Postoje u javnom životu individue, prije rečeno i ljudske kreature na koje je izrazito pogrešno trošiti riječi i vrijeme. Čak bih rekao da je ispisivanje imena takvih pojedinaca uvreda za papir, pa i ekran (displey). Zbog toga, neka mi oprosti časna celuloza od našeg šumskog blaga pravljena, ali neko i ovaj posao mora raditi. Iako nisam ni ponosan na njega dužan sam u samom početku objasniti kako kod nas egzistira jedna posebna kasta političara……
Političari bez zvaničnog angažmana, bez javnog primanja, bez ikakvih honorarnih poslova, bez ičega transparentnog i legalnog, a žive na najvišoj nozi… To je zapravo svojevrsni originalni trend i posebnost koju BiH unosi u predkandidatski EU – status. U sociologiji EU – društava ovaj status jednostavno nije moguć i ta nas posebnost preporučuje na bržu penetraciju u porodicu EU – država. Naša je osobenost i novi radno – društveni angažman pod medijski – popularnim nazivom „pratioc situacije“. Nije jasno kako domaće radno zakonodavstvo definira ovaj društveno – „korisni“ radni angažman, kao što je nejasno i način ostvarivanja mjesečnih zarada. U kom su platnom razredu, imaju li topli obrok, plaćen noćni i prekovremeni rad, regres, naknade za prevoz i gorivo (koje su ogromne), imaju li jubilarne nagrade za nesumnjivi „uspjeh“ radnog angažmana, kazne za neuspjeh, kome odgovaraju, itd… itd…
Zaostali ekonomski EU – analitičari neće uopće razumjeti ovu našu „profesionalnu“ – radnu inovativnost. Posebno im neće biti jasno ostvareno bogatstvo ovih naših marljivih radnih „motrilačkih“ pregaoca. Zbog toga ćemo kao pridošlica u porodici EU – država i biti predstavljeni u iznimno kvalitetnom svjetlu.
A odakle „svjetlo“ može doći ako ne iz grada svijetlosti i civilizacijske posebnosti. Iz grada u kome osim ovog radnog inovatora i paćenika motrenja, osim barjaktara „praćenja situacije“ postoji i cijeli jedan pokret, pokret građanske odgovornosti konstantnog a kolektivnog „osmatranja“. Sa imageom odgovornosti motrenja i do 24 sata dnevno, a sve zbog nas, budućnosti i nas sviju zajedno, osvajaju simpatije publike „praćenjem“… Da, riječ je o našim A SDA – profesionalno – brižnim „promatračima“ iz Cazina…
U virtualnom i svemedijskom svijetu od njega bi, vođe ovog pokreta (Hozana) mogli napraviti vizualni znak opće opasnosti pod kratkim nazivom STOP – MOTRIM. Ova hodajuća lidersko (A SDA) blasfemija iz pozicije je lokalnog političkog operativca i mojom zaslugom dospjela do samog Bakirovog koalicionog kružoka. I sad zamislite, iz tog kružoka derigira moju političku ličnost… Blati me pred mojim visokim stranačkim SDA – liderima, valjda se nadajući kako će me i na taj način eliminirati, zastrašiti, ili ne znam što drugo… Kad sam ga u vlast uvodio i omogućavao utjecaj „dizao“ me je u nebesa (dobrotom)… Podilazio, obećavao, doslovno lagao… Ja bio naivan, vjerujući da nas načela iste vjere vežu…
Hozanova je taktika prilično predvidiva. Njegov je politički duh iskočio iz boce onog trenutka kad sa mu povjerovao i kad sam ga u vlast uveo. On je i danas naizgled nevidljiv ali vreba priliku za „časni“ povratak na javnu scenu. Traži od Ogreševića da bude nosiocem liste za Općinsko vijeće. Navodno tvrdi da se popravio, da neće više potkradati Merhamet niti siromašne u korist bogatih… Rijetko se u Cazinu vidi i u svom omiljenom restoranu – Basariju, još rjeđe u Kostelskom buku gdje ministri A SDA dolaze potpisivati njegove pregovaračke reprezentacije. Smatra da je najbolji poligon za njegovu rehabilitaciju Univerzitet. Ako ne dođe pod udar pravne države zbog krađe na „cestama“ i „šumama“, on cijeni da bi se mogao pretvoriti u kantonalnog junaka… Na način da će on tik do izbora rješavati probleme Univerziteta. A upravo ih je on sa nedotupavnim Admirom – Masiračim i napravio…
