Kao što su to i sve druge zemlje našeg okruženja, tako i naša Bosna i Hercegovina teži biti zemljom znanja i napretka. A svaki društveni napredak je nezamisliv bez dobro organiziranog sistema odgoja, obrazovanja i znanosti. Samo svojim vještinama i neophodnim znanjem čovjek – pojedinac postaje kakva takva pokretačka snaga društva i društvene (državne) zajednice u cjelini…
Evidentno je da BiH ima i problema u afirmaciji i prakticiranju znanja. Pokazat će to i rezultati popisa stanovništva, ali iz nezvaničnih podataka je jasno da postojeće stanovništvo u BiH sa procentom od preko 50% ima započetu i dijelom završenu osmogodišnju školu… Ništa ovaj procent nije značajno bolji u susjednima Srbiji i Hrvatskoj. Što znači da smo zapravo status neznanja i neobrazovanosti naslijedili iz bivše države… To je i bio razlog da je BiH odmah po uspostavljanju mira krenula putem reformi: od predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog do visokog obrazovanja… Poslije rata je pokrenut i projekt izgradnje 1 000 škola u BiH. Ovaj je program izgradnje snažno podržan i od međunarodnih financijskih institucija.
Ustavna decentralizacija u segmentu školstva omogućila je političku i ustavnu autonomnost Kantona u organizaciji i nadležnosti nad obrazovanjem. S pravom danas možemo kazati da smo za sve što je dobro zaslužni mi (političari i akademska intelektualna elita), kao što smo odgovorni i za sve propuste koji su također evidentni i o kojima moramo voditi otvoreni javni i kritički dijalog… To i jeste namjera ovih mojih nekoliko kolumni posvećenih stanju u obrazovanju i na našem Univerzitetu.
Pozitivna je činjenica da spadamo u red kantona koji procentualno najviše iz javnih prihoda (Budžeta) ulažemo u obrazovanje. U sličnoj je poziciji i zdravstvo USK-a, što je također pozitivno, ali je osnovno pitanje jesu li ovi važni segmenti ispunili očekivanja građana i ukupne društvene zajednice…
Parnas pod Plješivicom
Naš visokoobrazovni naučni Parnas (Univerzitet u Bihaću) i definitivno se na prekretnici nalazi. Izložen je nekakvom politikantskom i nedobronamjernom narušavanju njegove koherentnosti i obrazovno – naučnog autoriteta. Razorna manipulacija statusom i rejtingom našeg Univerziteta isključivo dolazi iz reda političkih lobija i eksperimentalnih samozvanih akademskih učenjaka bez ikakvog naučnog ali i moralnog autoriteta.
Kao neko ko je pozicijom zastupnika SDA u Skupštini USK-a digao ruku za njegovo utemeljenje, za elaborate njegovih članica, za razvojne programe, za izvještaje, za zakone koji su se između ostalih ticali i visokog obrazovanja, radovao se njegovom napretku, certifikaciji, smatrao sam svojom obavezom prosječnog intelektualca kome je na kraju obrazovanje i struka, da javno iznesem svoj sud, možda i „krik“ na sve ono što se u i oko Univerziteta dešava…
I na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora SDA u Bihaću (nedjelja 24.04.2016.) sam molio moje kolege da iskoristimo utjecaj u Skupštini, da se sazove vanredna sjednica, da jednostavno naš najviši zakonodavni organ kao njegov osnivač pokuša preduprijediti daljnju devastaciju našeg Univerziteta…
Naime, prema zvaničnim podacima 1970. godine u Bihaću je krenula sa radom istureno odjeljenje više tehničke škole iz Karlovca. Pa se onda 1975. osniva mašinski odsjek na višoj tehničkoj školi. Pa 1979. sa radom kreće tekstilni odsjek, pa iste godine i viša ekonomska škola. Pedagoška akademija započinje sa radom ratne 1993., a Islamska pedagoška akademija 1995.
Danas naš Univerzitet u Bihaću ima ukupno sedam visokoškolskih ustanova: Biotehnički fakultet, Pravni fakultet, Pedagoški fakultet, Tehnički fakultet i Visoka zdravstvena škola. Na njima se mogu steći diplome i zvanja iz 26 različitih profila. O tome koliki je broj studenata završio dodiplomski studij i koliko je vlastitog kadra završilo postdiplomske studije na Univerzitetu u Bihaću bilo je teško pronaći podatke. Uvjeren sam da je riječ o značajnom broju, ali je očito da naša akademska zajednica nije zainteresirana za njihovu javnu prezentaciju…
Jedna od činjenica koja bi ponajviše trebala zabrinuti osnivača (Skupštinu, Vladu) i ukupno političku elitu svakako je egzaktni podatak rapidnog opadanja interesa za studiranjem na fakultetima u Bihaću. A sukob koji se odvija na javnoj sceni unutar akademskih institucija (Senat, Rektorat), zapravo je samo vrhunac kontinuiteta veoma dobro osmišljene devastacije ukupnog segmenata obrazovanja na USK-a… Iza svega stoje Matan i Ogrešević, a u Skupštini Hadžipašić i ekipa akademskih poslušnika samo je skupina pukih izvršioca…
Univerzitet u Bihaću je Zakonom o Univerzitetima u Bihaću iz 2009. godine postao integrirani Univerzitet kao pravno lice sa 6 departmana.
