Otkud Almir Ćirić u ovom predmetu? Otkud da za mene tvrdi da sam kriminalac? Otkud da tvrdi da ja „volim pare“ i da sam „paradžija“ da ću ih sigurno „uzeti“? Otkud da nama Sanjanima i Ključanima na nebrojeno mjesta presretnutih razgovora izrazito sočno psuje mater? Otkud uopće tolika mržnja???
Sve je zapravo počelo davne 1999 godine, kada je bivši direktor Unsko – sanskih šuma Šefik Koričić iz Bihaća potpisao Ugovor o prodaji drvnih sortimenata sa Adilom Hrnjicom iz Bihaća zastupnikom firme DJL „DIZ“. Prodavac („US – šume“), se obavezao da će kupcu osigurati 1500 metara kubnih trupaca. Slični ugovori su i kasnije potpisivani…
I početkom 2002. godine direktor Šefik Koričić potpisuje ponovo Ugovor sa Adilom Hrnjicom (kupcem) iz Bihaća. Firma (pilana) je smještena u Jablanskoj ulici bb. Razlika je samo u tome da je riječ o novoregistriranoj firmi na istom lokalitetu. Da je nova firma registrirana pod imenom DOO „ADRA“ – Bihać…
Sa pozicije direktora Unsko – sanskih šuma 2004. godine je smijenjen direktor Šefik Koričić a imenovan Đevad Muslimović. Manjak u poslovanju (bilans) u ovom kantonalnom preduzeću je bio 34 miliona konvertibilnih maraka… To su zapravo financijska sredstva koja su Unsko – sanske šume potraživale od njihovih kupaca. Radnicima Unsko – sanskih šuma su ukupno kasnile četiri plaće, a prosječna plaća u ovom preduzeću je tada bila oko 470,00 KM.
Podsjećam čitaoce da je Muslimović uhapšen u okolnostima kad je na računu bilo preko 17 miliona KM neraspoređene dobiti (viška). Redovno su isplaćivana mjesečna primanja svim radnicima i prosječno su iznosila oko 900 KM. To je jedino javno preduzeće u Federaciji BiH koje je redovito radnicima isplaćivalo bajramluke i božićnice, prevoz, regres, te na kraju godine razliku godišnjih plaća (13-u plaću). Redovito je i kantonalna vlast od ovog preduzeća uzimala financijsku potporu iz godišnjih viškova (bilansa)…
Šta je to osnovna zamjerka Muslimoviću da su se protiv njega digli neki centri i lobiji iz Bihaća? Prvo što je Muslimović uradio po preuzimanju dužnosti direktora je činjenica da je podigao tužbu protiv svih pilanara i uopće kupaca drvnih sortimenata sa kojima su postojale ugovorene obaveze. Obje firme Adila Hrnjice (DJL „DIZ“ i DOO „ADRA“) su utužene za konkretna dugovanja (stvorene obaveze). Obe su dobivene na sudu. Obe su pravomoćnom presudom bile obavezne platiti zaostala dugovanja, troškove sudskog postupka i zakonsku zateznu kamatu.
Kada se izračuna osnovni dug (DJL „DIZ“ – 101 000 KM) i (DOO „ADRA“ – 208.271,65 KM), plus druge presuđene obaveza, samo ove dvije firme duguju Javnom preduzeću Unsko – sanske šume i državi za poreske i druge obaveze preko 700 000 KM.
Direktor Đevad Muslimović je podnio tužbu protiv svih onih koji su ovom preduzeću dugovali i iz svih gradova kantona. Međutim, preko 50 % ukupnog duga se odnosio na pilane iz Bihaća… Vlasnici ovih pilana su navikli da im se dug na kraju godine otpisuje. Na taj način je i nastao minus u preduzeću, a budžetima kantona i općina pravljena nesaglediva šteta. Jedinu korist su od svega imali pojedinci iz rukovodstva Javnog preduzeća i pojedini pilanari. Gotovina nekih od njih je prenešena u susjedne zemlje, uložena u nekretnine i na bankovne račune.
