Poštovani čitaoci, treći slučaj a veoma aktualan i šokantan Midhine i UGSM – maestralne laži, koji s vama želim podijeliti tiče se Ministra u Vladi USK-a Senada Kljajića… Neki su naivni pa misle kako je pokušaj kompromitacije ovog uglednog oficira A BiH krenuo nakon prošlogodišnjih februarskih demonstracija. A zapravo je stvaranje negativne slike o njemu krenulo njegovim pristupanjem u SDA nakon prestanka profesionalnog vojnog angažmana.
Senadovo uključivanje u politiku bio je logičan slijed intelektualca srednjih godina ali iskustva zrele životne dobi… Smatrao je da ima potencijal da da doprinos svojoj zajednici i društvu uopće, a u odabiru političke partije kojoj je bio sklon i prije, nije bilo nikakve dileme.
Mjesni ogranak SDA Hrustovo i Hrustovljani u cjelini daju najveći doprinos izbornom rezultatu SDA. On naravno nije mogao niti je htio odudarati od stava svojih mještana rodnog Hrustova i bez ikakvog dvoumljenja je stao uz SDA…
Prvi konkretan medijski udar na Kljajića se desio u februaru 2012., dvije godine prije februarskih demonstracija 2014. godine. Ko drugi, nego naš zet Midho Dedić, uzima sebi za pravo da problematizira „ratni put“ Brigadira i Zlatnog Ljiljana Senada Kljajića… Prije Senada, Dedić je u Avazu još grublje i neprimjerenije kriminalizirao i devalvirao legendarnog Komandanta Ključko – sanske brigade Amira Avdića. Midho „legenda“ obrane BiH iz sigurnosti Njemačkog grada Hamma…
Drugi se dešava u martu 2013. godine na godišnjicu obilježavanja „preseljenja“ rahm. generala Mehmeda Alagića. Na sjednici općinskog vijeća, dan prije obilježavanja ove značajne godišnjice Enes Eminić problematizira štete koje budžet općine Sanski Most plaća podsjećajući na činjenicu „uklanjanja“ objekata privatnih vlasnika u centru grada. Ponovo se i Senad pominje…
Nakon ove prozivke traje svojevrsna tiha ali veoma obazrivo i podlo koncipirana hajka kojom se konstantno diskreditira Senadov ratni put, stambeni status, zvanje i politički angažman.
Vrhunac udara i pokušaj potpune degradacije dešava se nakon februarskih demonstracija. Tada potpuno otvoreno i sinhronizirano lokalna NTV 101, UGSM i Avaz kreću u žestoku kampanju protiv svih funkcionera SDA i vijećnika SDA iz reda boračke populacije.
Otvoreni napad na borce i oficire A BiH do grube sintetizirane satanzacije, zapravo je pokušaj političkih i antibošnjačkih snaga da devalviraju i u sumnju dovedu najveću vrijednost u našem narodu. Jer ako kažemo da su „bezvrijedni“ oni koji su ovome gradu donijeli slobodu postavlja se logično pitanje šta je to onda što naši građani trebaju baštiniti i do čega držati? I svi mi zajedno…
Izbori završeni a kampanja u ovom gradu traje do danas. I šta je onda cilj?
Uz „upitne“ borce i oficire A BiH, „nekompetentni i korumpirani političari“ (daj njihove ostavke). Pod prijetnjom smrću…
„Nesposobno pravosuđe – Tužiteljice“ (daj i njihove ostavke).
