Aprilili! Ide Blog.
Kriza političkih partija, oskudna kvaliteta vođa i nedostatak liderskog senzibiliteta za obične građane i „opće dobro“ nešto je što obilježava našu dnevno – političku scenu.
Slučaj Bogića Bogićevića samo je jedan u nizu događaja koji su posvjedočili potpuni debakl liderskog kredibiliteta. Kredibiliteta koji je doveo u pitanje čovjeka koji je među prvima bio na crti obrane BiH i koji nije imao nikakvih kalkulacija niti rezervnih varijanti osim nedjeljive BiH…
Sve se to može definirati patologijom politike. Politika je „bolesna“ i devijantna da ne kažem i „nastrana“ ako nije u funkciji općeg dobra, istine, kreativnosti i pravde. Najbolesnija je ona politika koja ne drži do snage institucija i snage zakona nego prakticira snagu moći politike, političara i pripadajućih im stranaka…
Moć u politici ima dvostruku refleksiju. Pozitivna refleksija moći je ona politika koja nastaje iz pozitivnih i legitimnih namjera. To je moć čiji se nalog rado izvršava. Članovi stranke rado prihvataju i realiziraju takav nalog jer ga drže dobronamjernim i ispravnim.
Negativna manifestacija političke moći izaziva suprotne efekte. Članovi demokratske stranke (bilo koje) takvu moć ne slijede i ona izaziva otpore.
Zapravo nije uopće moguće vladati političkim organizacijama kakve su stranke ako se ne uvažavaju stavovi većine običnih članova. Stranka koja isključuje, koja marginalizira svoje članstvo, koja ne uvažava princip jednakosti i pravednosti, unapred je osuđena na slabe rezultate i konačno i na političku propast.
Obje ove devijacije – političke moći u negativnom i pozitivnom smislu objasnit ću na dva primjera izbora načelnika u Bihaću i Sanskom Mostu.
Priče o kandidaturama za načelnika najčešće kreću puno ranije od zvanične kandidature. U Bihaću su osim izborno poraženog – našeg (SDA) Samira Muminovića, pominjana imena: Edina Bašagića, Damira Hodžića, Ervina Bibanovića, Asmira Budimlića i Keme Hrnjića. To su neka imena koja su osim Samira dopirala i do mene.
Šemso je od samog početka imao samo jedan izbor. Ubijediti i doslovno natjerati uglednog doktora Samira Muminovića da prihvati kandidaturu za načelnika Bihaća. Pa onda takav osobni Šemsin personalni kandidatski odabir nametnuti bazi SDA u Bihaću.
Razlog Samirove kandidature po Šemsi je bio sadržan u njegovoj ličnoj procjeni da će „Samir bez po muke ubjedljivo pobijediti svoje protukandidate“. Tako je Šemso govorio…
Dakle, Samir je stopostotni Šemsin izbor, kao što je Samir bio i isključivo njegov lični odabir i za Predsjednika OO SDA Bihaća. Na obe se ove pozicije Samir baš i nije proslavio…
Razgovarajući sa veoma iskusnim članovima SDA Bihaća, dobar dio njih mi je od samog trenutka Samirovog izbora za gradonačelničkog kandidata tvrdio ono što se desilo u Bihaću. Tvrdili su mi i to da će veoma loše proći Samir kao kandidat SDA. Da će zahvaljujući činjenici doslovnog nametanja kandidata za gradonačelnika, nametanja i preferiranja kandidata (rodbinski bliskih Šemsi) na listi za Općinsko vijeće, SDA Bihaća doživjeti politički debakl. I to se upravo i desilo…
Nevjerovatna je i činjenica da su mi mnogi ugledni SDA-ovci iz Bihaća tvrdili da Samir neće ni drugu poziciju rezultatom zauzeti nego će biti treći, četvrti… I to se desilo…
Šta je sada ovdje poanta? Pouka je zapravo da je Šemso sve druge optužio i proglasio krivim i to da je on jedini „nevin“ za loš izborni rezultat u Bihaću. Iz njegovih usta je izišlo tridesetak krivaca za pad rezultata SDA Bihaća (Hamdo, Zijo, Sejo, Damir, Almir, Asmir, Aris, Mustafa, Edin, Malkoč N., Kemo, Emdžo i mnogi drugi). A da nigdje nije pomenuo vlastitu krivicu i odgovornost.
