Ma koliko dijelom sa dozom i satire, kolumne o Univerzitetu veoma su ozbiljne, a malo sam se kojoj temi tako predano posvetio. One nemaju za cilj dati baš sve odgovore na sva pitanja i dileme oko Univerziteta. One prvenstveno ciljaju javnosti prenijeti objektivnu i nepristrasnu sliku sadržanu u dokumentima i činjenicama događaja, aktera i aktiviteta oko Univerziteta. Osim akademskog i ponajviše političkog…
Ulazeći u probleme i suštinu sukoba na Univerzitetu, važno je ovdje pratiti izjave akademskih čelnika na Univerzitetu. Na jednoj strani predsjednika Senata (dr. Nijaz Skender) i na drugoj smijenjenog rektora (dr. Mirsada Veladžića).
Nekoliko dana nakon smjene dr. Skender je dao intervju na drugoj stranici Krajine u kome je pokušao prilično nesuvislo dati javnosti objašnjenje i argumente za smjenu rektora dr. Veladžića. Skender rektoru prigovara „samovolju“ koja prema Skenderu za posljedicu na Univerzitetu ima „monarhiju“, „apsolutizam“, pa „loše upravljanje resursima“, pa govori o loše iskorištenom „austrijskom kreditu“, pa o „10 miliona“ koje osnivač izdvaja za Univerzitet, uglavnom sve to što je govorio Skender može biti, (i ne mora) razlog za smjenu. Jednostavno nisam mogao iščitati ništa što bi upućivalo na kršenje zakonskih propisa od strane rektora. A sve razloge koje adresira Veladžiću, Skender bi objektivno mogao pripisati i sebi, Senatu, Upravnom odboru i u konačnici osnivaču. Jednostavno je riječ o sistemu u kome svako dio odgovornosti nosi a Senat na čijem je čelu Skender najveću.
G. Nijaz Skender, mi se i sam osobno obratio. Prvo telefonom, pa mailom i pismom koje vam u cijelosti prenosim. Nova okolnost u ovom pismu koju Skender u uvodu ističe sadržana je u činjenici da on sebe predstavlja „zaštitnikom budžetskih sredstava“ u „stanju“ koje je „Mirsad Veladžić svojom samovoljom prouzrokovao“… Zapravo je uvijek neki novi i drugi razlog za smjenu rektora… Dalje u pismu dr. Skender ističe kako je intervencija i posredovanje ministra Muharemovića „klasična zloupotreba službenog položaja“… I na samom kraju g. Skender veoma obzirno citira moje negdašnje stavove o „moći“ i kako je društveno – prihvatljivo koristiti. Uglavnom jedno veoma vješto intonirano i sugestibilno obraćanje. Šteta je da nije ranije stiglo, šteta što me g. Skender nije prije konsultirao. Nekako bi tada više povjerovao njegovim „dobronamjernim“ navodima i vjeri u moj autoritet posrednika.
U svakom slučaju nisam siguran da je način, rječnik i argumenti koje Skender ističe razina akademskog diskursa. Osim kurtoaznoapstraktnog dijagnosticiranja i etiketiranja rektora i rektorovih postupaka u njegovim medijskim istupima nema ništa čega bi se kao ozbiljan i nepristrasan analitičar mogao uhvatiti. Javna Skenderova ofanziva protiv smijenjenog rektora zapravo je sadržajno iracionalna i ničim, doslovno ničim potkrijepljena…
Skender se uistinu doima generalnim vikarom kontaminirane grupacije koja ne želi suparništvo niti kompromis sa oponirajućim grupom u Senatu. On više ostavlja dojam stručnjaka političkih a manje pedagoških znanosti. Pedagogija sugerira umjerenost i istinu a politika jezgrovitu, i namjerno kazati neću ispraznu demagošku verbalistiku…
Nisam siguran da je riječ o akademskom diskursu, koliko se god Skender predstavljao intelektualnom verbalnom pepeljugom (prema meni osobno), to što on radi ipak je skuhano u Ogrešević – Matanovoj tvornici ideja u kojoj baš ni nema prevelike pameti…
Upravo tih dana, kada sukob na Univerzitetu doživljava svoj vrhunac, u sedmičniku „STAV“ u rubrici Društvo (str. 50), objavljen je intervju sa smijenjenim rektorom dr. Mirsadom Veladžićem. Novinar Haris Suljadžić koji je vodio sveobuhvatni razgovor. Na četiri stranice donosi Veladžićevo viđenje stanja u visokom obrazovanju. Od aktualnih problema, do perspektive i vizija Univerziteta u Bihaću kako ih vidi neko ko je bio glavni protagonista njegovog utemeljenja. Veladžić uglavnom nikoga nizašto ne proziva nego objašnjava stvarne organizacijske probleme i kako ih riješiti. Nudi realne odgovore.
Veoma precizno – kirurški (smijenjeni rektor) je redao činjenice primjenjujući prije svega naučne argumente, svakako i akademsko – kolegijalne (ad hominem), primjerene želji za stabilizacijom na Univerzitetu. Još preciznije i veoma decidno Veladžić je markirao stvarni izvor problema u i oko Univerziteta i tko ga je politički kreirao…
Otvoreno, na pitanje o „Visokoj međunarodnoj školi u Cazinu“, Veladžić sasvim direktno dovodi u pitanje legitimitet i uopće nastavni i naučni kredibilitet novootvorene visokoškolske ustanove u Cazinu. Vlasnik i osnivač joj je Admir Hadžipašić (A SDA). Upravo negativan rektorov (Veladžićev) stav spram A SDA – „Univerziteta u Cazinu“ najvećim dijelom se dešavaju problemi oko Univerziteta u Bihaću.
