Na moju posljednju kolumnu posvećenu našem zimzelenom lideru – Bukvana, ekspresno je reagirao naš inteligentni „Tesla“…
Možda on uistinu misli da je on ravan Tesli… Na kraju on iz dramske perspektive kod publike koja ga ne poznaje intelektom „asocira“ na Teslu. Što je nesporno – kod onih koji ga ne poznaju. Kod ovih drugih koji ga poznaju izaziva salve smijeha… Skupa s njim je istovremeno reagirao i njegov ratni i poratni politički kolega i partner Ramo Nalić…
Od formiranja SBB-a čiji je osnivač i prvak (prvi ih je i napustio), on uporno govori o meni, o članovima moje porodice. Rangu količine laži Midhe Dedića samo se on u našem gradu približio… Bez ikakvog razloga, ničim izazvan, osim poriva mržnje koja ga neprestano drži… Rijetko sam mu odgovarao jer njega zapravo na našoj društvenoj sceni niko više ne uzima ozbiljno…
I prošla moja kolumna, sa dozom satire nije imala za cilj rušiti njegovo dostojanstvo, vrijeđati ga, nego jednostavno tretirati ono što on radi u pripremi za lokalne izbore, što izjavljuje i objavljuje na društvenim mrežama…
A odgovorio mi je slijedeće…
Za ovu priliku ću razobličiti dvije uporno javno ponavljane Nihadove laži. Prva je kako je za mene i „Nadbiskup Puljić svojevremeno kod rahmetli Alije intervenisao“, da me tobože iz SDA ne izbace. Sličnu sam njegovu izjavu iz Avaza uputio cijenjenom Biskupu i Sanjaninu Vinku koji mi je odgovorio „kako me uopće ne poznaje“.
Šokiran je bio i Husejn ef. Kovačević koji nije mogao vjerovati da ga je Nihad zloupotrijebio na sudu u Sarajevu gdje je na sudskom ročištu izjavio kako je Husejn ef. nas, konkretno i mene poredio sa fašistima i Gebelsom. Slučajno sam o tome baš danas na otvoru uređene policijske stranice pitao Husejna. Bio je naš glavni Imam šokiran da neko do te mjere može o nekome činjenice izmišljati…
S obzirom da njegove laži ulaze u sferu irealnog (fantastike) on visoke vjerske dužnosnike uzima kao uporište i svjedoke svojih istupa jer tako lakše ubijeđuje čitaoce u neistine… Iako se njemu danas ne vjeruje ni kad istinu govori…
Njemu naglašeno smeta što se ja družim „djecom boraca, aktivnih hodža, rahmetli hodža“. I to mi je kao neka teška zamjerka. Meni ne smeta što su njegovi najbolji prijatelji i političko – medijski suradnici Ramo Nalić, Midho Dedić, Cuco, Safić, akademik Šarčević Edo (promotor pozitivnog „bilansa šehida“). Zamisli njihove radosti da su svi Bošnjaci preselili… Što god ih po „bilansu“ više, ova grupa zadovoljnija… Morbidno da morbidnije biti ne može…
Zapaža kako se sa psihologom Bahtićem više ne družim i to je u pravu. Nažalost, Bahtića su preuzeli on i Cuco – što se može iz postupaka zaključiti… Svoj facebook performans Nihad je zaključio kako će meni narod „presuditi“… Lako je tuđom djecom upravljati i manipulirati, a svoju u stranu skloniti. Što on nije došao sa svojom djecom, odlučan i sam gdjegod pred mene stao kad je već tako hrabar da se iza tuđe djece krije…
Naš „inteligentni“ Tesla…
Na ovaj njegov neviđeni – intelektualni post, podršku je smjelo uputila i naša Sanda, uglavnom da nam „svima“ mater…
Nije ovdje viška podsjetiti kako je naš Nihad Ključanin u trenutku demonstracijskog februarskog prošlogodišnjeg haosa, situirajući se prvakom političkog – uličnog vandalizma, zaključio da je konačno prvi. Prvi put u životu u nečemu prvi – u anarhiji i vandalizmu…
Umjesto da u takvim okolnostima dobiju on i slični uz njega po shizoidnim gluperdama, on je shvatio da ih policija brižno i od njih samih štiti. A on prvi…
On je prvi i na svim lokacijama, parku, pred općinom, strankom, pred mojom kućom, zauzimao VIP – poziciju. Nadao se u okolnostima kad Redžo zasjedne na otetu načelničku poziciju, zaslugama organizacije zauzeti tik prvu poziciju do Redže. A to je Sadićevo mjesto – odnosno šef (sekretar) administracije… On je zapravo te dane sasvim otvoreno vodio demonstracijski javni program Redžine inauguracije – preko moderatora Safića i Midhe Dedića – „napuhanog“…
Kada mi je jedan, do njega „obzirniji“ pratioc ispričao kako ga je Nihad nagovarao da načelnika u glavu „udari“ što krupnijim ruiniranim komadom asfalta ispred općine, ništa mi drugo preostalo nije nego da zaključim kako je i on sam „udaren“…
Nihad Ključanin, Redžina parkovsko – demonstracijska usta, trudio se pred „budućim“ šefom „načelnikom“ – Redžom dokazati propagandnim adutom buduće općinske administracije i vlasti bez SDA… UGSM se u tom smislu obratio i Izbornoj komisiji… Uglavnom do danas nigdje nikakvih socijalnih zahtjeva…
Svoju ulično – rušilačku taktiku s čobanskim pedigreom Nihad je vjerno demonstrirao za mikrofonom u malom parku. Poziv na linč i progon bivših kolega SDA – ovaca dirigirao je iz malog parka skupa sa (kćeri) poginulog vojnika vojske RS-a.
