Često pišem o osobama koje imaju nekakav značaj za tok moga života. Ako čovjek svede život na ovaj egzistencijalno – društveni i politički angažman onda je Midho Dedić pojedinac koji je najduže pratio i najduže nasrtao na moju političku i uopće ljudsku osobnost.
I ovdje, priznati moram da me i on poučio nečemu u životu. A to je ispravnost puta neovisnog mislećeg bića. Bića koje se bori za ideju, bića koje čvrsto brani stavove i principe.
Pokušavam ovdje i njega razumjeti. Valjalo je imati snage i ideje (ideologiju) mijenjati i lutati u političkom (spektru) od nemila do netraga… I uvijek po pravilu, protiv one ideologije u kojoj je donedavno bio lučonoša i glasnogovornik. Udarati je iz svih oružja jezičnih manipulativnih konstrukcija.
U teatru zvanom život sve je dozvoljeno, ali baš, istrajno mijenjati ideologiju i protiv prethodne kojoj si pripadao širiti i podgrijavati nepodnošljivost, baš i nije normalno… Pogotovo što ga je ta ideologija (Radončić – Avaz) hranila najduže, preko deset godina.
Mogu samo pretpostaviti šta će Midho protiv Hozana pisati kad se raziđu. Nikakva mu pouka nije ni sudbina Aide Štilić – Koričić koja danas zahvaljujući Hozanu obilazi Zavod za zapošljavanje. Jer je na federalnoj „nogu“ dobila…
Psovka u kockarnici zbog izostanka očekivanog broja ili sporog ćuke na kojeg se kladio može biti i opravdana, može biti i rezultat afekta. Ali Boga na svakom koraku dozivati u negativnom kontekstu nije ništa drugo do kontinuitet. I kad je u Sanskom Mostu prije dvadesetak godina organizirao paradu ponosa pod radnim naslovom „ubijmo Boga“ i danas kad ga na svakom koraku „teslači“ dokaz je suptilnog kontinuiteta skretanja pažnje na vlastitu „veličinu“, veličinu koju mi drugi ne prepoznajemo, ne zapažamo, a haman da je i od Najdražeg veća. Ta Midhina „veličina“…
Svi koji su se protiv Njega digli, On ih je nadživio, Njegova ideja „dobra“ ih je porazila, On im je zapravo u ovozemaljskom hodu zabluda „demonstrirao“ snagu Njegove riječi. Samo zbog jedne činjenice – da je istinita… A upravo je laž najveća Midhina životna zabluda.
On (M.D.) konačno proziva i tužilaštvo jer nije dovoljno represivno prema meni, jer tobože postoje prijave, dokazi, svjedočenja a nikakve reakcije. Tužilaštvo mu najgore, neodgovorno do okolnosti da napiše da ja zapravo upravljam tužilaštvom.
U hučkačkom maniru, Dedić sebi za pravo uzima da pravi lokalnu i kantonalnu listu lica za „odstrel“. On podgrijava, potiče a često i kritizira nadležne organe ukoliko nedovoljno ili uopće ne tretiraju njemu odabrane kadrove – mete… Takav je slučaj i sa mnom vezano za predmet tobožnjih izbornih krađa… Koji opet tobože vodi državno tužilaštvo.
Njegov novinarski sadizam sve više poprima dimenziju mazohizma najširih razmjera…
Opsesivni strah od naše (moje, Handanagićeve, Rošićeve, Đeline…) nevinosti njega tjera na širenje tabloidne panike. Jer će se, konačno, otkriti da on sve laže i još gore – otkrit će se naručioci ovih laži… A ja ih već znam…
Ekspanzija kolektivne paranoje ideološke doktrine lidera (A SDA), koja sve ovo protiv nas naručuje i financira, veoma će brzo biti razobličena…
A i Midhina novinarsko – politička instrumentalizacija jasno je da ima zvanično natjecateljski (takmičarski) karakter. On se neumorno takmiči sa samim sobom kako još niže spustiti „profesionalne“ novinarske kodekse kako bi se Hozanovi ciljevi ispunili uz jeftinu gažu.
