Na moju predzadnju kolumnu sa temom kovidaške ispovijesti, oglasio se moj katil – glasnik Mujo, sin Šere (Šefika) Sinanovića. Pretpostavljam da ga je atribucija PRAZNOGLAVI veoma teško pogodila, pa evo na ovaj način mu želim čvrsto obećati da sintagmu Praznoglavi Mujo više nikada koristiti neću u kontekstu napisa o njemu i babi mu hadži Šeri Sinanoviću.
Nadam se, cijenjeno čitateljstvo da razumijete da je sasvim dovoljno obrazloženje ovog kvalifikativa praznoglavi sadržano u onome što Mujo piše na svome profilu i što objavljuje na društvenim mrežama. I da je iz aspketa leksičko – semantičkog sadržaja ova sintagma Praznoglavi Mujo baš suvišna. Znači – praznoglavi Mujo, aut iz moga kolumnističkog diskursa.
A Mujo je objavio dvije reakcije na moj tekst u nepuna dva sata nakon objave.
Očito je riječ o afektivnoj reakciji, pogotovo kada se uzme u obzir da su on i babo mu hadži – Šero protiv mene objavili preko šesto različitih tekstova, postova, komentara, prijetnji i ne znam čega već. A ja objavim jedan sićušni, veoma kratki, u didaktičkom smislu poučni komentar, a Mujo mi uzvrati „ahiretom“ (smrću) i vizualnim uživanjem u posljedicama kukavičkog napada na mene.
Osim ovog ishitrenog Mujinog mrzilački – neprimjerenog teksta, on je i zvao ukupno tri puta s prikrivenog broja na koji se nisam javio, a u jutarnjim satima (3:15 h) mi je stigla i prijeteća SMS – poruka veoma grubog sadržaja. Koju vam ne mogu objaviti jer sam pretprošle sedmice bio na „službenom putu“ u Sarajevu i zamislite „ostane“ mi moj, preko 10 godina stari mobitel Nokia – marke 33/10. Baš na „službenom putu“…
Al’ dobro, ja sam uvjeren da mi vi vjerujete i da baš nisam obavezan sve dokazivati… A naknadno ću vam sve to predočiti.
Apropos Mujinog reagiranja u dva dijela, naprosto želim reći da me iznenadio broj rečenica koje je on uspio za veoma kratko vrijeme sastaviti. Ako je on uopće sastavljač, a ja ništa ne tvrdim??? Jer je morao prvo sve iščitati, a i to je ogroman napor za njega…
Kao neko ko je za nadležne pravosudne instance i državne istražne agencije honorarno vještačio razne tekstove i objave prijetećih sadržaja i kao neko ko se četvrtu deceniju bavi stručnom ekspertizom sintaksičko – semantičkih i leksičkih karakteristika izvoda iz javnog pisanog i verbalnog diskursa, usudio bih se zakleti da Mujo nije autor ova dva posta.
Neka me dragi Allah kazni ako griješim.
Prvo šta me upućuje na ovaj zaključak je činjenica da u ova dva posta ukupno ima oko 200 riječi.
A u njegovim dosadašnjim objavama prosječan broj riječi rijetko je prelazio dvadeset. I to baš u onima gdje se ozbiljno potrudio.
Uglavnom, preko devedeset posto njegovih i babe mu hadži – Šere objava rijetko prelazi nekoliko prostoproširenih rečenica iliti petnaestak riječi u prosjeku.
Drugo, šta me upućuje na sumnju da je on autor ovog teksta jeste činjenica upotrebe rečeničnih konstrukcija, karakterističnih pravopisnih i stilističkih manjkavosti, te posebno epiteta koji su leksički karakteristični za pravog autora. A koji je ponešto naučio i od mene…
Ne zamjerite mi što njegovo ime neću pominjati, a vezano je za boravak na „Službenom putu“ u Sarajevu. Uglavnom, veoma je bitno da Mujo zna na koga ja mislim i zna da je riječ o njegovom izrazito „emotivnom“ partneru.