Ispalo je da je ova Srpkinja u parku pozvala naive Sanjane na osvetu protiv SDA koja je organizirali obranu BiH, a u toj obrani i njezin otac poginuo na Gradačcu… Rame uz rame do Rame Nalića s kojim su sve to tih dana i organizirali. Ona uglavnom uopće socijalne zahtjeve pominjala nije. Samo „koordinacija – kamenobacačke gerile“: „Na općinu“, „Na stranku“, „Gazi polumjesec“, „Na Kamberovu kuću“, uglavnom po SDA…
Demokratska i građanska prava kao političko – civilizacijski pojam oni neskriveno promoviraju kamenicama, prijetnjama, paljevinama, uglavnom demonstracijom vandalizma, neviđenog od Arkanove posjete ‘95 u našem gradu.
Vođe ove uličarske namjere preuzimanja vlasti (Ramo, Redžo, Eniz, Šanta i dr.) upravo su preko njega (Nihada) „ograničenog“ a vičnog javnoj laži i spinu svih vrsta, htjeli u našem gradu mirnih ljudi izazvati bratoubilački rat. Kad sam im javno uzvratio, protiv mene i slobode javne riječi su napravili krivičnu prijavu koju je prošle godine tužilaštvo odbacilo neosnovanom…
Nihadova manipulativna retorička jezična logistika veoma je reducirana i opskurna: „klerofašisti“, „lopovi“, „kriminalci“, „kršitelji zakona“. Ruralni performans u parku bio je osim laži garniran i nevjerojatnom mržnjom prema meni, Sanjinu, Mustafi i SDA u cjelini.
Sada je ova delinkventna grupa grabljivih revolucionara udaljena i iz SBB-a. Priklanjajući se zakonima ulice oni su se hrabro borili protiv države protiv koje je bio i Vručinić skupa sa Rašulom u našem gradu. Za njihov scenarij preuzimanja vlasti izostao je narod.
Kad se oduzmu učenici srednje poljoprivredne (2 razreda), mješovite (4 razreda) + liječeni ovisnici, tu je oko njih bilo svega dvadesetak „ozbiljnih“ Sanjana, i to njihovih organizatora i isplatioca dnevnica.
Ozbiljni i pametni ljudi su upravo Nihadovom, Redžinom i Eniza – Žvalje pojavom prepoznali bizarnu skupinu politikantskih konceptualnista i grabežljivaca, koji su uistinu teške socijalne prilike pokušali zloupotrijebiti… Da se dodatno bogate…
Pa čime je Eniz – Žvaljo nezadovoljan ako je fabriku kupio za manje para od onih koje sam ja dao za stan (oko 45 000,00 KM). A prodao za 5 miliona…
Koji su njegovi i Redže – Čvake taj dan socijalni zahtjevi bili? Osim deset (miliona) već u suho uvučeni, valjda još koji milion da čvaknu ako izbace Muću, mene i SDA iz vlasti…
Već slijedeće okupljanje bez „ovisnika“, djece i mladih jasno je pokazao kako su oni i njihovi pokrovitelji proizveli opću averziju građana. Svoj image boraca za socijalna prava ruinirali su kad su stali iza „101“ i Rezaka – Macole, koji nije plaćao vodu, komunalije, radnike, zakup, doslovno ni jednu od zakonskih obaveza prema državi… Tu su zapravo dodatno demonstrirali koja i kakva im je „država“ cilj… Njihov šetajući šaljivi teatar kod kina bio je ujedno i posljednji iskreirani ulični nadripolitički javni vic, u kome su nažalost i teško bolesni iskorišteni.