Ne valja im zakonodavna vlast – vijećnici (daj njihove ostavke pod prijetnjom smrću)…
Logično se pitanje nameće – ima li tu pozitivnih, ima li tu sposobnih i poštenih? Ako nema onda su svi „nešto“ krivi, a gdje su svi krivi – tu niko kriv nije…
Namjera nije utvrđivati krivicu, ovdje je riječ o dokazivanju da Bošnjaci ne mogu imati državu i da nisu politički narod… Oni su zapravo svi nešto krivi, a naglašeno među njima pripadnici A BiH (oficiri i patriote) što su organizirali obranu od agresije…
Ništa blaže optužbe nisu išle i protiv Harija Šupuka iz herojske Trnave koja je dala veliki broj junaka i šehida u obrani BiH, a koja je slično Vrhpolju i Hrustovu sva popaljena i uništena…
Napadaju ovih dana i RVI i veterane koji su obznanili istinu o Brani Lasiću za kojeg (UGSM) tvrdi da su mu spomen – obilježje izgradili a da istovremeno ne znaju gdje je preminuo i gdje mu je posljednje počivalište…
Oni taman planirali Aneks ugovora potpisati samo da im iz Dijaspore lova stigne i da nastave uređivati interijer svojih kuća, pod izgovorom zaslužnih spomen – „počivaoca“… Napali su i gospođu u Sloveniji koja nas je nazvala da nas upozna da im je davala podršku (novčanu i materijalnu), ali da ne može dobiti povratnu informaciju jer joj prijete… Možda su i to „utopili“ u Branino „počivalište“…
Opterećeni humanizmom brige za „umrle“ junake i njihova spomen – obilježja, uz patnju i saosjećanje, pa otkud im vrijeme za kojekakva računovodstvena izvješća i formalnosti. Kad god solidarno podijele plijen oni se međusobno informiraju o iznosima, zbog toga im je i potrebna Dijaspora koju cijene i vole do neba a i puna je „mozgova“… Oni su zapravo Dijasporu shvatili kao bankomat, bez limita i ograničenja. „Uzmi Šemso (Cuco, Safić) kol'ko ti drago“…
Zbog toga oni i prijete Sandi iz Norveške jer ona hudnica hoće javno i transparentno da uređuje spomen obilježje na Trgu Ljiljana, a oni hoće da oni budu transmisija realizacije uređenja. Jedino se još ne zna hoće li oni uređivati spomen Senadovih i Harijevih saboraca ili saboraca Rame Nalića? Ako ih Sanda ne uvaži poručuju joj mogućnost demokratskog „razbijanja“ glave, kao što su i nama namijenili u prošlogodišnjem februaru… I „počivalište“ nam najavljivali demokratski (kamenicama), i simboličnom fotomontažom… Meni, Sanjinu i Mustafi…
Bogami nas stid da su i ljudi iz drugih gradova konačno shvatili s kakvim se mi dvonožnim papkarima i lažovima bočimo… Lavina snebivanja nad ovom otužnom civilnom udrugom i rasadištem verbalnih meketala je svakom mojom kolumnom veća…
Pogotovo što druga dva naroda na prostoru BiH slave sasvim otvoreno svoje oficire osuđene ratne zločince i to nije problem, a ovdje se problematiziraju ugledni pripadnici A BiH bez i jednog jedinog dokaza i argumenta…
Onaj tko je to osmislio na vrhuncu februarskih demonstracija očekivao je bratoubilački rat među nama Bošnjacima na teritorijama gdje smo kao narod u većini… A poslije toga ništa nam drugo ne bi preostalo nego biti pritisnuti veoma moćnim političkim međunarodnim centrima na razgovor o novim podjelama BiH… Vjerojatno i dokidanju države… Politički SBB – organizatori februarske kameno – revolucije nisu ni krili šta su im ciljevi…
A onda dolaze poplave u kojima lokalna vlas zajedno sa svojim građanima uz skromna materijalno – tehnička sredstva organizira spašavanje ljudi i dobara zbog kojih dobiva najveća priznanja sa viših nivoa.
Senad Kljajić je zasigurno uz načelnika Mustafu Avdagića centralna figura prevencije i obrane od katastrofalnih posljedica nikada doživljene vremenske nepogode u našoj lijepoj dolini…
I onda, nakon veoma teške 2014. g. i izbornog oktobarskog procesa, Općinska organizacija SDA Sanskog Mosta u demokratskoj proceduri donosi odluku da u okolnostima ako S. Most dobije u kantonalnoj vladi Ministarstvo unutrašnjih poslova, kandidat ispred SDA bude Senad Kljajić.
Tako je i bilo. Senad je dobio i nepodijeljenu podršku Kantonalnog odbora SDA, Udruženja boraca, Zlatnih Ljiljana… Mjesta u Vladi su dobili kandidati ispred SDA iz četiri općinske organizacije: Bihać, Cazin, Bužim i Sanski Most. Umjesto da budemo zadovoljni i podržimo priliku da imamo svoga predstavnika u izvršnoj vlasti (Vladi kantona), dešava se nešto što se nikada desilo nije do sada…
Udruženje građana za bolji Sanski Most upućuje dopis 02.02.2015. g. na sve relevantne adrese kojim želi osporiti i kriminalizirati kandidaturu Senada Kljajića za Ministra unutrašnjih poslova: URED OHR-a Sarajevo, n/r Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, OSCE u BiH – Sarajevo, Američka ambasada u BiH – Sarajevo, Tužilaštvo BiH – Sarajevo, SIPA – Sarajevo, Predsjedavajućem i poslanicima Skupštine USK-a, Stranka demokratske akcije – Sarajevo.
Brigadir Senad Kljajić, Zlatni ljiljan i Hrustovljanin je tim aktom predstavljen klasičnim organizatorom terorističkih i kriminogenih aktivnosti u postratnom Sanskom Mostu. Čovjek ovdje jednostavno stane, zašuti i zapita se – ima li kraja? I laž i prevara ima stila, ima nekakav nivo… Ali toliko pretjerivati… Ni Midho ni Cuco sigurno nisu ni približan akt takvog sadržaja uputili protiv bilo kojeg oficira vojske RS-a… Zbog zločina u Sanskom Mostu nad Bošnjacima…
I onda se zapitam ima li Cuco uopće pameti? Cijenim njegovu ograničenost razumijevanja, da percipira šta je uradio, ali ovdje javno pitanje postavljam Midhi Dediću i Rami Naliću, koji su ove teze već u javnosti (Avaz, društvene mreže) prenosili – hoće li stati, kad, gdje je kraj njihove destrukcije i na kraju i samodestrukcije?