U to vrijeme izabrani rektor je bio prof. dr. Isak Karabegović, koji je ujedno bio i dekan Tehničkog fakulteta te mu se nije žurilo sa stvarnom integracijom Univerziteta tako da su tadašnji dekani doc. dr. Nijaz Skender (Pedagoški fakultet) i doc. dr. Nevzet Veladžić (Pravni fakultet), te doc. dr. Ekrem Pehlić, zajedno sa Predsjedavajućim Skupštine USK-a Admirom Hadžipašićem krenuli u rušenje tadašnjeg rektora Karabegovića. Danas ga ponovo isti oni koji su ga razriješili i tada izabrali prof. dr. Refika Šahinovića, promoviraju kao jedino rješenje…
Uz novoizabranog rektora prof. dr. Refika Šahinovića izabrani su i prorektori doc. dr. Ekrem Pehlić, doc. dr. Fadil Islamović i prof. dr. Mujo Demirović.
Možda zvuči paradoksalno, a htjeli to priznati ili ne, i inače od 2008. godine počinju problemi i zastoj u svim sferama društveno – političkog života na našem kantonu. Upravo je to godina kad je osnovana A SDA. Nepravedan bih bio kada bi svu odgovornost za kontinuirani pad ugleda Univerziteta prebacio samo na stranku cazinskih političkih desperadosa. Međutim, upravo su kadrovi ove stranke od 2009. godine bili direktni predlagači izmjena Zakona o Visokom obrazovanju, upravo su oni (A SDA) i kasnije ucijenili Lipovaču (Premijera) da doslovno „nasilno“ intervenira u akademskoj zajednici kako bi se potpuno degradirala autonomnost Univerziteta koju i Okvirni zakon garantira.
Upravo su lideri A SDA i posljednje dane vrhunca krize na Univerzitetu slali prijeteće poruke članovima senata i dekanima (o čemu ću i nadležne istražne organe upoznati), kako se moraju ponašati i kako se izjašnjavati i u slučaju smjene Rektora Mirsada Veladžića… Smjena Rektora je vrhunac „sante leda“ kojom se Univerzitet i definitivno dovodi u status „zaleđenja“…
Prva značajna izmjena i dopuna Zakona o Univerzitetu i Zakona o visokom obrazovanju se desila 2009. godine. Ove su izmjene pripremili Admir Hadžipašić (predsjedavajući Skupštine) i sekretar u Skupštini g. Smajil Kličić. Istina je da smo bili obavezni uskladiti ove zakone sa principima Bolonjskog procesa i Okvirnog zakona, ali je istina da smo upravo tada Univerzitet počeli uvoditi u stanje anarhije i sprege lobističkoakademskih i političkih grupacija.
U službi Skupštine je sačinjen i novi Statut Univerziteta, ponovo u režiji Hadžipašić – Kličić. Tadašnji premijer Šemsudin Dedić je za skupštinskom govornicom upozorio na štetne posljedice ovih izmjena. I svi članovi Kluba SDA su veoma argumentirano upozorili na grešku koju čini većina u Skupštini ( A SDA, SDP i S za BiH). Posebno tada ističem diskusije kolega Rošića i Kadića…
Uglavnom, rezultat „reformi“ na Univerzitetu u režiji tada mlađahnog pravnika – pripravnika iz A SDA – Hadžipašića, bio je nepostojanje Upravnog odbora Univerziteta sve do 2012., a po prvi put se istražni organi (tužilaštvo) počinju baviti zloupotrebom i malverzacijama koje u konačnici rezultiraju i krivičnim prijavama na Univerzitetu…
Negativna epopeja cazinske krajine i krajine u cjelini je krenula te kobne školske 2009/10 kad su se Hozan, Nermin i Mujo na jednoj izljubili u Cazinu sa Hamdijom, Mlađom i Mirom na drugoj strani. Prije ovog emotivno – snažnog dramskog komada Matan i Nermin su doslovno svakodnevno izjavljivali da nikad „neće ući u savez sa komunjarama i udbašima“… Upravo je tad historija i krenula pogrešnim tokom na našem kantonu, jer gdje se god A SDA umiješala, tu su generirali problemi… A Univerzitet danas i ponajbolji je primjer…
Nastavlja se…