Povjerenik za Bihać – „Nevini“ Šemso?
Nevjerovatna je činjenica da je Šemso odgovornost za izborni rezultat i u vrhu stranke predstavljao kao odgovornost svih drugih osim njega. Pa da je onda izbor njega za povjerenika u bihaćkoj SDA bio logičan, jer je on u konačnici „nevin“…
A ovi gore krivci su onda logično odbačeni i u statusu progona… Od nevinog Šemse…
U potpuno identičnoj situaciji smo bili i mi u Sanskom Mostu. Možda i puno težoj zbog kolektivnog inficiranja Covidom (Predsjednik, načelnik, ja, članovi IO SDA), ignorancija i pritisci kantonalne Vlade, plus nikad veći istražno – policijski i medijski pritisak…
Međutim, zdrava kadrovska politika neopterećena bilo kakvom patologijom moći i diktata je dala ponovo rezultate.
Naš Predsjednik Seferović i ja, nismo bili načisto treba li kao kandidat za načelnika u Sanskom Mostu ostati aktualni Hasanbegović ili eventualno birati novog kandidata?
Iz dana u dan smo slušali naše ljude iz stranačke baze, iz naših ogranaka, pa smo razgovarali sa našim SDA – zvaničnicima na visokim funkcijama, pa smo na temu kandidata vodili razgovore sa našim privrednicima, sa udruženjima naših građana i u konačnici i sa predstavnicima drugih stranaka od kojih smo očekivali podršku za našeg kandidata.
Iz svih tih kontakata smo zaključili da Hasanbegović ipak ima veliku podršku ljudi na terenu, da iza sebe nema nikakvih afera, da ima značajne rezultate u radu, što je bio razlog da je dobio jednoglasnu podršku za načelničkog kandidata ispred SDA.
Pokazalo se da smo bili u pravu. Faris je dobio podršku veću nego što je na izborima dobila lista SDA za Općinsko vijeće, čime je naša procjena valorizirana i kod običnih građana.
Interesantno je da je on (Faris) dobio podršku i članova stranaka nama suprotstavljene koalicije „Vrijeme je“ što je dodatno ojačalo ispravnost njegove kandidature.
Naravno, Farisu se ovdje mora priznati i sposobnost dijaloškog fajta u četiri emisije sučeljavanja kandidata. Faris ni jednu nije odbio, pa ni onu u kojoj je nastupao iz kućne kuhinje u okolnostima koronaškog statusa.
S druge strane, koliko je Samir bio ozbiljan kandidat za gradonačelnika Bihaća, najbolje upravo govori činjenica da je prema rasporedu emisija sučeljavanja kandidata Bihaća bila predviđena jedna emisija. I tu jednu je naš Samir Muminović zdrav i prav izbjegao. Pod izgovorom „kontakta“ sa covidašem…
Iskusni Šuhret prisustvovao „skajpom“ u statusu vidljivo bolesnog i u okolnostima naređene izolacije, a Muminović odbio sve mogućnosti učešća u sučeljavanju zbog „kontakta“ sa zaraženim…
E sad, ovdje imamo dva paralelna primjera kadrovskog odabira. Samira u Bihaću koji je od vlastite stranke dobio oko 1500 glasova manje i Farisa koji je od vlastite stranke SDA dobio oko 1000 glasova više.
Važno je ovdje istaknuti da su naši mjesni ogranci SDA predložili ukupno četiri kandidata za načelnika. Te i to da je Faris osvojio najviše glasova u proceduri izbora tajnim glasanjem članova Izvršnog odbora SDA Sanskog Mosta. I ja bio kandidat…
I lista za Općinsko vijeće je također sastavljena od kandidata koje su odabrali naši mjesni ogranci. Doslovno svi do jednog, izuzev intervencije Predsjednika Seferovića da dva ogranka predlože žene zbog omjera žena na listi. Dakle, naša je stranačka baza bila isključivi subjekt kadrovskog odabira kandidata i za Općinsko vijeće.