Bolonjski principi u organizaciji obrazovanja dopuštaju otvaranje privatnih fakulteta i to je sasvim legitimno. Prošli smo ono vrijeme koje je apriori sve privatno cijenilo lošim. Međutim, svaki obrazovni sistem zahtjeva kvalitetu. Posve sam uvjeren da postignuća u obrazovanju mogu biti i rezultat dobro organiziranih privatnih učilišta. Sve čemu je rezultat znanje je poželjno… I osnovno je pitanje jesu li zadovoljeni svi zakonom propisani uslovi za otpočinjanje nastavnog procesa, kakva je kadrovska struktura predavača, jesu li studijski programi evaluirani, pa pitanje neophodne opreme, pa naučni rad… Nije dovoljno sebe nazvati „evropskim“ a da istovremeno stupanj izobrazbe nije ni približno kompatibilan evropskom. Osnovni smisao Admirovog (A SDA) učilišta nije ništa drugo do hiperinflacije diploma i čista zarada. To je danas svakome jasno… Diplome mogu biti identične izgledom i formom evropskim, međutim uspjeh Bolonjskog procesa tek je onda kad i znanje bude približno isto.
Autor će u cijelosti na samom kraju (u prilogu), ove kolumne objaviti oba intervjua kako bi čitaoci i samo mogli donijeti sopstvene zaključke. Međutim, interesantno je ovdje istaknuti i činjenicu da krug ljudi (profesora – dekana), koji su učestvovali u smjeni rektora Velaždića doslovno zazire do javnih verifikacija i objašnjenja svoje odluke da glasaju kako su glasali. Uglavnom je Skender glasnogovornik cijele ove grupacije koja uporno ostaje kod svoga prvobitnog stava…
Nekako je to i razumljivo do okolnosti kad se očitovalo nadležno ministarstvo. Nakon ministrovog poništenja odluke Senata oni nastavljaju raditi kao da se ništa desilo nije. Hipotetski kazano, u slučaju da i sud (koji bi u konačnici mogao odlučivati) podrži ministrov stav, oni vjerojatno ni tada neće mijenjati zauzete „položaje“, (ili hoće?)… Oni uglavnom svjedoče da za njih stav države nije relevantan i da je politička grupacija (A SDA), koja to sve diktira i suvereno kontrolira i iznad države… A već su se dokazali vladanjem paradržavnim mehanizmima…
Bez suradnje Senata, Rektorata i Dekana i kompletne akademske zajednice teško će biti stabilizirati stanje na Univerzitetu ali se u taj proces mora krenuti – bezuslovno. Mora se uspostaviti brza i iskrena suradnja Univerziteta, Vlade i nadležnog ministarstva.
Moj će i definitivan prijedlog biti da se radikalno izmijeni sistem financiranja, odnosno da osnivač financije i upravljanje njima prebaci u nadležnost Univerziteta. Da se u prelaznom periodu formira prelazno vijeće koje bi u ovom međuperiodu nadziralo i periodično informiralo osnivača i javnost o transparentnosti i opravdanosti upravljanja financijama.
Tako je u nama susjednoj i evropski integriranoj Hrvatskoj, u Srbiji, u Sloveniji, uglavnom u svim državama EU gdje sam uspio izvršiti provjeru. Zašto ne primijeniti odmah europske standarde? Tek u takvim okolnostima imamo moralno pravo od profesora tražiti da svojim radom i zalaganjem osiguraju kvalitetu obrazovnog učinka.
Nepravedno je da jedan iskusni profesor čeka i moli ministra koji mu je možda i studentom bio, da se prebace sredstva za osnovno financiranje, za struju, za studijska putovanja, da iščekuju rezultate rebalansa, skupština, objava u službenom glasniku, da putem političkih veza mole podršku. Takav je odnos nedopustiv i neodrživ, i koliko god kadar budem borit ću se da se to promijeni.
Mora se donijeti odluka i o privremenoj zabrani otvaranja privatnih fakulteta pogotovo ne onih koji ne zadovoljavaju ni približne standarde koje Zakon o visokom obrazovanju propisuje. To jednostavno ne može biti stvar političkog utjecaja u Skupštini, u Vladi i sl… Kao što je to slučaj sa privatnim fakultetom u vlasništvu Admira Hadžipašića poznatijeg po nadimku leksičke asocijacije na povrće.
Vrijeme je nemilosrdni sudac, tko je u pravu vidjeti ćemo brzo…
P.S. Poštovani čitaoci, želim se zahvaliti na rekordnim posjetama koje moj blog bilježi objavom zadnjih kolumni (oko 140 000 klikova). To najbolje svjedoči vaš interes i zabrinutost za naš Univerzitet. Međutim, sutrašnjom objavom (četvrtak) u istom terminu još jednog nastavka pod radnim naslovom TIKVAN, autor će privremeno ovu temu prekinuti. Aktualni politički trenutak i jačanje snaga korupcije i ličnih interesa me obavezuje da se od naredne srijede posvetim do kraja i predano mojim kolegama – političarima. Novina je samo što se osim Matana koji u fokusu ostaje do nove godine, okrećem kolegama „izdajnicima“ i „korupcionašima“ iz naših redova… Borba protiv korupcije trajna je obaveza izabranih zvaničnika, tako smo se i zakleli…
Još jednom veliko hvala na interesu za ove moje skromne pisane traktate u kojima ću vam isključivo svjedočiti istinu. Osnovni postulat javnog informiranja i jeste istinitost. Veliki broj medija, kanala, portala, grupa ne znači ujedno veću istinitost… To uporno ponavljam, istina je samo jedna, a Svevišnji mi je svjedok da samo svjedočim istinu i ništa drugo…
Zbog toga mi ni ne odgovaraju niti šta demantiraju… A strah ih je i zbog oraha – punih džepova…
Nastavlja se…