Njegova rovovska bitka za obnovu lika i djela Hozana – političara i lidera, koji je izvukao pouke iz presuđene krađe u Merhametu i koji će od „danas sve raditi „pošteno i moralno“ zapravo je dobar znak njegove životne zrelosti… Zrelosti do trajne nepopravljivosti i pokvarenosti…
Ovaj osuđenik za teški državni kriminal (Hozanović) nije slučajno u „Mreži“ upriličio javni skeč u kome je svoj društveno – politički angažman definirao „praćenjem situacije“… Vodeća političko – medijska karikatura USK-a zapravo je proizvod kriminogene vlasti. Kako bi se on održao na poziciji liderskog A SDA – velmože da nema crnih fondova i to onih državnih. On se u suštini kezi u lice iste te države uživajući u vlastitoj nedodirljivosti. Talove njegove najdirektnije osigurava ministarska i direktorska pokorna sitnež koja od toga svega dobiva za džeparac. Sve veće apanaže dijele on i Nermin. Visokoprofitabilne ilegalne transakcije uglavnom dolaze iz privatnog sektora (izvođači, dobavljači + šumsko blago). U protivnom ako ne daju oni ih guše do potpunog ekonomskog posrnuća. Dakle, izbora nemaju…
Rifet zapravo kao autentični Nerminov supstitut osim kadriranja vodi sve lične financijske trans (afere) u korist obojice zbog čega ga se Nermin nikad odreći neće. Zbog toga ga je i vodio na sastanak sa Bakirom jer je zapravo Rifet, osim vodeći operativac za krim – transakcije ujedno i njemu (Nerminu) pretpostavljeni. Jer ako je Nermin njemu oficijelno a funkcionalno – hijerarhijski nadređeni (svejedno), Nermin nikako izbjeći ne može odgovornost (hipoteku) za pljačku „Merhameta“… Nikad se nije ogradio od presuđene krađe… Onaj tko pljačka fond siromašnih kako mu sveta biti mogu bogatstva i resursi države??
Debeli policijsko – istražni dossier, presuda za zloupotrebu, kriminal i korupciju zapravo govori da je riječ o recidivistima (povratnicima) koji se nikada opametiti neće… Kriminal u sprezi sa državom naslijeđe je političkih desperadosa A SDA koje su oni snažno prakticirali i usavršili još u Hamdijino – (SDP) doba. Niko bolje od ovih naših cazinskih „promatrača“ ne zlorabi državu i njene mehanizme za produkciju stranačkih povlastica. Iz dana u dan kombinirajući zloupotrebu ljudi, kadrova, interesnih lobija pretvarajući svoj politički utjecaj u privatni i financijski… Samo je danas pitanje koji to od naših (SDA) – lidera s njima u tome sudjeluju. Brzo će odgovor doći.
Predočena katalogizacija zatvorskih kazni i u slučaju lidera A SDA Hozanovića, Mustedanagića, Kličića, i drugih, njihove nagodbe sa pravosuđem, dobro zatvorsko „ponašanje“, priznanje „zloupotreba“ u ovom dijelu u kome su otkriveni (a šta je tek neotkriveno), zapravo svjedoči da pravna država i najdirektnije njezin najvažniji represivni aparat (tužilaštvo) zapravo potiče devijantno kriminogeno ponašanje. To je razlog zbog čega proklamirani kriminalci bez ikakvih predrasuda i skrupula zapravo hoće da vode državu, upravo zbog nedosljednosti najvažnijeg pravosudnog organa.