Ne zanima me ovdje bilo čije „partnerstvo“, ja ću ovdje i zaključiti osvrt na Mujine afektivno – rugalačke i mrzilačke medijske ispade. Ne zanima me ovdje ni progresivno intelektualna autorska tupost. U autorstvu nekoga drugog meni i Muji poznatog…
Ali ću svog katil – internet glasnika kojega više neću zvati praznoglavi Mujo podsjetiti na činjenicu da njegov i babin mu pritisak na mene i moju porodicu traje veoma dugo.
Prvo su ničim izazvani on i otac parkirali svoje vozilo (Audi) pred moj ulaz u zgradu gdje živim. Znali u njemu satima sjediti sa naoružanjem. I to je trajalo desetak dana, pa ih otjerala policija…
Pa su onda uporno on i babo šetali po mom dvorištu, boravili u haustoru dok nisu nestale cipele komšije, koji se pobunio zbog svega što se dešava u našem ulazu…
Pa su onda na ulazna vrata preko puta moga stana nalijepili naljepnicu o tobožnjem novom vlasniku hadži – Šeri Šefiku Sinanoviću. Komšinica se šokirala kad je na vratima stana u kome stanuje zatekla hadžijino ime i prezime. Na tuđem stanu…
A ova simulacija pritiska koja me je trebala zastrašiti da odselim trajala je i malo duže. I Mujin sadašnji stranački kolega na listi Nezavisnog bloka, bivši komandir policije Munir Talić mi je rekao kako i on Šeri „prodaje“ svoj stan, pa je to tobože bio dodatni pritisak na mene.
Pa su onda uporno vozilima organizirali moju pratnju, danima, mjesecima i godinama.
Pa su onda zaustavljali svoja vozila ispred moje kuće vrijeđajući i prijeteći prisutnima ispred, posebno vrijeđajući malodobnu djecu i žene…
Pa je onda Šero dovezao sina i zaustavio auto ispred kuće, pa je iz auta izašao Mujo i pozvao na obračun. Pa kad se prema njima krenulo, bržebolje su se izgubili u pravcu prema gradu.
Pa su onda došli na rođendan kolegice mojih unuka u piceriji „Luna“, gdje su vatrenim oružjem i gestama ruku i lica prijetili prisutnima na ovoj dječijoj proslavi.
Sve smo to prijavljivali policiji i nije bilo nikakve reakcije policije, jer kao nije bilo djela… Neko je trebao poginuti pa bi policija reagirala…
Pa mi je onda, Mujo tvoj babo ponudio milion KM da napustim Sanski Most (na NTV 101).
Pa ste onda organizirali kukavički napad na mene koji je trebao završiti mojim, kako ti Mujo kažeš „ahiretom“, a nakon što vam je komesar Koričić objasnio da za taj napad neće biti nikakve odgovornosti. A to vam je Mujo pojašnjavao u restoranu Camino u priusutvu M.A., H.K. i M.T., koji su mi sve to opisali i potvrdili spremnost na svjedočenje.
Bit ćeš Mujo tek šokiran šta je tvoj imenjak neki dan pričao protiv mene i pojedinaca iz pravosuđa na jarećem derneku u Hrupama. Šta je najavljivao???
I to ću ti obznaniti, dok Tužilaštvo završi svoj dio posla… Mislim na tonski zapis…
Pa se slična tortura praćenja, mobinga i prijetnji dešavala i nad načelnikom Hasanbegovićem, koji je kao i mi sve prijavio policiji, bez ikakvih reakcija policije.
Pa je onda babo ti Šero, uz suvozača Arnela, ispred opštine simulirao napad vozilom na načelnika. Koji se itekako mogao i tragično završiti…
Pa se onda brutalna tortura pritiska i praćenja nastavila i nad dr. Mustafom Avdagićem.
Pa ste onda autom blokirali petnaestak dana ulaz i parking ispred Mustafinog poslovnog objekta.