S druge strane, Šemso je u Bihaću na listi za Općinsko vijeće, i predlagao i pozicionirao svoje rođake i sebi vjerne članove SDA. I to nakon što je Izvršni odbor SDA Bihaća utvrdio listu za Općinsko vijeće. Osim onih koje je suprotno Statutu instalirao na listu, Šemso je na toj listi niže spustio Mustafu Zulića i Nijaza Malkoča.
Bihaćka baza SDA je to prepoznala i doslovno, ni jedan Šemsin kumovsko – rođački kandidat nije prošao u Općinsko vijeće Bihaća.
Da apsurd bude veći Šemso je intervenirao i u poretku liste SDA za vijeće grada Cazina. Nijedan njegov korektivno – preferirani kandidat nije prošao ni u Cazinu, pa je time sve rečeno…
Iz svega navedenog je jasno da je neko ipak u Bihaću napravio greške u kadrovskom odabiru. To je bio konačno i razlog da je Predsjedništvo SDA u OO SDA Bihać uvelo Povjereništvo. I zamislite Šemso predložio, i sebe i članove Povjereništva.
Sreća pa je Šemso „nevin“ pa je on danas na čelu onih koji će dalje slabiti Bihać. Jer je on u konačnici toliko obolio patologijom „moći“ ali i laži, da mu oporavka nema…
Nažalost, teško i bihaćkoj SDA… Sa Povjerenikom – „nevinim“ Šemsom…
Sa Šemsom koji je na prvoj sjednici povjereništva SDA Bihaća oštro se zapitao:
„Šta su to uradili od stranke??“
Naš nevini Šemso?
P.S. „Stegovni postupak protiv Kambera…“
Zrele demokracije nema bez zrelih, jakih i dobro organiziranih stranaka. Jesmo li demokratična stranka ponajviše ovisi o unutrašnjoj pluralnosti mišljenja i stavova. Pluralnost nije tamo gdje se drugi, pogotovo hijerarhijski niži drže u stanju pokornosti i još gore kada ih se tjera na šutnju. Ili im se prijeti sankcijama i mjerama. To je onda diktat.
Zbog toga se na ovaj način želim zahvaliti članovima Izvršnog odbora SDA USK-a, koji su odbili Šemsinu inicijativu da se protiv mene provede stegovni postupak zbog iznošenja kritičkih navoda u prošlom uvodnom limunada – blogu o našem Šemsi.
Po oštrini reakcija na ovaj prvi krajnje benigni i citirajući blog, mogu samo zamisliti kakve će biti reakcije kad budem na 7, 10 ili 17 nastavku? O dragom našem Šemsi…
Diktat nametanja šta smiješ, a šta ne smiješ reći, dikatat šta smiješ javno pisati, diktat zastupanja teza i stavova koje obavezuju, diktat po vertikali hijerarhije i stranačkih organa, diktat kadrovskog odabira, uglavnom sve po diktatu tamo gdje se Šemso pita…
To naš Šemso niti razumije niti je kadar ikada shvatiti. Našeg Šemsu i inače krasi intelektualna prosječnost, neinventivnost, bezidejnost, indolencija i lijenost. Politika traži akciju a ne tromost koja je glavno obilježje njegove politike.
Svaki se uspjeh temelji na radu i odgovornosti, svaki neuspjeh na neradu i neodgovornosti.
Upravo je neodgovorni Šemso najodgovorniji za loš izborni rezultat SDA Bihaća i Cazina, a on bi danas htio da to niko javno ne smije ni kazati…
Mora nam biti jasno da politika ako želi biti ozbiljna mora počivati na spontanoj, otvorenoj slobodi kreativne misli i javne riječi… A u demokratskim strankama članstvom i nižim organizacijskim nivoima se ne vlada nego se upravlja – koordinira, komunicira sa međusobnim uvažavanjem.
Tamo gdje se upravlja potrebna je snaga razuma i argumenata, a tamo gdje se vlada potrebna je moć sile, moć nerazumne sirove snage i moć diktata..
A Šemsina snaga ne proizilazi iz njegovog demokratskog profila ni znanja. Nego iz činjenice da se on toliko srodio s visokim funkcijama u stranci da su ga neke kolege u Kantonalnom odboru počeli doživljavati stranačkim inventarom u službenim prostorijama stranke.
U kojima se čuva njegova fotelja i pečat da ga ovjere za novi mandat.
Nastavlja se…