Originalan je i njihov (A SDA) način borbe protiv korupcije. U svoje redove sve takve, po mogućnosti već i na sudu presuđene kriminalce, dovode po svaku cijenu. Što veći krimi – dossier bolje se pozicioniraju. Oni tek danas imaju namjeru honorirati svoj političku rad i angažman („praćenja situacije“). Zbog toga Hozanu i Nerminu ni ne smetaju (poželjni su) partneri u vrhu A SDA kriminogenog iskustva kakvi su Mek, Kličić i Hamdija. Oni su već na sudu potvrdili pravilo uzajamne lojalnosti jer zapravo nikad nisu priznali s kime su dijelili opljačkane državne pare. Straha i stida od javnih reakcija svakako nemaju.
Sve je veći broj pojedinaca u ovoj stranci koji nisu naklonjeni Rifet – Nerminovoj inokosnoj tajnoj kasi (blagajni) koja funkcionira na principu „ruka ruku mije“, i uglavnom sve u njihovim rukama i džepovima završi…
Upravo je iz ovog crnog (opljačkanog) šumskog fonda Hozan skupa sa ovom istom ekipom išao na UMRU – mali hadž. Kad je Hozanov kum Adis M. na svom profilu objavio sliku Kličića (osuđenog direktora šumske uprave) u društvu sa Matanom u bijelim boščama na Kabi, zapitao sam se koji to oni islam zagovaraju i slijede?
Nekoliko mjeseci prije Adis (Hozanov kum) je u Basariju u bijeloj kuferti ostavio 1 000 KM za 40 metara drva (kućnog ogrijeva). Kličić se naljutio zbog iznosa jer je bilo dogovoreno 2 000 KM. Resto je preuzeo hadži – Matan… Oni i svetu obavezu hadža haramom obavljaju.
Amir Kličić je priznao da je uzimao mito od pilanara te da je glavni organizator mreže korupcije u šumama. Osuđen je pravomoćnom presudom na zatvorsku kaznu. Samo od jednog pilanara je tražio 60 000 eura. Bio je korektan i nije u svoj predmet vezao Hozana i Nermina koji su mu navodno obećali da će biti direktor Unsko – sanskih šuma ako njima dvojici zajedno osigura duplo veći iznos… Što je previše, previše je…
Pa kad sam tu istu ekipu otkrio i razobličio u aranžmanu na hrpi sa bivšim premijerom Lipovačom i grupom eskort – dama u Poreču, doslovno su plakali i molili da o tome ne pišem. Sanjanin im (Hase) domaćin – iz mog rodnog džemata bio…
U kuloarima su stvarali dojam kako su i slovenske „Sove“ u moju dojavničku mrežu uključene, a nakon što sam objavio račun za kondome „opreznih“ lidera A SDA. Hamdija je zbog poštenja (kakvog takvog) sve ovo priznao, a oni će po oprost i pokajanje na Kabi…
Elementarna politička pristojnost nalaže da sve ove svoje izlete u nemoral i bezakonje objasne javnosti, a ne tek kad ih uhvate… I Klinton je bio korektan prema javnosti pa sve priznao. Valjda će i naš Ogi (Nermin) – cazinski „Klinton“ priznati. A zaista je vrijeme da daju odgovor tko je platio budžetskim sredstvima kondome u Ljubljani – on ili Hozan, ili neko treći? Njihovo priznanje bi naišlo na sveopću radost i podršku čitalačke publike i birača u gradu svjetlosti i A SDA – mrake… A ne da ja uvijek moram do detalja ići…
P.S. Autor će naredne srijede objaviti predramazanski blog upućen nama iz SDA, a poslije Bajrama, vas nadasve štovani moji čitatelji očekuje kolumnistički „SPEKTAKL“…
Ko preživi pričat će…