Pa je onda tvoj babo hadži Šero, samoimenovani savjetnik samoproglašenog izbornog pobjednika Kadirića pred Mustafinim poslovnim prostorom upalio sva štop – svjetla na autu da rade cijelu noć, kako bi dokazao da on sve može jer ga čuva kućni prijatelj komesar Mujo…
Pa je onda Mustafa zatražio da ti babo iz auta izađe, a ovaj se nije usudio ni držeći oružje u ruci… Sve u prisustvu lokalne gej – zvijezde koja Mustafi još duguje 300 eura.
Pa je onda komesar Mujo pozvao Mustafu da napusti mene i SDA i stane uz Šeru, Nijaza i Hozanov politički projekat u Sani uz obećanje da ćete vi stati sa mobingom nad njim.
Pa ste se onda okrenuli i protiv naših vijećnica kojima ste upućivali prijetnje, a niste se usudili vršiti bilo kakav pritisak protiv naših muških vijećnika.
Pa ste onda vršili pritisak na ženske šefove službi, a da se nisu usudili vršiti bilo kakav pritisak na muške državne službenike.
Pa ste na jednu šeficu službe i njenu malodobnu djecu poslali dvojicu ovisnika.
Pa ste onda bili u pozadini napada i na Redžinu kuću. Istih onih ovisnika koje ste i na moju rodnu kuću poslali.
Pa su oni sve to ispričali mome bratu. A ispričali su kako ih je Šero nagovarao da sve to rade. I kako su mu vratili novac.
Pa ste onda prijetili Predsjedavajućoj vijeća Desanski Miljević. Preko decertificiranog vjerskog službenika i partnera vam – homića, koji je Desu nazvao „vlahinjom“.
Pa ste onda Desu iz auta etiketirali „četnikušom“, a nije mi poznato da li je u ratu bila i rođena?
Pa je ona sve to skupa prijavila policiji, koji su vas ignorancijom podržali u vrijeđanju i progonu malog broja Srba – povratnika. Što mi iz SDA energično osuđujemo…
Pa ste onda dali mojoj snahi nezakonito otkaz u dječijem vrtiću hvaleći se kako vi sve možete. To je uradio tvoj babo Šero kao član Upravnog odbora gdje ga je ministar Kadirić, kao iskusnog promicatelja inkluzivnog odgoja i obrazovanja imenovao sa četiri razreda pučke škole…
Pa onda uporno pratite, vrijeđate i svirate za našim članicama djevojkama i ženama iz SDA. Pa ih iza poluotvorenog prozora provocirate i vrijeđate.
Pa ste isto to radili prateći ženu teško bolesnog ratnog invalida, koji se borio za život u kantonalnoj bolnici.
Pa je onda tvoj babo haždi – Šero na ulazu u Hamzibegovu džamiju pesnicom blago (kako napisa policija u izvještaju) polomio zub dojučerašnjem prijatelju i vjernom pratiocu.
Pa si ti onda Mujo nastavio mene pratiti, pa stao u blizini vozila iz kojeg sam izlazio. Pa kad sam ja krenuo prema tebi, pozivajući da se uozbiljiš, a ti si slično babi pritisnuo gas i pobjegao. Pratio si me i kasnije više puta.
Jedino te ovdje molim da ukoliko se odlučiš za novi napad da to ne bude s leđa – kako si i priznao na sudu uz obećanje „podmazanoj“ sutkinji da to nikad više činiti nećeš.
Za najveći broj ovih navoda izvršena je prijava policiji i lokalnom pravosuđu. I nikakvih reakcija, pa smo mi zaključili da oni nisu garancija naše sigurnosti, pa smo odlučili sami voditi brigu o svojim članovima i njihovim porodicama…
Pa se onda tvoj babo novinarima hvalio kako vi kontrolirate policiju preko komandira i načelnika policije, koji vam u sanskim kafićima podnose jutarnji izvještaj.
