Nacija je u BiH konačno malo odahnula. Izbori su iza nas, analizira se, rezimira, izborni štabovi podnose izvještaje, čeka se objava rezultata, priprema implementacija, sve se smiruje osim našeg Senada (Šepića) i suporta mu „facebook – mrežnog“ Šemse Mehmedovića…
Iznebuha mi svako jutro na displeju osvane 1-2 tekstuljka kritičkih opservacija ove dvije legende medijske i internetske komunikacije… Raznjupao se naš Senad po svim televizijskim nacionalnim i privatnim kanalima, portalima, „zidovima“, svugdje… Pare iz svih oružja – po nama iz SDA…
Svelo bi se na „polemčiće“ s njima da im odlučim odgovarati na postove i „lupetanja“ iz njihovih facebook – traktata, ali je neizbježno zbog istine na ponešto i odgovarati. Njih se dvojica bave javnim analizama, rezultatima izbora, kritikama, „dobronamjernim“ sugestijama. Jedino se ne bave analizom svoga rada, učinka i doprinosa na izborima, niti doprinosa u radu Parlamenta BiH…
U javnosti se doima da Senad likuje i slavi „poraz“ i u Krajini, rodnom Cazinu. Više nego i prijašnje pobjede. Nije me briga što i kako rade on i Šemso u Parlamentu BiH, ali me brine što se Senad nije pojavio na izborima u Cazinu. Naš etničko – toponimski Krajišnik i Cazinjanin nije ni glasao na biračkom mjestu u Vatrogasnom domu Cazin – grada gdje je po cips-u prijavljen. Ni toliko napora nije uložiti mogao za kandidata dr. Handanagića i svoju SDA. Ako ništa da stane uz bazu koja mu je omogućila nebrojeno mandata i političkih pozicija…
Nije jasno iz njegovih javnih obraćanja da li je on uistinu očajan zbog po njemu istorijskog „poraza“ ili još uvijek očajava zbog vlastitog poraza na Kongresu. A Kongres mu je nezaobilazna tema gdje god da se obraća…
Njegova je zapravo izjava za PINK – televiziju i Zabranjeni forum (13.10.) doslovno fascinantna. Ne samo po demonstraciji postizborne manipulacije, nego i po idejnoj limitiranosti i ponavljanju činjenica koje su potpuno suprotne od onoga što on tvrdi. Senadov smisao za deduktivno zaključivanje, ravan je njegovom porivu za javnim nastupima.
Njegov je i misaoni kapacitet očito ograničen jer on na kraju razgovora sam sebe demantira sa samog početka. Upravo njegovi populistički nagoni, kojima rukovodi ideja da je bilo kakvo (po mogućnosti) svakodnevno pojavljivanje u medijima bolje od šutnje, doveli su ga u kontradiktornost samome sebi…
Uzmemo li samo izborne rezultate u proteklih šesnaest godina 21. stoljeća, SDA nikada nije osvojila veći broj glasova. A na prošlim izborima (2014, kojima se on hvali) SDA je zabilježila oko 305 000 glasova, a na ovim aktualnim lokalnim 2016 preko 315 000 glasova… Najslabiji rezultat smo zabilježili 2010. godine (oko 215 000 glasova). Upravo je te godine Šepić bio u timu Izbornog štaba za BiH (Zamjenik), i naravno glavni u Krajini kad smo i najlošije prošli (24.565).
Senad uglavnom tvrdi da se „bori za interes naroda“, da „neće da bude ničiji poslušnik“, „da politička stranka mora biti ozbiljna“, jer je po njemu SDA danas neozbiljna kad on nije u njenom vrhu. Zbog toga se on i bori „da se stranka demokratizira“, a to će se po njemu desiti kad se promijeni izborni sistem u stranci i uvede princip (svaki član – 1 glas). Nije mu smetao ovaj do sada po njemu „nedemokratski“ princip kad je on u vrh stranke biran.
On tvrdi da su situaciju, po njemu „krize“, projecirali oni koji su njemu „oteli“ poziciju na Kongresu. Pa je onda ovdje nejasno da li se on bori protiv „krize“, za „demokratizaciju“ SDA, „narod“, „mlade“, „nene“ ili vlastitu poziciju u vrhu SDA.
Senad se u ovom kratkom postizbornom vremenu uspio promovirati u junaka dnevno – političke BH – razbibrige, jer je po njemu jedini trenutno problem u ovom dijelu Evrope to što on nije na Kongresu prošao u vrh SDA. Pa bi onda trebalo birati „novo rukovodstvo“ sve dok i oni ne budu izabrani… Senad za Zamjenika predsjednika, Šemso za Predsjednika SDA BiH…
Malo se pametnija publika prema njemu počela odnositi s dozom rezignacije i čuđenja… Veći broj učenijeg konzumentskog auditorija istovremeno njegovom pojavom promijeni kanal… Njegove medijsko – populističke retoričke artikulacije i javni diskurs sve više podsjećaju na neozbiljne senzacionaliste tipa Mirnesa Ajanovića, Avde Avdića i cazinskog „motritelja situacije“ Rifeta Hozanovića. S približavanjem izbora 2018 autopromocija će biti njegov jedini politički kredo. A on cijeni da će mu kredibilitet biti veći recipročnom pojavljivanju u nižerazrednim populističkim emisijama.
Nije teško predvidjeti šta će uraditi ako se ne nađe na izbornim listama SDA. „Nezavisne“ do neba uzdiže, već se aklimatizira i na takav rasplet. Uvjeren je iskustvom „nezavisnih“ da nema trajne političke publike. Boriti se mora, možda i sa mnom u TV studio ući. A ja sam socijalnim, kadrovskim, eu – integracijskim, i temama političkog egzibicionizma nesklon, ja odmah „u kost“ političkog oponenta (ma ko bio)… Pa i moj „do jučer“ iz SDA… Oni mi „najdraži“…
Nacija je, u svakom slučaju, i našeg Senada, i Šemsu, prepoznala kao junake medijske farse. Nema tog vremena koje oni nisu spremni utrošiti u traganju i dokazivanju „otetih“ kongresnih pozicija… Uglavnom izgubljenog vremena…
I na kraju ova naša krajiška medijska atrakcija je „strašno“ ljuta na rukovodstvo SDA jer uopće „ne vodi računa o mladim ljudima“… A sebi je kao mladi strankaš uspio kupiti svega dva luksuzna stana u Sarajevu (u centru – kod Vijećnice i na Koševskom brdu, plus plac u elitnom naselju na Poljinama). Cirka oko milion KM. Ja sam od njega stariji u politici pa sam u Sarajevu podstanar kod (Dž.E.) iz Zenice. Možda je i ovaj materijalni aspekt razlog njegovog žala za visokim pozicijama, možda, ne tvrdim… Ali tvrdim, da su i on i Šemso nenadmašni po sposobnostima pretvaranja medijsko – promotivnog talenta u političko – kadrovski status…