I o ovima ću kasnije pisati, jer su ti danas najglasniji u borbi protiv „Zločinačke grupe“ na čelu sa Muslimovićem. A stvarni iznos koji je dokazan „Đelinim zločincima“ i za koji im se sudi je 36 000 KM… Usput su proglašeni „najvećim korupcionašima“ nakon rata… I sam zapravo „zločin“ koji se Muslimoviću pripisuje i sudi je taj da nikome nije praštao obaveze prema preduzeću i državnim financijama.
A zbog čega sam ja bio meta u cijelom ovom montiranom procesu je sadržano u činjenici da sam uporni i odlučni SDA-ovac i da me nikad niko ni na koji način, ničim nije mogao potkupiti… Nikada niko!!! I nikada ni od koga nisam tražio bilo što kao izraz uzvratne zahvalnosti za pomoć koju sam mnogima pružio. Dovoljno mi je bila ljudska riječ zahvalnosti, a neizmjerno sam bio i sam zahvalan onima koji su svoju zahvalnost meni izražavali kroz lojalnost SDA. Tako sam politički i opstao, trajao, a uz Božju pomoć i istinu, trajat ću i dalje. Sve je u Njegovim rukama…
Ko god ima bilo kakav ozbiljan dokaz, pa i neozbiljan, činjenicu, bilo što, slobodan sam mu ponuditi prostor da to na mome blogu objavi, potpuno siguran da takvih nema niti će se desiti ikada… Osim onih koji neistine i laži šire…
To je zapravo pravi razlog zbog čega pišem i ne samo to, pišem i protiv nepravde činjenicom da je naše pravosuđe na čelu sa Glavnom tužiteljicom Fadilom Amidžić učestvovalo i doslovno kreiralo proces koji je naručila političko – tajkunska mafija na našem kantonu. I doslovno platila… E time se nikada pomiriti neću.
Ništa nemam privatno protiv bilo koga, najmanje protiv Fadile, volio sam Irfana Ljubijankića (oca tužitelja Senada), nemam ništa protiv istražitelja, ali imam protiv onoga što su i kako su radili u ovom istražnom predmetu. Umjesto da su, i uz sve manjkavosti u radu (ovdje nikoga ne branim), stali uz one koji su čuvali naše najbolje Javno preduzeće, oni su (pravosuđe) doslovno stali uz jedan kriminalni lobi gdje pojedinci isključivo štite vlastite interese…
I onda se na kraju postavlja logično pitanje – Ko je to PRVI SVJEDOK Almir Ćirić. On se zapravo 2009. godine pojavljuje na općinskom sudu u Bihaću kao direktor nove firme „Točev“. Vlasnička prava na ovu firmu su prenešena sa ranijeg direktora Vesne Bujanović.
Bitno je ovdje istaknuti da se firma (pilana) „Točev“ zapravo formira na istom mjestu u Bihaću na istoj adresi (Jablanska bb), na kojoj su bile i gore prethodne dvije Adila Hrnjice.
Ugovoreni osnivački kapital je 2 000 KM. Radi se o potpuno novom privrednom subjektu (DOO „Točev“), na čijem je čelu Almir Ćirić, koji se od kraja 2013. u istražnom predmetu protiv „šumskih zločinaca“ pojavljuje kao najvažniji svjedok…
I kao biser na kraju, na istom mjestu, istoj adresi Jablanska bb, pojavljuje se i četvrta nova registrirana firma „AB PANEL“ d.o.o Bihać, čiji osnivač i direktor nije više Almir Ćirić nego Hrnjica Zlatan, navodni sin Adila Hrnjice – Brade (nadimak preko kojeg sam za njega čuo).