Pa se onda tvoj babo pred dvojicom Zlaji hvalio kako on, osim MUP-om, sudom i sa SIPOM upravlja.
Pa ste se onda za Bajram fatili motorke i porezali drveće koje sam skupa sa rahm. Muhamedom Selimovićem sadio i zalijevao…
Pa ste objavljivali kako ćete to nastaviti raditi jer svakako imate veze u inspekciji, policiji i sudu, da vi doslovno možete raditi što vam je volja, a sud vas svakako štiti…
Pa sam ja evo odlučio da vam sve ovo dijahronijski (vremenskim slijedom) poredam i javno vas ZAMOLIM da stanete, da se suzdržite od daljnjeg vandalizma od kojeg vas policija i lokalno pravosuđe štiti.
Protiv njih će naredne sedmice biti upućena ozbiljna i argumentirana prijava na sve pravosudne adrese.
Pa sam na sve ovo donio i odluku da vas javno i ponizno još jednom ZAMOLIM da stanete, da se saberete, da shvatite da nas niti možete isprovocirati niti izazvati na bilo kakav sukob i incident koji priželjkuje cazinska iransko – ruska politička sekta koja je i srebreničke žrtve genocida izdala…
Mi ćemo se protiv vas boriti sredstvima pravne države i nikako drugačije. Na vaše nasilje mi ćemo odgovarati dijalogom i tolerancijom.
Ali ćemo se braniti… A to vam znači da ćemo na svaki vaš napad i provokaciju biti uz svakog našeg člana i svakog građanina. Mi ćemo ga zaštititi, ma ko on bio…
Kolona koja će se za kratko vrijeme staviti u funkciju zaštite slobode i dostojanstva naših sugrađana bit će veća od one koja se okupila spontano neku noć… A službena policijska zabilješka tvrdi da je bilo 146 auta. Ako izuzmemo tebe Mujo 145.
Ovim što vam pišem, zapravo hoću da shvatite da to na što vas nagovaraju komesar Mujo, Hozan, Masirača, Nermin, ef. Topčagić i njihova rusko – iranska politička logistika šteti i vama i nama. Da šteti ovom gradu i njegovim građanima.
Odbacili su ih u Bužimu, i u Bihaću, a uvjeren sam i pametni Sanjani će ih odbaciti.
Hozan i Nermin su na vlast u Cazinu došli nakon što je pretučen načelnik Dizdarević (SDA) i nakon uzastopnih eksplozivnih naprava koje su i sami sebi postavili u maju 2018., da bi mene i SDA otpužili. Odbacite Mujo nasilje i terorizam kao način političke borbe…
Oni će veoma brzo biti demaskirani i razotkriveni. A nakon toga ću ti Mujo objaviti kompletan arhiv ove terorističke organizacije u Cazinu. Bit će sramota i tebe i tvoga babe i svih onih koji su išli u cazinske mesdžide (izvan sistema IZ) po novčane tranše i upute.
Iz tog se istog fonda i lokalni novinarski „strvožder“ finansira. Iz tog fonda se plaćaju i policajci koji krše zakone da bi provodili politiku terorističkih vođa. Neki su to već i priznali…
Upravo njima bih se ja Mujo htio posvetiti u narednim nastavcima u kojima neće biti puno priče nego puno dokaza, a najviše o tvom imenjaku Muji. Volio bih da ti ne moram više pisati, da pisanje ne počinje ′94 (tvoj babo najbolje zna šta bi to značilo).
Da se i ti i ja posvetimo kampanji. Ti i bivši komandir policije Munir Talić u vašem Nezavisnom bloku a ja u SDA. To će biti moj Mujo najbolje mjerilo koliko vrijedimo. Stav naših sugrađana…
Nisam kandidat, niti sam na listama ali me baš zanima tvoj stav o privrednom razvoju ovog grada, o brizi za mlade, o stavu spram nemale LGBT zajednice u našem gradu, o euro – integracijama, o ekologiji i hortikulturnom uređenju (bez motorke) naših lijepih ulica i mjesnih zajednica, o kognitivnom i psihomotornom učenju u okolnostima pandemije, itd… itd…
Hajde Mujo da se u dobrim idejama programskim takmičimo, a ne u mobingu, vrijeđanju, prijetnjama i svakodnevnom dokazivanju primitivizma (tebe i tvoga babe)!!!.