Po prvi put je nakon rata Hrustovo skupa sa Vrhpoljem stalo uz ministarsku kandidaturu Senada Kljajića. Stala je i OO SDA našeg grada jednoglasno. Dobili smo nepodijeljenu podršku Ključana (Amira Avdića i Ahme Egrlića) bez kojih bi to bilo veoma teško…
A onda ideolozi UGSM-a Dedić, Safić, Nalić i dr., nagovore „jadnog da jadniji“ biti ne može – Cucu da to potpiše, što je potpisao. A potpisao je sram i stid svih nas zajedno. Mene je toga uistinu stid…
Tokom implementacije Vlasti na svim nivoima je imenovano preko 150 ministarskih kadrova… I nigdje, ni u kantonima, ni entitetima, nigdje ni jedan akt ni približnog sadržaja nije odaslan, osim protiv našeg Senada… I još lažan…
Stid me je Hrustovljana i Vrhpoljčana koji su ga kandidirali. Svi su dosadašnji ministri i kadrovi bili uglavnom iz gradskog područja. A oni, iz Vrhpolja i Hrustova su im bili sa potencijalom birača iz ovih mjesnih zajednica snažan vjetar u leđa.
Znali smo svi mi zajedno iz Sanskog Mosta stati iza kandidatura kadrova koji nisu rođeni Sanjani ali su snagom struke i znanja podržani (Esad Jakupović – Prijedor, Enes Hašić – Dubica), i to nije bio nikakav problem i sutra bi…
Zahvaljujući Vrhpolju i Hrustovu i ja sam osvajao mandate, i Sanjin ministar, i Mustafa načelnik, i Sanel i svi drugi. A evo sad su oni koji sebe imenuju borcima za „bolji“ Sanski Most protiv istinskog borca iz Hrustova…
Cijenio bih pozitivnim i zalažem se da se o svakom kadru SDA vodi otvorena kritička rasprava, pa i o meni… Da se recimo otvoreno razgovara o učinku vijećnika Senada Kljajića, njegovim inicijativama, doprinosu u radu Općinskog vijeća i društva uopće. Ali dovoditi u pitanje bilo čiji „ratni put“ i još kad to radi Midho, Cuco, Major, Remzo – Sadić, Nihad, Pela, Rezak, svi drugi koji su blatili ovog časnog vijećnika SDA i oficira A BiH, tad oni zapravo jasno poručuju da su PROTIV Hrustovljana i svih pripadnika A BiH…
Protiv Hrustova u kome je ubijeno najviše civila u proteklom ratu.
Protiv su Hrustova i Vrhpolju koje je dalo najveći broj boraca, najveći broj šehida…
Protiv su prava Hrustovljana i Vrhpoljčana koji su skupili u ratu najveću količinu materijalno – tehničkih sredstava sa ciljem podrške herojima 5. i 7. Korpusa…
Protiv su Hrustovljana i Vrhpoljčana koji su svi redom zatekli svoje porušene kuće, a koji su u svim projektima lokalne infrastrukture dali svoje financijsko učešće.
Protiv su složnih i patriotski opredijeljenih Hrustovljana koji grade sami bez ičije podrške sportski centar u ovoj mjesnoj zajednici na kome bi im neki gradovi zavidjeli.
Protiv su Senada Kljajića, bez i jedne mrlje u ratnoj karijeri.
Protiv su Senada Zamjenika komandanta i Komandanta 206. Viteške zvorničke brigade.
Protiv su Senada – načelnika štaba 24 divizije sa najvećim ratnim priznanjem – ZLATNI LJILJAN…
Protiv su Senada Kljajića iz zaseoka Kljajići kome su ubili oca Hasiba, Adžu Mumina, i sve muške članove ove porodice koje su saborci neformalnog predsjednika UGSM-a (Rame Nalića) zatekli u Hrustovu tragične ‘92…
E sad mi je tek drago što ste i protiv mene, jadni naši UGSM-ovci… Jadna vam mati… I babo…
Ma kakve bile laži – male ili velike, važne ili nevažne, prljave ili „čiste“, jednokratne ili dugoročno i banalno fabricirane, one su zasigurno dvosjekli mač svakom marnom proizvođaču. Takav treba znati da onaj tko se vatrom igra (a ovo sa Senadom je stihija požara), mora biti spreman i na opekline…
Što god je istina razvidnija (mnogima je sve danas jasno), takva je istina strašnija, a onda i više peče… A vi samo nastavite… Nastavljam i ja…
Nastavlja se…