Da li je u međuvremenu dok ovo pišem bilo ili nije još kakvih vlasničkih promjena autor ne može garantirati… Ali vam garantiram da je ova jedna te ista (pod različitim nazivima) firma ostala dužna velike financijske obaveze. Osim preduzeću US – šume za neplaćenu građu, i mnogim drugim dobavljačima, radnicima, plus porezi i zakonski nameti državi… Zbog toga je i mijenjala naziv i titulara (vlasnika). Da se izbjegnu obaveze…
Potvrda koju je izdala Poreska uprava 28.11.2013., (prije Ćirićevog svjedočenja oko mjesec dana), nedvosmisleno svjedoči kako ova firma ne izmiruje svoje obaveze i „vodi se postupak prinudne naplate protiv poreskog obveznika DOO „TOČEV“ iz Bihaća“…
I sad se takva firma, takvi vlasnici, takvi direktori, (Ćirić Almir), pojavljuju kao relevantni svjedoci našem tužiteljstvu. Da nije tužno, uistinu bi smiješno bilo… Jer više nije pitanje je li Ćirić ozbiljan, nego koga on zastupa i je li ozbiljno tužilaštvo?? On se u svim istražnim dokumentima od 24.12.2013. pojavljuje kao direktor i vlasnik firme „Točev“. Izjavom „Ja sam vlasnik i direktor firme Točev“, počinjala su i sva njegova svjedočenja na sudu.
A na mjesta gdje je egzistirala firma „Točev“ egzistira danas „AB PANEL“ i to od 04.12.2014. (čiji je vlasnik Zlatan Hrnjica)… Prvo logično pitanje je gdje se danas uopće nalazi firma „Točev“, ima li je u registru Općinskog suda ili nema? Pa se onda otvara dilema gdje su prethodne dvije firme „DIZ“ i „ADRA“?? Pa je onda drugo logično pitanje koga Ćirić uopće zastupa i kako će jadan on sam na višoj sudskoj instanci objasniti svoj status lažnog svjedoka, u lažnoj firmi, lažnog vlasnika, sa svim lažnim izjavama i svjedočenjima??
On je svoju poziciju najbolje i sam objasnio u razgovoru koji je 7. juna 2014. vodio sa legendarnim inspektorom Clouseau-om Čedom – Abdijanovićem.
P.S. Zapravo je Almir Ćirić kao svjedok optužbe bio klasična marioneta lutak na žici. Nekad bi s njim upravljao Adil Hrnjica – Brada, nekad Mirhad Abdijanović – Čedo, nekad istražitelj SIPA-e pod kodnim imenom Ćamil (Saša)…
Zaparalo mi je uši i uputstvo Abdijanovićevo Ćiriću da podmetne i drugom po važnosti svjedoku optužbe Hajri Pehlivanoviću. Tako su oni i inače skupljali svjedoke – podvalama… Zapravo se cijeli ovaj predmet temelji na podmetanju i ucjenama…
Njezin je talent nevjerovatan. Ja uglavnom do danas ne znam šta je glavna kreatorica ovoga svega htjela postići, ali da je talentirana, to je nesumnjivo… Naša Agatha – Amidžićka kao da je htjela cijeli ovaj predmet i dramatizirati, kao da je htjela uvesti zaplet, tok radnje, rasplet, katarzu. Iz te katarze je jasno da je i ona jednom nogom već u zatvoru…
A da je sa obe noge i Ćirić već u zatvoru nije potrebno objašnjavati, kao što nije potrebno bilo što dokazivati Mirhadu – Čedi, kome sasvim dobronamjerno savjetujem da ne „bježi“ iz BiH… Veoma brzo će biti vraćen – urgentno…
On je uz Ćirića „svjetlost“ na kraju tunela obrane… Ništa drugo neće biti potrebno osim da kao svjedoci ispričaju šta su i za koga radili… I koliko su za to i od koga dobili?? Bolje da to oni urade nego ja…
A moj im je savjet da ništa ne kriju… Istina je neumoljiva, uvijek sebi puta nađe… A ja samo njezin istrajni svjedok…
Asim Kamber