A ne stoji Mujo ni tvoja opaska kako smo ja i moj sin („retardirani“ – kako ga zoveš), blijedi sa „mrtvačkom bojom“. Upravo je suprotno, naša je boja sasvim normalna, to si mogao zapaziti i na foto i video prilozima iz moje prošle kolumne. Skinite se ti i tvoj babo pa pokažite boju i ten, da se svi skupa malo relaksiramo i nasmijemo.
Ni tvoj se koautorski „partner“ nije stidio sliku svoga tijela postaviti na „pijaci“ Gej – Sajta… Ogroman je broj lajkova od braće dobio…
Ne stoji ni tvoj („partnerov“) navod da je moj sin trenirao „ritmičku gimnastiku“. Ne, mi smo obojica trenirali gimnastiku. Ali se tvom „partneru“ sviđaju lijepo građeni mladići sa ritmičke gimnastike. Jer su ovi sa ritmičke nježniji i suptilniji, a on piše ono što ga „muči“ i o čemu mašta…
Istine radi dragi Mujo, niti ja niti moj sin nismo život proveli iza trometarskog zida, osmatračnice, nadzornih kamera, odvojeni od javnosti i komšija. Upravo suprotno, kod nas je sve otvoreno, mi se nikoga ne plašimo i ne provodimo dane u autu, …
Mi ti Mujo (ja i moj sin) ne provodimo cjelodnevno vrijeme ni u kafićima, pogotovo u radno vrijeme. Za dvadeset godina u radno vrijeme sam u svega nekoliko navrata svraćao u kafiće i restorane i to samo onda kad smo imali službene goste.
Ja ti Mujo po pravilu nikada, u bilo koje vrijeme ne svraćam u kafiće gdje se u bilo koje doba dana ne izdaju računi, kao što je to kafić u kome ti i babo plandujete…
Ja Mujo kao izabrani zvaničnik radim na terenu, ja sam među građanima, što i tebi preporučujem kao budućem vijećniku. A svaki slobodni trenutak koristim da radimo u našoj bašči i voćnjaku, da sam u prirodi, na kupanju, da se družim sa svojim unukama…
Za iduću godinu sam planirao obraditi i desetak dunuma plodne njive koju mi je komšija iz Zulića stavio na raspolaganje. Naravno, ne zbog toga što mi to treba nego zbog toga što rad oplemenjuje. Bolji je Mujo i besplatan rad od destruktivnog nerada ili cjelodnevnog sjedenja u autu i kafićima.
I na kraju, dragi Mujo, budući vijećniče, od tjelospojke sa „sumnjivim“ tipovima, osim korone i sida se može fasovati. Čuvaj se dijete drago, budući vijećniče…
A sve je u njegovim rukama… On daje, On uzima…
Držimo se Njegovih nepogrješivih uputa…
P.S. Mujo čuvaj se Muje…
A najviše se ti i tvoj babo čuvajte komesara Muje Koričića…
Kad je nedavno uhapšen njegov prijatelj, kum i najbliži suradnik policijski u Cazinu Sanel Ljubijankić, imao je pravo na tri telefonska poziva. Sva tri su bila upućena komesaru Muji.
I zamisli, nije se Mujo javio… A šta mu tek ti i tvoj babo značite, osim realizacije ciljeva rusko – iranske terorističke organizacije sa sjedištem u Cazinu i naredbodavcem u Beogradu.
Na čiju su zvizgu prodali Srebrenicu… Dodiku…
Nastavlja se u naredni utorak, pod radnim naslovom – „Djevojčica brala jagoda“ u Hrupama…