Oni su mislili kako posla imaju sa političkim mlakonjama iz SDA koji će na njihovu primitivnu frontalnu – parkovsku buku podviti rep i predati vlast. U operativnom tandemu sa današnjim liderom A SDA Šemsom Habibovićem, Nihad je bio neskriveni organizator, vođa i glasnogovornik skupine zadužene za vrijeđanje i prozivanje, Cuco i Safić za kamenovanje, Midho za monitoring – „likvidacija“…
Beskrupuloznosti i brutalnosti ove zločinačko – terorističke UGSM – ekipe izazvala je zgražavanje „fašista“ u Prijedoru koji su mirno s podsmijehom promatrali kako se Bošnjaci u Sani glože do nemilosti… A svojim uličnim javnim ispadima ideološke mržnje javno je Nihad demonstrirao svoju anarhističku i anticivilizacijsku ulogu mrzitelja Bošnjaka… Upravo je svoj odnos prema Bošnjacima najbolje demonstrirao ‘92…
U kriminalnom svijetu najgrđi tretman imaju svjedoci – pokajnici. Svako je jutro naš Nihad četničkim istražiteljima u policijskoj stanici molio da svjedoči protiv mog brata rahm. Hasiba, Emira ef. Seferovića, protiv rahm. Fajke i sinova mu, protiv vrhpoljskih „Zelenih beretki“, protiv svakog ko je imao i namjeru da Bosnu i svoj narod brani.
Njegova savjest mirna bila ne bi da to nije svaki dan činio… Skupa sa Redžom Kurbegovićem i još nekima. Midho je o tome pisao u Walteru ali je ovu dvojicu zaobišao. On i Redžo su zapravo svjedočili i to kako su u SDA „zavedeni“ i kako se „kaju“, iz dana u dan. Zalihe spasa u skladištu pokajanja su bile veće što god su druge više tovarili… Znali su i noću lupati čuvarima zatvora tražeći pokajnički ispovijed i priliku da još svoje iz SDA tovare i tako pređu na stranu svjetla, istine i četničke pravde…
Redžo se nije ustručavao da protiv mog brata Hasiba svjedoči i nedavno putem NTV 101, optužujući i svog rahm. stranačkog kolegu i sekretara SDA koji danas ne može da se brani iz poznatih (šehidskih) razloga… Javno, danas Redžo – nek ga je sram… I Nihad danas otvoreno preko Midhe napada Emira rahm. sina Mensura.
Danas su oni (Redžo i Nihad) živi Allahu hvala, ali ovih drugih nema jer su odbili svjedočiti protiv svojih stranačkih kolega i svog naroda…
Dok god Nihad bude vodio front protiv zločina i zločinaca u Sanskom Mostu (92 – 95), slabe će vajde biti… Kako on može u konačnici štetiti Vrućiniću s kojim je veoma blisko surađivao nekad (‘92) u zatvorskoj grobnici sanskih heroja – šehida (ako Bog da), koji su samo istinu svjedočili. I ništa, ništa drugo…
Nihad je u svakom slučaju po svim kriterijima društveno – politički zdravstveni slučaj koji se bilo kakvim naučno – eksperimentalnim farmakološkim preparatima izliječiti ne može… Jednostavno beznadan… Pretvarati njega u referentnu tačku pravne obrane žrtava genocida u dolini Sane intelektualno je i naglašeno moralno – ponižavajuća spoznaja… Za sve normalne Sanjane…
Ovaj neumorni lokalni komedijant je ipak dokazao kako je pasionirani srbofob ko i brat mu Zilhad koji je pisao i pjesme nekim velikosrpskim ideolozima…
U prvoj objavljenoj zbirci pod nazivom „Mlade pjesme“ u izdanju Sarajevske svjetlosti, na prvoj strani Ključanin je zapisao da je posvećena Aljoši Buhi (Aleksi Buhi). A Aljoša je od milja (deminutiv), izraz najdubljih osjećaja prema zloglasnom ideologu SDS-a.
Sa kapitalom inkasiranim od prodaje knjiga i poezije ljubavi prema Srbima u bivšoj Jugi on je u ratnoj i postratnoj BiH prepoznao perspektivu da je sad profitabilnije na drugoj strani protiv Srba… I to mu se veoma dobro financijski isplatilo…
U društveno – političku i književno – kulturološku legendu je ušao romanom „Da, ja prezirem Srbe“, objavljen u Ljubljani prije dvadeset godina… A srpkinjom Slobodankom postelju dijeli…
Očekivati je veoma brzo da će ponovo biti uz Srbe… Gdje je lova – tu je on… I on je protiv mene pod lažnim pseudonimima slično Midhi pisao tekstove u sarajevskim sedmičnicima. Najčešće kao lažni Irfan Malkoč… Spremit ću vam komplet ovih tekstova kako bi se uvjerili kako je Nihad samo nastavio tamo gdje mu se brat umorio… A ja se Allahu dragom hvala – umoriti ne mogu…
Možda se ipak biser i vrhunac Nihadove laži desio na sudu u Sarajevu kada je pred autorom i časnim sudom svjedočio svoju političku i moralnu veličinu navodeći kako je SDA u periodu dok je on u njoj vladao, osvajala i 120 000 glasova na našoj općini…
Lažova li – prvaka – Božete sačuvaj Nihade… Tesla naš dragi…
P.S. Roditeljska pažnju: „Da, ja prezirem“ – obrezane (Sanda)
