dok danas isti ti „prijatelji“ kidišu iz svih oružja verbalnog mučenja na nas koji smo u SDA ostali, uz pomoć Midhe (UGSM-a, NTV 101, Avaza) samo sa jednim ciljem – da prikriju tragove kako su se obogatili dok su bili uz vlast…
Valjda je cijenjeni čitalački publikum mislen i senzibilan sve shvatio da im to više ni ne moram dokazivati…
Ipak vas, na kraju ovog ciklusa o „lažima“ pozivam da zajedno ovo naše teško vrijeme u kome živimo učinimo plemenitijim…
Vaša paranoična i opsesivna zatrovanost mržnjom i sistemom mišljenja da laž i obmana može biti ideja dobra – poražena je. Činjenica da je na kolumnu o brigadiru Senadu Kljajiću kliknulo preko 100 000, to najbolje svjedoči… Ljudi ipak žele čuti istinu, ma kakva bila… Bljesak ništavila, laži i skandaloznosti možda nas dublje i snažnije zaslijepi, ali nas postepeno nicana ideja istine uvijek, baš uvijek osvijesti…
Nije još „gotovo“, što reče naš Elvis…
Možda smo na poluvremenu…
Poštovani čitaoci,
Od prvog blogovskog zapisa (21. februar 2014.g.) do danas, autor je objavio oko šezdeset različitih objava, obraćanja, reagiranja. U prosjeku jednom sedmično, a nekada sedmično i po tri četiri. Moram se neskromno pohvaliti činjenicom da se broj klikova i posjeta svaki naredni mjesec povećavao. Konzumenti u velikom broju izvan Sanskog Mosta i sa svih kontinenata, bez obzira na lokalne, kantonalne ili državne teme, nisu odustajali. Zbog toga se svima neizmjerno zahvaljujem. Nije bilo nikakvih ozbiljnih reagiranja niti demanta, prije svega zbog načela istinitosti. Molim one koji su bili meta mojih satiričnih isječaka da mi oproste. To je zapravo bio i znak moje blagosti i emotivnosti prema njima… I oštriji sam trebao biti, kakvi su oni…
Društvene mreže i internet uopće shvaćam vježbalištem komunikacije i to one društveno prihvatljive koja će sadržavati osim zabavne i edukativnu funkciju. Funkciju javnog rasadišta mudrosti, dopisnog govorništva (prepiske) i prakticiranja polemičkog dara… Jednostavno, umno – retorički javni poligon. Nikako svađe i prepiske… Razumio sam i konzumente koji su moje kolumne tretirali i svojevrsnim nastavcima „Santa Barbare“ ili slične sapunice, bitno ih je bilo držati budnima…
Želim vas, dragi čitaoci, na ovaj način obavijestiti da će redovite blogovske objave (srijeda 20 h) privremeno biti zaustavljene iz dva razloga:
- Nakon završenog procesa implementacije vlasti na svim nivoima SDA i sve njene kadrove očekuje posao ukupne stabilizacije svih segmenata društva. Na većini nivoa upravo su u toku pripreme programa planova investiranja, te podrške privredi i poljoprivredi.
To je jedan od razloga zbog kojih će se autor aktivno sa svojim stranačkim kolegama (Sanjinom, Mustafom, Sanelom, Senadom, općinskim vijećnicima i funkcionerima SDA) snažno aktivirati da Sanski Most i naši sugrađani budu pozitivno u svakom pogledu zastupljeni na svim nivoima. Koristim priliku da pozovem i druge političke partije na našoj općini da se zajednički borimo za boljitak svih naših građana.
- Drugi razlog zbog kojeg će autor privremeno zaustaviti svoje objave koji bi po važnosti mogao biti i na prvom mjestu je Kongres SDA. Osim demokratskih izbora provedenih na svim nivoima političke vlasti, SDA Sanskog Mosta želi zadržati poziciju stranačkog utjecaja koja će dodatno omogućiti snažniju pozicioniranost i u očekivanim programima i projektima naredne četiri godine naše općine, naših kadrova i sugrađana u cjelini.
Naravno, ovaj privremeni zastoj u pisanju ne znači da već sutra ili neki naredni dan neću nešto zapisati i objaviti u ovisnosti od aktualnosti moguće problematike.
Svakako želim istaknuti i činjenicu da autor nije zaboravio još pet od deset obećanih blogova stranačkom kolegi Šepiću, barem još deset bihaćkom DRPOSAURU – Lipovači, domaćim HAPASAURIMA Redži, Enizu – Žvalji, Adilu Draganoviću, Hamdiji Šarčeviću, papanu Karagiću, Midhi Dediću i mnogima drugima. Na zahtjev kolege Bećirbegovića posvetiti ću i nekoliko kolumni lideru DF-a iz VF-a Muhamedu Huzejroviću, pisat ću i o nekim drugim lokalnim političkim liderima. Poseban ciklus ću namijeniti i propalim liderima SBB-a i SNSD-a Fahrudinu Radončiću i Miloradu Dodiku.
Stvarnost je inspirativna i pogodna da ideja, motiva i likova neće nedostajati. Na mome blogu, diskretno možete ostaviti i narudžbu, ako želite da nekoga i van političke konkurencije tretiram. Ispunjavam i takve želje cijenjenom publikumu uz neizmjernu zahvalnost na suradnji i podršci mandatu dobivenom u Parlamentu federacije. To je vaš mandat i ne želim vas razočarati…
Vaš „blogerčić i klepetalo“
Asim Kamber
